{"id":2292,"date":"2012-10-04T12:19:47","date_gmt":"2012-10-04T12:19:47","guid":{"rendered":"http:\/\/kpv.rs\/?p=2292"},"modified":"2015-08-22T13:35:02","modified_gmt":"2015-08-22T13:35:02","slug":"drevni-granitni-diskovi-s-bayan-kara-ula","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/kpv.rs\/?p=2292","title":{"rendered":"Drevni granitni diskovi s Bayan Kara Ula"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>…visokosofisticirani proizvod inteligentnih do\u0161ljaka iz svemira \u2013 miroljubivih Dropa \u2013 koji su, nakon prinudnog prizemljenja svoje pokvarene letjelice, uz velike \u017ertve dugotrajnog pogroma,u malom broju jedva uspjeli pre\u017eivjeti u…<\/strong><\/p>\n

Jedno od najve\u0107ih i zasigurno najuvjerljivijih arheolo\u0161kih otkri\u0107a, koje sna\u017eno podupire hipotezu o paleokontaktima, zbilo se krajem 30-tih godina XX. stolje\u0107a, uo\u010di izbijanja Drugog svjetskog rata, u vrletnom planinskom kompleksu Bayan Kara Ula koji se prote\u017ee u grani\u010dnom podru\u010dju sjeveroisto\u010dnog Tibeta i kineske provincije Quinghai.To je prostrano te\u0161ko pristupa\u010dno, zaba\u010deno i veoma rijetko naseljeno podru\u010dje povr\u0161ine stotinjak tisu\u0107a kvadratnih kilometara. Ispresijecano je brojnim duga\u010dkim planinskim lancima \u010diji najvi\u0161i vrhovi dose\u017eu nekoliko tisu\u0107a metara.<\/p>\n

 <\/p>\n

<\/p>\n

Tamo je sredinom 1937. godine tim kineskih arheologa, predvo\u0111en profesorom ChiPu-Teiom s pekin\u0161kog sveu\u010dili\u0161ta, izvodio detaljan rutinski pregled me\u0111usobno povezanog spleta mnogobrojnih planinskih \u0161pilja koje su zadirale duboko u stjenovit planinski masiv. U nekima od njih stijene su bile mjestimi\u010dno ravne i ocakljene, \u0161to upu\u0107uje da su one vjerojatno bile izdubljene, ili finalizirane, nekom nepoznatom tehnologijom uz vrlo visoku temperaturu koja mo\u017ee rastopiti tvrdu planinsku stijenu.Te artificijelne \u0161pilje sli\u010dile su izgledom tunelima i prostranim podzemnim skladi\u0161tima. Sude\u0107i po na\u0111enim ostacima i nekoliko \u0161piljskih groblja u njihovoj dubini arheolozi su zaklju\u010dili da su neko\u0107 davno bile nastanjene.<\/p>\n

