{"id":2292,"date":"2012-10-04T12:19:47","date_gmt":"2012-10-04T12:19:47","guid":{"rendered":"http:\/\/kpv.rs\/?p=2292"},"modified":"2015-08-22T13:35:02","modified_gmt":"2015-08-22T13:35:02","slug":"drevni-granitni-diskovi-s-bayan-kara-ula","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/kpv.rs\/?p=2292","title":{"rendered":"Drevni granitni diskovi s Bayan Kara Ula"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-0.jpg\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-2293\" title=\"Drevni  0\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-0.jpg\" alt=\"\" width=\"280\" height=\"222\" \/><\/a><strong>&#8230;visokosofisticirani proizvod inteligentnih do\u0161ljaka iz svemira \u2013   miroljubivih Dropa \u2013 koji su, nakon prinudnog prizemljenja svoje   pokvarene letjelice, uz velike \u017ertve dugotrajnog pogroma,u malom broju   jedva uspjeli pre\u017eivjeti u&#8230;<\/strong><\/p>\n<p>Jedno od najve\u0107ih i zasigurno najuvjerljivijih arheolo\u0161kih otkri\u0107a, koje sna\u017eno podupire hipotezu o paleokontaktima, zbilo se krajem 30-tih godina XX. stolje\u0107a, uo\u010di izbijanja Drugog svjetskog rata, u vrletnom planinskom kompleksu Bayan Kara Ula koji se prote\u017ee u grani\u010dnom podru\u010dju sjeveroisto\u010dnog Tibeta i kineske provincije Quinghai.To je prostrano te\u0161ko pristupa\u010dno, zaba\u010deno i veoma rijetko naseljeno podru\u010dje povr\u0161ine stotinjak tisu\u0107a kvadratnih kilometara. Ispresijecano je brojnim duga\u010dkim planinskim lancima \u010diji najvi\u0161i vrhovi dose\u017eu nekoliko tisu\u0107a metara.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><!--more--><\/p>\n<p>Tamo je sredinom 1937. godine tim kineskih arheologa, predvo\u0111en profesorom ChiPu-Teiom s pekin\u0161kog sveu\u010dili\u0161ta, izvodio detaljan rutinski pregled me\u0111usobno povezanog spleta mnogobrojnih planinskih \u0161pilja koje su zadirale duboko u stjenovit planinski masiv. U nekima od njih stijene su bile mjestimi\u010dno ravne i ocakljene, \u0161to upu\u0107uje da su one vjerojatno bile izdubljene, ili finalizirane, nekom nepoznatom tehnologijom uz vrlo visoku temperaturu koja mo\u017ee rastopiti tvrdu planinsku stijenu.Te artificijelne \u0161pilje sli\u010dile su izgledom tunelima i prostranim podzemnim skladi\u0161tima. Sude\u0107i po na\u0111enim ostacima i nekoliko \u0161piljskih groblja u njihovoj dubini arheolozi su zaklju\u010dili da su neko\u0107 davno bile nastanjene.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-1.jpg\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"size-full wp-image-2294 alignnone\" title=\"Drevni 1\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-1.jpg\" alt=\"\" width=\"453\" height=\"336\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-1.jpg 790w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-1-300x222.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 453px) 100vw, 453px\" \/><\/a>Osnovni zadatak arheolo\u0161kog istra\u017eivanja tog visoko smje\u0161tenog i te\u0161ko dostupnog spleta dubokih planinskih \u0161pilja bio je iskapanje malenih drevnih grobova koji su prethodno u njima bili otkriveni. U tim pretpovijesnim pe\u0107inskim grobovima, poredanim u pravilne nizove, nalazili su se neobi\u010dno maleni sasu\u0161eni le\u0161evi i kosturi nekih \u017eutoputih \u010dovjekolikih bi\u0107a neprirodno vretenasta tijela s neproporcionalno velikim i prerazvijenim trokutolikim lubanjama te izrazito plavim o\u010dima. Iskopano je 120 manje ili vi\u0161e u\u0161\u010duvanih le\u0161eva tih malenih bi\u0107a odbojna izgleda i nepoznata podrijetla. Njihova prosje\u010dna tjelesna visina iznosila je svega 130\u00a0cm, dok im je opseg lubanje u odnosu na skromnu razvijenost i veli\u010dinu tijela bio neobi\u010dno velik \u2013 iznosio je \u010dak do 55\u00a0cm.Te neproporcionalno velike trokutolikelubanje u odnosu na slaba\u0161na tijela veoma su zbunjivale istra\u017eiva\u010de.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-21.jpg\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-2296\" title=\"Drevni 2\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-21.jpg\" alt=\"\" width=\"502\" height=\"184\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-21.jpg 903w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-21-300x110.