{"id":3379,"date":"2015-08-11T02:45:51","date_gmt":"2015-08-11T02:45:51","guid":{"rendered":"http:\/\/kpv.rs\/?p=3379"},"modified":"2017-09-16T09:11:13","modified_gmt":"2017-09-16T09:11:13","slug":"standardizacija-u-prirodi-drugi-deo","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/kpv.rs\/?p=3379","title":{"rendered":"STANDARDIZACIJA U PRIRODI (DRUGI DEO)"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/MILOS-A.jpg\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft  wp-image-3381\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/MILOS-A.jpg\" alt=\"MILOS A\" width=\"211\" height=\"197\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/MILOS-A.jpg 588w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/MILOS-A-300x279.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 211px) 100vw, 211px\" \/><\/a>Prof. Dr. Milo\u0161 Abad\u017ei\u0107<\/strong><\/p>\n<h3><strong>\u00a0<\/strong>2. aktivni pojavni oblici i njihovo \u00adpona\u0161anje u prirodi.<\/h3>\n<p>Poluaktivne strukture standardizovanih veli\u010dina, pomenute u prvom delu ovog rada, kombinovane sa kompo\u00adnentama svesmenskih sistema i subsistema uz odgovaraju\u0107e dodatne programirane vorkmenske strukture, pred\u00adstavljaju podlogu formiranju, razvoju i delovanju aktivnih ili biolo\u0161kih pojavnih oblika.<\/p>\n<p><!--more--><\/p>\n<p>Njihovo formiranje obuhvata tri vrste biolo\u0161kih pojavnih oblika:<\/p>\n<ul>\n<li>Nepokretne vrste biljnih pojavnih oblika,<\/li>\n<li>Pokretne vrste \u017eivotinjskih pojavnih oblika i<\/li>\n<li>Razli\u010dite vrste i stepena razvoja hominida sa homo sapiensom kao najizra\u017eenijim njihovim predstavnikom na zemlji.<\/li>\n<\/ul>\n<p>U sva tri slu\u010daja poluaktivne strukture odre\u0111uju fizi\u010dku konstituciju biolo\u0161kim pojavnim oblicima i predstavljaju nosioce svih fizi\u010dkih pojava i procesa pokretanih delovanjem prisutnih vorkmenskih struktura preko kojih se realizuje koordinirano delovanje programa vanjskog i individualnog svesmenskog sistema i njegovih subsistema sadr\u017eanim u ovim pojavnim oblicima.<\/p>\n<p>Izme\u0111u ovih pojavnih oblika postoje o\u010digledne fizi\u010dke razlike koje su usagla\u0161ene sa njihovim mogu\u0107nostima, potrebama i na\u010dinima delovanja, a u okvirima osnovnog programa njihove egzistencije i uloge koju imaju u odre\u00ad\u0111enom periodu MET kada su ispunjeni neophodni vanjski uslovi za njihovo postojanje. Pored tog fizi\u010dkog izgleda i njegovog zna\u010denja postoji \u0161irok spektar ispoljenih karakeristika i na\u010dina prilago\u0111avanja promenama vanjskih peri\u00adodi\u010dno promenljivih uslova. Osnovnu razliku izme\u0111u njih, pored fizi\u010dke konstitucije predstavlja uspostavljeni indi\u00advidualni mentalni svesmenski sistem uz kvalitet i obim energetskog nivoa komunikacije sa kosmi\u010dkim svesmenskim sistemom. Ovaj invidualni sistem deluje programski usagla\u0161eno sa kosmi\u010dkim i uslovljava kompletno pona\u0161anje i rezultate egzistencije ovih pojavnih oblika koje je direktno ili indirektno u skladu sa potrebama odr\u017eavanja i evolucije Prirode u celini tokom MET. Za efikasno delovanje mehanizma ovih individualnih svesmenskih sistema oni moraju u odre\u0111enoj meri opona\u0161ati delovanje svesmenskih sistema na nivou Ograni\u010denih prostora ili Kosmosa u celini. Za os\u00adtvarivost tog cilja neophodno je da individualni svesmenski sistemi raspola\u017eu odre\u0111enim sposobnostima svesmenskih subsistema prisutnih na OPSN. U tom slu\u010daju mogli bi govoriti o vanjskom i unutra\u0161njem mentalnom kosmosu na nivou biolo\u0161kih pojavnih oblika. To zna\u010di da su i u ovom slu\u010daju u ograni\u010denoj meri prisutne ve\u0107 opisane mogu\u0107nosti svesnog programskog delovanja koja su preko anga\u017eovanih vorkmenskih struktura ugra\u0111ene u ove pojavne oblike. Razlike u njihovom pona\u0161anju u odnosu na vanjski svesmenski sistem poti\u010de pre svega od obima informacija o zbivanjima u okru\u017eenju koje uspevamo svesno ili podsvesno registrovati i \u010duvati u individualnoj bazi podataka, a koje su polazi\u0161te svakoj svesnoj i podsvesnoj aktivnosti.<\/p>\n<p>Dok su fizi\u010dke razlike ovih vrsta biolo\u0161kih pojavnih oblika o\u010digledne mentalne karakteristike su jo\u0161 uvek u dobroj meri prikrivene od nas \u010dak i kada smo mi u pitanju. Mi jo\u0161 uvek nismo prihvatili odre\u0111eni stepen srodstva izme\u0111u tih vrsta biolo\u0161kih pojavnih oblika i prisutnost menalnih komponenti u njihovim fizi\u010dkim strukturama, pa bivamo zate\u010deni kada utvrdimo da oni tako\u0111e raspola\u017eu odre\u0111enim nivoom uticaja komponenti njihvih funkcija, koje \u010dak, u nekim slu\u010dajevima, nadma\u0161uju na\u0161e, a po svemu sude\u0107i su i po\u0161te\u0111eni odre\u0111enih neprirodnih ili deformisanih osobina koje mi kao teku\u0107a populacija homo sapiensa individualno ili grupno ispoljavamo kao bezskripulozni egocentrizam.<\/p>\n<p>I pored te povezanosti name\u0107e se zaklju\u010dak o hijerarhijskoj nadre\u0111enosti homo sapiensa u odnosu na ostala dva vida biolo\u0161kih pojavnih oblika, obzirom na uspostavljene odnose i funkcije koje ovi pojavni oblici ispoljavaju, a u skladu sa nametnutim programima njihovog delovanja uzagla\u0161enim sa potrebama odr\u017eavanja i evolucije sistema Prirode kroz procese i pojave u Ograni\u010denim prostorima. Na osnovu tih potreba mogla bi se uspostaviti slede\u0107a hijerarhijska struktura biolo\u0161kih pojavnih oblika\u00a0 prikazana na Sl.2-1.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/MILOS-bb.jpg\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft  wp-image-3380\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/MILOS-bb.jpg\" alt=\"MILOS bb\" width=\"364\" height=\"139\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/MILOS-bb.jpg 531w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/MILOS-bb-300x114.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 364px) 100vw, 364px\" \/><\/a><\/p>\n<p><strong><em>Sl.2-1. Odnosi biolo\u0161kih pojavnih oblika i Prirode.<\/em><\/strong><\/p>\n<p>Obzirom na prisustvo i delovanje vanjskog i individualnog svesmenskog sistema i njihovih subsistema u ovim pojavnim oblicima i na njihovu programsku uslovljenost od vanjskih uticaja Prirode prikazane veze su dvosmerne, pri \u010demu su one prema Prirodi ni\u017eeg energetskog nivoa ali se i o njima mora voditi ra\u010duna ukoliko \u017eelimo uspostaviti \u0161to realniji njihov model.<\/p>\n<p>U daljem tekstu pa\u017enja \u0107e biti posve\u0107ena analizi nekih osobina i funkcionisanja homo sapiensa kao jednog slo\u017eenog dobro programiranog sistema sa \u0161irokim programom sinhronizovanih unutra\u0161njih i vanjskih fizi\u010dkih i men\u00adtalnih (nefizi\u010dkih) interaktivnih procesa. Analiza \u0107e imati op\u0161ti i u odre\u0111enoj meri hipoteti\u010dni karakter obzirom na:<\/p>\n<ul>\n<li>slo\u017eenost fizi\u010dke i mentalne strukture tela homo sapiensa i njenog jo\u0161 uvek nedovljnog poznavanja sa na\u0161e strane,<\/li>\n<li>unutra\u0161nju povezanost struktura pojedinih organa i njih kao jedinstvenog sistema, njihovog mehanizma funkcionisanja, postupaka i mera koordinacije unutra\u0161njih sa vanjiskim fizi\u010dkim i mentalnim sistemima,<\/li>\n<li>\u00a0odnose homo sapiensa sa ostala dva tipa biolo\u0161kih pojavnih oblika i<\/li>\n<li>mogu\u0107nosti i karakteristike fizi\u010dke i mentalne komunikacije izme\u0111u pojedinaca ili njihovih grupa sa mogu\u0107im njenim efektima.