{"id":3707,"date":"2017-05-22T19:08:33","date_gmt":"2017-05-22T19:08:33","guid":{"rendered":"http:\/\/kpv.rs\/?p=3707"},"modified":"2017-05-22T19:16:48","modified_gmt":"2017-05-22T19:16:48","slug":"misao-svetlost-i-sudbina","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/kpv.rs\/?p=3707","title":{"rendered":"MISAO, SVETLOST I SUDBINA"},"content":{"rendered":"<p><strong><em><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/?attachment_id=3722\" rel=\"attachment wp-att-3722\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-3722\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M1-2.jpg\" alt=\"M1\" width=\"250\" height=\"183\" \/><\/a>Pi\u0161e: Mi\u0161a Vasi\u0107: \u00a0 \u00a0<\/em><\/strong>Kao \u0161to su elektroni\/fotoni u interakciji sa kosmi\u010dkim okeanom svesti, tako je i ljudsko bi\u0107e u kontaktu sa \u00b4duhom univerzuma\u00b4. Ako \u010dovek <strong>rezonira sa sve\u0161\u0107u vi\u0161eg uma<\/strong>, izvorom softvera univerzuma, <strong>dosegnu\u0107e svetlost <\/strong>\u0161to otvara <strong>nove utopijske dimenzije<\/strong> koje \u0107e se realizovati u <strong>blistavoj budu\u0107nosti<\/strong> koja rezonira <strong>sa pozitivnim vizijama<\/strong> kreiranim <strong>danas i ovde.<\/strong><\/p>\n<p><!--more--><\/p>\n<p><strong><em>\u00a0<\/em><\/strong><em>\u201eSvetlost &#8211; <\/em><\/p>\n<p><em>a :\u00a0 ne\u0161to \u0161to \u010dini vi\u0111enje mogu\u0107im<\/em><\/p>\n<p><em>b :\u00a0 ose\u0107aj izazvan stimulacijom vizelnih receptora<\/em><\/p>\n<p><em>c :\u00a0 elektromagnetno zra\u010denje bilo koje talasne du\u017eine koja putuje u vakuumu brzinom od 299,792,458 metara u sekundi; specifi\u010dno:\u00a0 takvo zra\u010denje je vidljivo ljudskom oku\u201c<\/em><\/p>\n<p>(Definicija svetlosti\u00a0 &#8211; <strong>Merriam Webster<\/strong> re\u010dnik)<\/p>\n<p><em>\u00bbOko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve \u0107e tijelo tvoje biti svijetlo. \u00a0\u00a0<\/em><em>23 Ako ti je pak oko nevaljalo, sve \u0107e tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi \u2013 tamna, kolika \u0107e istom tama biti?\u00ab <\/em>(Jevan\u0111elje po Mateju, 6, 22-23)<\/p>\n<p>Sudbina, milenijumima <em>de facto<\/em> nedoku\u010diva ljudima, i pored mnogobrojnih poku\u0161aja definisanja (od \u201ekarme\u201c do \u201eBo\u017eije kazne\u201c ili \u201enagrade\u201c), rukovodi putevima pojedinaca, od slave do ponora, izmi\u010du\u0107i potpunom shvatanju ali, na \u010dudesan na\u010din, biva usmerena putem \u010diste misli uma probu\u0111enog svetlo\u0161\u0107u u pravcu koji nadvladava sve prepreke: od ezoterijskih <em>astrolo\u0161kih<\/em> barijera do \u201enepremostivih\u201c ograni\u010denja zakona verovatno\u0107e. Okolnosti naizgled neumitnog ishoda nametnutom silom determinizma bilo koje vrste bivaju nadvladane snagom \u010diste unutarnje svetlosti. Ona je emanirana kao ne\u010dija slobodna misao. Svetlost tako biva trostruko objedinjena u ljudskoj du\u0161i:<\/p>\n<ul>\n<li>kao <em>mislena slika<\/em> nastala elektromagnetnim zra\u010denjem i formirana kao psihi\u010dki sadr\u017eaj,<\/li>\n<li>kao <em>simboli\u010dna svetlost<\/em> kreativnog uvida osloba\u0111anja uma,<\/li>\n<li>kao <em>\u2019nestvorena\u2019 svetlost<\/em> koja predstavlja izvor postvarenja svih potencijala iz esencije sveta ideja. Ovakvu svetlost ne mo\u017eemo neposredno percipirati \u010dulima, ali njene rezultate dramati\u010dno do\u017eivljavamo na egzistencijalnom nivou kao \u00b4kvantni skok\u00b4 iz bezizlaza u carstvo smisla.<\/li>\n<\/ul>\n<p><strong>\u00a0<a href=\"http:\/\/kpv.rs\/?attachment_id=3708\" rel=\"attachment wp-att-3708\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-3708\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M1.jpg\" alt=\"M1\" width=\"424\" height=\"310\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M1.jpg 424w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M1-300x219.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 424px) 100vw, 424px\" \/><\/a><\/strong>Svetlost spada u veoma slo\u017een ako ne i kvintesencijalni prirodni fenomen. Ve\u0107 u domenu definisanja i interpretacija konzervativnog tipa koje spadaju u ograni\u010deno polje \u0161to pripada redukcionisti\u010dkoj nauci, postoje neobi\u010dne kontradikcije (talasno\/\u010desti\u010dna priroda, kontroverze oko toga da li je ili nije nosilac najve\u0107e postoje\u0107e brzine u univerzumu).\u00a0 Pored toga, ona je\u00a0 od vajkada bila predmet interesovanja spiritualnih i ezoternih tradicija kao osnova holisti\u010dkog shvatanja sveta i povezivanja raznolikih dimenzija i aspekata egzistencije. Kvantna mehanika, budu\u0107i akademski orijentisana disciplina, koja, striktno govore\u0107i, ne mo\u017ee biti predmet kritike fundamentalnog redukcionizma, samim svojim kontradikcijama podriva redukcionisti\u010dko-materijalisti\u010dku osnovu sveta. To stoga, \u0161to sadr\u017ei paradokse dualisti\u010dke prirode svetlosti, te neobja\u0161njive fenomene trenutne komunikacije me\u0111u elektronima. Da i ne pominjemo \u00a0neo\u010dekivanu pojavu\u00a0 u\u010de\u0161\u0107a svesti eksperimentatora kao faktora ishoda znamenitog \u201cEksperimenta dvostrukog proreza\u201d (originalno izvedenog od strane <strong>Thomas Young<\/strong>-a jo\u0161 1801.) Zato \u0107emo se u daljem tekstu pozabaviti razli\u010ditim aspektima svetlosti.<\/p>\n<p><strong><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/?attachment_id=3709\" rel=\"attachment wp-att-3709\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-3709\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M2.png\" alt=\"M2\" width=\"228\" height=\"357\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M2.png 228w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M2-192x300.png 192w\" sizes=\"(max-width: 228px) 100vw, 228px\" \/><\/a><\/strong>Akademska fizika u\u010di da je svetlost ni\u0161ta drugo do <em>delimi\u010dni opseg elektromagnetnog spektra elektromagnetnog zra\u010denja<\/em>. Ljudsko \u010dulo vida nije sposobno da registruje celokupan opseg ispoljavanja svetlosti. \u00a0Ono je ograni\u010deno na spektar talasnih du\u017eina\u00a0u od 400\u2013700\u00a0nanometara\u00a0(nm), ili 4.00 \u00d7 10\u22127\u00a0do 7.00 \u00d7 10\u22127\u00a0m, u rasponu izdvojenom od\u00a0 ve\u0107ih talasnih du\u017eina (infracrveno svetlo) \u00a0do kra\u0107ih talasnih du\u017eina\u00a0 (ultraljubi\u010dasto svetlo).<\/p>\n<p>Svetlost je\u00a0 neophodna za egzistenciju \u017eivota na Zemlji\u00a0 \u2013 od ezoterijske \u00b4nestvorene svetlosti\u00b4 \u0161to je metafizi\u010dki pokreta\u010d vasione, pa sve do \u00b4materijalne\u00b4, koja omogu\u0107ava fotosintezu biljaka za generisanje \u0161e\u0107era neophodnih za \u0107elijsku energiju te ishranu i biolo\u0161ki opstanak svih potonjih zemaljskih \u017eivih stvorenja i vrsta u lancu. Bez nje ne bi bilo mogu\u0107e ni\u00a0 vrlim podvi\u017enicima <em>solarne joge<\/em> da \u017eivotnu energiju stvaraju <em>neposredno, bez procesa uzimanja hrane, <\/em>\u00a0\u00a0iz same Sun\u010deve svetlosti.<\/p>\n<p>Svetlost je i fundamentalna za psiholo\u0161ku orijentaciju, te percipiranje prostora: od vatre pradavnih prvobitnih ljudskih zajednica pa sve do blje\u0161tavih svetlosti dana\u0161njih megalopolisa \u010dije tehnolo\u0161ke strukture \u00a0ba\u0161tine genijalne ideje Nikole Tesle o upotrebi naizmeni\u010dne struje. Svetlost postoji u biosferi i nezavisno od \u010doveka \u2013 bioluminiscencijom\u00a0 &#8211; od svitaca do ekstraordinarnih stvorenja iz velikih morskih dubina poput fascinantne kristalne meduze.<\/p>\n<p>Redukcionisti\u010dka nauka tvrdi da svetlosna\u00a0 brzina u vakuumu, koja iznosi\u00a0 299,792,458 metara u sekundi, ozna\u010dava najve\u0107u postoje\u0107u brzinu u prirodi. Nekonvencionalna holisti\u010dka fizika preispituje svaki aspekt ove teze \u2013 od nepostojanja vakuuma te njegove zamene etrom, do relativizacije\u00a0 limitiranosti pomenute brzine. \u010cak i materijalisti\u010dka fizika opitno konstatuje\u00a0 pomenutu relativizaciju. Nedavna eksperimentalna merenja u CERN-u pokazuju da se svetlost mo\u017ee kretati i ve\u0107om brzinom od\u00a0 299,792,458 m\/s. Uvo\u0111enje koncepta \u00a0\u201ctamne materije\u201d kao da ukida koncept vakuuma i \u201cna mala vrata\u201d vra\u0107a etar kao medijum na granici materije\/energije\/informacije iz koga nastaje sve \u0161to postoji u vidljivom univerzumu\u2026<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/?attachment_id=3710\" rel=\"attachment wp-att-3710\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-3710\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M3.jpg\" alt=\"M3\" width=\"651\" height=\"164\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M3.jpg 651w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M3-300x76.