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 502px) 100vw, 502px\" \/><\/a><\/p>\n<p>Prilikom iskapanja tih prastarih \u0161piljskih grobova i razgledavanja malenih kostura neobi\u010dnih proporcija jedan \u010dlan istra\u017eiva\u010dkog tima se, u polumraku, spotaknuo na ove\u0107i napola zakopan pove\u0107i plo\u010dasti komad kamena koji je virio iz pijeska. Kad ga je otkopao, izvadio, o\u010distio od pijeska i pra\u0161ine te pa\u017eljivije razgledao odmah je uo\u010dio da to nije nepravilan plosnati komad prirodno odlomljene granitne stijene ve\u0107 neki neobi\u010dan i bri\u017eljivo izra\u0111en plo\u010dasti artefakt kru\u017enog oblika i zasigurno velike starosti. Bio je to posve pravilnookrugao ravan plosnati zagasitosivi granitni disk promjera oko 46\u00a0cm i debljine 2\u00a0cm s precizno izra\u0111enom kru\u017enom rupom promjera 4\u00a0cm u njegovom sredi\u0161tu.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Pa\u017eljivim razgledavanjem njegove dobro ugla\u010dane povr\u0161ine kineski istra\u017eiva\u010di su odmah uo\u010dili da se na njoj, od sredi\u0161nje rupe prema obodu diska, u obliku spirale, prote\u017ee gust i veoma sitan dvotra\u010dni brazdasti zapis na nepoznatom pismu. Nitko od \u010dlanova tima nije ga mogao identificirati niti pro\u010ditati pa se, zbog prje\u010dih poslova na iskapanju \u0161piljskih grobova, arheolozi vi\u0161e nisu njime bavili. Taj neobi\u010dan kameni disk je nakon preliminarnog pregleda odlo\u017een, ozna\u010den na uobi\u010dajeni na\u010din, evidentiran te je, zajedno s ostalim arheolo\u0161kim nalazima s tog veoma udaljenog egzoti\u010dnog planinskog lokaliteta, otpremljen u Peking na daljnja istra\u017eivanja.<\/p>\n<p>Tijekom ljeta 1938. godine uslijedilo je naknadno temeljito pregledavanje te nastavak arheolo\u0161kih iskapanja u te\u0161ko dostupnom \u0161piljskom spletuBayan Kara Ula. Tada je otkriveno jo\u0161 715 takvih precizno izra\u0111enih kamenih diskova s manje ili vi\u0161e o\u0161te\u0107enim spiralnim brazdastim zapisom. Svi su oni tako\u0111er ozna\u010deni, evidentirani te otpremljeni u Peking. Ta velika zbirka od 716 neobi\u010dnih kamenih diskova iz pretpovijesnog doba je, s izuzetkom njih nekoliko naknadno poslanih na slo\u017eena laboratorijska ispitivanja u Moskvu,vjerojatno sve do danas pohranjena daleko od o\u010diju javnosti u bogatoj te istra\u017eiva\u010dima nedostupnoj kolekciji znanstveno nerazja\u0161njivih i neklasificiranih arheolo\u0161kih nalaza pekin\u0161ke Akademije za pretpovijest.<\/p>\n<p>Tijekom tih arheolo\u0161kih iskapanja u tim \u0161piljamaotkriveni su na njihovim stijenama,na nekoliko mjesta, dobro u\u0161\u010duvani grubo ugravirani crte\u017ei koji prikazuju izlaze\u0107e Sunce, Mjesec i Zemlju te neke neidentificirane zvijezde me\u0111usobno povezane crtama od gusto urezanih udubljenja veli\u010dine zrna gra\u0161ka. Na nekima od tih nezgrapnih drevnih pe\u0107inskih gravura prikazana su i \u010dovjekolika bi\u0107a niska rasta s oblim \u0161ljemom na glavi. Starost tih \u0161piljskih gravura, masivnih kamenih diskova te malenih le\u0161eva izva\u0111enih iz grobova procijenjena je na 10\u00a0\u02d7\u00a012 tisu\u0107a godina i nije sporna.<\/p>\n<p>Tu neobi\u010dnu, krajnje zagonetnu i veoma uznemiruju\u0107u zbirku arheolo\u0161kih nalaza nitko od kineskih znanstvenika nije mogao \u010dak ni djelomi\u010dno suvislo protuma\u010diti. Ona je ozbiljno uzdrmala sve dotada\u0161nje op\u0107eprihva\u0107ene antropolo\u0161ke predod\u017ebe i klasifikacije u svijetu znanosti. Relativno velike i \u0161iroke lubanje nisu se, ni uz najbolju volju, mogle <em>&#8222;nasaditi&#8220;<\/em> na relativno niske ali prosje\u010dno 20-ak\u00a0cm vi\u0161e i bolje razvijene kosture skladnih proporcija pripadnika tamo\u0161njih primitivnih polu\u0161piljskih plemena Dropa i Kama.<\/p>\n<p>Ta egzoti\u010dna gor\u0161ta\u010dka plemena, \u010diji su pripadnici izrazito niska rasta, od pamtivijeka \u017eive gotovo posve izolirano u pustom, zaba\u010denom i veoma negostoljubivom podru\u010dju vrletnog Bayan Kara Ula. Jo\u0161 u vrijeme kada je profesor ChiPu-Tei tamo zapo\u010deo arheolo\u0161ka istra\u017eivanja manji broj pripadnika tih autohtonih planinskih plemena \u017eivio je na tradicionalan na\u010din u malobrojnim zaba\u010denim planinskim naseljima, a neki od njih i u lak\u0161e dostupnim \u0161piljama.