{"id":3055,"date":"2014-02-26T20:29:11","date_gmt":"2014-02-26T20:29:11","guid":{"rendered":"http:\/\/kpv.rs\/?p=3055"},"modified":"2015-08-22T13:28:01","modified_gmt":"2015-08-22T13:28:01","slug":"putevi-duse","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/kpv.rs\/?p=3055","title":{"rendered":"Putevi du\u0161e"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2014\/02\/Hol0.jpg\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-3057\" alt=\"Hol0\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2014\/02\/Hol0.jpg\" width=\"206\" height=\"150\" \/><\/a>Da li je na\u0161a svest poput holograma? Kao \u0161to znamo hologram je slika postoje\u0107eg kao obi\u010dna fotografija, ali redukovana na dimenziju (ili vi\u0161e) manje. Me\u0111utim, za razliku od obi\u010dne fotografije hologram u svakom svom deli\u0107u sadr\u017ei potpunu informaciju o slici postoje\u0107eg. Ukoliko bi du\u0161a bila poput holograma ona bi u svakom svom najmanjem delu sadr\u017eavala potpunu informaciju o sebi. Du\u0161a bi bila celovita i potpuna slika o nama redukovana na jednu dimenziju manje.<!--more--><\/p>\n<p>Sada za na\u0161e potrebe poslu\u017ei\u0107emo se jednim pravilom iz psihologije. Naime smatra\u0107emo da su termini du\u0161a, duh, psiha jedno i da su to sinonimi koji ukazuju na jednu nematerijalnu, besmrtnu, ve\u010dnu supstanciju koja je nedeljiva i rekli smo celovita.<\/p>\n<p>Da bi smo uop\u0161te i mogli da govorimo o du\u0161i kao besmrtnoj supstanciji (u nekim terminologijama susre\u0161\u0107emo se i sa istovetnim terminima pneuma, dah) mi smo morali da prihvatimo polaznu poziciju koju nam nudi kartezijanski dualizam. Nazvan po crkvenom imenu francuskog filozofa racionalizma i velikog matemati\u010dara Rene Dekarta (\u010dije je sve\u0161teno ime bilo cartesius) ova filozofska pozicija u filozofiji duha (koja obiluje drugim pozicijama koje su ponekada o\u0161tro suprostavljene) nam govori da u univerzumu koga mi opa\u017eamo na\u0161im \u010dulima (koja su telesna) postoje dve supstancije telo i duh. Duh ili kao \u0161to smo rekli du\u0161a, potpuno je nezavisna od tela i mo\u017ee postojati i bez ili van njega. (za na\u0161u teoriju nije nam potrebno da dublje ulazimo u problem kartezijanske filozofije i da tragamo za pitanjima na koji je na\u010din du\u0161a povezana s telom) Dakle, na\u0161e su\u0161tine su du\u0161e koje su nematerijalne i odvojive od tela.<\/p>\n<p>Takav stav odmah povla\u010di i drugu premisu odnosno da su du\u0161e kao su\u0161tine besmrtne. Sada dolazimo do esencijalnog dela na\u0161e teorije. Od po\u010detka svesne misli i racionalizma u op\u0161tem smislu, \u010dovek se pitao \u010dega ima posle smrti. Pitanje da li postoji \u017eivot posle ovog zemaljskog, postavljali su i drevni mislioci i filozofi sa manjim ili ve\u0107im slaganjem, ali naravno ovo pitanje je ostalo bez odgovora zato \u0161to nemamo nikakvog epmirijskog uvida u to da li postoji zagrobni \u017eivot ili ne. Mnogi savremeni nau\u010dnici smatraju da mi nikada i u principu ne\u0107emo mo\u0107i da dobijemo odgovor na ovo pitanje prosto zato \u0161to se \u201cposle smrti niko nije vratio me\u0111u \u017eive da nam ispri\u010da kako je ili \u0161ta je s onu stranu\u201d.<\/p>\n<p>Pitanje ima li \u017eivota posle smrti prirodno nas defini\u0161e kao ljude i izvire iz na\u0161eg praiskonskog straha od smrti. Ljudi su zbog straha od smrti i uop\u0161te straha od prolaznosti ljubavi, mladosti, sre\u0107e, be\u017eali u razli\u010dite mitove. Mitovi su stvorili zajedni\u010dke slike ili arhetipove koji nas i dan danas pro\u017eimaju i pulsiraju u najskrovitijim dubinama na\u0161e psihe. Savremena civilizacija se sve vi\u0161e oslanja na nauku koja joj daje polucelovit pogled na svet. Druga polovina je zasnovana u veri, u\u00a0 veri u Bo\u017eansko bi\u0107e koje bdi nad svima nama, koje nas \u010duva i kome se molimo. Ono nam je dalo slobodu da delamo po sopstvenom naho\u0111enju ali nam je dalo i mogu\u0107nost krajnjeg iskupljenja i pokajanja pred kona\u010dnim krajem!