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Od ove analize ne treba o\u010dekivati detaljni prikaz anatomije homo sapiensa i finkcija pojedinih organa ve\u0107 poku\u0161aj uo\u010davanja i delimi\u010dnog definisanja odre\u0111enih uslovno &#8211; posledi\u010dno povezanih odnosa mentalnih i fizi\u010dkih sistema koji deluju u organizmu svakog pojedinca \u010dije je prisustvo neizbe\u017eno prema stavovima NMN modela, a koje smo uspeli tek delimi\u010dno uo\u010diti i analizirati. Ona bi trebala da poslu\u017ei za otvaranje novih kompleksnijih istra\u017eiva\u010dkih projekata koji bi u ve\u0107oj meri obezbedili koordinirano delovanje nau\u010dnika razli\u010ditih profila uz uva\u017eavanje stava u NMN modelu o jedinstvu duha i materije. Upravo potreba tog zaokreta je jedan od osnovnih motiva ovog modela i aktivnosti na njigovom uspostavljanju i poku\u0161aju implementiranja na\u0161im naporima u su\u0161tinskom dekodiranju svih vidova ispo\u00adljavanja i delovanja Prirode, pa i na\u0161e uloge u njoj.<\/p>\n<p>Pre toga treba prvo konstatovati osnovne fizi\u010dke razlike poluaktivnih i aktivnih pojavnih oblika. Kod poluaktivnih struktura radi se o relativno jednostavnim njihovim molekularnim strukturama koje su u ve\u0107ini slu\u010dajeva stabilne konstitucije. Njihovo normalno agregatno stanje se naru\u0161ava tek zna\u010dajnijim trajnijim ili cikli\u010dnim energetskim poreme\u0107ajima \u0161to je posledica relativno visokih specifi\u010dnih energetskih nivoa njihovih komponenti, pogotovo onih na dubljim strukturnim nivoima.<\/p>\n<p>U sastav aktivnih pojavnih oblika ulaze hemijska jedninjenja osnovnih molekula razli\u010ditog sastava sa relativno slabim kohezionim vezama i razli\u010ditog agregatnog stanja. Takva struktura organa pogodna je za lako ostvarivanje nji\u00adhovog programiranog pokretanja u okvirima organizma i promene agregatnih stanja materija koje se unose u organizam radi ostvarivanja potrebnih energija i neprekidnih tokova energije u njemu. Zahvaljuju\u0107i tome mogu\u0107e je vanjskim i unutra\u0161njim mentalnim i fizi\u010dkim delovanjima relativno niskog energetskog nivoa uticati na procese u organizmu, pa \u010dak i upravljati ukupnim pona\u0161anjem predstavnika homo sapiensa i njihovim uzagla\u0161avanjem sa Prirodom, ali i njihovim razvojem. Na pona\u0161anje ovih jedinjenja zna\u010dajan uticaj imaju njihove osnovne karakteristike koje se u odre\u0111enoj meri razlikuju zbogod slo\u017eenijih organskih molekula od molekula poluaktivnih struktura. Te karakteristike su:<\/p>\n<ul>\n<li>velika zastupljenost vode u svim organima i njihovim vezama \u010dime se obezbe\u0111uje izmena sve\u017eih i upo\u00adtrebljenih hemijskih jedinjenja u telu, kao i odre\u0111eni energetski tokovi,<\/li>\n<li>prete\u017ena zastupljenost matmasa u hemijskim jedinjenjima, \u010dak i onima kod kojih nije realizovana kompletna uzajamna kompenzacija pelmasa i nelmasa,<\/li>\n<li>relativno visoka inercija i niska rezonantna frekvencija formiranih komponenti telesnih struktura posebno onih sa prete\u017enim prisutstvom matmasa,<\/li>\n<li>prisustvo individualnog svesmenskog sistema sa subseistemima raspore\u0111enim u pojedninim organima zavisno od njihove namene i na\u010dina realizovanja predvi\u0111enih funkcija,<\/li>\n<li>mogu\u0107nost izmenljivog sastava i rasporeda dodatnih vorkmenskih struktura, usagla\u0161enog sa teku\u0107im funk\u00adcionisanjem kompletnog organizma, a pod uticajem vanjskih uslova, op\u0161tih i\/ili inicirarnih individualnim men\u00adtalnim delovanjima.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ve\u0107ina formiranih organa i njihovih komponenti u osnovi predstavljaju standardizovane biolo\u0161ke strukture kao i programi njihovog tipiziranog delovanja na programirane i remete\u0107e fizi\u010dke i mentalne uticaje, bilo da oni dolaze iz vana bilo da su rezultat individualno pokrenutih programa na osnovu informacija o uslovima okru\u017eenja ili \u017eeljenim delovanjima pojedinaca u takvom okru\u017eenju. \u0160ematski prikaz svesnog procesa reagovanja homo sapiensa mo\u017ee se predstaviti slede\u0107om \u0161emom:<\/p>\n<p><strong><em>Informacije o okru\u017eenju i iz okru\u017eenja ili individualni poriv <\/em><\/strong><strong><em>\u2192<\/em><\/strong><strong><em> njihova analiza <\/em><\/strong><strong><em>\u2192<\/em><\/strong><strong><em> mentalni program delovanja <\/em><\/strong><strong><em>\u2192odluka o delovanju ili podsvesni poriv\u2192 fizi\u010dko ili mentalno i misaono delovanje.<\/em><\/strong><\/p>\n<p>Ova \u0161ema je univerzalna i pokriva sve svesne aktivnosti homo sapiensa od \u010disto fizi\u010dkog delovanja do govora, odnosa sa ljudima iz okru\u017eenja, stvarala\u010dkih aktivnositi i svega \u0161to jedinke \u010dine svesno. \u010cak i porivi, koji su kao mogu\u0107nost navedeni odvojeno, naj\u010de\u0161\u0107e po\u010divaju na nekim ranijim informacijama ili prolaznom stanju u organizmu. Me\u0111utim, pored ovih svesnih procesa i pona\u0161anja prisutna je i kategorija spontanog delovanja koje je po svemu sude\u0107i razultat delovanja jednog od vanjskih svesmenskih subsistema. Radi se o posebnim vanjskim uticajima, na primer slu\u010dajevi opasnosti, kada nema vremena za dono\u0161enje programa i odluke o reagovanju pa ovaj subsistem na osnovu svoje informacije promtno pokre\u0107e odgovaraju\u0107e reagovanje pojedinca koje svrstavamo u na\u0161a podsvesna reagovanja, a koje nije pokrenuo na\u0161 individualni svesmenski sistem.<\/p>\n<p>O\u010digledno je da se radi o veoma slo\u017eenim uslovima u kojim ljudi borave i deluju, ali i ni\u0161ta manje slo\u017eenoj strukturi pojedina\u010dnih organa i organizma u celini kao i mehanizama prate\u0107ih procesa i na\u010dina fizi\u010dkog i nefizi\u010dkog reagovanja na te uslove.<\/p>\n<p>Obzirom na visoki stepen standardizacije struktura zastupljenih hemijskih elemenata, kao komponenti organa u ljudskom organizmu i njihovih uzajamnih odnosa u razli\u010ditim uslovima funkcionisanja, kombinovanih sa neizbe\u017enim unutra\u0161njim mentalnim uticajima, veoma je te\u0161ko uspostaviti uspe\u0161ne istra\u017eiva\u010dke procese ovih uslovno \u2013 posledi\u010dnih odnosa u pojedinim fazama ljudsog delovanja i stanja njihovih trenutnih ili dugoro\u010dnijih unutra\u0161njih odnosa. Mo\u017ee se o\u010dekivati da bi prepoznavanje standardizovanih veli\u010dina u ljudskom organizmima i njihovih fizi\u010dkih i mentalnih karakteristika olak\u0161alo sistematizaciju njihovog reagovanja na vanjske i unutra\u0161nje poreme\u0107aje, kao i iznala\u017eenje mogu\u0107nosti planiranog i programiranog uticaja na njih. Bez ove osnovne sistematizacije te\u0161ko je o\u010dekivati da \u0107e rezultati istra\u017eivanja imati po\u017eeljnu univerzalnost i svojim modelom pokrivati \u0161iri raspon mogu\u0107ih uslovno &#8211; posledi\u010dnih odnosa u pojedinim organima i celom organizmu izazvanih sticajem okolnosti ili namernim kada \u017eelimo te odnose staviti pod svoju kontrolu. \u010cak ako bez te sistematizacije do\u0111emo do nekih validnih rezultata bi\u0107e prisutna sumnja u njihovu univerzalnost