<\/p>\n<p>Pretpostavka da bi na\u0111eni vretenasti kosturi neproporcionalno velikih trokutolikihlubanja mogli potjecati od drevnih pripadnika primitivnih plemena Dropa ili Kama naprosto nije bila odr\u017eiva. Kineskim arheolozima i antropolozima bilo je dobro poznato da su pripadnici tih malobrojnih, izoliranih i nekomunikativnih gor\u0161ta\u010dkih plemena, koji od pamtivijeka obitavaju u tamo\u0161njim surovim klimatskim uvjetima, bili neobi\u010dna izgleda, izrazito niska rasta i slaba\u0161na tijela, ali skladnih proporcija. Oni nisu imali ni pribli\u017eno tako velike glave kao zagonetni maleni kosturi izva\u0111eni iz pretpovijesnih \u0161piljskih grobova na Bayan Kara Ulu.<\/p>\n<p>Prosje\u010dna visina pripadnika plemena Dropa i Kama iznosi, naime, oko 150\u00a0cm, dakle 20-ak\u00a0cm vi\u0161e od visine neobi\u010dno malih vretenastih kostura izva\u0111enih iz drevnih \u0161piljskih grobova s tamo\u0161njih vrleti. Zanimljivo je da pripadnici tih dvaju egzoti\u010dnih planinskih plemena u tjelesnoj gra\u0111i nemaju nikakve sli\u010dnosti s tipi\u010dnim Tibetancima, Kinezima i Mongolima koji su, u odnosu na njih, mnogo korpulentniji.<\/p>\n<p>Bilo je vi\u0161e nego o\u010dito da neobi\u010dni maleni kosturi velikih i \u0161irokih lubanjama nikako nisu mogli potjecati od pripadnika tih autohtonih planinskih plemena, ve\u0107 od nekih drugih, do tada znanstvenicima posve nepoznatih \u017eutoputih \u010dovjekolikih bi\u0107a vretenasta tijela te izrazito velikih glava. U poku\u0161aju da nekako razrije\u0161i tu te\u0161ku zagonetku, koja je gotovo tri godine morila kineske znanstvenike, profesor ChiPu-Tei je 1940. godine, na temelju mi\u0161ljenja jednog od svojih asistenata, ishitreno pretpostavio da ti maleni kosturi potje\u010du od neke nepoznate davno izumrle vrste planinskih gorila.<\/p>\n<p>Tu na pre\u010dac postavljenu i nedovoljno promi\u0161ljenu hipotezu profesora ChiPu-Teija kineski su znanstvenici odmah kategori\u010dki odbacili i ismijali jer je bila u potpunoj suprotnosti s notornom \u010dinjenicom da niti jedna poznata vrsta gorila nikada nije sahranjivala uginule \u010dlanove svoga \u010dopora. Obi\u010daj sahranjivanja mrtvih, a posebice sahranjivanje u tipizirane, pravilno poredane grobove, svojstven je samo koliko-toliko civiliziranim (pra)ljudskim zajednicama, a nikako posve nehominiziranim gorilama.<\/p>\n<p>Time je \u010ditavo dotada\u0161nje mukotrpno istra\u017eivanje tih neobi\u010dnih skeleta i ni\u0161ta manje zagonetne kolekcije drevnih kamenih diskova dospjelo u slijepu ulicu.Ubrzo zatim svi sporni nalazi i izvje\u0161taji bili su pohranjeni u veliku arheolo\u0161ku zbirku i arhivu znanstveno nerazja\u0161njivih antropolo\u0161ko-arheolo\u0161kih nalaza. Oni su tamo, na op\u0107e zadovoljstvo mnogih uznemirenih znanstvenika glavne struje, koji ih nikako nisu mogli protuma\u010diti i uklopiti u svoje unaprijed slo\u017eene <em>&#8222;neupitne&#8220;<\/em> sheme, ubrzo pali u zaborav.<\/p>\n<p>No, unato\u010d tome, ti neobi\u010dni nalazi, a posebice krajnje zagonetni masivni kameni diskovi s gustim spiralno raspore\u0111enim brazdastim zapisima, punih 20-ak godina poticali su znati\u017eelju ve\u0107eg broja kineskih znanstvenika, a posebice filologa i lingvista koji su ih na sve mogu\u0107e na\u010dine poku\u0161avali odgonetnuti i pro\u010ditati. No njihovi dugogodi\u0161nji istra\u017eiva\u010dki napori da izna\u0111u klju\u010d za de\u0161ifriranje zagonetnih si\u0107u\u0161nih znakova, jasno vidljivih tek pomo\u0107u pove\u0107ala, nisu urodili plodom.<\/p>\n<p>Tek dva desetlje\u0107a kasnije to je uspjelo entuzijasti\u010dnom profesoru Tsum Um-Nuiju s pekin\u0161ke Akademije za prapovijest. On je 1960. godine, nakon mukotrpnog dugogodi\u0161njeg rada uz pomo\u0107 \u010detvorice svojih suradnika i mnogih neuspjelih poku\u0161aja, napokon uspio otkriti klju\u010d za djelomi\u010dno de\u0161ifriranje zagonetnih spiralno raspore\u0111enih brazdastih zapisa ugraviranih na kamenim diskovima. Oni su, nakon vi\u0161e tisu\u0107lje\u0107a provedenih ispod naslaga pijeska i pra\u0161ine mra\u010dnih i vla\u017enih planinskih \u0161pilja, napokon rje\u010dito <em>&#8222;progovorili&#8220;<\/em> te su ustrajnim kineskim istra\u017eiva\u010dima otkrili najva\u017enije dijelove dugo \u010duvane poruke.