<\/p>\n<p>Dakle, iz na\u0161e prirode proisti\u010de strah od smrti i pitanje kuda ide na\u0161a du\u0161a posle smrti je sasvim na mestu, naro\u010dito ukoliko uzmemo savremenu nauku kao primer i princip odr\u017eanja energije. U na\u0161em telu postoji izvesna elektri\u010dna aktivnost koja se mo\u017ee meriti odgovaraju\u0107im aparatom, encefalogramom. Elektri\u010dna energija struji kroz na\u0161e nerve \u0161alju\u0107i impulse pomo\u0107u kojih se pokretaju na\u0161i udovi npr. Me\u0111utim ono \u0161to je \u010darobno i \u0161to nas najvi\u0161e fascinira jeste \u010dinjenica bogatstva na\u0161eg unutra\u0161njeg ili mentalnog \u017eivota. Ista ta energija prolazi kroz neurone u na\u0161em mozgu putem dendrita i aksona i u odgovaraju\u0107im centrima korteksa ili kore velikog mozga aktivira odre\u0111ene oblasti koje su odgovorne za na\u0161e misli, emocije, odluke, nadanja, snove itd. Primetite da samo \u0161turo i uop\u0161teno govorimo o tim centrima u kori velikog mozga zato \u0161to ni savremenici neurofiziolozi jo\u0161 uvek nisu u stanju da nam ponude potpunu \u201cmapu\u201d mozga i da nam ka\u017eu koji region je odgovoran za koje mentalno stanje. Me\u0111utim, \u010dak i pod pretpostavkom da \u0107e u bli\u017eoj ili daljoj budu\u0107nosti biti u stanju da nam ka\u017eu, opet jedan odgovor nas vodi do million drugih pitanja! Kako npr. ti odgovaraju\u0107i delovi mozga uti\u010du na na\u0161 mentalni \u017eivot, kako je mogu\u0107e da jedna iskra el. energije u su\u0161tini izazove svo to bogatstvo mirisa, dodira, zvukova, emocija, snova itd koje predstavljaju kategorije koje \u010dine na\u0161 mentalni \u017eivot.<\/p>\n<p>Dug put smo pre\u0161li od Rene Dekarta i supstancijalnosti du\u0161e pa do savremene slike koju nam nauka nudi u pogledu rada mozga ali ni to nije sve! Ovo je bio samo obi\u010dan povr\u0161ni pregled. Po\u0161to smo ustanovili da je du\u0161a supstancija onda ona mora biti i besmrtna. Energija o kojoj smo upravo govorili posle na\u0161e smrti se ne gubi. Na\u0161e telo da tako ka\u017eemo se reciklira, ali na\u0161a du\u0161a se ne rastavlja na sastavne delove jer je celovita i potpuna a uostalom to i nije mogu\u0107e posti\u0107i sa energijom. \u0160ta se dakle zbiva sa energijom du\u0161e posle smrti tela?<\/p>\n<p>Na stotine hiljada ljudi koji su do\u017eiveli iskustva koja su bila bliska njihovoj individualnoj smrti govore nam obi\u010dno \u201c da im je \u010ditav \u017eivot proleteo pred o\u010dima\u201d. Gotovo svi pre\u017eiveli (\u0161to je donekle blisko sa slikom tunela na \u010dijem kraju je svetlo \u0161to opet ima i neka druga obja\u0161njenja i \u010dime se mi ovde ne\u0107emo baviti) govore da im je \u017eivot prosto sevnuo pred o\u010dima! Oni su u stanju da nam ispri\u010daju kako se se\u0107aju perioda od pre tri godine njihovog uzrasta a neki \u010dak i pre dve godine. Mnogo je takvih iskustava. Zatim, ti ljudi nam govore da se se\u0107aju nekih detalja i stvari za koje su sigurno mislili da su ih zaboravili i da ih po svim zakonima prirode ne bi ni trebalo da ih se se\u0107aju jer je pro\u0161lo toliko vremena! Osim u slu\u010dajevima Alchajmerove bolesti i nekih te\u017eih slu\u010dajeva povrede glave mi smo u stanju da se setimo mnogo toga prijatnog i neprijatnog. Naravno se\u0107anje na neki prijatan doga\u0111aj ili miris ili poljubac ili dodir je pra\u0107eno prijatnim emocijama, dok je se\u0107anje na neke ru\u017ene doga\u0111aje prirodno pra\u0107eno ru\u017enim ose\u0107anjima.<\/p>\n<p>Koliko puta smo rekli \u201cja sam to zaboravio\u201d ili \u201cja se toga ne mogu vi\u0161e setiti\u201d ili \u201cpa to je bilo pre samo dva minuta a ja sam zaboravio\u201d i naravno rastu\u017eimo se. Svi mi posebno mrzimo ona stanja kada ne mo\u017eemo da se setimo \u0161ta smo hteli da ka\u017eemo. Ali budite bez brige jer MI ZAPRAVO NIKADA I NI\u0160TA POTPUNO NE ZABORAVLJAMO! Ljudsko bi\u0107e sve pamti samo je u datim trenucima upam\u0107eni sadr\u017eaj nedostupan zato \u0161to smo podsvesno usmerili pa\u017enju na ne\u0161to drugo. Ali bez obzira na ovo mi \u0107emo se setiti narednog puta kada nam podsvest bude podstaknuta nekim informacijama iz spolja\u0161nje sredine, pri \u010demu spolja\u0161nja sredina mo\u017ee biti i svest.