\"\"<\/a>Osnovni zadatak arheolo\u0161kog istra\u017eivanja tog visoko smje\u0161tenog i te\u0161ko dostupnog spleta dubokih planinskih \u0161pilja bio je iskapanje malenih drevnih grobova koji su prethodno u njima bili otkriveni. U tim pretpovijesnim pe\u0107inskim grobovima, poredanim u pravilne nizove, nalazili su se neobi\u010dno maleni sasu\u0161eni le\u0161evi i kosturi nekih \u017eutoputih \u010dovjekolikih bi\u0107a neprirodno vretenasta tijela s neproporcionalno velikim i prerazvijenim trokutolikim lubanjama te izrazito plavim o\u010dima. Iskopano je 120 manje ili vi\u0161e u\u0161\u010duvanih le\u0161eva tih malenih bi\u0107a odbojna izgleda i nepoznata podrijetla. Njihova prosje\u010dna tjelesna visina iznosila je svega 130\u00a0cm, dok im je opseg lubanje u odnosu na skromnu razvijenost i veli\u010dinu tijela bio neobi\u010dno velik \u2013 iznosio je \u010dak do 55\u00a0cm.Te neproporcionalno velike trokutolikelubanje u odnosu na slaba\u0161na tijela veoma su zbunjivale istra\u017eiva\u010de.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Prilikom iskapanja tih prastarih \u0161piljskih grobova i razgledavanja malenih kostura neobi\u010dnih proporcija jedan \u010dlan istra\u017eiva\u010dkog tima se, u polumraku, spotaknuo na ove\u0107i napola zakopan pove\u0107i plo\u010dasti komad kamena koji je virio iz pijeska. Kad ga je otkopao, izvadio, o\u010distio od pijeska i pra\u0161ine te pa\u017eljivije razgledao odmah je uo\u010dio da to nije nepravilan plosnati komad prirodno odlomljene granitne stijene ve\u0107 neki neobi\u010dan i bri\u017eljivo izra\u0111en plo\u010dasti artefakt kru\u017enog oblika i zasigurno velike starosti. Bio je to posve pravilnookrugao ravan plosnati zagasitosivi granitni disk promjera oko 46\u00a0cm i debljine 2\u00a0cm s precizno izra\u0111enom kru\u017enom rupom promjera 4\u00a0cm u njegovom sredi\u0161tu.<\/p>\n

 <\/p>\n

Pa\u017eljivim razgledavanjem njegove dobro ugla\u010dane povr\u0161ine kineski istra\u017eiva\u010di su odmah uo\u010dili da se na njoj, od sredi\u0161nje rupe prema obodu diska, u obliku spirale, prote\u017ee gust i veoma sitan dvotra\u010dni brazdasti zapis na nepoznatom pismu. Nitko od \u010dlanova tima nije ga mogao identificirati niti pro\u010ditati pa se, zbog prje\u010dih poslova na iskapanju \u0161piljskih grobova, arheolozi vi\u0161e nisu njime bavili. Taj neobi\u010dan kameni disk je nakon preliminarnog pregleda odlo\u017een, ozna\u010den na uobi\u010dajeni na\u010din, evidentiran te je, zajedno s ostalim arheolo\u0161kim nalazima s tog veoma udaljenog egzoti\u010dnog planinskog lokaliteta, otpremljen u Peking na daljnja istra\u017eivanja.<\/p>\n

Tijekom ljeta 1938. godine uslijedilo je naknadno temeljito pregledavanje te nastavak arheolo\u0161kih iskapanja u te\u0161ko dostupnom \u0161piljskom spletuBayan Kara Ula. Tada je otkriveno jo\u0161 715 takvih precizno izra\u0111enih kamenih diskova s manje ili vi\u0161e o\u0161te\u0107enim spiralnim brazdastim zapisom. Svi su oni tako\u0111er ozna\u010deni, evidentirani te otpremljeni u Peking. Ta velika zbirka od 716 neobi\u010dnih kamenih diskova iz pretpovijesnog doba je, s izuzetkom njih nekoliko naknadno poslanih na slo\u017eena laboratorijska ispitivanja u Moskvu,vjerojatno sve do danas pohranjena daleko od o\u010diju javnosti u bogatoj te istra\u017eiva\u010dima nedostupnoj kolekciji znanstveno nerazja\u0161njivih i neklasificiranih arheolo\u0161kih nalaza pekin\u0161ke Akademije za pretpovijest.<\/p>\n

Tijekom tih arheolo\u0161kih iskapanja u tim \u0161piljamaotkriveni su na njihovim stijenama,na nekoliko mjesta, dobro u\u0161\u010duvani grubo ugravirani crte\u017ei koji prikazuju izlaze\u0107e Sunce, Mjesec i Zemlju te neke neidentificirane zvijezde me\u0111usobno povezane crtama od gusto urezanih udubljenja veli\u010dine zrna gra\u0161ka. Na nekima od tih nezgrapnih drevnih pe\u0107inskih gravura prikazana su i \u010dovjekolika bi\u0107a niska rasta s oblim \u0161ljemom na glavi. Starost tih \u0161piljskih gravura, masivnih kamenih diskova te malenih le\u0161eva izva\u0111enih iz grobova procijenjena je na 10\u00a0\u02d7\u00a012 tisu\u0107a godina i nije sporna.<\/p>\n