<\/p>\n<p>U tim djelomi\u010dno pro\u010ditanim zapisima sa\u017eeto je ispri\u010dana surova \u017eivotna drama drevnih nebeskih mornara koja se odigrala prije 12-ak tisu\u0107a godina u divljim i negostoljubivim vrletima Bayan Kara Ula. U jednom od tih zapisa stoji da se ve\u0107a skupina Dropa, kako sebe nazivaju ti inteligentni do\u0161ljaci iz svemira, uputila u istra\u017eiva\u010dku misiju prema <em>\u201ctre\u0107em planetu\u201d<\/em> na\u0161eg planetskog sustava. Zbog kvara na njihovom<em>\u201czra\u010dnom brodu\u201d<\/em> nisu mogli normalno sletjeti na predvi\u0111enom mjestu. Umjesto na planirano odredi\u0161te njihov <em>&#8222;zra\u010dni brod&#8220;<\/em> se jedne no\u0107i, u dramati\u010dnim okolnostima i uz ogromne napore posade, prisilno spustio u zaba\u010denom i negostoljubivom podru\u010dju vrletnog Bayan Kara Ula.<\/p>\n<p>Nije bilo na\u010dina niti materijalnih mogu\u0107nosti da se pri slijetanju te\u0161ko o\u0161te\u0107en <em>&#8222;zra\u010dni brod&#8220;<\/em> popravi i osposobi za let, a jo\u0161 manje da se izradi novi kojim bi se Dropi mogli vratiti na mati\u010dni svemirski brod ili svoj daleki planet. Stoga nesretnim svemirskim do\u0161ljacima, koji su pre\u017eivjeli udes<em> &#8222;zra\u010dnog broda&#8220;<\/em>, nije preostalo ni\u0161ta drugo ve\u0107 da do\u017eivotno ostanu na Zemlji kojom je tada, prema slu\u017ebenim znanstvenim saznanjima i gledi\u0161tima, jo\u0161 posvuda carevalo surovo kameno doba.<\/p>\n<p>Prva stra\u0161na no\u0107 koju su do\u0161ljaci proveli u krajnje surovom ambijentu Bayan Kara Ula opisana je na jednom od tih granitnih diskova ovako: <em>&#8222;Dropi su se spustili iz oblaka svojim zra\u010dnim brodom. Prije nego \u0161to je iza\u0161lo sunce mu\u0161karci, \u017eene i djeca naroda Kama bje\u017eali su i sakrivali su se deset puta u \u0161pilje. Tek tada su oni shvatili znakove i uvidjeli su da Dropi imaju miroljubive namjere.&#8220;<\/em><\/p>\n<p>Iz tog slobodno prevedenog i suvremeno stiliziranog egzoti\u010dnog (pra)drevnog zapisa o\u010dito je da su miroljubivi svemirski do\u0161ljaci Dropi uporno poku\u0161avali uspostaviti dobre odnose s tamo\u0161njim poludivljim i neprijateljski raspolo\u017eenim pripadnicima planinskog plemena Kam koji su \u017eivjeli u obli\u017enjim \u0161piljama. Njihove miroljubive namjere, na\u017ealost, prili\u010dno dugo nisu bile shva\u0107ene. Primitivni i surovi domoroci su nesretne Drope, zbog njihova neobi\u010dna i odbojna tjelesna izgleda, a mo\u017eda i straha da \u0107e ubudu\u0107e s njima morati dijeliti vrlo oskudne uvjete \u017eivota u veoma negostoljubivom planinskom kraju, isprva nemilice proganjali i ubijali poput \u017eivotinja.<\/p>\n<p>Svirepi progoni i bezdu\u0161no ubijanje miroljubivih Dropa potrajali su sve dok poludivlji pripadnici planinskog plemena Kam nisu napokon shvatili da ti maleni do\u0161ljaci neobi\u010dna izgleda, koji su se stjecajem nesretnih okolnosti iznenada pojavili u njihovu zaba\u010denom i veoma siroma\u0161nom planinskom kraju, prema njima doista nemaju nikakvih neprijateljskih namjera. Tek tada su malobrojne Drope, koje su mukotrpno uspjeli pre\u017eivjeti dugotrajan progon, napokon prihvatili u svoju sredinu. Tijekom vremena s njima su se vjerojatno biolo\u0161ki povezali i stopili. Njihovi zajedni\u010dki potomci su tijekom brojnih nara\u0161taja, kao autohtona te tisu\u0107lje\u0107ima gotovo posve izolirana egzoti\u010dna etni\u010dka zajednica Dropa, opstali u tom surovom i zaba\u010denom planinskom ambijentusve do na\u0161eg doba.<\/p>\n<p>Tijekom prvih desetlje\u0107a su\u017eivota s primitivnim domorocima Kamama Drope su svoje mrtve pokapali izdvojeno u malene pravilno poredane grobove na zasebnim grobljima lociranim na sigurnom u dubinirazgranatogspletaobli\u017enjih planinskih \u0161pilja. Prije nego su izumrli odlu\u010dili su na velikoj kolekciji precizno izra\u0111enih granitnih diskova ostaviti zapisano opse\u017eno svjedo\u010danstvo o svome podrijetlu, misiji, udesu <em>\u201czra\u010dnog broda\u201d<\/em> te tragi\u010dnom usudu u surovoj sredini mla\u0111eg kamenog doba u koju su, na <em>&#8222;tre\u0107em planetu&#8220;<\/em>, neo\u010dekivano zapali, za neke veoma daleke budu\u0107e nara\u0161taje koji \u0107e gabiti kadri odgonetnuti i razumjeti.