<\/p>\n<p>Ukoliko \u010dovek sve pamti gde i na koji na\u010din se to pam\u0107enje odr\u017eava i \u010duva? Ovo je jo\u0161 jedna ogromna misterija sa kojom se susre\u0107u savremeni neurofiziolozi. Mi zapravo ne znamo kako mozak pamti i to je do dana dana\u0161njeg ostala velika misterija!<\/p>\n<p>Ali kada na\u0161oj fizi\u010dkoj egzistenciji do\u0111e kraj i kada na\u0161e telo umre i kada nam se oslobodi energija du\u0161e kuda ona ide i \u0161ta sa sobom nosi?<\/p>\n<p>Du\u0161a vi\u0161e nije ego, ono ja po kome su nas raspoznavali \u010ditav \u017eivot. Du\u0161a posle smrti nije ista li\u010dnost koja je \u017eivela ali du\u0161e jeste pam\u0107enje koje nije zaboravljeno. Sve \u0161to smo ikada do\u017eiveli i \u010duli, omirisali, poljubili, probali, videli, osetili, voleli, mrzeli putuje zajedno sa nama u hipersvemir u nedostatku boljeg izraza gde postaje deo kolektivnog svesnog \u0161to je Bog. Kosmos je o\u017eiveo sebe u \u010doveku i drugim bi\u0107ima i univerzum je postao svestan sebe u \u010doveku. Svesni kosmos \u010duva na\u0161e pam\u0107enje ne on pamti ono \u0161to smo mi zapamtili i u tome le\u017ei najlep\u0161a i naj\u010dudotvornija istina! Ni jedan ljudski \u017eivot nije besmislen niti uludo protra\u0107en! Svaki \u017eivot je blago jer je riznica svega onoga \u0161to smo do\u017eiveli i sve to u trenutku na\u0161e smrti \u010dini da kosmos bude za jedan faktor jo\u0161 svesniji!<\/p>\n<p>Zaista smo pro\u0161li duga\u010dak put od supstancijalnosti du\u0161e do pam\u0107enja kao sredstva da se o\u010duva besmrtnost du\u0161e! Ostaje nam da se radujemo jer nam nova teorija pru\u017ea novi pogled na \u017eivot koji je postao milijardu puta lep\u0161i I \u010darobniji nego \u0161to nam se to \u010dinilo ranije. Sada na \u017eivot mo\u017eemo slobodno gledati kao na dar od Boga i to je Tesla, \u010dovek milenijumima ispred svoga vremena i shvatio i zato je i smatrao da je kosmos jedno \u017eivo bi\u0107e. Radujmo se i cenimo ljudski \u017eivot sada vi\u0161e nego ikada pre!<\/p>\n<p>Vladimir Jevti\u0107<\/p>\n\n<div class=\"jwsharethis\">\nPodelite \u010dlanak: \n<br \/>\n<a href=\"mailto:?subject=Putevi%20du%C5%A1e&amp;body=http%3A%2F%2Fkpv.rs%2F%3Fp%3D3055\">\n<img src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/plugins\/jw-share-this\/email.png\" alt=\"Podelite putem email-a\" \/>\n<\/a>\n<a target=\"_blank\" href=\"http:\/\/www.facebook.com\/sharer.php?u=http%3A%2F%2Fkpv.rs%2F%3Fp%3D3055&amp;t=Putevi+du%C5%A1e\">\n<img src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/plugins\/jw-share-this\/fb.png\" alt=\"Podelite ovaj tekst na facebook-u\" \/>\n<\/a>\n<a target=\"_blank\" href=\"http:\/\/twitter.com\/intent\/tweet?text=I+like+http%3A%2F%2Fkpv.rs%2F%3Fp%3D3055&amp;title=Putevi+du%C5%A1e\">\n<img src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/plugins\/jw-share-this\/twitter.png\" alt=\"Podelite putem Twitter-a\" \/>\n<\/a>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Da li je na\u0161a svest poput holograma? Kao \u0161to znamo hologram je slika postoje\u0107eg kao obi\u010dna fotografija, ali redukovana na dimenziju (ili vi\u0161e) manje. Me\u0111utim, za razliku od obi\u010dne fotografije hologram u svakom svom deli\u0107u sadr\u017ei potpunu informaciju o slici postoje\u0107eg. Ukoliko bi du\u0161a bila poput holograma ona bi u svakom svom najmanjem delu sadr\u017eavala [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":53,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[11],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3055"}],"collection":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/53"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3055"}],"version-history":[{"count":1,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3055\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3058,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3055\/revisions\/3058"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3055"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3055"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3055"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}