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 651px) 100vw, 651px\" \/><\/a><\/p>\n<p>Svetlost u fizici, esencijalno, ozna\u010dava kompletan skup elektromagnetnog zra\u010denja, od X-zraka i gama-zraka, do mikrotalasa i radio talasa, te se naziva skra\u0107eno EMZ. Elektromagnetski talasi, koje \u010dine elektromagnetsko zra\u010denje, su <em>de facto<\/em> \u00a0samo\u0161ire\u0107a popre\u010dno osciluju\u0107a elektri\u010dna i magnetna\u00a0 polja. Gornja slika \u00a0prikazuje polarizuju\u0107i talas EMZ\u00a0 koji se u ravni \u0161iri sa leva na desno\u00a0 (X osa). U vertikalnoj ravni (Z osa) je sme\u0161teno elektri\u010dno polje, dok se u horizontalnoj ravni (Y osa) nalazi magnetno polje. Kao paket, u talasima EMZ-a su dva polja, elektri\u010dno i magnetno, uvek u fazi i me\u0111usobno orijentisana i isprepletana jedno u odnosu na drugo pod uglom od 90 stepeni.<\/p>\n<p>Ljudima se vidljiva svetlost javlja u fotonskim \u00b4paketima\u00b4 koji predstavljaju entitet dualisti\u010dke talasno-\u010desti\u010dne prirode\u2026 Ova dualna (talase odavno otkrio pomenuti <strong>Thomas Young<\/strong>) talasno-\u010desti\u010dna priroda je pokazana rezultatima i \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0kvantno-mehani\u010dkom revitalizacijom i reinterprentacijom <strong>Youngovog<\/strong> \u00b4Eksperimenta dvostrukog proreza\u00b4. Neobi\u010dni dualizam nagove\u0161tava metafizi\u010dku prirodu i okultni aspekt svetlosti koja je u sinergiji sa pojavnom svetlo\u0161\u0107u\u2026<\/p>\n<p>Ortodoksni redukcionista <a href=\"https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Richard_Feynman\"><strong>Richard Feynman<\/strong><\/a>\u00a0prinu\u0111en je, neumoljivom silom navedenih \u010dinjenica, u delu pod nazivom \u201cFeynman-ova predavanja iz fizike, Vol. 3.\u201d (US: Addison-Wesley, 1965), da talasno-\u010desti\u010dni dualizam nazove <em>&#8222;fenomenom koji je nemogu\u0107e [\u2026] objasniti ikakvim klasi\u010dnim na\u010dinom, a koji se nalazi u srcu kvantne mehanike. U realnosti, on sadr\u017ei jedinu misteriju [kvantne mehanike]\u201d<\/em>.<\/p>\n<p>Kvantni fenomeni uti\u010du i na vidljivost kao takvu\u2026 Vi\u0161e frekvencije EMZ imaju kra\u0107e talasne du\u017eine, a ni\u017ee frekvencije imaju ve\u0107e talasne du\u017eine &#8211; respektivno. Po rastu\u0107im talasnim du\u017einama EMZ se ispoljava kao: gama zra\u010denje, X \u2013 zra\u010denje, ultravioletno zra\u010denje, vidljivo zra\u010denje, infracrveno zra\u010denje, tetrahercno zra\u010denje, mikrotalasno zra\u010denje, radio tala<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/?attachment_id=3711\" rel=\"attachment wp-att-3711\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-3711\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M4.jpg\" alt=\"M4\" width=\"259\" height=\"395\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M4.jpg 259w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M4-197x300.jpg 197w\" sizes=\"(max-width: 259px) 100vw, 259px\" \/><\/a><\/p>\n<p>Kada EMZ\u00a0 interaguje sa pojedina\u010dnim atomima i molekulima, ono energetski menja prirodu materije\u2026 EMZ na taj na\u010din izaziva (kvantno-energetskim ekscitacijama te \u00b4skokovima\u00b4elektrona i restruktiranjem \u010destica) \u00a0transformacije \u00a0molekula koje vode ka promenama njihovih hemijskih veza. Kvantna teorija podu\u010dava da se svetlost (EMZ) sastoji od elementarnih \u010destica, fotona. Oni iniciraju i obezbe\u0111uju\u00a0 sve elektromagnetne interakcije. Tranzicija elektrona\u00a0koji na taj ma\u010din\u00a0 sni\u017eavaju\u00a0 nivoe energije atoma\u00a0i zra\u010denje crnog tela su ni\u0161ta drugo do: kvantni efekti \u0161to predstavljaju\u00a0 izvore\u00a0 EMZ-a. Pojedina\u010dni proton poseduje energiju koja je\u00a0 kvantizovana\u00a0i srazmerno se pove\u0107ava za fotone u meri veli\u010dine njihove frekvencije. Ovo je posve korespondentno ideji \u00b4holisti\u010dkog univerzuma\u00b4gde se sve sastoji od \u00b4vibracija\u00b4. Planck-ova\u00a0 jedna\u010dina\u00a0\u00a0<em>E\u00a0=\u00a0h\u03bd<\/em> defini\u0161e ovaj odnos, gde je \u00a0(<em>E<\/em> &#8211;\u00a0energija po fotonu,\u00a0<em>\u03bd<\/em>\u00a0&#8211; frkvencija fotona, a <em>h<\/em>\u00a0&#8211; Planckova konstanta).<\/p>\n<p>U infracrvenom delu spektra, EMZ\u00a0 &#8211; protoni zbog ni\u017ee energije ne mogu transformisati strukturu ljudskog vizualnog\u00a0 molekula retine oka, te tako aktivirati okida\u010d za ose\u0107aj vidljivog\u2026\u00a0 Neke \u017eivotinjske vrste su sposobne da vizuelno\u00a0 percipiraju\u00a0 razli\u010dite tipove infracrvenog opsega , pomo\u0107u prirodnih termografskih organskih perceptivnih aparata, kao \u0161to je npr. slu\u010daj kod zmija.\u00a0 Boja (odgovaraju\u0107a frekvencija vidljivog spektra) svetlosti je va\u017ena jer fotomorgeneza \u2013 specifi\u010dni rast biljaka &#8211; zavisi od nje.<\/p>\n<p>Vratimo se znamenitom \u00b4Eksperimentu dvostrukog proreza\u00b4 koji otvara mnoga pitanja i ukazuje na ekstraordinarno pona\u0161anje svetlosti koje ru\u0161i mehanicisti\u010dko-redukcionisti\u010dku paradigmu. Tako\u0111e ukazuje na vezu svetlosti\/materije i svesti te na taj na\u010din izrasta do nivoa simbola \u0161to iz polja metafizike (<em>morfi\u010dkog polja<\/em>) redizajnira \u010ditav svemir u odnosu na misao i volju posmatra\u010da.<\/p>\n<p>Eksperiment se bazira na laserskom zraku (koherntna svetlost) koji osvetljava plo\u010dicu probu\u0161enu dvema paralelnim prorezima.\u00a0 Na ekranu (koji je postavljen iza plo\u010dica) se posmatra pomenuto lasersko svetlo dok prolazi kroz proreze. Interferiranje svetlosti usled njene talasne prirode bi trebalo da isklju\u010di prolaz fotona kroz samo jedan prorez (kao da je klasi\u010dna \u010destica, a ne talas). Ako posmatra\u010d u eksperimentu detektuje kroz koji egzaktni prorez fotoni prolaze, tada nema interferencije. To ukazuje na \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0nad-racionalno obja\u0161njenje koje ukazuje na dualisti\u010dku, logi\u010dki neobja\u0161njivu,\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0talasno-\u010desti\u010dnu prirodu svetlosti.<\/p>\n<p>Eksperiment je potom obavljan i sa drugim \u010desticama, pored svetlosnih konstituenata (\u010destica\/talasa). Elektroni, kao subatomske \u010destice, se lansiraju u pravcu dvostrukog proreza. Ispostavilo se da se \u00a0pona\u0161aju identi\u010dno \u00a0kao i fotoni.\u00a0Nala\u017eenje tragova individualnih diskretnih udara elektrona se ne posmatra kao determinisani, predvidljivi rezultat, ishod koji ne proisti\u010de mehanicisti\u010dki iz po\u010detnih uslova te postupaka eksperimentatora, ve\u0107 kao puka inherentna verovatno\u0107a. Na taj na\u010din se posve isklju\u010duju kauzalni principi klasi\u010dne mehanike koji su potpuno irelevantni za obja\u0161njenje opisanih fenomena.<\/p>\n<p>Relaciona kvantna mehanika, <strong>Carlo Rovelli<\/strong>-ja, znamenitog italijanskog teorijskog fizi\u010dara, nudi osobenu interpretaciju rezultata \u00b4Eksperimenta dvostrukog proreza\u00b4. On ju je lansirao tokom 1994.\u00a0 Po <strong>Rovelli<\/strong>-ju, obavezno je da se, relativno u odnosu na neki drugi fizi\u010dki sistem, \u00a0mora interpretirati kvantno stanje sistema koji se opservira.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u0160tavi\u0161e, opservacije (potpuno neo\u010dekivane sa ta\u010dke gledi\u0161ta\u00a0 deterministi\u010dke nauke), predstavljaju\u00a0 ishod interakcije\u00a0 izme\u0111u posmatra\u010da\u00a0(mernog instrumenta) i objekta koji se posmatra (s kojim je u fizi\u010dkoj interakciji), a nikako ne rezultat nezavisnog i jednozna\u010dno o\u010dekivanog\/predvidljivog\u00a0 pona\u0161anja \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 objekta-po-sebi-nezavisnog-od-posmatra\u010da i uslovljenog zakonima determinizma njutnovske mehanike. \u00a0U tom smislu, \u00a0ako inicijalno posmatramo prolaz elektrona kroz odgovaraju\u0107i izabrani prorez, \u00a0onda interakcija posmatra\u010da i \u010destice ukazuje na poziciju elektrona. Ali ako se posmatra \u010destica na ekranu, onda nema informacije o stazi putanje. \u0160tavi\u0161e, izabrana staza\u00a0 i pozicija na ekranu ulaze u polje ultimativnog paradoksa: u zavisnosti od toga koji aspekt se posmatra \u2013 staza (procep) ili polo\u017eaj (ekran) proizilazi da elektron mo\u017ee da pro\u0111e kroz <em>jedan ili drugi prorez \/ nijedan prorez \/ oba istovremeno<\/em> (jer njegove prostorne relacije sa posebnim ta\u010dkama na ekranu ostaju identi\u010dne sa obema lokacijama proreza). Tu se govori o <strong>nemogu\u0107em doga\u0111aju<\/strong> sa stanovi\u0161ta <strong>mehanicisti\u010dkog modela <\/strong>univerzuma \u2013 elektron, matemati\u010dki interpretirano, postoji na <strong>dva razli\u010dita mesta istovremeno<\/strong>! Zbog toga na kvantnom polju subatomskih \u010destica prestaju da va\u017ee zakoni klasi\u010dne mehanike i uvode se zakoni verovatno\u0107e te pozicija\/energija\/kretanje izlaze iz polja realnosti i ulaze u polje matemati\u010dkih modela verovatnosti\u2026 Kao i svesti posmatra\u010da! Ovo stoga, \u0161to odluka koordinatora eksperimenta o na\u010dinu