<\/p>\n<p>Grub i djelomi\u010dan prijevod zapisa s kamenih diskova prvo je bio priop\u0107en u\u017eem krugu uva\u017eenih kineskih znanstvenika. No za njih je bio toliko zaprepa\u0161\u0107uju\u0107i i <em>&#8222;nepravovjeran&#8220;<\/em> da je pekin\u0161ka Akademija za pretpovijest do daljnjega strogo zabranila profesoru Tsum Um-Nuiju i njegovim suradnicima objavljivanje rezultata tih dugogodi\u0161njih istra\u017eivanja u znanstvenim \u010dasopisimai davanje o njima bilo kakvih usmenih priop\u0107enja.Takva ograni\u010denja se, naime, u svijetu znanosti \u010desto primjenjuju kao uobi\u010dajen za\u0161titna mjera za sve slobodoumne istra\u017eiva\u010de i znanstvenike koji se drznu razmi\u0161ljati i istra\u017eivati izvan uhodanih kolote\u010dina aktualne <em>&#8222;pravovjerne&#8220;<\/em>paradigme.<\/p>\n<p>\u010cak ni ta tragi\u010dna birokratska odluka nije pokolebala entuzijasti\u010dnog i neizrecivo upornog profesora Tsum Um-Nuija da,u svojevrsnoj nametnutoj mu izolaciji,nastavi i okon\u010da davno zapo\u010deto istra\u017eivanje, premda je bio duboko ogor\u010den krutim stavovima svojih odvi\u0161e konformisti\u010dki orijentiranih kolega koji nisu marili za znanstvenu istinu utemeljenu na \u010dinjenicama. Unato\u010d svemu nastavio je neumorno raditi na tom fascinantnom i epohalnom arheolo\u0161kom nalazu dalekose\u017ena zna\u010daja.<\/p>\n<p>Profesoru Tsum Um-Nuiju je u daljnjem istra\u017eiva\u010dkom radu napokon po\u0161lo za rukom da uvjerljivo doka\u017ee da spiralno raspore\u0111eni gusti brazdasti zapisi na kamenim diskovima nisu ni\u010dija neukusna \u0161ala ili krivotvorina ve\u0107 da su zaista autenti\u010dni i veoma stari. Uz pomo\u0107 tima ruskih geologa, kemi\u010dara i fizi\u010dara koji su 1961. godine u Moskvi, na Sveu\u010dili\u0161tu Lomonosov, temeljito laboratorijski ispitali nekoliko kamenih diskova s Bayan Kara Ula, bilo je napokon znanstveno dokazano:<\/p>\n<ul>\n<li>da sadr\u017ee znatne primjese kobalta i aluminija u koli\u010dinama neuobi\u010dajeno visokim za prirodnu granitnu stijenu sa \u0161ireg podru\u010dja Bayan Kara Ula;<\/li>\n<li>da je tvrdo\u0107a materijala od kojeg su izra\u0111eni usporediva samo s dioritom \u2013 prirodnim crnim kamenom eruptivnog podrijetla izuzetno visoke tvrdo\u0107e bliskoj tvrdo\u0107i dijamanta te<\/li>\n<li>da prilikom rotacije kod odre\u0111ene kutne brzine oni po\u010dinju neobi\u010dno sna\u017eno vibrirati i zujati visokom frekvencijom, kao da kroz njih protje\u010de sna\u017ena elektri\u010dna struja, \u0161to upu\u0107uje na zaklju\u010dak da su prilikom izrade vjerojatno bili obra\u0111ivani specijalnim postupkom u vrlo jakom elektromagnetskom polju koje je konsolidiralo njihovu kristalini\u010dnu strukturu i dalo im tako visoku tvrdo\u0107u.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Temeljem rezultata tih opse\u017enih laboratorijskih istra\u017eivanja ruskih znanstvenika mo\u017ee se sa sigurno\u0161\u0107u zaklju\u010diti da kameni diskovi, a posebice spiralno raspore\u0111eni si\u0107u\u0161an brazdasti zapis na njihovoj glatkoj povr\u0161ini, nisu bili izra\u0111eni ru\u010dno dugotrajnim i mu\u010dnim izrezivanjem, klesanjem i grebanjem prirodnog kamena primitivnim i grubim kamenim oru\u0111em onog doba, ve\u0107, najvjerojatnije, nekom nama nepoznatom specijalnom tehnikom lijevanja.<\/p>\n<p>Ruski filolozi, koji su na dostavljenim primjercima kamenih diskova s Bayan Kara Ula istra\u017eivali brazdaste zapise, potvrdili su vjerodostojnost de\u0161ifriranja znakova i djelomi\u010dno pro\u010ditanih segmenata teksta prema klju\u010du kojeg su izna\u0161li kineski znanstvenici. Tek nakon rigoroznih laboratorijskih i filolo\u0161kih ispitivanja kamenih diskova u Moskvi nekoliko uva\u017eenih kineskih znanstvenika napokon je oprezno podr\u017ealo \u0161okantne rezultate dugogodi\u0161njeg istra\u017eiva\u010dkog rada profesora Tsum Um-Nuija i njegovih vjernih suradnika.<\/p>\n<p>Ohrabren tom dugo o\u010dekivanom skromnom podr\u0161kom on je, unato\u010d krutom birokratskom stavu uprave pekin\u0161ke Akademije za pretpovijest da se ti rezultati ne objavljuju, odlu\u010dio javno ih publicirati. Za to je, zahvaljuju\u0107i prvenstveno svojoj ogromnoj upornosti, napokon uspio ishoditi tra\u017eeno odobrenje. Prvo priop\u0107enje \u0161iroj stru\u010dnoj javnosti o rezultatima istra\u017eivanja tajnovitih brazdastih zapisa na granitnim diskovima s Bayan Kara Ula podnio je na velikoj Me\u0111unarodnoj konferenciji arheologa odr\u017eanoj 1962. godine u Japanu.