ili u raspon karakteristika prisutnih uslova u kojima su prihvatljivi. Uvek \u0107e nam u takvim uslovima kao Damoklov ma\u010d nad glavom visiti narodna poslovica \u201eI \u0107orava koko\u0161 na\u0111e zrnce\u201d. Mo\u017eda ova obazrivost deluje preozbiljno ali moramo biti svesni da slo\u017eenost ove problematike nadma\u0161uje na\u0161 trenutni nivo njenog sagledavanja te da se lako mo\u017ee skrenuti sa puta na stranputicu. Posebno kada smo sve ube\u0111eniji da delovanje talasa u tim svim procesima igra sve zna\u010dajniju ulogu, sa jedne strane, a postajemo sve svesniji da sve te talasne procese ne samo da sve ne poznajemo dovoljno ve\u0107 sa nekima od njih jo\u0161 uvek ni ne ra\u010dunamo. Sva na\u0161a istra\u017eiva\u010dka iskustva nas uveravaju u to. Ovo tim pre jer nam nedostaju jasni pogledi na prirodu i mehanizam delovanja mogu\u0107ih talasnih procesa \u010dijem delovanju su organi na\u0161ih tela svo vreme izlo\u017eeni u razli\u010ditim i njihovim stanjima i energetskim poreme\u0107ajima. . Ova obazrivost je to ozbiljnija kada uzmemo u obzir da jo\u0161 nismo postavili ni prirodno utemeljeni model transverzalnih elektrodinami\u010dkih talasa kojim se du\u017ee vremena bavimo a da ostale tri vrste fizi\u010dkih talasnih procesa nismo jo\u0161 ni na\u010deli na pravi na\u010din, a sa nekim od njih ni ne ra\u010dunamo.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h4>2.1. pokreta\u010dki sistemi i njihovo delovanje.<\/h4>\n<p>Ne ulaze\u0107i detaljno u strukturu homo sapiensa mo\u017eemo izdvojiti njena dva sistema:<\/p>\n<ul>\n<li>jedan je strukturni sa fizi\u010dkim atributima zasnovanim na komponentama razli\u010ditog molekularnog sastava i agregatnog stanja, zavisno od organa kojeg formiraju i onih sa kojima direktno ili indirektno interaguju i<\/li>\n<li>drugi mentalni koji se mo\u017ee podeliti na:<\/li>\n<li>inicilajni ili programerski koji predstavlja lokalni svesmenski sistem sa prate\u0107im subsistemima i ograni\u010denim lokalnim delovanjem i<\/li>\n<li>radni vorkmenski programirani za odgovaraju\u0107e interakcije u okviru organa kojima su pridru\u017eeni izvan vorkmenskih struktura kori\u0161tenih za formiranje svih prisutnih molekularnih komponenti u organima.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Komponente ovih sistema nosioci su fizi\u010dke i mentalne gra\u0111e svih organa i njihovih komponenti celog organizma po\u00adjedinaca. Njihov sastav, veli\u010dina, mehanizam delovanja i op\u0161te karakeristike mogu se ozna\u010diti kao standardizovani, mada u odre\u0111enoj meri imaju i individualno obele\u017eje. Zna\u010dajnu ulogu u uspostavljanju standardizacionih odnosa u gra\u0111i i funkicinisanju homo sapiensa igra njegov genetski kod koji u sadejstvu sa odgovaraju\u0107im mentalnim strukturama i ve\u0107 standardizovanim poluaktivnim hemijskim jedinjenjima deluje od za\u010de\u0107a embriona do njegove smrti. Ovaj genetski kod mo\u017eemo ozna\u010diti kao osnovni standardizacioni \u010dinilac u formiranju kompletne strukture homo sapiensa, kako njegove fizi\u010dke tako i mentalne, uklju\u010duju\u0107i i deo naslednih karakteristika kod smene generacija.U pogledu njihovog supstanc\u010dnog sastava u op\u0161toj strukturi tela homo sapiensa dominantnu ulogu ima karakter matmasenih strukture jer je kod komponenti sa elemasama prisutan relativno visok stepen kompenzacije pelmasa i nelmasa mada se ni njihova uloga ne bi smela zanemariti jer su nosioci niza funkcionalnih procesa u telesnoj strukturi. Raspred ovih masa u pojedinim organima i njihovim komponentama je razli\u010dit i zavisi od posmatranog strukturnog nivoa pa njihovo reagovanje na energetske poreme\u0107aje zavisi od karaktera istih. Obzirom na slo\u017eeni supstanc\u010dni sastav svih fizi\u010dkih struktura u organima i celom organizmu poreme\u0107aj jedne vrste bi\u0107e pra\u0107en reakcijom obe vrste masa, ali \u0107e efekti tih reakcija zavisiti od uzajamnog odnosa odgovaraju\u0107ih njihovih energija. Pored toga ove strukture pokazuju selektivno reagovanje na pojedine energetske poreme\u0107aje zavisno od njihovog karaktera, a posebno od energetskog nivoa i frekvencije kod talasnih poreme\u0107aja, jer sve komponente kao jednu od fizi\u010dkih karakteristika imaju svoju prirodnu rezonantnu frekvenciju u sklopu formirane strukture \u0161to ima zna\u010dajnu ulogu u slu\u010daju da budu izlo\u017eene talasnim energetskim poreme\u0107ajima. Mogu\u0107nost dvostrukog pobu\u0111ivanja pojedina\u010dnih fizi\u010dkih struktura u organima homo sapiensa ote\u017eava analizu efekata tog delovanja energetskih poreme\u0107aja na pojedine organe, posebno kada su u pitanju talasni procesi. Osim toga njihovo pobu\u0111ivanje uzrokuje i promenljivo delovanje mentalnih komponenti prisutnih u svim fizi\u010dkim strukturama koje su nosioci njihovog programskog i zakonomernog pona\u0161anja.<\/p>\n<p>Kada je u pitanju invidualni svesmenski sistem on za svoje aktivno delovanje mora sadr\u017eati karakteristi\u010dne svesmenske subsisteme, ali ograni\u010dene na pra\u0107enje prete\u017eno lokalnih uslova, mada se preko njih ostvaruje i ograni\u010deni obim komunikacije sa glavnim svesmenskim sistemom pod \u010dijom se kontrolom nalaze i svi individualni mentalni sistemi i komponente. Ta vanjska komunikacija individualnog svesmenskog sistema zavisi od postignutig stepena raz\u00advoja pojedinaca pre svega u mentalnom pogledu, \u0161to se mo\u017ee podvesti pod pojam postignutog nivoa prirodne svesti. Ovi individualni subsistemi raspore\u0111eni su po odgovaraju\u0107im organima tela programiranim za njihovo prihvatanje, a delovanje im se integri\u0161e preko fizi\u010dkog svesmenskog subsistema i prenosi na odgovaraju\u0107e vorkmenske strukture u organima tela. Delovanje ovih subsistema je usagla\u0161eno sa osnovnim programom delovanja homo sapiensa, a realizuje se preko usagla\u0161avanja delovanja pojedinih struktura vorkmena raspore\u0111enih u svim organima tela.<\/p>\n<p>Vanjski uticaji ne deluju direktno na lokalni svesmenski sistem i njegove subsisteme ve\u0107 su predmet njihove analize i eventualne korekcije programa delovanja odgovaraju\u0107ih vorkmena uz pojedine komponente fizi\u010dkih organa. Efekti tog delovanja zavise od njihove vrste i energetskog nivoa. Mogu se izdvojiti dve vrste energetskih poreme\u0107aja:<\/p>\n<ul>\n<li>Poreme\u0107aji impulsnog karaktera razli\u010ditog trajanja i<\/li>\n<li>Poreme\u0107aji talasne prirode koji mogu biti elektrodinami\u010dki ili masodinami\u010dki u \u0161irokom rasponu frekvencija i to kao njihova transverzalna i longitudinalna varijanta.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ovi poreme\u0107aji imaju fizi\u010dki karaker mada se efekti njihovog delovanja, zbog prate\u0107eg poreme\u0107aja polo\u017eaja komponenti svakog telesnog organa, preslikavaju i na njihovu mentalnu strukturu. Time se naru\u0161ava uspostavljeno mentalno polje svakog organa i rezultantno polje \u010ditavog tela. Ova promena se ose\u0107a kako na unutra\u0161njem planu celog organizma, tako i u njegovom bli\u017eem pa \u010dak i daljem okru\u017eenju. Mi danas uspevamo delimi\u010dno uo\u010diti te promene, ali smo jo\u0161 uvek daleko od njihovog prirodnog obja\u0161njenja i mehanizma delovanja na unutra\u0161njem i vanjskom planu. Ta okolnost mo\u017ee poslu\u017eiti tek kao opravdanje i podstrek daljim i dubljim istra\u017eivanjima ovih pojava i prate\u0107ih efekata, jer moramo biti svesni njenog zna\u010daja za pona\u0161anje i razvoj ove populacije homo sapiensa. Rezultati postignuti na tom planu trebali bi dovesti do pro\u0161irivanja i produbljivanja prirodne svesti ove populacije homo sapiensa, \u0161to je preduslov njenom pribli\u017eavanju Prirodi i otvaranju pristupa \u0161irim mogu\u0107nostima kori\u0161\u0107enja svih njenih fizi\u010dkih i mentalnih resursa, kao i izbegavanje neminovnih pogubnih sukoba sa njom. Neke od aspekata ovog delovanja pru\u017ea NMN model.