Tu neobi\u010dnu, krajnje zagonetnu i veoma uznemiruju\u0107u zbirku arheolo\u0161kih nalaza nitko od kineskih znanstvenika nije mogao \u010dak ni djelomi\u010dno suvislo protuma\u010diti. Ona je ozbiljno uzdrmala sve dotada\u0161nje op\u0107eprihva\u0107ene antropolo\u0161ke predod\u017ebe i klasifikacije u svijetu znanosti. Relativno velike i \u0161iroke lubanje nisu se, ni uz najbolju volju, mogle „nasaditi“<\/em> na relativno niske ali prosje\u010dno 20-ak\u00a0cm vi\u0161e i bolje razvijene kosture skladnih proporcija pripadnika tamo\u0161njih primitivnih polu\u0161piljskih plemena Dropa i Kama.<\/p>\n

Ta egzoti\u010dna gor\u0161ta\u010dka plemena, \u010diji su pripadnici izrazito niska rasta, od pamtivijeka \u017eive gotovo posve izolirano u pustom, zaba\u010denom i veoma negostoljubivom podru\u010dju vrletnog Bayan Kara Ula. Jo\u0161 u vrijeme kada je profesor ChiPu-Tei tamo zapo\u010deo arheolo\u0161ka istra\u017eivanja manji broj pripadnika tih autohtonih planinskih plemena \u017eivio je na tradicionalan na\u010din u malobrojnim zaba\u010denim planinskim naseljima, a neki od njih i u lak\u0161e dostupnim \u0161piljama.<\/p>\n

Pretpostavka da bi na\u0111eni vretenasti kosturi neproporcionalno velikih trokutolikihlubanja mogli potjecati od drevnih pripadnika primitivnih plemena Dropa ili Kama naprosto nije bila odr\u017eiva. Kineskim arheolozima i antropolozima bilo je dobro poznato da su pripadnici tih malobrojnih, izoliranih i nekomunikativnih gor\u0161ta\u010dkih plemena, koji od pamtivijeka obitavaju u tamo\u0161njim surovim klimatskim uvjetima, bili neobi\u010dna izgleda, izrazito niska rasta i slaba\u0161na tijela, ali skladnih proporcija. Oni nisu imali ni pribli\u017eno tako velike glave kao zagonetni maleni kosturi izva\u0111eni iz pretpovijesnih \u0161piljskih grobova na Bayan Kara Ulu.<\/p>\n

Prosje\u010dna visina pripadnika plemena Dropa i Kama iznosi, naime, oko 150\u00a0cm, dakle 20-ak\u00a0cm vi\u0161e od visine neobi\u010dno malih vretenastih kostura izva\u0111enih iz drevnih \u0161piljskih grobova s tamo\u0161njih vrleti. Zanimljivo je da pripadnici tih dvaju egzoti\u010dnih planinskih plemena u tjelesnoj gra\u0111i nemaju nikakve sli\u010dnosti s tipi\u010dnim Tibetancima, Kinezima i Mongolima koji su, u odnosu na njih, mnogo korpulentniji.<\/p>\n