pra\u0107enja istog, <em>de facto<\/em> uslovljava i ishod pona\u0161anja elektrona\/fotona u eksperimentu! Foton\/elektron su u koherenciji sa sve\u0161\u0107u eksperimentatora\u2026Ure\u0111aj za merenje kao da inicira ispoljavanje \u010desti\u010dne prirode elektrona nasuprot talasima verovatno\u0107e. Svest eksperimentatora koja uslovljava posmatra\u010da (ure\u0111aj) i vid posmatranja i aspekt istog na neki (materijalisti\u010dkom paradigmom gledano)\u00a0 nedopustiv na\u010din pobu\u0111uju svest elektrona te njihovu volju da interaguju sa sve\u0161\u0107u posmatra\u010da\u2026<\/p>\n<p>Rezultati eksperimenta (ukoliko bi smo gledali otvorenog uma, i odmakli se od ideolo\u0161kih dogmi redukcionisti\u010dke nauke) o\u010digledno ukazuju na to da pona\u0161anje materije biva uslovljeno sve\u0161\u0107u\u2026 Svest posmatra\u010da i svest elektrona\/fotona se pona\u0161aju kao da su objedinjeni u istom polju\u2026 To polje je <strong>Rupert Sheldrake<\/strong> definisao kao morfi\u010dko polje koje povezuje sve elemente vidljivog kosmosa na informati\u010dkom nivou, izvan granica materije\/energije\/vremena i prostora, a naro\u010dito iznad granica pojedina\u010dnih materijalnih i nematerijalnih prividno nepremostivo podeljenih entiteta: \u00a0\u00b4ega\u00b4 nau\u010dnika, softvera mernog instrumenta, \u00a0fotona\u2026 Do sada observirano \u00a0vodi ka radikalnom zaklju\u010dku: na nekom nivou, svest odre\u0111uje pona\u0161anje materije.\u00a0 \u201cNepremostive\u201d tzv. \u00b4akauzalne\u00b4\u00a0 granice izme\u0111u ne\u010diih\u00a0 misaonih vizuelnih koncepata i smisaono povezanih materijalnih doga\u0111aja u fizi\u010dkom svetu predstavljaju, <em>de facto<\/em>, varljivi koncept uma ograni\u010denog ideolo\u0161kim konstruktima. Sledi postavka koja je posve jereti\u010dka u odnosu na moderne inkvizitore akademizma u nauci, a koja je vi\u0161e nego poznata spiritualnim tradicijama tokom milenijuma\u2026 Ona glasi: \u201cUm uslovljava materiju, a ne obrnuto\u201d.<\/p>\n<p>Ideja o univerzalnom <strong>pan-psihi\u010dkom polju<\/strong> (\u00b4memorija prirode\u00b4\/povezanost du\u0161a van materije\/energije\/prostora\/vremena)\u00a0 je spiritualnim tradicijama poznata od vajkada a u 20. veku su se njime osobito bavili <strong>K. G. Jung<\/strong>, znameniti \u0161vajcarski psiholog, <strong>Rupert Sheldrake<\/strong>, britanski biolog i <strong>David Bohm<\/strong>, ameri\u010dki teorijski fizi\u010dar.<\/p>\n<p><strong>Sheldrake-ovim<\/strong> i <strong>Bohm-ovim<\/strong> pristupom\u00a0 sam se podrobnije bavio u ranijim tekstovima, a ovde \u0107e \u00a0biti dat akcenat na drugu vrstu eksperimenata koji se bave uspostavljanjem interakcije\u00a0 izme\u0111u \u00a0misli, psihi\u010dkih slika i njihovom vezom sa doga\u0111ajima iz \u201eodvojenog\u201c sveta materijalnih objekata.<\/p>\n<p><strong>Joseph Banks Rhine<\/strong>, znameniti\u00a0 biolog i osniva\u010d Laboratorije za parapsihologiju sa Duke univerziteta,\u00a0 bavio se zajedni\u010dkim imeniteljem pshi\u010dkih pojava kao \u0161to su\u00a0 telepatija, jasnovidost,\u00a0 psihometrija,\u00a0 vidovitost,\u00a0 intuicija, prekognicija i retrokognicija. Istinitu informaciju koja se prenosi van polja senzornog sveta, te je um spoznaje bez posredstva \u010dula nazvao je\u00a0 ekstrasenzorna percepcija,\u00a0(ESP).<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/?attachment_id=3712\" rel=\"attachment wp-att-3712\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-3712\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M5.jpg\" alt=\"M5\" width=\"436\" height=\"303\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M5.jpg 436w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M5-300x208.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 436px) 100vw, 436px\" \/><\/a><\/p>\n<p><strong>Joseph Banks Rhine<\/strong> je, uz pomo\u0107e supruge <strong>Louise Rhine<\/strong>, izu\u010davao parapsiholo\u0161ke fenomene u svojoj laboratoriji. Prilje\u017eno su se bavili prikupljanjem i sistematizacijom evidencije o pouzdanim spontanim primerima ESP iz realnog sveta, koji su se spontano odigrali nezavisno od \u00a0istra\u017eivanja na univerzitetu. S druge strane, <strong>Rhine<\/strong> je kreirao \u201cZener karte\u201d\u00a0koje se i dan-danas koriste za parapsiholo\u0161ke opite pod nazivom \u201eESP karte\u201c. One se sastoje od 5&#215;5 kombinacija simbola, i to: \u00a0talasne linije, kruga, zvezde, kvadrata i\u00a0 krsta.<\/p>\n<p>Eksperimenti su bili jednostavni: u\u010desnici preuzimaju uloge predajnika i prijemnika. Predajnik posmatra simbole na kartama i intenzivno se koncentri\u0161e na psihi\u010dke slike tih simbola. Prijemnik, posve fizi\u010dki separiran od predajnika, poga\u0111a koje je slike predajnik poslao. Tako\u0111e, <strong>Rhine<\/strong> se bavio i \u00b4psihokinezom\u00b4, bacanjem kockica (najpre ru\u010dno,\u00a0 potom ma\u0161inski) od strane predajnika i poku\u0161ajima izolovanog prijemnika da pogodi redosled brojeva sa ba\u010denih kockica.<\/p>\n<p>Rezultati poklapanja sleda informacija predajnika i prijemnika nadma\u0161ili su verovatno\u0107u slu\u010dajne koherencije. Na taj na\u010din je <strong>Rhine<\/strong> (kao i <strong>Sheldrake<\/strong>, mnogo kasnije ali sa drugom vrstom eksperimenata) pokazao egzistenciju ekstrasenzorne percepcije &#8211; telepatije i psihokineze.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/?attachment_id=3713\" rel=\"attachment wp-att-3713\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-3713\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M6.jpg\" alt=\"M6\" width=\"704\" height=\"602\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M6.jpg 704w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M6-300x257.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 704px) 100vw, 704px\" \/><\/a><\/p>\n<p>U delu \u201eSinhronicitet kao princip akauzalnih veza\u201c, <strong>Jung<\/strong> najpre opsuje neverovatan splet zna\u010denjskih koincidencija koje neizmerno nadma\u0161uju slu\u010dajnost aktualizacija takvih pojava koju bi opravdala plauzibilna statisti\u010dka mogu\u0107nost uslovljena zakonom vertovatno\u0107e:<\/p>\n<p><em>\u201eGrupisanje slu\u010dajnosti i serija izgleda nam, bar za na\u0161e dana\u0161nje pojmove, besmisleno i da se sve skupa nalazi u okvirima verovatno\u0107e. Svakako da ima slu\u010dajeva \u010dija slu\u010dajnost mo\u017ee dati povoda sumnji. Iz mno\u0161tva izabrao sam slede\u0107i slu\u010daj koji sam zabele\u017eio 1. aprila 1949. godine. Danas je petak. Za ru\u010dak imamo <strong>ribu<\/strong>. Neko je uz put podsetio na \u00b4aprilsku ribu\u00b4. Pre podne sam na\u010dinio zabele\u0161ku: \u00b4Est homo totus medius piscis ab imo\u00b4 (\u00b4Do pola \u010dovek \u2013 od pola riba\u00b4- slobodan prevod \u2013 M. V.)). Popodne pokazala mi je jedna pacijentkinja, koju mesecima nisam video, nekoliko upe\u0161atljivih slika riba, koje je crtala u me\u0111uvremenu. Uve\u010de su mi pokazali stolnjak na kome su bile izvezene ribe. Drugog aprila, u rano prepodne, nekada\u0161nja pacijentkinja, koju godinama nisam video, ispri\u010dala mi je svoj san u kome je, stoje\u0107i na morskoj obali, spazila veliku ribu koja je plivala, direktno prema njoj i tako re\u0107i \u00b4pristala\u00b4 kraj njenih nogu. U to vreme bavio sam se prou\u010davanjem istorijata simbola ribe. To je znala samo jedna osoba koja bi u ovoj grupi do\u0161la u obzir. Ovde je bliska sumnja da se radilo o <strong>smisaonoj koincidenciji<\/strong>, o akauzalnoj povezanosti. Moram priznati da me je impresioniralo ovo gomilanje. Ono je za mene imalo izvestan numinozan karakter. U takvim prilikama obi\u010dno se ka\u017ee: \u00b4To ne mo\u017ee biti samo \u010dist slu\u010daj\u00b4 a da se pri tom ne zna \u0161ta se time ka\u017ee. (\u2026) <\/em><\/p>\n<p><strong>Jung<\/strong> u daljem tekstu studije analizira interpretativni opseg vezan za ekstraordinarno nanizane i povezane doga\u0111aje. On potom preuzima ulogu \u201e\u0111avoljeg advokata\u201c te preispituje opciju\u00a0 odbacivanja ikakve smislene veze i svo\u0111enja serije doga\u0111aja na \u010distu slu\u010dajnost ili niz slu\u010dajnosti. Pozitivisti\u010dki pristupaju\u0107i, on ukazuje na neophodnost striktnog empirijskog dokaza kao osnovu za interpretaciju koja nadilazi puke zakone statistike. Me\u0111utim, ne propu\u0161ta da istakne i smisaonu vezu me\u0111u doga\u0111ajima, koja se, s one strane kauzalnosti, ipak ne mo\u017ee osporiti:<\/p>\n<p><em>\u201eJa\u010dina utiska, me\u0111utim, ne dokazuje ni\u0161ta protiv slu\u010dajne koincidencije svih ovih riba. Sigurno je krajnje \u010dudno da se tema \u00b4riba\u00b4tokom 24 sata ponavlja ni\u0161ta manje nego \u0161est puta. Ali ne sme se smetnuti s uma da je riba petkom ne\u0161to najobi\u010dnije. Prvog aprila \u010dovek se lako mo\u017ee setiti aprilske ribe. Tada sam se ve\u0107 mesecima bavio simbolom ribe. Ribe kao simbol nesvesnih sadr\u017eaja \u010desto se sre\u0107u. Zbog toga ne postoji opravdana mogu\u0107nost da se u tome sagleda ne\u0161to drugo do grupa slu\u010dajnosti. Gomilanja ili serije, sastavljeni od stvari koje se \u010desto sre\u0107u, do daljnjega se moraju smatrati slu\u010dajnostima. One, stoga, bez obzira na njihov opseg, isklju\u010duju akauzalnu vezu, po\u0161to nije jasno kako bi se ova mogla dokazati. Zbog toga se pretpostavlja da su sve koincidencije slu\u010dajni pogoci i stoga im nije potrebno nekauzalno obja\u0161njenje. Ova pretpostavka mo\u017ee i \u010dak mora va\u017eiti kao ta\u010dna sve dok se ne prona\u0111e dokaz da u\u010destalost njihovog javljanja prelazi granice verovatno\u0107e. Ali ako se na\u0111e ovakav dokaz, time bi se istovremeno potvrdilo da se susre\u0107u pravi akauzalni spojevi doga\u0111aja, za \u010dije obja\u0161njenje ili shvatanje bi se morala potra\u017eiti kauzalnost nemerljivog faktora. Tada bi se, naime, moralo pretpostaviti da su doga\u0111aji s jedne strane povezani kao kauzalni lanac, a s druge pak u datom slu\u010daju me\u0111usobno spojeni nekom vrstom <strong>smisaonih popre\u010dnih veza<\/strong>.