<\/p>\n<p>Svi ovi poreme\u0107aji dovode do odgovaraju\u0107ih reakcija organizma na njih \u0161to se manifestujem pokretanjem \u010ditavog niza procesa u strukturi pojedinih organa i njihovih komponenti, zavisno od njihovih karakteristika i uloge koju imaju u sklopu \u010ditavog tela. U ve\u0107ini slu\u010dajeva ove reakcije deluju na ubla\u017eavanju tih poreme\u0107aja, a na osnovu njihovog dekodiranja od strane individualnog svesmenskog sistema i programiranja procesa te reakcije. Obzirom na njihovu specifi\u010dnost treba ih analizirati odvojeno.<\/p>\n<h5>2.1.1. poreme\u0107aji impulsnog karaktera.<\/h5>\n<p>Osnovne karakteristike ovih poreme\u0107aja su njihov energetski nivo, ukupno trajanje i trajanje njihovog uspostavljanja i i\u0161\u010dezacanja[1]. Zavisno od njihovog karaktera efekti mogu biti u vidu smanjenja ili pove\u0107avanja ener\u00adgetskog nivoa pogo\u0111enih struktura u organima i tela u celini. U oba slu\u010daja dolazi do fizi\u010dkih i mentalnih promena u celom organizmu zbog uzro\u010dno-posledi\u010dne povezanosti njegovih organa. Dok su te promene u tolerantnim granicama tipi\u010dnim za pojedince organizam im se prilago\u0111ava i uspostavlja neko odgovaraju\u0107e novo stanje kroz prate\u0107i prelazni proces. Tokom ovih poreme\u0107aja svo vreme deluju promene izazvane zakonom delovanja masa, dok je u prelaznim procesima prisutan i zakon o delovanju impulsa. Prvi uticaj ima efekat promenu stanja, dok je drugi pra\u0107en pojavom indukcionih procesa elektri\u010dne i\/ili masene prirode. Njihov tok zavisi od karakteristike poreme\u0107aja i organa na koji on deluje. Tokom tog prelaznog perioda posebno je aktivan individualni svesmenski sistem koji stvara mentalnu podlogu efikasnoj realkciji na ove poreme\u0107aje. Posle prelaznog procesa organizam nastavlja da deluje u novim uslovima koji mogu biti povoljniji ili nepovljniji od prethodnih. U takvom slu\u010daju promene zahvataju i fizi\u010dku i mentalnu strukturu pogo\u0111enih ljudi. U drugom slu\u010daju, zavisno od energetskog nivoa i vrste poreme\u0107aja, mo\u017ee do\u0107i do o\u0161te\u0107enja po\u00adjedinih organa u telu, pa i do prekida njegovog funkcionisanja, odnosno smrti.<\/p>\n<p>Osnovni karakter ovih poreme\u0107aja je njihova jednokratnost (mada se mogu javljati periodi\u010dno posle relativno du\u017eih pauza) i trajanje, \u0161to je pra\u0107eno promenama pona\u0161anja celog organizma prilago\u0111enog novo nastalim uslovima. Ove promene zahvataju komponente na svim fizi\u010dkim strukturnim nivoima do komponenti EET. Pitanje je samo koliko \u0107e promene biti na svim tim komponentama obzirom da njihov specifi\u010dni energetski nivo raste kako ulazimo dublje u fizi\u010dke strukture. Pored toga zna\u010dajan uticaj imaju i njihove interakcije na svim strukturnim nivoima \u010diji energetski nivo mo\u017ee tako\u0111e biti relativno visok. Uzajamni odnos kod uspostavljanja ovog poreme\u0107aja i reakcije pogo\u0111ene strukture na njega su uzrok pojave koju ozna\u010davamo kao inercija sistema u prelaznim periodima. Osim toga ova pojava kod talasnih procesa uti\u010de neposredno na brzinu njihovog prostiranja u od\u00adgovaraju\u0107im sistemima \u010dije su komponente nosioci ovog procesa.<\/p>\n<p>Delovanje poreme\u0107aja ove vrste u ve\u0107ini slu\u010dajeva ima fizi\u010dki karakter pa je i odgovaraju\u0107a reakcija fizi\u010dke prirode u vidu promene fizi\u010dkog stanja ili odgovaraju\u0107eg delovanja preko fizi\u010dkih organa tela. Reakcija tela i njeno ispoljavanje objednjuju inutra\u0161nje i vanjske aktivnosti odre\u0111enih njegovih organa sa efektima uslovljenim karakte\u00adristikama istih.<\/p>\n<p>Na\u0161a biolo\u0161ka i medicinska istra\u017eivanja bavila su se prete\u017eno prirodom i posledicama ovih poreme\u0107aja. Ne podcenjuju\u0107i njihov zna\u010daj u daljem tekstu te\u017ei\u0161te \u0107e biti na poreme\u0107ajima talasne prirode obzirom da smo tu prakti\u010dno tek na po\u010detku realnijih sagledavanja posledica njihovog delovanja, koje je po svemu sude\u0107i kompleksnije od impulsnih.<\/p>\n<h3>2.1.2. poreme\u0107aji talasnog karaktera.<\/h3>\n<p>Za razliku od impulsnih poreme\u0107aja kod talasnih pobu\u0111eni procesi teku neprekidno i promenljivog su intenziteta. Karakteri\u0161u ih cikli\u010dne transforomacije energije tipa potencijalna \u2194 kineti\u010dka energija. Efekti ovih poreme\u0107aja se su\u00adperponiraju sa efektima impulsnih poreme\u0107aja. Kada su u pitanju biolo\u0161ki pojavni oblici pokretanje ovih procesa iniciraju:<\/p>\n<ul>\n<li>Vanjski uslovi kao rezultat kretanja poluaktivnih struktura i sistema sa velikim rasponom trajanja njihovih perioda, odnosno frekvencija, od vrlo brzih u strukturama kakvi su atomi sa svojim elektronima, preko meteorolo\u0161kih bli\u017eeg i daljeg kosmi\u010dkog okru\u017eenja do MET. Jedan od stranih uticaja su delovanja raznih tehni\u010dkih ure\u0111aja razvijenih poslednje vreme od strane ove populacije homo sapiensa, koji mogu biti sa svesno izazvanim povoljnim ili nepovoljnim efektima po pojedince i\/ili dru\u0161tvene grupacije.<\/li>\n<li>Unutra\u0161nji individualni neprekidni procesi izazvani strukturnim promenama kod disanja i dekompozicije hrane koju unosimo u na\u0161 organizam a njene komponente kolaju kroz sve organe tela.<\/li>\n<li>\u00a0Fizi\u010dki i mentalni me\u0111usobni uticaji pojedinih organa u telu pojedinaca i njihovih grupa sa pozitivnim ili negativnim efektima.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Kakvi \u0107e biti efekti ovih poreme\u0107aja na pojedine pojavne oblike zavisi od njihove frekvencije i energetskog nivoa, sa jedne strane, i strukturnog sastava i energetskih nivoa pogo\u0111enih organa, njihovih komponenti i organizma u celini, sa druge strane. Ovu konstataciju je lako izre\u0107i samo, ako poku\u0161amo organizovati odgovaraju\u0107a istra\u017eivanja radi odre\u0111ivanja mehanizma delovanja i su\u0161tine talasnih procesa sa efektima koji ih prate u okru\u017eenju, nailazimo na \u010ditav niz razli\u010ditih te\u0161ko\u0107a od kojih su neke jo\u0161 uvek nere\u0161ive, a neke \u010dak i ne uo\u010davamo ali one vrebaju i deluju iz prikrajka. Pri tome mora se svo vreme imati u vidu \u010dinjenica da su kod svih procesa istovremeno prisutni uticaji izazvani delovanjem masa i impulsa i da im se efekti superponiraju.<\/p>\n<p>Kra\u0107i prikaz tih te\u0161ko\u0107a dat je u daljem tekstu.<\/p>\n<h5>2.1.2.1. vrste i osobine talasnih procesa.