Bilo je vi\u0161e nego o\u010dito da neobi\u010dni maleni kosturi velikih i \u0161irokih lubanjama nikako nisu mogli potjecati od pripadnika tih autohtonih planinskih plemena, ve\u0107 od nekih drugih, do tada znanstvenicima posve nepoznatih \u017eutoputih \u010dovjekolikih bi\u0107a vretenasta tijela te izrazito velikih glava. U poku\u0161aju da nekako razrije\u0161i tu te\u0161ku zagonetku, koja je gotovo tri godine morila kineske znanstvenike, profesor ChiPu-Tei je 1940. godine, na temelju mi\u0161ljenja jednog od svojih asistenata, ishitreno pretpostavio da ti maleni kosturi potje\u010du od neke nepoznate davno izumrle vrste planinskih gorila.<\/p>\n

Tu na pre\u010dac postavljenu i nedovoljno promi\u0161ljenu hipotezu profesora ChiPu-Teija kineski su znanstvenici odmah kategori\u010dki odbacili i ismijali jer je bila u potpunoj suprotnosti s notornom \u010dinjenicom da niti jedna poznata vrsta gorila nikada nije sahranjivala uginule \u010dlanove svoga \u010dopora. Obi\u010daj sahranjivanja mrtvih, a posebice sahranjivanje u tipizirane, pravilno poredane grobove, svojstven je samo koliko-toliko civiliziranim (pra)ljudskim zajednicama, a nikako posve nehominiziranim gorilama.<\/p>\n

Time je \u010ditavo dotada\u0161nje mukotrpno istra\u017eivanje tih neobi\u010dnih skeleta i ni\u0161ta manje zagonetne kolekcije drevnih kamenih diskova dospjelo u slijepu ulicu.Ubrzo zatim svi sporni nalazi i izvje\u0161taji bili su pohranjeni u veliku arheolo\u0161ku zbirku i arhivu znanstveno nerazja\u0161njivih antropolo\u0161ko-arheolo\u0161kih nalaza. Oni su tamo, na op\u0107e zadovoljstvo mnogih uznemirenih znanstvenika glavne struje, koji ih nikako nisu mogli protuma\u010diti i uklopiti u svoje unaprijed slo\u017eene „neupitne“<\/em> sheme, ubrzo pali u zaborav.<\/p>\n

No, unato\u010d tome, ti neobi\u010dni nalazi, a posebice krajnje zagonetni masivni kameni diskovi s gustim spiralno raspore\u0111enim brazdastim zapisima, punih 20-ak godina poticali su znati\u017eelju ve\u0107eg broja kineskih znanstvenika, a posebice filologa i lingvista koji su ih na sve mogu\u0107e na\u010dine poku\u0161avali odgonetnuti i pro\u010ditati. No njihovi dugogodi\u0161nji istra\u017eiva\u010dki napori da izna\u0111u klju\u010d za de\u0161ifriranje zagonetnih si\u0107u\u0161nih znakova, jasno vidljivih tek pomo\u0107u pove\u0107ala, nisu urodili plodom.<\/p>\n

Tek dva desetlje\u0107a kasnije to je uspjelo entuzijasti\u010dnom profesoru Tsum Um-Nuiju s pekin\u0161ke Akademije za prapovijest. On je 1960. godine, nakon mukotrpnog dugogodi\u0161njeg rada uz pomo\u0107 \u010detvorice svojih suradnika i mnogih neuspjelih poku\u0161aja, napokon uspio otkriti klju\u010d za djelomi\u010dno de\u0161ifriranje zagonetnih spiralno raspore\u0111enih brazdastih zapisa ugraviranih na kamenim diskovima. Oni su, nakon vi\u0161e tisu\u0107lje\u0107a provedenih ispod naslaga pijeska i pra\u0161ine mra\u010dnih i vla\u017enih planinskih \u0161pilja, napokon rje\u010dito „progovorili“<\/em> te su ustrajnim kineskim istra\u017eiva\u010dima otkrili najva\u017enije dijelove dugo \u010duvane poruke.<\/p>\n