\u201c<\/em><\/p>\n<p><strong>Joseph Banks Rhine-ov<\/strong> rad je <strong>Jungu<\/strong> predstavljao empirijsku, eksperimentalno dokazanu osnovu za postavljanje teze o sinhronicitetu. Pravilo neobi\u010dnih ispoljavanja emaniranja akauzalnih ali smislenih veza pokazalo se kao zakonitost kroz Rhine-ove opite. Jung dalje u svom radu o sinhronicitetu pi\u0161e:<\/p>\n<p><em>\u201eOdlu\u010duju\u0107i dokaz postojanja akauzalnih povezivanja doga\u0111aja tek je u najnovije vreme, uglavnom preko Rhine-ovih eksperimenata iznet na nau\u010dno dovoljnoj visini, tako da autori nisu prepoznali dalekose\u017ene zaklju\u010dke koji se moraju izvesti iz njihovih rezultata. (\u2026) Rhine pominje i eksperimente (\u2026) koji se sa pozitivnim rezultatima prostiru na preko 960 milja. Potpomognuti sinhronizovanim \u010dasovnicima eksperimenti su sa pozitivnim rezultatima sprovedeni izme\u0111u Durhama, North Carolina i Zagreba u Jugoslaviji (oko 4000 milja). Okolnost da razdaljina u principu nema nikakvog efekta dokazuje da se <strong>ne mo\u017ee raditi o energetskoj pojavi<\/strong>, po\u0161to bi ina\u010de pove\u0107avanje distance i \u0161irenje u prostoru moralo prouzrokovati smanjenje dejstva, tako da ne bi bilo te\u0161ko ustanoviti da se broj pogodaka smanjuje proporcionalno kvadratu rastojanja. Kako ovo o\u010digledno nije slu\u010daj, ne preostaje ni\u0161ta drugo do da se pretpostavi da se ova distanca pokazuje psihi\u010dki varijabilnom, tako da se, na primer, pomo\u0107u psihi\u010dkog stanja u datom slu\u010daju mo\u017ee redukovati na nulu. Jo\u0161 \u010dudnovatije je da ni vreme u principu ne deluje prohibitivno, to jest \u010ditanje u budu\u0107nost polo\u017eene serije karata pokazuje broj pogodaka koji prevazilazi \u010distu verovatno\u0107u. Verovatno\u0107a Rhineovih rezultata sa vremenskim eksperimentom iznosi 1:400.000, \u0161to zna\u010di zna\u010dajnu verovatno\u0107u za postojanje faktora nezavisnog od vremena. Rezultat vremenskog eksperimenta ukazuje na <strong>psihi\u010dku relativnost vremena<\/strong>,\u00a0 po\u0161to se radi o opa\u017eajima doga\u0111aja koji jo\u0161 uop\u0161te nisu nastupili. U takvim slu\u010dajevima izgleda kao da je isklju\u010den faktor vremena i to pomo\u0107u neke psihi\u010dke funkcije ili bolje pomo\u0107u psihi\u010dkog stanja koje mo\u017ee da elimini\u0161e i faktor prostora. Ako ve\u0107 kod eksperimenta s prostorom moramo da zaklju\u010dimo da se energija ne smanjuje sa distancom, onda je kod vremenskog eksperimenta potpuno nemogu\u0107e uop\u0161te i pomisliti na bilo kakav energetski odnos izme\u0107u opa\u017eanja i budu\u0107eg doga\u0111aja. \u010covek stoga mora unapred da odustane od svih energetskih obja\u0161njenja, \u0161to zna\u010di da se doga\u0111aji ove vrste ne mogu posmatrati sa ugla <strong>kauzalnosti<\/strong>, po\u0161to kauzalnost pretpostavlja postojanje prostora i vremena, budu\u0107i da su u osnovi svih posmatranja u krajnjoj liniji tela koja se kre\u0107u. Me\u0111u Rhineovim eksperimentima moraju se pomenuti i poku\u0161aji sa kockama. (\u2026) Neposredno iskustvo iz ovih eksperimenata je \u010dinjenica da posle prvog poku\u0161aja po\u010dinje da opada broj pogodaka, \u0161to dovodi do negativnih rezultata. Ali ako iz bilo kog unutra\u0161njeg ili spoljnjeg razloga do\u0111e do osve\u017eenja interesovanja I. O. (u\u010desnika-prim. M. V.), onda se ponovo pove\u0107ava broj pogodaka. Nezainteresovanost i dosada deluju prohibitivno; udeo, pozitivno o\u010dekivanje, nada i vera u mogu\u0107nosti eksperimentatora pobolj\u0161avaju rezultate i stoga izgleda da su uop\u0161te preduslov javljanja rezultata.\u201c<\/em><\/p>\n<p>Mnogobrojna kasnija istra\u017eivanja (od Univerziteta Princeton 1936, pa do danas) <em>nisu potvrdila<\/em> <strong>Rhineove <\/strong>rezultate, \u0161to je davalo podstrek \u017erecima redukcionisti\u010dke dogme da zaklju\u010de da ESP ne postoji. Me\u0111utim, pri tome nije uzet u obzir fundamentalni kosmi\u010dki zakon (pokazan u \u201eEksperimentu sa dvostrukim prorezom\u201c)\u00a0 da svest uti\u010de na pona\u0161anje u materijalnom svetu. Uverenja, emocije i namere vo\u0111a (ili\/i u\u010desnika)\u00a0 projekata istra\u017eivanja direktno uti\u010du na istra\u017eivanja. Kao \u0161to se foton pona\u0161a u skladu sa voljom eksperimentatora u laboratoriji za kvantnu mehaniku, tako i rezultati \u201edokazuju\u201c da ESP ne postoji ukoliko redukcionisti\u010dki nau\u010dnik \u017eeli da doka\u017ee njegovo nepostojanje. Na taj na\u010din, paradoksalno, on <strong>upravo time i pokazuje postojanje ESP<\/strong> \u2013 jer <strong>negativni dokazi<\/strong> <strong>emaniraju<\/strong> ba\u0161 <strong>u skladu sa voljom<\/strong> nau\u010dnika, koji svojom namerom upravlja tokom eksperimenta Umna, nematerijalna \u017eelja (psihi\u010dki, introvertni sadr\u017eaj nau\u010dnika) da se ne ponove Rhine-ovi rezutati se ostvaruje u materijalnom svetu.<\/p>\n<p>Fundamentalna gre\u0161ka istra\u017eiva\u010da ESP-a je neshvatanje da\u00a0 se telepatski fenomeni i fenomeni prekognicije uglavnom ne mogu odigrati van oblasti statisti\u010dke gre\u0161ke, ukoliko ljudi koji u\u010destvuju u eksperimentu nisu u stanju psihi\u010dko-telesne celovitosti, potpune ili delimi\u010dne. Samona taj na\u010din je, prevazila\u017eenjem svo\u0111enja pojedinca na funkciju mi\u0161ljenja, mogu\u0107e dosti\u0107i efekte spontanih ESP-a iz stvarnog \u017eivota, ostvarenih van laboratorijskih uslova. ESP se u realnom svetu \u00a0de\u0161ava \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0koliko-toliko celovitim li\u010dnostima. Ucelovljenje zapravo zna\u010di integrisanost raznolikih psihi\u010dkih funkcija (oset, intuicija, misao, \u010duvstvo) delimi\u010dnu ili potpunu. Kada se ovo de\u0161ava? U slu\u010dajevima manje-vi\u0161e dramati\u010dnih situacija u kojima su pored mi\u0161ljenja i \u010dulne percepcije uklju\u010dene i emocije, u najmanju ruku\u2026 Bliski ro\u0111aci ponekad do\u017eivljavaju me\u0111usobnu \u00a0ESP vezu u dramati\u010dnim situacijama. Aktiviranje\u00a0 ESP\u00a0 zavisi od emotivnog naboja, zna\u010daja koji se pridaje doga\u0111aju\/situaciji\u2026 Za\u0161to je to tako? Ne znamo, ali se to pokazuje statisti\u010dki utemeljenim. To je shvatio <strong>Daryl J. Bem<\/strong>,\u00a0 socijalni psiholog i rofesor\u00a0<a href=\"https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Emeritus\">emeritus<\/a>\u00a0na \u00a0Cornell University. Bavio se teorijom samo-percepcije te formatiranjem promenljivosti stavova. U istra\u017eivanje ESP fenomena uveo je erotske slike koje su izazivale emotivno uzbu\u0111enje, te pove\u0107avale stepen psihi\u010dke celovitosti u\u010desnika. To je bio korak ka povoljnijim uslovima za laboratorijsko emaniranje ESP.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Znameniti <em>\u017durnal li\u010dnosti i socijalne psihologije<\/em> obhavio je <strong>Bemov<\/strong> rad\u00a0\u00a0 \u201eOse\u0107anje budu\u0107nosti\u201c, \u00a0u kome nau\u010dnik dokazuje, uz kori\u0161\u0107enje emotivno nabijenih sardr\u017eaja (erotske slike) pove\u0107anu statisti\u010dku te\u017einu\u00a0 ispoljavanja ESP-a u vidu telepatije i prekognicije. U pomenutom radu <strong>Daryl J. Bem<\/strong> najpre opisuje uslove i pravila odigravanja eksperimenta:<\/p>\n<p><em>\u201cSto Cornellovih\u00a0 studenata, 50 \u017eena i 50 mu\u0161karaca, bilo je\u00a0 regrutovano za ovaj eksperiment, koriste\u0107i automatizovani online sistem prijava\u00a0 Psiholo\u0161kog odeljenja. Oni su ili primili jednu ta\u010dku eksperimentalnog kredita u psiholo\u0161kom kursu koji\u00a0 nudi tu opciju ili su pla\u0107eni po\u00a0 5 dolara za u\u010de\u0161\u0107e. I najava za regrutovanje i uvodna obja\u0161njenja data u\u010desnicima \u00a0na ulasku u laboratoriju dali su im do znanja da ih eksperiment\u00a0 testira za ESP. <\/em><em>To traje oko 20 minuta i vo\u0111eno je\u00a0 u potpunosti od strane ra\u010dunara. <\/em><em>Re\u010deno im je: \u00b4Prvo \u0107ete odgovoriti na nekoliko kratkih pitanja. Zatim, na svakom izvo\u0111enju eksperimenta, slike dve zavese \u0107e se pojaviti na ekranu uporedo. Jedna od njih ima sliku iza sebe; druga ima prazan zid iza sebe. Va\u0161 zadatak je da kliknete na zavese za koje ose\u0107ate da imaju sliku iza sebe. Zavesa \u0107e se onda otvoriti, dopu\u0161taju\u0107i vam se da vidite jeste li odabrali ispravnu zavesu. Tu \u0107e biti izvedeno 36 opita.