<\/h5>\n<p>Od najavljenih te\u0161ko\u0107a iznena\u0111uju\u0107e deluje \u010dinjenica da mi jo\u0161 uvek, pored svih do sada obavljenih istra\u017eivanja, nemamo pravu sliku elektrodinami\u010dkih talasnih procesa i mehanizma njihovog prostiranja i delovanja sa okolnim fizi\u010dkim strukturama. Prihvatanje fotona deklarisanih a nepotvr\u0111enih karakteristika i ukidanje etra ko\u0161tali su nas jedan vek tapkanja u mestu \u0161to se talasnih procesa ti\u010de i svega onoga \u0161to je direktno ili indirektno vezano za nji. NMN model daje po meni realniju sliku ovih talasnih procesa koji pripadaju grupi elektrodinami\u010dkih tranverzalnih talasa. Istovremeno dodatno daje podlogu za prihvatanje postojanja i osnovne karakteristike ne samo masodinami\u010dkih transverzalnih talasnih procesa ve\u0107 i za oba slu\u010daja njihovih longitudinalnih varijanti. Na ove fizi\u010dke remete\u0107e procese nadovezuje se i verovatno\u0107a pojave talasnog delovanja vorkmenskih struktura prisutnih kod svih komponenti na\u0161ih organa, posebno grupe tzv. vezanih vorkmena \u010dije je delovanje nelokalno i jednosmernog karaktera \u0161to kod fizi\u010dkog rezonatnog delovanja izaziva neo\u010dekivane i do sada \u010desto nobja\u0161njive efekte[2] Bez dobrog prirodnog utemeljenja svih ovih talasnih procesa te\u0161ko je govoriti o sistemati\u010dnosti njihovih istra\u017eivanja i bezrezervnoj validnosti rezultata koje dobijamo u delu na\u0161ih istra\u017eivanja pona\u0161anja struktura i sistema koji su im izlo\u017eeni.<\/p>\n<p>Zna\u010daj talasnih procesa posebno potencira prisutna mogu\u0107nost pojave reakcije rezonantnog karaktera od strane pogo\u0111enih sistema i njihovih komponenti, koja mo\u017ee dovesti do posledica \u010diji energetski nivo zna\u010dajno nadma\u0161uje osnovni energetski nivo talasa koji je izazvao ovaj poreme\u0107aj.<\/p>\n<p>Ipak, pored prisutnih nepoznanica vezanih za talasne procese, imaju\u0107i u vidu njihove op\u0161te karakteristike kao \u0161to su frekvencija i energetski nivo kao i do sada uo\u010deni njihovi efekti, mogu se prognozirati pona\u0161anja pojedinih organa i njihovih komponenti ako budu izlo\u017eeni delovanju nekih od ovih talasa zahvaljuju\u0107i op\u0161tim karakteristikama struktura pojedinih organa, posebno onih standardizovanih. Ukr\u0161tanjem ovih podataka mogli bi se sa velikom verovatno\u0107om prognozirati odnosi nekih efekata delovanja pojedinih vrsta talasa na na\u0161e organe i proceniti njihov nivo i zna\u010daj, kao i preduzimati odgovaraju\u0107e korekcione i za\u0161titne mere. Preduslov za to je postavljanje realnijeg modela sve \u010detiri vrste talasnih procesa i sa poznavanjem njihovih karkakteristika u\u0107i u istra\u017eivanje posledica njihovog uticaja na okolinu, a posebno na organizam homo sapiensa. Kao dodatna mogu\u0107nost neo\u010dekivanih delovanja mo\u017ee se smatrati ve\u0107 pomenuto talasno delovanje vorkmenskih struktura, koje jo\u0161 uvek ne prepoznajemo, mada bi ga morali smatrati mogu\u0107im sa rasponom efekata od povoljnih do nepovoljnih za na\u0161 organizam.<\/p>\n<p>Su\u0161tina talasa, bez obzira o kojoj se njihovoj vrsti radi, je da pripadaju kategoriji dinami\u010dkih procesa koji na okolne sisteme i njihove komponente deluju:<\/p>\n<ul>\n<li>indukciono preko impulsa njihovih nosilaca i<\/li>\n<li>delovanje masa promenljivog intenziteta zbog pokretljivosit nosilac.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Svo vreme tokom ovog procesa efekti navedenih delovanja se superponiraju, pri \u010demu mogu biti istozna\u010dni i\/ili raznozna\u010dni, zavisno od uskla\u0111enosti njihovih poluperiode. Ova op\u0161ta konstatacija vredi za sve vrste talasnih procesa i ima veliki zna\u010daj za pona\u0161anje organa na koje deluju.<\/p>\n<p>U pogledu vrste talasnih procesa postoji zna\u010dajno razmimoila\u017eenje stavova nau\u010dne zajednice i stavova sadr\u017eanih u NMN modelu. Stanovi\u0161te nau\u010dne zajednice je da postoje samo samo elektromagnetski talasi sa fotonima kao njihovim nosiocima ve\u0107 navedenih te\u0161ko prihvatljivih karakteristika (detaljnije u L1 ). Radi se o transverzalnim talasima, mada je u slu\u010daju fotona i taj stav diskutabilan. Ra\u010duna se i sa zvu\u010dnim talasima masodinami\u010dkog karaktera u atmosferi zemlje. Ove dve vrste talasa imaju razli\u010dite mehanizme nastanka, prostiranja i delovanja na fizi\u010dke strukture u okru\u017eenju , zbog razli\u010ditog karaktera vazdu\u0161nog omoga\u010da oko zemlje<\/p>\n<p>NMN mode ne prihvata takav pristup i prvo izu\u010dava sredinu u kojoj se uspostavljaju talasni procesi a zatim defini\u0161e njihove nosioce. Sa takvim pristupom talsni procesi su mnogo slo\u017eeniji ako posmatramo njihovu su\u0161tinu i sve vidove ispoljavanja i delovanja. Na\u017ealost mi smo tek na po\u010detku zaokreta u njihovom poimanju i istra\u017eivanju. Po svemu sude\u0107i mi smo danas u mogu\u0107nosti tek da naslutimo svu slo\u017eenost i zna\u010daj prate\u0107ih pojava i procesa vezanih za delovanje svih varijanti talasnih procesa. Ovde \u0107u se kra\u0107e osvrnuti samo na neke stavove bitne za pona\u0161anje biolo\u0161kih pojavnih oblika. Prema specifi\u010dnosti njihovih karakteristika mogu se podeliti po vi\u0161e osnova (u skladu sa stavovima NMN modela):<\/p>\n<ul>\n<li>prema supstanc\u010dnom sastavu mogu biti:<\/li>\n<li>masodinami\u010dki,<\/li>\n<li>elektrodinami\u010dki i<\/li>\n<li>mentalni isprovocirani kretanjem fizi\u010dkih nosilaca talasnih procesa;<\/li>\n<li>prema na\u010dinu pobu\u0111ivanja mogu biti:<\/li>\n<li>transverzalni sa inicijalnim delovanjem zakona delovanja impulsa, odnosno dinami\u010dkih polja odgo\u00advaraju\u0107ih specifi\u010dnosti i<\/li>\n<li>longitudinalni sa inicijalnim zakonom o delovanjem masa u pravcu njihovog kretanja, odnosno kod uspostavljanja stacionarnih polja odgovaraju\u0107ih specifi\u010dnosti;<\/li>\n<li>prema sredini kroz koju se prostiru:<\/li>\n<li>sisfizionski sistemi koji pro\u017eimaju sve fizi\u010dke sisteme a uspostavljeni su u davnoj pro\u0161losti,<\/li>\n<li>molekularni sistemi u gasovitim i te\u010dnim planetarnim omota\u010dima i<\/li>\n<li>uslovno \u010dvrste materijalne strukture sa elasti\u010dnim vezama njihovih komponenti koje su tako\u0111e te uslovno \u010dvrste strukture.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ovakvo stanje talasnih procesa rezultat je delovanja jedninstvenih zakona, pre svega zakona o delovanju masa i impulsa i njihovih prate\u0107ih polja. Razlika u efektima ovih delovanja je u principu njihovog impulsnog delovanja koje se svodi na slede\u0107e:<\/p>\n<p><em>Kod delovanja masa u sisfizionskim sistemima radi se o uspostavljenom stanja u davnoj pro\u0161losti kada su formirani subelementarni sistemi i komponente EET. Pri tome raspored polja pelsiona ima lokalni karakter u skladu sa zakonom o delovanju masa, ali je nepromenljivo vezan za svoje sis\u00adfizione i komponente EET i prati ih bez ka\u0161njenja kada se oni pokrenu. Promena polja na posma\u00adtranoj lokaciji pra\u0107ena je odgovaraju\u0107im prelaznim procesom uspostavljanja novog ravnote\u017enog polo\u017eaja za svaku \u010desticu pogo\u0111enu odgovaraju\u0107im energetskim poreme\u0107ajem. Nosioci ovih talasa su jezgra ekranizovanih fiziona \u010diji se iznos inicijalne potencijalne energije menja u ritmu MET. Delovanje vezanih vorkmena je nelokalno i prakti\u010dno je trenutno, ali uspostavljanje novog ravnote\u017enog stanja i u ovom slu\u010daju na posmatranoj lokaciji tako\u0111e zahteva odgovaraju\u0107i prelazni proces. U principu radi se o pojavi procesa nazvanog inercija presudnog kod svih promena energetskog stanja fizi\u010dkih sistema a na osnovu zakona o minimalnoj aktivnoj potencijalnoj energiji sistema.