U tim djelomi\u010dno pro\u010ditanim zapisima sa\u017eeto je ispri\u010dana surova \u017eivotna drama drevnih nebeskih mornara koja se odigrala prije 12-ak tisu\u0107a godina u divljim i negostoljubivim vrletima Bayan Kara Ula. U jednom od tih zapisa stoji da se ve\u0107a skupina Dropa, kako sebe nazivaju ti inteligentni do\u0161ljaci iz svemira, uputila u istra\u017eiva\u010dku misiju prema \u201ctre\u0107em planetu\u201d<\/em> na\u0161eg planetskog sustava. Zbog kvara na njihovom\u201czra\u010dnom brodu\u201d<\/em> nisu mogli normalno sletjeti na predvi\u0111enom mjestu. Umjesto na planirano odredi\u0161te njihov „zra\u010dni brod“<\/em> se jedne no\u0107i, u dramati\u010dnim okolnostima i uz ogromne napore posade, prisilno spustio u zaba\u010denom i negostoljubivom podru\u010dju vrletnog Bayan Kara Ula.<\/p>\n

Nije bilo na\u010dina niti materijalnih mogu\u0107nosti da se pri slijetanju te\u0161ko o\u0161te\u0107en „zra\u010dni brod“<\/em> popravi i osposobi za let, a jo\u0161 manje da se izradi novi kojim bi se Dropi mogli vratiti na mati\u010dni svemirski brod ili svoj daleki planet. Stoga nesretnim svemirskim do\u0161ljacima, koji su pre\u017eivjeli udes „zra\u010dnog broda“<\/em>, nije preostalo ni\u0161ta drugo ve\u0107 da do\u017eivotno ostanu na Zemlji kojom je tada, prema slu\u017ebenim znanstvenim saznanjima i gledi\u0161tima, jo\u0161 posvuda carevalo surovo kameno doba.<\/p>\n

Prva stra\u0161na no\u0107 koju su do\u0161ljaci proveli u krajnje surovom ambijentu Bayan Kara Ula opisana je na jednom od tih granitnih diskova ovako: „Dropi su se spustili iz oblaka svojim zra\u010dnim brodom. Prije nego \u0161to je iza\u0161lo sunce mu\u0161karci, \u017eene i djeca naroda Kama bje\u017eali su i sakrivali su se deset puta u \u0161pilje. Tek tada su oni shvatili znakove i uvidjeli su da Dropi imaju miroljubive namjere.“<\/em><\/p>\n

Iz tog slobodno prevedenog i suvremeno stiliziranog egzoti\u010dnog (pra)drevnog zapisa o\u010dito je da su miroljubivi svemirski do\u0161ljaci Dropi uporno poku\u0161avali uspostaviti dobre odnose s tamo\u0161njim poludivljim i neprijateljski raspolo\u017eenim pripadnicima planinskog plemena Kam koji su \u017eivjeli u obli\u017enjim \u0161piljama. Njihove miroljubive namjere, na\u017ealost, prili\u010dno dugo nisu bile shva\u0107ene. Primitivni i surovi domoroci su nesretne Drope, zbog njihova neobi\u010dna i odbojna tjelesna izgleda, a mo\u017eda i straha da \u0107e ubudu\u0107e s njima morati dijeliti vrlo oskudne uvjete \u017eivota u veoma negostoljubivom planinskom kraju, isprva nemilice proganjali i ubijali poput \u017eivotinja.<\/p>\n

Svirepi progoni i bezdu\u0161no ubijanje miroljubivih Dropa potrajali su sve dok poludivlji pripadnici planinskog plemena Kam nisu napokon shvatili da ti maleni do\u0161ljaci neobi\u010dna izgleda, koji su se stjecajem nesretnih okolnosti iznenada pojavili u njihovu zaba\u010denom i veoma siroma\u0161nom planinskom kraju, prema njima doista nemaju nikakvih neprijateljskih namjera. Tek tada su malobrojne Drope, koje su mukotrpno uspjeli pre\u017eivjeti dugotrajan progon, napokon prihvatili u svoju sredinu. Tijekom vremena s njima su se vjerojatno biolo\u0161ki povezali i stopili. Njihovi zajedni\u010dki potomci su tijekom brojnih nara\u0161taja, kao autohtona te tisu\u0107lje\u0107ima gotovo posve izolirana egzoti\u010dna etni\u010dka zajednica Dropa, opstali u tom surovom i zaba\u010denom planinskom ambijentusve do na\u0161eg doba.<\/p>\n