\u00b4 <\/em><br \/>\n<em>Nekoliko slika sadr\u017ei eksplicitne erotske slike (na primjer, parovi se bave nenasilnim, ali eksplicitnim\u00a0 svojevoljnim seksualnim aktima). Ako se neko protivi gledanju tih\u00a0 slika, \u00a0ne bi trebalo da\u00a0 u\u010destvuje u\u00a0 ovom eksperimentu. U\u010desnik tada potpisuje pristanak i seda ispred ra\u010dunara. Nakon respondiranja\u00a0 na dva individualne razli\u010dita\u00a0 predmeta (obja\u0161njeno ranije), u\u010desnik dobija tri minuta perioda\u00a0 za opu\u0161tanje tokom koga\u00a0 ekran prikazuje\u00a0 sporo pokretnu\u00a0 Hubble fotografiju zvedanog neba dok tiha\u00a0\u00a0 New Age muzika svira kroz stereo zvu\u010dnike. 36 poga\u0111anja zapo\u010dinje odmah nakon razdoblja opu\u0161tanja.\u201d<\/em><\/p>\n<p>Nadalje, <strong>Bem<\/strong> opisuje tok eksperimenta:<\/p>\n<p><em>\u201cVe\u0107ina slika kori\u0161tenih u ovom eksperimentu odabrani su iz \u201cThe International Affective Picture System\u201d (IAPS; Lang &amp; Greenwald, 1993),\u00a0 skupa od 820 digitalizovanih fotografija koje su rangirane\u00a0 na 9-poenskoj skali\u00a0 za valencu i uzbu\u0111enje i kod mu\u0161karca i \u017eena ocenjiva\u010da. To je isti izvor slika koje se koriste u ve\u0107ini studija. <\/em><em>Svaka sesija eksperimenta uklju\u010duje i erotske i ne-erotske slike\u00a0 ispreme\u0161tane na slu\u010dajan na\u010din.<\/em><\/p>\n<p><em>40 \u00a0sesija se sastoji od 12 poku\u0161aja poga\u0111anja\u00a0 kori\u0161\u0107enjem erotskih slika, 12 poku\u0161aja poga\u0111anja\u00a0 pomo\u0107u negativnih slika i 12 poku\u0161aja\u00a0 pomo\u0107u neutralnih slika. Sekvencioniranje slika i njihovih levih \/ desnih pozicija se nasumi\u010dno odre\u0111uju putem interne\u00a0 \u00b4random\u00b4 funkcije programskog jezika. Preostalih 60 sesija se sastoji od 18 poga\u0111anja\u00a0 pomo\u0107u erotskih slika i 18 poga\u0111anja pomo\u0107u ne-erotskih pozitivnih slika sa visokim i niskim ocenama uzbu\u0111enja. To uklju\u010duje 8 fotografija koje\u00a0 sadr\u017ee parove u romanti\u010dnim, ali ne erotskim situacijama (na primer, romanti\u010dni poljubac, nevesta i mlado\u017eenja na vjen\u010danju). Sekvencioniranje slika na tim ispitivanjima nasumice je odre\u0111eno randomiziraju\u0107im algoritmom &#8230; a njihove leve \/ desne targetiraju\u0107e pozicije determinisane su\u00a0 (\u2026) \u00a0generatorom slu\u010dajnih brojeva.\u201d<\/em><\/p>\n<p><em>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/em><strong>Bem<\/strong> potom defini\u0161e ciljeve eksperimenta i anticipira o\u010dekivane rezultate:<\/p>\n<p><em>\u201c1. u\u010desnici \u0107e biti u mogu\u0107nosti da identifikuju polo\u017eaj skrivene erotske slike znatno \u010de\u0161\u0107e nego slu\u010dajno (50%).<\/em><\/p>\n<ol start=\"2\">\n<li><em> tako\u0111e treba na\u0107i da su stope poga\u0111anja erotskih poku\u0161aja znatno ve\u0107e od stope poga\u0111anja nekih tipova ne-erotskih poku\u0161aja&#8220;.<\/em><\/li>\n<\/ol>\n<p><strong>Bem<\/strong> potom prezentuje rezultate odigranog eksperimenta. On ukazuje na ispravnu pretpostavku o statisti\u010dki pove\u0107anom emaniranju ESP-a \u00a0u uslovima pove\u0107ane celovitosti u\u010desnika, oli\u010deno u erotskom uzbu\u0111enju koje uklju\u010duje i emocije \u2013 a vezano za vid sadr\u017eaja i slika (u ovom slu\u010daju erotskih) koje se prenose:<\/p>\n<p><em>\u201c1. Preko 100 sesija, u\u010desnici su ispravno identifikovali budu\u0107u poziciju erotskih fotografija znatno \u010de\u0161\u0107e od 50%-tne stope o\u010dekivanog slu\u010dajnog poga\u0111anja. Rezultat: 53,1%&#8220; (\u0161to je vrlo statisti\u010dki zna\u010dajno s obzirom na broj izvedenih poku\u0161aja, prema prora\u010dunima prikazanim u radu)\u00a0\u00a0 <\/em><\/p>\n<ol start=\"2\">\n<li><em> Nasuprot tome, njihov stepen poga\u0111anja ne-erotskih fotografija nije se zna\u010dajno razlikovao od slu\u010dajnog poga\u0111anja: 49,8. <\/em><em>To je bilo istinito u svim vrstama ne-erotske fotografije: neutralne slike, 49,6%; negativne slike, 51,3%; pozitivne slike, 49,4%; i romanti\u010dne, ali ne erotske slike, 50,2%.\u201d<\/em><\/li>\n<\/ol>\n<p><strong>Bemovi <\/strong>rezultati mo\u017eda izgledaju nedovoljno impozantno, jer su jedva malo ja\u010di od puke statisti\u010dke slu\u010dajnosti. Ali su izuzetno zna\u010dajni jer pokazuju objektivni dokaz o jednoj pojavi i, \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, pokazuju vezu izme\u0111u celovitosti psihi\u010dkog aparata (emocije, uzbu\u0111enje) i pove\u0107anog stepena ispoljavanje ESP. Bem na taj na\u010din, na mikro-nivou, osvetljava jedan prirodni fenomen, koji je u realnom svetu znatno poja\u010dan jer se odvija u spontanom vidu u istinski dramati\u010dnim uslovima realnih do\u017eivljaja u ekstremnim situacijama u kojima se nalaze pojedinci koji ispoljavaju mo\u0107ne ESP senzacije.<\/p>\n<p>U radu \u201cDa li je prekognicija realna\u201d <strong>Ben Goertzel<\/strong>, istra\u017eiva\u010d futurizma i naprednih tehnika uma i biotehnologija, svedo\u010di o tome \u0161ta o ESP fenomenima i <strong>Bemovom<\/strong> radu lucidno zaklju\u010duju pripadnici elite \u00b4akademske\u00b4 zajednice &#8211; <strong>Brian Josephson<\/strong>, fizi\u010dar i dobitnik Nobelove nagrade i statisti\u010darka <strong>Jessica Utts<\/strong> (sa Univerziteta Kalifornije)\u00a0 su ukazali na to da:<\/p>\n<p><em>\u201c&#8230; Teorije koje pretpostavljaju da kvantna teorija nije kona\u010dna teorija prirode, ali uklju\u010duje (na na\u010din da, u nekim verzijama ideje,\u00a0 mogu biti izra\u0111ene matemati\u010dki precizno) manifestacije dubljeg &#8222;subkvantnog domena.&#8220; Samo na isti na\u010din na koji surfer mo\u017ee koristiti i slu\u010dajne talase da putuje bez napora, vidovnjak mo\u017ee\u00a0 upravljati slu\u010dajnom energijom na subkvantnom nivou\u00a0 za svoje vlastite potrebe. Neki izve\u0161taji o\u00a0 subkvantnom nivou uklju\u010duju delovanje na daljinu, koji se dobro uklapa s nekim navodnim psihi\u010dkim sposobnostima.<\/em><\/p>\n<p><em>Ose\u0107am da je to\u00a0 dobro za mene, ali za potrebe ovog \u010dlanka takvi detalji nisu stvarno su\u0161tinski. Umesto toga, ono \u0161to izgleda\u00a0 vredno\u00a0 isticanja je da mo\u017ee postojati\u00a0 neka varijanta kvantne teorije koja omogu\u0107uje koherentno kretanje me\u0111u molekulima u mozgu na na\u010din koji bi potencijalno mogao podr\u017eati ESP fenomene kao \u0161to su vidovitost (kao \u0161to je objavljeno u Bemovom radu). Mi ne znamo\u00a0 sigurno, ali s obzirom da su sami kvantni fizi\u010dari\u00a0 skloni govoriti o utecajima kretanja\u00a0 unatrag, kao i napred u vremenu, ova vrsta pojma sigurno nije ekscentri\u010dna ili pseudonau\u010dna.\u201d<\/em><\/p>\n<p>Pojava ekstrasenzorne percepcije, psihokineze, telepatije, prekognicije itd. se, dakle, uspe\u0161no dokazuje u laboratorijskim uslovima. Veza izme\u0111u svesti posmatra\u010da i pona\u0161anje fotona u kvantnoj fizici\u00a0 tako\u0111e ukazuje na vezu izme\u0111u misli i kretanja materije. Ove \u010dinjenice, recentno evidentirane od strane egzaktne nauke (koja je jo\u0161 u povoju \u0161to se ti\u010de istra\u017eivanja parapsiholo\u0161kih fenomena) vi\u0161e su nego poznate spiritualnim tradicijama razli\u010ditih provinijencija.<\/p>\n<p>Tako nailazimo na neobi\u010dan fenomen koji se u indijskom i tibetanskom budizmu naziva \u201eTulpa\u201c. Tulpa je koncept u misticizmu koji va\u017ei za \u00a0bi\u0107a ili predmete koji se stvaraju samo kroz \u010diste\u00a0 duhovne ili mentalne discipline.\u00a0 Indijski budisti\u010dki tekstovi su ga\u00a0 nazvali nestvarnim, prividnim, ili umno\u00a0 stvorenim ukazanjem. Pojam dolazi iz tibetanske re\u010di\u00a0 &#8222;izgraditi&#8220; ili &#8222;konstruisati&#8220;:\u00a0Tibetanski:\u00a0<em>\u0f66\u0fa4\u0fb2\u0f74\u0f63\u0f0b\u0f54<\/em>,\u00a0\u00a0Sanskrit:\u00a0<em>\u0928\u093f\u0930\u094d\u092e\u093f\u0924<\/em>.