<\/em><\/p>\n<p>Na\u017ealost mi jo\u0161 uvek nismo prepoznali prisustvo ve\u0107ine ovih vrsta talasa i posvetili se istra\u017eivanju njihovih karakteristika, mehanizama prostiranja i delovanja posebno na biolo\u0161ke pojavne oblike. \u010cak i u slu\u010daju transverzalnih elektrodinami\u010dkih talasa, \u010dijim se istra\u017eivanjima i kori\u0161\u0107enjem du\u017ee bavimo, nismo ih uspeli postaviti na realne prirodne osnove. Detaljno njihovo eksperimentalno i teorijsko istra\u017eivanje tek predstoji.<\/p>\n<p>Potrebno je ista\u0107i jedan dodatni fenomen vezan za ove talasne procese. Radi se o stanju da sve fizi\u010dke strukture koje na svim strukturnim nivoima u okviru svojih sistema imaju i sisteme vorkmena pa kada u\u010destvuju u talasnim procesima pokre\u0107u i pripojene vorkmene, \u010dime dolazi do odre\u0111enih pojava i procesa mentalnog karaktera koje imaju talasni karakter. Ti poreme\u0107aji nemaju nekog uo\u010dljivog efekta dok se radi o poluaktivnim strukturama i pojavnim oblicima. Me\u0111utim, kod biolo\u0161kih pojavnih oblika, sa zna\u010dajno bogatijim i raznovrsnijim mentalnim subsistemima i vorkmenskim strukturama, pojava ovih talasa mo\u017ee imati, a i ima, zna\u010dajne efekte posebno kod homo sapiensa, jer uti\u010de na njihovo mentalno stanje, kako unutra\u0161nje tako i na vanjske efekte njegovog delovanja. Karakter ovih efekata zavisi od stepena njihovog razvoja i postignute prirodne svesti. Osim toga nivo svih uticaja zavisi od supstanc\u010dnog sadr\u017eaja, prisutnih vezanih vorkmena sa svojim nelokalnim delovanjem i njihovih karakteristika u komponentama organa i celog organizma.<\/p>\n<p>Kod poku\u0161aja analize strukture biolo\u0161kih pojavnih oblika sa ta\u010dke gledi\u0161ta osnova njihovog delovanja, uticaja okru\u017eenja na to delovanje, ali i na njihovo povratno delovanje na okru\u017eenje, dolazi do punog izra\u017eaja uloga standardizovanih sturktura, sa jedne strane, i prenete na njih sposobnosti mentalnog delovanja na osnovu dodatnih posebno programiranih vorkmenskih struktura, sa druge strane. U ovom drugom slu\u010daju, gledaju\u0107i strukturu homo sapiensa kao biolo\u0161kog sistema jedanog od aktivnih sudionika i u op\u0161tim pokreta\u010dkim aktivnostima Prirode, istina skromnih mogu\u0107nosti, ali koje na nekom lokalnom planu mogu biti i odlu\u010duju\u0107e. Te mogu\u0107nosti su individualne prirode i jedan njihov deo se programski ugra\u0111uje u jedinke dok su jo\u0161 u embrionom stanju. Ta ugradnja je kombinovana sa neprekidnim delovanjem neposrednog okru\u017eenja koje je do poro\u0111aja uslovljeno fiziolo\u0161kim i mentalnim uticajem prvo majke a u manjoj meri i neposrednim okru\u017eenjme. Ovi uticaji su pre svega takasne prirode mada se superponiraju i sa efektima interakcija svih supstanc\u010dnih struktura na posmatranoj lokaciji. Na\u017ealost ti uticaji su vrlo \u010desto prete\u017eno spontane prirode a mo\u017ee se o\u010dekivati, barem na osnovu novijih istsra\u017eivanja, da bu se mogli postsi\u0107i zna\u010dajni rezultati ukoliko bi bili posebno programski osmi\u0161ljeno i kontrolisani. Ovako radi se samo o po\u00adtencijalnim mogu\u0107njostima koje u ve\u0107ini slu\u010dajeva ostanu neiskori\u0161\u0107ene, \u0161to u velikoj meri zavisi od okru\u017eenja u ko\u00adjem \u0107e se taj pojedinac kretati. Mi bi, ako uop\u0161te \u017eelimo napredak u odnosima ove populacije homo sapiensa sa Pri\u00adrodom i u kori\u0161\u0107enju mogu\u0107nosti koje nam ona mo\u017ee pru\u017eiti, morali prepoznati i stimulisati na pravi na\u010din takve pojedince i dovoditi ih u poziciju da ovladaju tim mogu\u0107nostima i da daju odgovaraju\u0107e priloge ovoj populaciji homo sapiensa na na\u0161oj planeti.<\/p>\n<p>Efekti delovanja oba ova slu\u010daja se svakodnevno prepli\u0107u i njihov karakter i nivo zavisi od zastupljenosti progra\u00admiranih fizi\u010dkih i mentalnih struktura u organima i kompletnom organizmu pojedinaca. Postignuti nivo fizi\u010dkih i men\u00adtalnih sposobnosti, kao i nivo prirodne svesti, rezultat su prisutnosti svih ovih uticajnih \u010dinilaca i njihovog delovanja. Obzirom na slo\u017eenost struktura i prate\u0107ih pona\u0161anja homo sapiensa mi smo jo\u0161 daleko od mogu\u0107nosti uo\u010davanja i kvalitetnog pra\u0107enja svih uzro\u010dno \u2013 posledi\u010dne povezanosti njihovih delovanja. Iz istog razloga mi i dalje slabo ko\u00adristimo mogu\u0107nosti da putem svog individualnog svesmenskog sistema uti\u010demo na pojave i procese u nama i na\u0161em okru\u017eenju. Preduslov da bi u tom pogledu postigli zapa\u017eenije rezultate je prihvatanje kompleksnijeg pristupa shvatanju Prirode, a pre svega jedinstvo duha i materije sa svim njegovim aspektima uzro\u010dno &#8211; posledi\u010dno povezanih delovanja, ali i znatno vi\u0161i nivo na\u0161e usagla\u0161enosti sa delovanjem prirodnih zakona kojima smo i mi izlo\u017eeni.<\/p>\n<p><strong>2.1.3. neki efekti delovanja ovih poreme\u0107aja na homo sapiensa. <\/strong><\/p>\n<p>Imaju\u0107i u vidu zna\u010dajnu zastupljenost standardizovanosti telesnih struktura homo sapiensa, sa jedne strane, kao i \u0161irok raspon karakeristika posebno talasnih energetskih poreme\u0107aja, sa druge strane, ne bi se moglo o\u010dekivati da \u0107e efekti njihovog uzajamnog delovanja biti uniformni. Sigurno \u0107e postojati odgovaraju\u0107a sli\u010dnost u tim manifestacija prate\u0107ih interaktivnih procesa u telima ljudi i sa njihovim okru\u017eenjem, ali ne i njihova apsolutna identi\u010dnost. Mogu\u0107e razlike vuku korene iz slede\u0107ih okolnosti:<\/p>\n<ul>\n<li>Bez obzira na osnovnu genetsku sli\u010dnost ove populacije homo sapiensa na zemlji prisutne su i odre\u0111ene, \u010desto ne tako male, razlike izme\u0111u telesnih i mentalnih strukturnih karakteristika pojedinaca i njihovih grupa na pojedinim lokacijama. Te razlike su prisutne i pored standardizovanosti struktura pojedinih organa i kom\u00adpeletnih organizama, a mogu se i menjati tokom \u017eivota njihovih nosilaca na istoj ili promenjenoj lokaciji boravka.<\/li>\n<li>Karakteristike energetskih poreme\u0107aja, posebno onih talasne prirode, su veoma slo\u017eene strukture i naj\u010de\u0161\u0107e visoko modulisane komponentama \u0161irokog raspona frekvencija i energetskog nivoa. Zahvaljuju\u0107i tome razli\u010dite komponente nekih struktura do\u017eivljava\u0107e na razli\u010dite na\u010dine pojedine ovakve energetske poreme\u0107aje i reagovati na njih. Pri tome treba imati u vidu da izvori odre\u0111enih poreme\u0107aja mogu biti vanjskog i\/ili unutera\u0161njeg porekla pa \u0107e mnoge od tih reakcija imati individualni karakter.