Tijekom prvih desetlje\u0107a su\u017eivota s primitivnim domorocima Kamama Drope su svoje mrtve pokapali izdvojeno u malene pravilno poredane grobove na zasebnim grobljima lociranim na sigurnom u dubinirazgranatogspletaobli\u017enjih planinskih \u0161pilja. Prije nego su izumrli odlu\u010dili su na velikoj kolekciji precizno izra\u0111enih granitnih diskova ostaviti zapisano opse\u017eno svjedo\u010danstvo o svome podrijetlu, misiji, udesu \u201czra\u010dnog broda\u201d<\/em> te tragi\u010dnom usudu u surovoj sredini mla\u0111eg kamenog doba u koju su, na „tre\u0107em planetu“<\/em>, neo\u010dekivano zapali, za neke veoma daleke budu\u0107e nara\u0161taje koji \u0107e gabiti kadri odgonetnuti i razumjeti.<\/p>\n

Grub i djelomi\u010dan prijevod zapisa s kamenih diskova prvo je bio priop\u0107en u\u017eem krugu uva\u017eenih kineskih znanstvenika. No za njih je bio toliko zaprepa\u0161\u0107uju\u0107i i „nepravovjeran“<\/em> da je pekin\u0161ka Akademija za pretpovijest do daljnjega strogo zabranila profesoru Tsum Um-Nuiju i njegovim suradnicima objavljivanje rezultata tih dugogodi\u0161njih istra\u017eivanja u znanstvenim \u010dasopisimai davanje o njima bilo kakvih usmenih priop\u0107enja.Takva ograni\u010denja se, naime, u svijetu znanosti \u010desto primjenjuju kao uobi\u010dajen za\u0161titna mjera za sve slobodoumne istra\u017eiva\u010de i znanstvenike koji se drznu razmi\u0161ljati i istra\u017eivati izvan uhodanih kolote\u010dina aktualne „pravovjerne“<\/em>paradigme.<\/p>\n

\u010cak ni ta tragi\u010dna birokratska odluka nije pokolebala entuzijasti\u010dnog i neizrecivo upornog profesora Tsum Um-Nuija da,u svojevrsnoj nametnutoj mu izolaciji,nastavi i okon\u010da davno zapo\u010deto istra\u017eivanje, premda je bio duboko ogor\u010den krutim stavovima svojih odvi\u0161e konformisti\u010dki orijentiranih kolega koji nisu marili za znanstvenu istinu utemeljenu na \u010dinjenicama. Unato\u010d svemu nastavio je neumorno raditi na tom fascinantnom i epohalnom arheolo\u0161kom nalazu dalekose\u017ena zna\u010daja.<\/p>\n

Profesoru Tsum Um-Nuiju je u daljnjem istra\u017eiva\u010dkom radu napokon po\u0161lo za rukom da uvjerljivo doka\u017ee da spiralno raspore\u0111eni gusti brazdasti zapisi na kamenim diskovima nisu ni\u010dija neukusna \u0161ala ili krivotvorina ve\u0107 da su zaista autenti\u010dni i veoma stari. Uz pomo\u0107 tima ruskih geologa, kemi\u010dara i fizi\u010dara koji su 1961. godine u Moskvi, na Sveu\u010dili\u0161tu Lomonosov, temeljito laboratorijski ispitali nekoliko kamenih diskova s Bayan Kara Ula, bilo je napokon znanstveno dokazano:<\/p>\n