\u00a0 Tulpa se nekada koristi kao sinonim za\u00a0 &#8222;magi\u010dnu emanaciju&#8220;,\u00a0 &#8222;prizvanu stvar&#8220;, &#8222;fantoma&#8220;, te mislenu formu koja na misti\u010dan na\u010din sastavlja da \u017eivi nezavisno od i van volje i kontrole kreatora misli. U dana\u0161nje vreme u nekim psiholo\u0161kim \u0161kolama se koristi izraz \u00b4imaginarni prijatelj\u00b4. <strong>Nikola Tesla<\/strong>, znameniti nau\u010dnik i mistik, je, prema sopstvenom svedo\u010denju, kreirao veoma \u017eive imaginarne prijatelje u imaginarnim svetovima. Empirijski je pokazano (bez tragova o teoretskim poja\u0161njenjima fenomana) da postoji veza izme\u0111u kreiranja imaginarnih mislenih bi\u0107a i otvaranja\u00a0 \u00b4vrata percepcije\u00b4 u hakslijevskom smislu\u2026 Upravo to se\u00a0 dogodilo <strong>Nikoli Tesli<\/strong> te je, na ovako neobi\u010dan na\u010din kalibriraju\u0107i vibraciju psihe prema frekvenciji kosmi\u010dkog uma i kosmokreatora, postao kanal za prijem mislenih slika iz sveta ideja, direktno od strane \u00b4generatora morfi\u010dkog polja\u00b4. Te mislene slike su predstavljale ideje tj. softvere koje \u010dine osnovu funkcionisanja univerzuma. Ostatak pri\u010de je poznat i oli\u010den u <strong>Teslinoj <\/strong>transformaciji postoje\u0107e mehanicisti\u010dko-atomizirane civilizacije u tehnolo\u0161ku i scijentisti\u010dku. S druge strane, formiranje sna\u017enih, zgusnistih misaonih formi, uz u\u010de\u0161\u0107e emocija\u00a0 o kojima ovde govorimo mo\u017ee aktivirati otvorenost ka ESP\u00a0 fenomenima poput telepatije (\u0161to smo ve\u0107 videli na stranicama ovog teksta vezanim za <strong>Rhine-ove<\/strong> eksperimente); ove zgusnute misaone forme vezane za odre\u0111enu li\u010dnost pokazuju tako\u0111e i pove\u0107anu verovatno\u0107u \u00b4invokacije\u00b4 targetirane\u00a0 \u00a0li\u010dnosti u stvarnom, materijalnom svetu. Ova tehnika \u010dini osnovu delotvornih \u00b4Duhovnih ve\u017ebi\u00b4 <strong>Tomislava Ivan\u010di\u0107a<\/strong>,\u00a0 hri\u0161\u0107anskog teologa i hagioterapeuta. Jezuitske duhovne ve\u017ebe, koje je inaugurisao <strong>Ignatio de Loyola<\/strong>, osniva\u010d Isusova\u010dkog reda,\u00a0 uvode tehniku aktivne imaginacije i zgusnute misaone forme sa kojom se komunicira \u2013 \u0161to se u nekim psihoterapeutskim \u0161kolama naziva \u00b4inner voice\u00b4.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/?attachment_id=3714\" rel=\"attachment wp-att-3714\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-3714\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M7.jpg\" alt=\"M7\" width=\"539\" height=\"370\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M7.jpg 539w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M7-300x206.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 539px) 100vw, 539px\" \/><\/a><\/p>\n<p>Druga\u010dije tradicije se bave istim fenomenom: Sama\u00f1\u00f1aphala Sutta , budisti\u010dko \u0161tivo opisuje pojavu\u00a0 &#8222;umno stvorenog tela&#8220; Ovo telo (\u201cmanom\u0101yak\u0101ya\u201d) je rezultat revnosti duhovnika i &#8222;plod kontemplativnog \u017eivota&#8220;. Tibetanski budizam u \u201eTibetanskoj knjizi mrtvih\u201d koristi pojam \u201cmisleni oblik\u201d. <strong>John Myrdhin Reynolds<\/strong>, lingvisa, prevodilac i budisti\u010dki mistik,\u00a0 defini\u0161e tulpu kao &#8222;emanaciju ili manifestaciju.&#8220; <strong>Dalai Lama<\/strong> predstavlja ljudsko bi\u0107e koje je istovremeno\u00a0\u00a0 otelotvorena tulpa \u2013 tj.\u00a0 inkarnirana imaginativna ideja \u00a0<strong>Chenrezig-a<\/strong>, Bodhisattve saose\u0107anja. Tulpa za tibetanske mistike predstavlja \u00a0opasnu iluziju kao i svaka pojavnost bilo koje vrste. Opet, indijski budizam u\u010di da je <strong>Buddha<\/strong>\u00a0 putem tulpe multiplikovao svoju inkarnaciju na hiljade tela ( &#8222;nirmita&#8220;)\u00a0 istovremeno.<\/p>\n<p>Zapadna tradicija koristi recentniji i familijarniji pojam koji opisuje istu pojavu. <strong>Egregor<\/strong> je \u00b4kolektivni um grupe\u00b4 ili \u00b4misaona forma\u00b4. Izraz inauguri\u0161e <strong>Victor Hugo<\/strong>,\u00a0 znameniti francuski pesnik i okultist u \u201eLa L\u00e9gende des Si\u00e8cles\u201c ( &#8222;Legenda o veku&#8220;) (1859.), gde on koristi re\u010d &#8222;\u00e9gr\u00e9gore&#8220;. \u00a0Gr\u010dka re\u010d re\u010d \u1f11\u03b3\u03c1\u03ae\u03b3\u03bf\u03c1\u03bf\u03c2 (posmatra\u010d)\u00a0 bi mogla biti ishodi\u0161te izraza. Poreklo je zapravo drevno i se\u017ee u judaisti\u010dku ezoterijsku tradiciju U\u00a0 \u201cEnohovoj knjizi\u201d pojam <strong><em>egregor<\/em><\/strong> referi\u0161e na\u00a0 duhove an\u0111ela. U ezoterijskoj studiji \u00a0\u201eLe Grand Arcane\u201c ( &#8222;Velika misterija&#8220;, 1868<strong>) Eliphas Levi<\/strong>, znameniti francuski mason i hri\u0161\u0107anin-gnostik, vra\u0107a se izvornosti ve\u0107 pomenutog gr\u010dkog pojma \u00a0\u00a0&#8222;egregor&#8220; s tradicijom u vezi &#8222;Posmatra\u010da&#8220;, o\u010devica strahotnih omnipotentnih entiteta \u00a0&#8211; prikaza koje dolaze iz duhovnog sveta a egzistiraju u u druga\u010dijoj vibraciji od na\u0161e ovozemaljske. U novije vreme, krajem XX veka, <strong>Gaetan Delaforge<\/strong>, \u00a0misteriozna i kontroverzna li\u010dnost \u00a0vezana za neo-gnosti\u010dke redove, u \u201cGnosis magazinu\u201d\u00a0 1987., defini\u0161e <em>\u201cegregore kao neku vrstu grupnog uma koji se stvara kada se ljudi svesno okupljaju za zajedni\u010dki cilj\u201d<\/em>. <strong>Egregor <\/strong>bi se mogao definisati kao arhetipski nabijen sadr\u017eaj kolektivnog nesvesnog ili vid generisanja lokalnog morfi\u010dkog polja, govore\u0107i jungovskim\/shaldrake-ovskim jezikom. Van polja mistike i ezoterije, egregor kao aura \u201enepobedivosti\u201c \u2013 zgusnuta mislena forma biva itekako prisutan i vidljiva u svakodnevnom \u017eivotu \u2013 od kolektivisti\u010dkog do\u017eivljavanja mo\u0107i i nepobedivosti znamenitih sportista pa do aure tj. egregora koji lebde oko svemo\u0107i velikih dr\u017eavnih sila i \u00b4nepobedivih\u00b4armija\u2026 U slu\u010daju potonjih primera, tibetansko u\u010denje o iluzornosti tulpe (egregora) je istovremeno pogre\u0161no i ta\u010dno. Egregor negda\u0161nje\u00a0 omnipotentne super-sole SSSR bio je itekako realan stvaraju\u0107i pan-psihi\u010dko polje, ba\u0161 kao \u0161to se nakon nekog vremena pokazao iluzornim, kada se raspr\u0161io u ni\u0161tavilo, ba\u0161 kao \u0161to se to desilo sa pomenutom multi-nacionalnom dr\u017eavom i nekada\u0161njom mo\u0107nom ideologijom koja je \u010dinila njenu osnovu.<\/p>\n<p>Misao \/ ideja \/ tulpa \/ egregor \/svest \/emanacija \/materija ESP fenomeni\u2026 \u010cini se da su ovi pojmovi i pojave povezani u \u00b4random\u00b4modu isprepletanih do\u017eivljaja, fenomenolo\u0161kih inkarnacija i nepomirljivih spiritualnih\u00a0 tradicija i savremenih psiholo\u0161kih pravaca. Me\u0111utim, sistematizacija odnosa uma i materije nije nepoznata istra\u017eiva\u010dima avanture ljudskog duha, \u010dime \u0107emo se pozabaviti u daljem tekstu\u2026<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/?attachment_id=3715\" rel=\"attachment wp-att-3715\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-3715\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M8.jpg\" alt=\"M8\" width=\"332\" height=\"451\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M8.jpg 332w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M8-221x300.jpg 221w\" sizes=\"(max-width: 332px) 100vw, 332px\" \/><\/a><\/p>\n<p>Kabalisti\u010dka tradicija se veoma prilje\u017eno bavi odnosom svetlosti,\u00a0 misli, slika, i njihovog uticaja na materijalni svet. Kabala ne predstavlja religiju po sebi ve\u0107 je <em>de facto<\/em> utkana u judeo-hri\u0161\u0107ansku spiritualnost i, kao ezoterijski aspekt iste, koherentna je sa egzoterijskim elementima pomenute tradicije.<\/p>\n<p>Osvovni pojam u kabali je \u201esvetlo\u201c, ili:\u00a0 \u201eOhr\u201d (hebrejski: \u05d0\u05d5\u05e8; mno\u017eina: Ohros \/ Ohrot &#8222;Svetla&#8220; hebrejski: \u05d0\u05d5\u05e8\u05d5\u05ea). Ovaj izraz je su\u0161tina cele judeo-hri\u0161\u0107anske tradicije \u0161to \u0107emo videti kasnije\u2026 Osnova celokupnog univerzma je, kako u\u010di kvantna mehanika, svetlost. Sve \u0161to vidimo je manje-vi\u0161e zgusnuto svetlo, od nivoa subatomskih \u010destica pa do zvezda. Kako smo videli, fotoni svetlosti su povezani sa sve\u0161\u0107u (a opiti kvantne mehanike pokazuju da i sami imaju svest). Zato i ne \u010dudi da je intuicija kabalisti\u010dkih posve\u0107enika pravilno izabrala svetlost za centralni simbol za opisivanje bo\u017eanskih emanacija kroz psihu nosioca \u00b4poruke\u00b4 i kroz univerzum. Bog se, prema kabali, iz beskrajne ljubavi prema stvorenju,\u00a0 povukao u ta\u010dku izvan univerzuma &#8211;\u00a0 Ohr Ein Sof \u2013 (primordijalna &#8222;Beskrajna Svjetlost&#8220;) , nakon \u010dega nastaje vidljivi univerzum. U univerzumu se Bog javlja kroz emanacije 10 Sefirota. Kroz sefirote Bog daje \u017eivotnu energiju svim nivoima postojanja. Energija (svetlost) se kanali\u0161e ali je nevidljiva. Vidljive su svetiljke (kanali) svetlosti. Me\u0111utim, svetiljke u fizi\u010dkom svetu nisu izvor svetla. Isto va\u017ei i na simboli\u010dkom nivou. Svetlost, izvor svekolikog postojanja, dolazi iz beskrajnog izvora koji je \u201eni\u0161ta\u201c (materijalno, u vidlljivom kosmosu)\u00a0 i sve (kao praizvor i svedr\u017eatelj sveta, kroz energiju i zakone postojanja).