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Kao rezultat toga mo\u017ee se o\u010dekivati da \u0107e svaka reakcija pojedinih organa i organizma u celini sadr\u017eati neko individulano obele\u017eje bilo ono manuelno, govorno ili misaono i da \u0107e na odre\u0111eni na\u010din karakterisati osobu u kojoj se ta reakcija formira. Rezultat \u0107e biti da \u0107e razli\u010diti ljudi u na izgled istim uslovima reagovati razli\u010dito. Neke od tih reakcija ne moraju uvek biti po volji njihovog nosioca, ali to su refleksi njegove kompleksne unutra\u0161nje srukure na karakteristika informativnog ili energetskog poreme\u0107aja koji je doveo da takve reakcije. Preko detaljne analize takvih reakcija, ako bi ih mogli obaviti, verovatno bi mogli stvoriti realniju mentalnu sliku njihovog nosioca nego \u0161to smo je stvorili na osnovu povr\u0161nih utisaka. Neki od tih refleksa mogu biti prene\u0161eni na okru\u017eanje nefizi\u010dkim putem zahvaljuju\u0107i delovanju svesmenskog vanjskog i individualnog sistema.<\/p>\n<p>Analiza mogu\u0107ih karakteristi\u010dnih slu\u010dajeva ovih interaktivnih procesa ima jako \u0161irok front delovanja i, da bi dala korisne rezultate, zahteva anga\u017eovanje \u0161ireg kruga istra\u017eiva\u010da razli\u010ditog profila, pri \u010demu su neka od njih takva da su jo\u0161 uvek izvan doma\u0161aja na\u0161ih mentalnih i tehni\u010dkih mogu\u0107nosti.<\/p>\n<p>U dalje tekstu bi\u0107e dat samo kra\u0107i komentar slede\u0107ih procesa:<\/p>\n<ul>\n<li>karakteristike na\u0161ih mogu\u0107nosti govornog komuniciranja i<\/li>\n<li>delovanaj na embrion tokom prenatalnog i perinatalnog perioda njegovog formiranja.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ova dva slu\u010daja su odabrana jer njihova su\u0161tinska analiza nije prihvatljiva sa pozicija kakve zvani\u010dna nauka koristi kod svojih istra\u017eivanja.<\/p>\n<h3>2.1.3. karakteristike govornog komuniciranja.<\/h3>\n<p>Osnovne karakteristike uzajamnog neposrednog komuniciranja homi sapiensa svode se na:<\/p>\n<ul>\n<li>govorne informacije i<\/li>\n<li>pisane informacije.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Mogu se koristiti i druge mogu\u0107nosti kao \u0161to su mimika, mentalne, slike i znaci, razne druge vizuelne mogu\u0107nosti, ali su navedene dve izvorne i u naj\u0161iroj upotrebi na koju je ova populacija homo sapiensa orijentisana. One se prepli\u0107u jer je broj glasova i njihovih grafi\u010dih oznaka sveden na racionalnu meru, mada postoje i mnogo slo\u017eenije kombinacije glasovnog i vizuelnog komuniciranja. Postupak je u toliko pojednostavljen da svakom glasu kao njegovoj tonskoj predstavi kod racionalnihih kombinacija odgovara jedan grafi\u010di znak. Koriste\u0107i se glasovnom komunikacijom mi smo u stanju direktno izmenjivati informacije na relativno bliskom rastojanju sagovornika ili se u poslednje vreme koristiti razli\u010ditim tehni\u010dkim pomagalima pomo\u0107u kojih te mogu\u0107nosti postaju prakti\u010dno neograni\u010dene.<\/p>\n<p>Pisane informacije gube prostorno ograni\u010denje, a pomo\u0107u savremenih tehni\u010dkih sredstava i vremensko. One u odre\u0111enoj meri su jednozna\u010dne. Varijacije se javljaju tek kada pisanu informaciju poku\u0161avamo tronsformisati u go\u00advornu, odnosno tonsku. U tom procesu se sre\u0107emo sa problemom talasnih procesa koji kod svake jedinke nisu je\u00addinstveni ve\u0107 mogu sadr\u017eati zna\u010dajan broj prate\u0107ih talasa kojima je modulisan talas osnovne frekvencije za posmatrani glas. Karakteristike tih modulacionih talasa je razli\u010dit i zavisi od kompletne fizi\u010dke i mentalne strukture komponenti organa koji je pobu\u0111en da proizvede \u017eeljeni glas. Imaju\u0107i u vidu ove karakteristike formiranja glasovnih informacija taj proces nije jednostavan ali je bitno da osnovni ton svakog znaka bude dovoljno jasan i prepoznatljiv.<\/p>\n<p>Ovakav tok formiranja tonske predstave ili fonetske karakteristike odgovaraju\u0107eg glasa \u010dini da ona pored osnovne karakteristike sadr\u017ei i dodatnu koja odra\u017eava odre\u0111ena strukturna odstupanja u pojedinim komponentama anga\u017eovanih organa. U tom slu\u010daju bi fonetske karakeristike svakog pisanog znaka varirale od jedinke do jedinke, pri \u010demu bi ta odstupanja odslikavala u odre\u0111enoj meri njihove genetske karakeristike koje imaju uticaja na formiranje fizi\u010dke i mentalne strukture svakog \u010doveka. Posebni zna\u010daj kod ovog procesa ima rezonantna frekvencija svake od komponente pojedina\u010dnih organa, koji u takvim procesima igraju svojevrsnu ulogu \u201eFurijeovog filtera\u201d koji iz mase talasa u okru\u017eenju izdvaja samo svoje frekvencije noje reaguju na svojstven na\u010din. Kompletna fonetska karakteristike glasa u svakom konkretnom slu\u010daju sadr\u017eala bi:<\/p>\n<ul>\n<li>osnovnu frekvenciju tipi\u010dnu za odabrani glas,<\/li>\n<li>energetski nivo.<\/li>\n<li>trajanje glasa,<\/li>\n<li>spektar modulisanih talasa odre\u0111enih karakteristika koje bi mogli svrstati u boju glasa,<\/li>\n<li>poseban naglasak kao odraz mentalnoge stanja i podloge govornika kod formiranja odgovaraju\u0107ih re\u010di i<\/li>\n<li>mimika koja govorniku spontano izbija a odraz je njegovog mentalnog stanja tokom procesa prirpreme re\u010di koje \u0107e izgovoriti.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Treba imati u vidu da se ovakav mehanizam formiranje kompleksnih fizi\u010dko \u2013 mentalnih reakcija ne odnosi samo na govor ve\u0107 da je tipi\u010dan za sve reakcije organizma na unutra\u0161nje i vanjske uticaje ili energetske poreme\u0107aje usagla\u0161ebe sa karakteristikama pojedina\u010dnih organa, koje u dobroj meri imaju standardizovana obele\u017eja.<\/p>\n<p>Ove konstatacija name\u0107e jedan zaklju\u010dak. Ako genetska struktura pojedinih grupacija ljudske populacije vezana za njihovo \u201ezavi\u010dajno podru\u010dje\u201d nosi odre\u0111ena tipi\u010dna ili standardna genetska obele\u017eja mo\u017ee se o\u010dekivati da fonetska ana\u00ad\u00adliza njihovog govora predstavlja podlogu za prognozu njihovog osnovnog mentaliteta i pona\u0161anja u razli\u010ditim si\u00adtuacijama kod kojih je ova analiza vr\u0161ena. Samo treba ra\u010dunati da poja\u010dana migracija stanovni\u0161tva mo\u017ee te razlike vre\u00admenom smanjiti na minimun.<\/p>\n<p>Ovde se name\u0107e jo\u0161 jedna hipoteza o unutr\u0161njem procesu fonetske strukture glasova u na\u0161em govor. Te\u0161ko je proveriva, ali ipak mislim da je vredna pa\u017enje i da bi o njoj trebali voditi ra\u010duna kod na\u0161ih istra\u017eivanja unutra\u0161njeg toka ovih procesa. Postoji mogu\u0107nost da na\u0161em govoru prethodi jedan \u201eunutra\u0161nji monolog\u201d na \u010dije \u0107e fonetske karakteristike uticati pored ostalog i na\u0161e trenutno mentalno stanje i psihi\u010dko raspolo\u017eenje koje \u0107e ostaviti traga na fonetskoj slici govora koji sledi.<\/p>\n<p>Da bi se utvrdila prava mera uticaja navedenih okolnosti neophodna su mnogo temeljnija istra\u017eivanja svih ovih fenomena od kojih za neke jo\u0161 uvek nismo dorasli ni koncepcijski ni tehni\u010dki. Za o\u010dekivati je, ipak, da \u0107e i ove ote\u017eavaju\u0107e okolnosti vremenom bivati prevazi\u0111ene za \u0161to je potrebno u\u010diniti odre\u0111ene zaokrete u na\u0161em pristupu izu\u00ad\u010davanja Prirode od kojih neke sadr\u017ei njen predlo\u017eeni NMN model. Osnovno je pri tom da shvatimo svu kompleksnost Prirode i njenog ispoljavanja pa da umesto njenog sveobuhvatnog izu\u010davanja ne favorizujemo samo neke njene seg\u00admente o\u010dekuju\u0107i da \u0107emo tako odgovoriti na sva pitanja koje ona postavlja pred nas.<\/p>\n<h3>2.1.4. uslovi razvoja embriona.