<\/p>\n<p>Nakon toga istinoljubivi Tsum Um Nui je odlu\u010dio napraviti i korak dalje pa je o rezultatima istra\u017eivanja tih drevnih zapisa 1965. godine objavio publikaciju na engleskom jeziku pod izazovnim naslovom <em>The Grooved Scriptconcerning Space-shipwhich, asrecordedonthe Discs, landedon Earth 12.000 yearsago<\/em>.<\/p>\n<p>Ona je u svjetskim znanstvenim krugovima, \u0161to se i moglo o\u010dekivati, primljena veoma hladno, s mnogo rezervi, protivljenja pa \u010dak i poruga jer nije bila u skladu s va\u017ee\u0107im <em>&#8222;pravovjernim&#8220;<\/em> pogledima i interesima glavne struje konformisti\u010dki raspolo\u017eenog znanstvenog establishmenta. No, unato\u010d iznesenim uvjerljivim argumentima, mnogi uva\u017eeni zapadni znanstvenici nisu tu publikaciju profesora Tsum Um-Nuija i njegovih suradnika, dr\u017eali ozbiljnom niti su ju smatrali vrijednom bilo kakvih razmatranja jer su im od \u010dinjenica zasigurno bili va\u017eniji ugled i ste\u010dene pozicije u svijetu znanosti.<\/p>\n<p>Impresivni rezultati 20-ak godina ustrajnog i predanog znanstveno-istra\u017eiva\u010dkog rada profesora Tsum Um-Nuija i njegovih odanih suradnika imali su, naime, takvu dokaznu mo\u0107 da su iz temelja sna\u017eno potresali i ozbiljno dovodili u pitanje neke temeljne, op\u0107e prihva\u0107ene i <em>&#8222;neupitne&#8220;<\/em> znanstvene stavove s podru\u010dja antropologije i najstarije pro\u0161losti \u010dovje\u010danstva. Stoga je razumljivo za\u0161to svi poku\u0161aji i napori Tsum Um-Nuijeva tima da pobli\u017ee upoznaju znanstvenike u domovini i svijetu s tim zadivljuju\u0107im epohalnim arheolo\u0161kim otkri\u0107em dalekose\u017ena zna\u010daja nisu pali na plodno tlo niti su urodili o\u010dekivanim rezultatima. Njihove iskrene napore da ga objelodane je ubrzo prekrio debeo veo ignoriranja, omalova\u017eavanja i zaborava.<\/p>\n<p>Nakon svega \u0161to je do\u017eivio od kolega iz svijeta znanostive\u0107 pomalo ostarjeli idobrano umoran te duboko razo\u010daran profesor Tsum Um-Nui je, veoma zabrinut tada\u0161njim pogubnim politi\u010dkim stanjem u Kini, koje je sredinom 60-ih godina nezadr\u017eivo srljalo u zloglasnu <em>&#8222;kulturnu revoluciju&#8220;<\/em> nesklonu intelektualcima i znanstvenicima, ubrzo emigrirao u Japan. Tamo je, gotovo posve zaboravljen od sviju, po\u010detkom 70-ih godina XX. stolje\u0107a umro i sahranjen.<\/p>\n<p>Drugi zna\u010dajan poku\u0161aj da se bar najva\u017eniji rezultati dugogodi\u0161njih istra\u017eivanja neobi\u010dnih arheolo\u0161kih nalaza s Bayan Kara Ula objave \u0161iroj javnosti u\u010dinio je uva\u017eeni ruski profesor filologije Vja\u010deslav Zajcev. On je u visokonakladnom ruskom magazinu <em>Sputnjik<\/em> (br.\u00a01\/1968) objavio sa\u017eet \u010dlanak pod naslovom <em>Znanost ili ma\u0161ta?<\/em> Time su drevni kameni diskovi s Bayan Kara Ula, koji svjedo\u010de o tragi\u010dnom usudu miroljubivih svemirskih do\u0161ljaka, jo\u0161 jednom na kra\u0107e vrijeme pobudili pozornost svjetskih znanstvenih krugova i medija, da bi ubrzo zatim sve opet palo u najdeblji zaborav kojem se jo\u0161 ne nazire kraj.<\/p>\n<p>Ono po \u010demu se ti arheolo\u0161ki nalazi bitno razlikuju od ostalih tragova paleo i postpaleokontakata jest \u010dinjenica da fascinantan fundus od sedam stotina relativno tankih kru\u017enih granitnih diskova sa spiralno raspore\u0111enim gustim brazdastim zapisima nije djelo vje\u0161tih ruku (pra)\u010dovjeka kamenog doba, ve\u0107 visokosofisticirani proizvod inteligentnih do\u0161ljaka iz svemira \u2013 miroljubivih Dropa \u2013 koji su, nakon prinudnog prizemljenja svoje pokvarene letjelice, uz velike \u017ertve dugotrajnog pogroma,u malom broju jedva uspjeli pre\u017eivjeti u krajnje negostoljubivim vrletima Bayan Kara Ula.<\/p>\n<p>Po karakteru i dramati\u010dnosti tih davno prohujalihpretpovijesnih zbivanja na Bayan Kara Ulutebezobzirnom tendencioznom negiranju i prikrivanju tog epohalnog otkri\u0107a mo\u017ee se re\u0107i da ona predstavljaju Roswell kamenog doba. Valja ista\u0107i da su egzoti\u010dni spiralno raspore\u0111eni gusti dvotra\u010dni brazdasti zapisi na bogatoj kolekciji od 716 kamenih diskova zasigurno najstariji poznatipisani spomenici na svijetu, ali su u <em>&#8222;pravovjernom&#8220;<\/em> svijetu znanosti, kao <em>&#8222;apokrifni&#8220;<\/em> arheolo\u0161ki nalaz koji se nikako ne mo\u017ee uklopiti u ve\u0107 davno dotrajalu aktualnu paradigmu, unato\u010d svojem neupitnom dokaznom potencijalu, jo\u0161 uvijek ostali posve ignorirani i nepriznati.