<\/p>\n<p>Ljudska misao, (stav, odluka, psihi\u010dka slika) vibrira na frekvenciji koja je koherentna ili disonantna sa frekvencijom bo\u017eanske svetlosti (Ohr) koja je kreativnost\/ljubav\/istina\/dobrota \u2013 stvarala\u010dka sila\u2026 U skladu sa stepenom koherencije realizuje se sudbina pojedinca \u2013 svetla ili tamna (bukvalno i simboli\u010dki). Svaki \u010dovek stvara realnost univerzuma u skladu sa stepenom otvorenosti prema\u00a0 Ohr-u, nosiocu \u00a0kreativnosti i glasniku zakona vi\u0161eg reda koje valja ispuniti radi emanacije bo\u017eanske harmonije na Zemlji. <strong>Misao postaje stvarnost<\/strong> ukoliko \u010dovek <strong>poni\u0161ti svoj \u00b4ego\u00b4<\/strong> i tako otvori <strong>u sebi kanal za svetlost<\/strong> te postaje bo\u017eanska svetiljka. Kabalisti\u010dki spis \u201eZohar \u2013 knjiga sjaja\u201c opisuje vezu izme\u0111u tvorca i svetova, kreativnost i svetlost.<\/p>\n<p>\u201eZohar\u201c u\u010di:<\/p>\n<p><em>\u201e U <strong>po\u010detku<\/strong> (Postanje 1:1) \u2013 kada je volja Kralja po\u010dela da se ispoljava, on je urezao znamenja u nebesku sferu (koja ga okru\u017eiva\u0161e). U najskrivenijim dubinamaa, iz tajanstva <strong>ein sofa<\/strong>, Beskona\u010dja, suknuo je tamni plam, nalik na izmaglicu, oblikuju\u0107i se u neoblikovanom \u2013 zatvoren u prstenu te sfere, ni bele, ni crne, ni crvene, ni zelene, niti bilo koje boje. Tek kada je ovaj plam po\u010deo da poprima veli\u010dinu i obim, stvori\u0161e se zra\u010de\u0107e boje. Iz najunutarnijeg sredi\u0161ta plama izbilo je vrelo iz kojeg su se razlile boje na sve ono \u0161to je ispod, skriveno u tajnovitoj skrivenosti <strong>ein sofa<\/strong>. Vrelo je izbilo, a ipak se nije jo\u0161 probilo kroz eter (sfere). Ne bi se ni dalo razaznati, sve dok sa kona\u010dnim praskom nije zablistala skrivena vrhovna ta\u010dka. Iznad ove ta\u010dke ni\u0161ta se vi\u0161e ne mo\u017ee pojmiti. Zato je ona nazvana <strong>re\u0161it<\/strong>, po\u010detak \u2013 prva re\u010d (od deset) pomo\u0107u kojeg je univerzum stvoren (\u2026) <\/em><\/p>\n<p>O strukturi sveta i odnosu tvorca i njegovog logosa i tvorevine \u201eZohar\u201c govori:<\/p>\n<p><em>\u201eKada je Kralj Solomon \u201e<strong>Za\u0161ao u dubine ora\u0161ja<\/strong>\u201c, kao \u0161to je napisano, \u00b4Si\u0111oh u ora\u0161je\u2026\u00b4 (Pjesma nad pjesmama 6:10), on je pokupio sa zemlje ljusku oraha i, po\u0161to ju je pomno prou\u010dio, sagledao je analogiju izme\u0111u slojeva oraha i duhova koji podsti\u010du \u010dulne \u017eelje kodd ljudi, kao \u0161to pi\u0161e, \u00b4<strong>a u\u017eici sinova ljudi (jesu od) mu\u0161kih i \u017eenskih demona\u00b4<\/strong>\u00a0 (Knjiga propovednikova 2:8). Presveti, neka je blagosloven, uvide kako je neophodno da u svet uvede sve ove stvari, da bi obezbedio njegovu postojanost, i dobio, takore\u0107i, jedan mozak okru\u017een brojnim opnama. \u010citav svet, i gornji i donji, ure\u0111en je po ovom na\u010delu, po\u010dev od osnovnog misti\u010dnog sredi\u0161ta pa sve do najisturenijih slojeva. Tako svi oni predstavljaju jedan drugom omota\u010d, mozak unutar mozga, duh unutar duha, ljusku unutar ljuske. Osnovno sredi\u0161te je <strong>najunutanjija lu\u010d<\/strong> (podvukao M. V.), prozra\u010dna, \u010distote i suptilnosti iznad poimanja. Ta unutra\u0161nja ta\u010dka kada se pro\u0161iri postaje \u00b4palata\u00b4koja deluje poput omota\u010da sredi\u0161tu, a njeno skoro providno zra\u010denje tako\u0111e prevazilazi mo\u0107 poimanja. \u00b4Palata\u00b4koja \u010dini omota\u010d nespoznatljive unutra\u0161nje ta\u010dke, iako je po sebi nespoznatljivog zra\u010denja,m ipak je manje suptilna i prozra\u010dna negoli najprvija ta\u010dka. Od te palate na dalje, prema spolja, obrazuju se slojevi, od kojih svaki \u010dini omota\u010d onom prethodnom, poput kakve mo\u017edane opne. Iako na prvom mestu predstavlja opnu, svaki produ\u017eetak biva mozak slede\u0107em produ\u017eetku. Na ovaj na\u010din se proces nastavlja nani\u017ee; tako je \u010dovek i slika i prilika savr\u0161enog ustrojstva sveta, predstavljaju\u0107i spoj mozga i opne, duha i tela. Dok je bio sjedinjen sa suncem, mesec be\u0161e sjajan, ali kada se odvojio od sunca i kada mu je predata uprava nad sopstvenom vojskom, njegov polo\u017eaj i svetlost su se umanjili. Prema tome ljuske su stvorene kako bi obmotavale mozak, zarad njegovg dobra. <\/em><\/p>\n<p>\u201eZohar\u201c dalje ukazuje na vezu izme\u0111u svetlosti kao osnove materijalnog univerzuma i svetlosti kao simbola bo\u017eanskih energija, softvera i blagoslova za one koji poni\u0161te svoju sebi\u010dnost i postaju kanali uluminacije sveta:<\/p>\n<p><strong><em>\u201e\u00b4I re\u010de Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost\u00b4 <\/em><\/strong><em>(Postanje 1:3). Ovo je prvobitna lu\u010d koju je Bog stvorio. To je svetlost oka. Ovu svetlost pokazao je Bog Adamu, i zahvaljuju\u0107i njoj njegov pogled mogao je da se pru\u017ei od jednog do drugog kraja sveta. Tu svetlost pokazao je Bog Davidu, pa je on, videv\u0161i je, zapevao u njegovu slavu, \u00b4Kako je mnogo u Tebe dobra, koje \u010duva\u0161 za one koji te se boje\u2026\u00b4(Psalmi 31:19). To je svetlost kojom je Bog razotkrio Mojsiju zemlju Izrael od Gileada do Dana. Predvi\u0111aju\u0107i dolazak triju gre\u0161nih pokoljenja, pokoljenje Enoha, pokoljenje Potopa i pokoljenje Kule Vavilonske, Bog je odlu\u010dio da tim nara\u0161tajima uskrati u\u017eivanje u svetlosti. Zatim ju je predao Mojsiju u vreme kada ga je njegova majka sakrivala, prva tri meseca nakon ro\u0111enja. Kada su Mojsija odveli pred faraona Bog mu je opet oduzeo svetlost, i nije mu je davao sve dok se nije popeo na planinu Sinaj da bi primio Toru. Od tada ju je Mojsije imao sve do kraja svog \u017divota, i stoga mu se nijedan sin izrailja nije mogao pribli\u017eiti ukoliko ne bi zastro svoje lice pred pokrivalom (Izlazak 34:33).<\/em><\/p>\n<p><em>\u00a0\u00b4<strong>Neka bude svjetlost. I bi svjetlost.<\/strong>\u00b4(Postanje 1:3). Na koju god stvar da se primeni re\u010d <strong>vajehi <\/strong>(i bi), ona je u ovom svetu i u svetu koji \u0107e do\u0107i. <\/em><\/p>\n<p><em>Rabin Isak je rekao:\u00a0 \u00b4Prilikom stvaranja, Bog je pustio svetlost od jednog do drugog kraja sveta, ali se docnije <strong>svetlost povukla, da bi gre\u0161nici sveta bili li\u0161eni u\u017eivanja, a sa\u010duvana je za pravednike <\/strong>(podvukao M. V.), kao \u0161to je zapisano: \u00b4<strong>Svjetlost se prosipa na pravednika<\/strong>\u00b4 (Psalam 97:11); tada \u0107e svetovi biti u skladu i svi \u0107e biti ujedinjeni u jedan, ali sve dok ne nastane novi vrli svet, svetlost je sklonjena i sakrivena. Ova svetlost zasjala je iz tame koju su raznjeli udarci Najtajnijeg; na isti na\u010din, svetlo\u0161\u0107u koja be\u0161e sakrivena, nekim tajnovitim putem, raskr\u010dena je tama ni\u017eeg sveta u koji se trajno uselila svetlost. Ni\u017ea tama nazvana je \u00b4no\u0107\u00b4 u stihu \u00b4<strong>a tamu nazva no\u0107\u00b4<\/strong> (Postanje 1:5)\u00b4\u201c<\/em><\/p>\n<p>Kabala kroz Zohar, knjigu sjaja, ukazuje, kroz metafori\u010dko-simboli\u010dki jezik, da softver univerzuma, koji stoji iza metafizike prirodnih zakona, te\u010de kao simboli\u010dka svetlost kroz duboke slojeve psihe posve\u0107enika ba\u0161 kao i kroz dinamiku materije energije, prostora i vremena vaskolikog univerzuma. Razumevanje ove misti\u010dke knjige ukazuje na to da je softver kao misao koherentan softveru kao kretanju atoma i elektrona. Iza misli i iza osobina i strukture materije stoji identi\u010dan duh, zakon\u2026 Iz toga sledi naravno da kartezijanska dihotomija duh-telo predstavlja privid. Ovaj privid nastaje usled dominacije sna\u017enog \u00b4ego-kompleksa\u00b4 koji spre\u010dava dublje slojeve psihe da stupe u svest i emaniraju arhetipove na \u010delu sa \u00b4jastvom\u00b4. Jastvo predstavlja frekvenciju psihi\u010dke vibracije koja rezonira sa izvorom i regulatorom kosmosa\/ein sof-om\/generatorom morfi\u010dkog polja. Ako se aktivira jastvo\/sopstvo\/vi\u0161i self, pojedinac dolazi u rezonancu sa kosmi\u010dkim Umom, bo\u017eanskim planovima. On postaje jedno sa prirodnim zakonima\u2026. I to ozna\u010dava dobru sudbinu, u skladu sa kretanjima univerzuma. Misao se izjedna\u010dava sa prirodnim zakonima vi\u0161eg i ni\u017eeg reda\u2026 Redukcionisti\u010dka nauka (sa ishodi\u0161tem u kartezijanstvu ispunjena matarijalisti\u010dkom paradigmom) u\u010di da su ovo notorne besmislice. Naime, misao je nematerijalna i samim tim gotovo nepostoje\u0107a, poput magle \u0161to se raspr\u0161uje bez oblika i uticaja na bilo \u0161ta oko sebe. Materijalni svet je \u010dvrst i baziran na mehanicisti\u010dkim zakonima, koji nema nikakve interakcije sa mi\u0161lju, unutarnjom svetlosti, psihi\u010dkim slikama, namerama, stavovima, uverenjima. Re\u010dju, pojedinac je atomiziran, nemo\u0107an, njegova du\u0161e je fikcija i simulakrum \u010dula dok je univerzum ogroman, mra\u010dan i ledeni automat\u2026. Me\u0111utim, kako smo ve\u0107 videli, kvantna mehanika nedvosmisleno ukazuje na vezu svesti i materije, \u0161to je blisko kabali, judaizmu, hri\u0161\u0107anstvu, budizmu i drugim duhovnim tradicijama, a veoma daleko od redukcionisti\u010dke nauke\u2026 U tekstu koji sledi ukaza\u0107emo da i savremena neuronauka i epigenetika dodiruju spiritualnost i metafizi\u010dke tradicije, dok je materijalizam i DNK-dogmatizam o\u010digledno istinit samo na povr\u0161ini, bez dubljeg uvida u esencijalne tajne prirode.