<\/h3>\n<p>Bez dublje analize \u017eeleo bih ukazati na okolnost da navedeni mogu\u0107i unutra\u0161nji i vanjski uticaji na formiranje fonetske strukture na\u0161eg govora predstavljaju samo jedan od mnogih uticaja vezanih za specifi\u010dni deo fizi\u010dke i men\u00adtalne strukture na\u0161eg organizma, a koliko takvih delova imamo te\u0161ko je i naslutiti. Osim toga svaki takav deo odsli\u00adkava na odre\u0111en na\u010din individualnost svakog pojedinca. Mo\u017ee se o\u010dekivati da je su\u0161tinski mehanizam u svim tim slu\u010dajevima sli\u010dan a da do odstupanja dolazi zbog razlike u karakeristikama uticajnih veli\u010dina, sa jedne strane, i razlike individulanih finesa u fizi\u010dkim i mentalnim karakteristika komponenti svih organa i njihovih subsistema svakog pojedinaca, sa druge strane. U takvim uslovima dolazi do razvoja bespomo\u0107nih embriona za\u010detih u utrobi majke koji su izlo\u017eeni delovanju svih tih pozitivnih i negativnih \u0161to fizi\u010dkih \u0161to mentalnih procesa serviranih ne samo od majke ve\u0107 i njenog bli\u017eeg u daljeg okru\u017eenja.<\/p>\n<p>Za njihov start kao polazne fizi\u010dko &#8211; biolo\u0161ke strukture odre\u0111en je programski ugra\u0111enim DNK koji bi trebao da se razvije u individuu o\u010dekivanih karakteristika. Me\u0111utim, iz svega do sada re\u010denog sledi da su to samo \u201e lepe \u017eelje\u201d a krajnji rezultat \u0107e biti uslovljen razvojnim procesima, prvo u njegovom embrionom stanju, a zatim onim koji ga o\u010dekuju kada uplovi u ove na\u0161e \u017eivotne vode koje smo mutili i jo\u0161 uvek mutima \u0161to iz neznanja \u0161to iz lo\u0161ih namera. U prvom slu\u010daju embirion je izlo\u017een svim pomenutim uticajima bez mogu\u0107nosti da uti\u010de na njih, ukoliko njegova povezanost sa vanjskim svesmenskim subsistemima ne predstavlja odre\u0111eni stepen za\u0161tite uslovljavanjem stanja njegove strukture koja \u0107e ubla\u017eavati neke od tih uticaja. Poseban uticaj na embrion imaju karakteristike majke, njeno mentalno stanje i op\u0161te pona\u0161anje tokom trudno\u0107e, mada se ne mogu zanemariti ni uticaji bli\u017eeg pa i daljeg orju\u017eenja.<\/p>\n<p>U ovom slu\u010daju, porede\u0107i ga sa procesom formiranjem govornih karakte\u00adristika, problem je daleko slo\u017eeniji obzirom na kompleksnost svih procesa koji se odvijaju u embrionu tokom njegovog formiranja pre izlaska u svet, a preko kojih se odre\u0111uju svi aspekti njegovog kasnijeg fizi\u010dkog i mentalnog ispoljavanja kao li\u010dnosti. Procesi koji, umaju\u0107i u vidu iznete stavove, nisu stohasti\u010dki ve\u0107 su u velikoj meri posledica standardizovanosti fizi\u010dkih i mentalnih struktura samog embriona uslovljeni njihivim DNK, karakteristikama majke i okru\u017eenja. Upravo prisutan stepen standardizovanosti mogao bi omogu\u0107iti odgovaraju\u0107u sistema\u00adtizaciju kako stanja i razvoja embriona tako i odre\u0111ivanja efekata uticaja okru\u00ad\u017eenja na njega radi poku\u0161aja odre\u0111enih njihovih korekcija pre ro\u0111enja i spre\u010da\u00advanja mogu\u0107ih negativnih posledica po njegove osobine, \u0161to bi zahtevalo posebno programirana istra\u017eivanja usagla\u0161ena sa fizi\u010dkim i mentalnim stanjem organa i celog organizma ljudi, a verovatno i usredsre\u0111ene na pojedine njihove grupacije.<\/p>\n<p>Radi se o veoma slo\u017eenim pojavama i procesima i, kao \u0161to je ve\u0107 u vi\u0161e navrata pomenuto, zahteva jedan znatno koherentniji pristup nihovom istra\u017eivanju, kako u pogledu \u0161irine zahva\u0107eneih tema tako i profilu istra\u017eiva\u010dkih timova<sup><sup>[3]<\/sup><\/sup>. Namera ovog rada bila je, pored ostalog, da uka\u017ee na svu slo\u017eenost Prirode pogotovo kada su u pitanju svesni biolo\u0161ki pojavni oblici, a posebno na zna\u010daj tipiziranih njihovih struktura od onih koji su svakodnevni centar na\u0161e pa\u017enje pa do njihovih najdubljih strukturnih nivoa, koje jo\u0161 uvek nismo uspeli dosegnuti.<\/p>\n<p>.<\/p>\n<p>L.1.Milo\u0161 Abad\u017ei\u0107: PRIRODNI MODEL PRIRODE (Tom I i II), PROMETEJ, Beograd, 2013<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>[1] U dosada\u0161njim razmatranjima ovo trajanje je predstavljano kao vremenska komponenta uspostavljanja i i\u0161\u010dezavanja energetskih poreme\u0107aja.<\/p>\n<p>[2] Ovi efekti su najverovatnije delovali i kod istra\u017eivanja koja je provodio Nikola Tesla a vezani su za longitudinalne talase sve tru vrste.<\/p>\n<p>[3]Ohrabrenje u ovom pogledu predartavlja Prvi internacionalni kongres PTPPPA 2015 (1st International Congres on Psychic Traume: Prenatal, Perinatal &amp; Postantal Aspects) odr\u017ean u Beogradu 15-16 maja 2015. Deo tematike kongresa i odgovaraju\u0107ih istra\u017eiva\u010dkih aktivnosti upravo je vezan za ovu temetiku. Nadam se \u0107e u tim istra\u017eivanjima na\u0107i mesta i asopekti standardizacije koji su predmet razmatranja u ovom poglavlju knjige a koji ugraju odlu\u010duju\u0107u ulogu u kona\u010dnom uspostavljanju stanja i odre\u0111enih procesa koje idpoljavaju pojedina\u010dni predstavnici homo sapiensa.<\/p>\n\n<div class=\"jwsharethis\">\nPodelite \u010dlanak: \n<br \/>\n<a href=\"mailto:?subject=STANDARDIZACIJA%20U%20PRIRODI%20%28DRUGI%20DEO%29&amp;body=http%3A%2F%2Fkpv.rs%2F%3Fp%3D3379\">\n<img src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/plugins\/jw-share-this\/email.png\" alt=\"Podelite putem email-a\" \/>\n<\/a>\n<a target=\"_blank\" href=\"http:\/\/www.facebook.com\/sharer.php?u=http%3A%2F%2Fkpv.rs%2F%3Fp%3D3379&amp;t=STANDARDIZACIJA+U+PRIRODI+%28DRUGI+DEO%29\">\n<img src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/plugins\/jw-share-this\/fb.png\" alt=\"Podelite ovaj tekst na facebook-u\" \/>\n<\/a>\n<a target=\"_blank\" href=\"http:\/\/twitter.com\/intent\/tweet?text=I+like+http%3A%2F%2Fkpv.rs%2F%3Fp%3D3379&amp;title=STANDARDIZACIJA+U+PRIRODI+%28DRUGI+DEO%29\">\n<img src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/plugins\/jw-share-this\/twitter.png\" alt=\"Podelite putem Twitter-a\" \/>\n<\/a>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Prof. Dr. Milo\u0161 Abad\u017ei\u0107 \u00a02. aktivni pojavni oblici i njihovo \u00adpona\u0161anje u prirodi. Poluaktivne strukture standardizovanih veli\u010dina, pomenute u prvom delu ovog rada, kombinovane sa kompo\u00adnentama svesmenskih sistema i subsistema uz odgovaraju\u0107e dodatne programirane vorkmenske strukture, pred\u00adstavljaju podlogu formiranju, razvoju i delovanju aktivnih ili biolo\u0161kih pojavnih oblika. Podelite \u010dlanak:<\/p>\n","protected":false},"author":53,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[3,42],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3379"}],"collection":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/53"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3379"}],"version-history":[{"count":1,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3379\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3382,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3379\/revisions\/3382"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3379"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3379"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3379"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}