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h2>Istra\u017eivanja KarylaRobina-Evansa<\/h2>\n<p>Neovisno o dugogodi\u0161njim istra\u017eivanjima kineskih znanstvenika, kojima je napokon po\u0161lo za rukom bar djelomi\u010dno pro\u010ditati spiralno raspore\u0111ene si\u0107u\u0161ne brazdaste zapise s granitnih diskova o tragi\u010dnom udesu Dropa, podupire i drevna legenda gor\u0161ta\u010dkih plemena Dropa koju je svojevremeno zabilje\u017eio engleski znanstvenik dr. KarylRobin-Evans. U njoj se spominju neka egzoti\u010dna malena \u017eutoputa\u010dovjekolika bi\u0107a vretenastih tijela, ogromnih \u0161irokih glavateodbojna izgleda koja su neko\u0107 davno <em>&#8222;si\u0161la s oblaka&#8220;<\/em>u zaba\u010denom vrletnom podru\u010dju Bayan Kara Ula.<\/p>\n<p>Ubrzo nakon svr\u0161etka Drugog svjetskog rata poljski profesor arheologije i etnologije Sergej Lolladhoff (1903.\u00a0&#8211;\u00a01949.) pokazao je KaryluRobin-Evansu neobi\u010dan le\u0107asti disk od jadeita, rijetke vrste \u017eada (minerala iz skupine alkalnih piroksena),s pove\u0107om kru\u017enom rupom u njegovom sredi\u0161tu. Taj egzoti\u010dan diskje svojedobno kupio na sajmu u gradu Mussoorieu u sjevernoj Indiji. Profesor Lolladhoff je bio uvjeren da on potje\u010de od pripadnika tajanstvenog naroda Dropa, koji su ga koristili kao tradicionalnu relikviju prilikom religijskih obreda.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-3.jpg\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-2297\" title=\"Drevni 3\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-3.jpg\" alt=\"\" width=\"555\" height=\"192\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-3.jpg 921w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-3-300x103.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 555px) 100vw, 555px\" \/><\/a><\/p>\n<p>Poznato je da su ti jadeitni diskovi koji se, zbog karakteristi\u010dnog le\u0107astog oblika te znatno manjih dimenzija, ve\u0107 na prvi pogled bitno razlikuju od elegantnih plosnatih zagasito sivih granitnih diskova s Bayan Kara Ula, bili tisu\u0107lje\u0107ima izra\u0111ivani u religiozno-ritualne svrhe kao manje ili vi\u0161e nezgrapne replike elegantnih, oko dvanaest tisu\u0107lje\u0107a starih, izvornih diskova nebeskih do\u0161ljaka Dropa pohranjenih u tamo\u0161njem \u0161piljskom spletu.<\/p>\n<p>Taj neobi\u010dan jadeitni disk te zagonetni gor\u0161taci Dropi toliko su zainteresirali i zaokupili Karyla Robin-Evansa da je 1947. godine odlu\u010dio otputovati u njihovu daleku i tajanstvenu planinsku postojbinu da bi pobli\u017ee istra\u017eio njihovo tajnovito podrijetlo i obi\u010daje. Put ga je iz Indije vodio preko glavnog tibetanskog grada Lhase, gdje jebio u audijenciji kod 14. Dalaj Lame. Na daljnjem putu kroz isto\u010dni Tibet, prema te\u0161ko pristupa\u010dnom planinskom podru\u010dju Bayan Kara Ula zapo\u010dele su neprilike.Odva\u017enog engleskog znanstvenika ubrzo su napustili unajmljeni tibetanski prijevoznici i nosa\u010di koji su se, zbog njemu nedoku\u010divih razloga, silno pla\u0161ili tamo\u0161nje surove i tajanstvene divljine.<\/p>\n<p>Unato\u010d tome uporni je KarylRobin-Evans, uz nadljudske napore, nakon tisu\u0107a kilometara duga i tegobna puta po planinskim bespu\u0107ima ispunjenog brojnim opasnostima napokon stigao na \u017eeljeno odredi\u0161te. Tamo ga je primio vladaju\u0107i bra\u010dni par Dropa \u2013 poglavar Hueypah-La visok122\u00a0cm i njegova supruga Veez-La visoka samo 102\u00a0cm. Tom prilikom ih je, uz njihovo dopu\u0161tenje, i fotografirao.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-4.jpg\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-2298\" title=\"Drevni 4\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-4.jpg\" alt=\"\" width=\"504\" height=\"365\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-4.jpg 496w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2012\/10\/Drevni-4-300x217.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 504px) 100vw, 504px\" \/><\/a><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Nakon \u0161to je postupno zadobio povjerenje tamo\u0161njih boja\u017eljivih i veoma nepovjerljivih \u017eitelja nenaviklih na strance unajmio je u\u010ditelja koji ga je neko vrijeme pou\u010davao osnovama njihovog drevnog jezika. Nau\u010div\u0161i donekle taj primitivni gor\u0161ta\u010dki jezik KarylRobin-Evans je od Lurgan-Laija, sve\u0107enika Dropa, \u010duo i zabilje\u017eio niz zanimljivih i dotad nepoznatih podataka o njihovom neobi\u010dnom podrijetlu i najstarijoj pro\u0161losti.<\/p>\n<p>Prema kazivanju Lurgan-Laija Dropi, drevni preci njegova naroda, prispjeli su <em>&#8222;zra\u010dnim brodom&#8220;<\/em>neko\u0107 vrlo davno na Zemlju s jednog od planeta iz nama susjednog zvjezdanog sustava Siriusa, najsjajnije zvijezde zimskog no\u0107nog neba udaljene od Zemlje 8,6 svjetlosnih godina. Miroljubivi Dropi poduzeli su dvije istra\u017eiva\u010dke ekspedicije na Zemlju \u2013 jednu prije 20-ak tisu\u0107a godina, a drugu prije otprilike tisu\u0107u godina. Njihova druga ekspedicija do\u017eivjela je pri spu\u0161tanju letjelice na na\u0161 planet nesre\u0107u u planinskim vrletima Bayan Kara Ula. Pre\u017eivjeli \u010dlanovi ekspedicije vi\u0161e nisu mogli osposobiti te\u0161ko o\u0161te\u0107en <em>\u201czra\u010dni brod\u201d<\/em> i njime napustiti na\u0161 planet. Po na\u0161em ra\u010dunanju vremena to se vjerojatno zbilo 1014. godine.<\/p>\n<p>Jedino se taj posljednji dio kazivanja Lurgan-Laija vremenski ne podudara s procijenjenom staro\u0161\u0107u granitnih diskova i malenih sasu\u0161enih le\u0161eva Dropa od 10\u00a0&#8211;\u00a012 tisu\u0107a godina. Na temelju te datacije, koja nije upitna, mo\u017ee se zaklju\u010diti da se drevna nesre\u0107a <em>&#8222;zra\u010dnog broda&#8220;<\/em> Dropa ipak zbila prije dvanaest tisu\u0107lje\u0107a, a ne prije jednog tisu\u0107lje\u0107a kako je to KaryluRobinu-Evansu ispripovijedao Lurgan-Lai.<\/p>\n<p>Mogu\u0107e je da se u vi\u0161etisu\u0107ljetnoj predaji, koja vjerojatno nikad nije bila zapisana, ili se njezin zapis mo\u017eda jo\u0161 neko\u0107 davno izgubio, dogodila promjena izvornog podatka (deset tisu\u0107a godina \u2192 tisu\u0107u godina), kako to u dugotrajnoj usmenoj tradiciji, na\u017ealost, \u010desto biva.<\/p>\n<p>Dr. Ivan \u0160imatovi\u0107, dipl.in\u017e.el.<\/p>\n\n<div class=\"jwsharethis\">\nPodelite \u010dlanak: \n<br \/>\n<a href=\"mailto:?subject=Drevni%20granitni%20diskovi%20s%20Bayan%20Kara%20Ula&amp;body=http%3A%2F%2Fkpv.rs%2F%3Fp%3D2292\">\n<img src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/plugins\/jw-share-this\/email.png\" alt=\"Podelite putem email-a\" \/>\n<\/a>\n<a target=\"_blank\" href=\"http:\/\/www.facebook.com\/sharer.php?u=http%3A%2F%2Fkpv.rs%2F%3Fp%3D2292&amp;t=Drevni+granitni+diskovi+s+Bayan+Kara+Ula\">\n<img src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/plugins\/jw-share-this\/fb.png\" alt=\"Podelite ovaj tekst na facebook-u\" \/>\n<\/a>\n<a target=\"_blank\" href=\"http:\/\/twitter.com\/intent\/tweet?text=I+like+http%3A%2F%2Fkpv.rs%2F%3Fp%3D2292&amp;title=Drevni+granitni+diskovi+s+Bayan+Kara+Ula\">\n<img src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/plugins\/jw-share-this\/twitter.png\" alt=\"Podelite putem Twitter-a\" \/>\n<\/a>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&#8230;visokosofisticirani proizvod inteligentnih do\u0161ljaka iz svemira \u2013 miroljubivih Dropa \u2013 koji su, nakon prinudnog prizemljenja svoje pokvarene letjelice, uz velike \u017ertve dugotrajnog pogroma,u malom broju jedva uspjeli pre\u017eivjeti u&#8230; Jedno od najve\u0107ih i zasigurno najuvjerljivijih arheolo\u0161kih otkri\u0107a, koje sna\u017eno podupire hipotezu o paleokontaktima, zbilo se krajem 30-tih godina XX. stolje\u0107a, uo\u010di izbijanja Drugog svjetskog rata, [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":53,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[9],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2292"}],"collection":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/53"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2292"}],"version-history":[{"count":7,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2292\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3427,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2292\/revisions\/3427"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2292"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2292"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2292"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}