<\/p>\n<p>Pre nego \u0161to se pozabavimo neuronaukom i epigenetikom, razmotrimo kakvu vezu izme\u0111u vere i sudbine uspostavlja hri\u0161\u0107anstvo. Vera predstavlja unutarnj psihi\u010dki sadr\u017eaj, baziiran na mislima, slikama, stavovima, predstavama. <strong>Vera<\/strong> je <strong>jedinstvo volje i vizije<\/strong>. Ona je uverenje u subjektivnu prirodu stvarnosti. Kroz Hristove re\u010di ukaza\u0107emo na dramati\u010dnu vezu izme\u0111u ekstraordinarne\u00a0 transformacije stvarnosti , trijumfa duha nad materijom zarobljenom u prividu zakona verovatno\u0107e haoti\u010dne dinamike atoma i unutarnjih sadr\u017eaja pojedinca: njegove vere.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/?attachment_id=3716\" rel=\"attachment wp-att-3716\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-3716\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M9.jpg\" alt=\"M9\" width=\"673\" height=\"469\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M9.jpg 673w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M9-300x209.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 673px) 100vw, 673px\" \/><\/a><\/p>\n<p>Da bi smo plauzibilno predstavili tu vezu, uo\u010dimo mno\u0161tvo citata iz <strong>Biblije<\/strong> na tu temu:<\/p>\n<p><em>\u201eTada odgovori Isus, i re\u010de joj: o \u017eeno! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako ho\u0107e\u0161. I ozdravi k\u0107i njezina od onoga \u010dasa.\u201c<\/em> (Matej 15,28)<\/p>\n<p>\u201e<em>A gospodar njegov re\u010de mu: dobro, slugo dobri i vjerni! U malom bio si mi vjeran, nad mnogijem \u0107u te postaviti; u\u0111i u radost gospodara svojega.\u201c<\/em> (Matej 25,21)<\/p>\n<p><em>\u201eA gospodar njegov re\u010de mu: dobro, slugo dobri i vjerni! U malom bio si mi vjeran, nad mnogijem \u0107u te postaviti; u\u0111i u radost gospodara svojega.\u201c<\/em> (Matej 25,23)<\/p>\n<p><em>\u201eA on re\u010de joj: k\u0107eri! vjera tvoja pomo\u017ee ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje.<\/em>\u201c (Marko 5,34)<\/p>\n<p>\u201e<em>A Isus re\u010de mu: idi, vjera tvoja pomo\u017ee ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.\u201c<\/em> (Marko 10,52)<\/p>\n<p><em>\u201eA \u017eeni re\u010de: vjera tvoja pomo\u017ee ti; idi s mirom.\u201c<\/em> (Luka 7,50)<\/p>\n<p><em>\u201eA njima re\u010de: gdje je vjera va\u0161a? A oni se popla\u0161i\u0161e, i \u010du\u0111ahu se govore\u0107i jedan drugome: ko je ovaj \u0161to i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slu\u0161aju ga?\u201c<\/em> (Luka 8,25)<\/p>\n<p><em>\u201eA on joj re\u010de: ne boj se k\u0107eri! vjera tvoja pomo\u017ee ti; idi s mirom.\u201c<\/em> (Luka 8,48)<\/p>\n<p><em>\u201eI re\u010de mu: ustani, idi; vjera tvoja pomo\u017ee ti.\u201c<\/em> (Luka 17,19)<\/p>\n<p><em>\u201eA Isus re\u010de: progledaj; vjera tvoja pomo\u017ee ti.\u201c<\/em> (Luka 18,42)<\/p>\n<p><em>\u201eI re\u010de mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova.\u201c<\/em> \u00a0(Luka 19,17)<\/p>\n<p><em>\u201eA ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativ\u0161i se utvrdi bra\u0107u svoju.\u201c<\/em> \u00a0(Luka 22,32)<\/p>\n<p><em>\u201ePotom re\u010de Tomi: pru\u017ei prst svoj amo i vi\u0111i ruke moje; i pru\u017ei ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.\u201c <\/em>\u00a0(Jovan 20,27)<\/p>\n<p>O\u010digledna je koherencija izme\u0111u unutarnjeg i spolja\u0161njeg, istaknuta je interakcija izme\u0111u \u00a0ne\u010dijih \u00a0uverenja, stavova, svesti, i potonjeg razvoja dobrih\/lo\u0161ih tokova njegovog \u017eivotnog puta. Sinergija izme\u0111u bo\u017eanske energije i promisli i obaveznog fizi\u010dkog u\u010de\u0161\u0107a pojedinca u interakciji sa Bogom kreira sudbinu. Pojedinac je, dakle, daleko od toga da je nemo\u0107na igra\u010dka pod udarom prirodne stihije. Spolja\u0161nji svet zavisi od unutarnje konstelacije \u2013 to milenijumima u\u010de razli\u010dite spiritualne tradicije. A sada \u0107emo videti kako na to gledaju savremena neuronauka i epigenetika.<\/p>\n<p>Redukcionisti\u010dki redukcionizam u\u010di da je sudbina zapisana u genima (ba\u0161 kao \u0161to\u00a0 i konzervativni astrolozi tvrde\u00a0 za konstelaciju ro\u0111enja)\u00a0 i da su ti materijalni nosioci informacija jednaki informacijama samim. Ukoliko bi ovo zaista bio slu\u010daj, to bi zna\u010diulo da je \u017eivot pojedinca fatalisti\u010dki predodre\u0111en, od genetski nasle\u0111enih talenata oi sklonosti pa do potonjih terminalnih bolesti. \u010covek bi bio neka vrsta robota, rob totalnog i neumitnog determinizma ili kako je to rekao znameniti pisac Gustev Meyrink u romanu \u201eAn\u0111eo sa zapadnog prozora\u201c:<\/p>\n<p><em>\u201e\u010covek je po\u0161tanski paket. Po\u0161ilajlac: roditelji. Primalac: smrt.\u201c<\/em><\/p>\n<p>Sre\u0107om, kako opitno pokazuje \u00a0svetlosna genetika (o \u010demu sam pisao u svojim ranijim tekstovima), \u00a0informacije su sme\u0161tene u polju izvan materije\/energije\/prostora\/vremena te je svetlosni hologramski informacioni paket sila vi\u0161eg reda u odnosu na gene, a da ne govorimo o misti\u010dnoj prirodi esencije informacija koju <em>de facto<\/em> ne mo\u017eemo ni spoznati. To ozna\u010dava mogu\u0107nost promene dejstava genetskog zapisa pojedinca i izbegavanje unapred zacrtane sudbine, ukoliko se na neki na\u010din u\u0111e u informati\u010dko polje i na taj na\u010din premodelira genetski konstrukt naslednog korpusa. \u0160tavi\u0161e, epigenetika prakti\u010dno pokazuje da, kad se genetski kod jednom promeni, i potomstvo promenjenog pojedinstva gubi \u201efatalnu\u201c genetsku zadu\u017ebinu i ulazi u polje\u00a0 zdravlja koje se \u0161iri narednim generacijama. Neuronauka pokazuje vezu uma i tela i dodiruje se sa epigenetikom, rezoniraju\u0107i sa idejama ezoterijskih podvi\u017enika hri\u0161\u0107anstva, kabale i drugih\u2026 Misao i stav menjaju genetiku!<\/p>\n<ol>\n<li><strong> H. Waddington<\/strong>, britanski biolog, geneti\u010dar i filozof, je tokom 1942 uveo u nauku zraz \u00a0\u201cepigenetika\u201d. Ovaj izraz de facto \u00a0poti\u010de od re\u010di \u201eepigenesis\u201c\u00a0(\u201cekstra rast\u201d, \u00a0gr\u010dki: \u00a0\u1f10\u03c0\u03b9\u03b3\u03ad\u03bd\u03bd\u03b7\u03c3\u03b9\u03c2).<\/li>\n<\/ol>\n<p>Fenotip predstavlja korpus stabilnih heritabilnih svojstava i on predstavlja predmet epigenetike koja observira\u00a0 njegove transformacije, preciznije re\u010deno, modifikacije fenotipa su tema ove nau\u010dne discipline.\u00a0 Zato je prefiks <strong>epi<\/strong> (gr\u010dki: \u03b5\u03c0\u03af- preko, izvan, oko) u epigenetici prododat da deskribuje osobine koje su\u00a0 \u201ena vrhu\u201d ili \u201ekao dodatak\u201d tradicionalnim genetskim\u00a0 osnovama za nasle\u0111e osobina. Fenotipske promene mogu biti rezultat modifikacije genoma, ali mogu nastupiti i bez ove modifikacije. Epigenetika pokazuje da su promene fenotipa ne samo trenutne i nlokalne, ve\u0107 se i nasle\u0111uju kod potomaka!<\/p>\n<p>Funkcionalno relevantne promene u genomu koje ne uklju\u010duju promene u nukleotidnoj sekvenci jesu epigenetske promene.\u00a0 Metiliranje i histonska modifikacija DNK, su tipi\u010dni primeri mehanizama koji proizvode takve promene su od kojih\u00a0 svaka menja na\u010din na koji su geni izra\u017eeni bez menjanja podloge DNK.\u00a0 Putem delovanja represora proteina koji pridaju prigu\u0161iva\u010d regiji DNK,\u00a0 mo\u017ee\u00a0 se kontrolisati\u00a0 ekspresija gena. Za vreme trajanja \u017eivota \u0107elije, epigenetske promene mogu trajati kroz \u0107elijske podele. Tako\u0111e, epigenetske promene a mogu\u00a0 biti rezistentne i kontinualne u narednim generacijama potomstva, iako one ne uklju\u010duju promene u bazi\u010dnoj sekvenci\u00a0 DNK\u00a0 pojedina\u010dnog organizma.\u00a0 Umesto toga,\u00a0 ne-genetski faktori uzrokuju da \u00a0geni organizma izra\u017eavaju transformisanu ekspresiju.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/?attachment_id=3717\" rel=\"attachment wp-att-3717\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-3717\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M10.jpg\" alt=\"M10\" width=\"666\" height=\"480\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M10.jpg 666w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M10-300x216.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 666px) 100vw, 666px\" \/><\/a><\/p>\n<p>Posebni epigenetski procesi uklju\u010duju transvekciju, reprogramiranje DNK metilacije , paramutaciju, utiskivanje, ozna\u010davanje, uti\u0161avanje gena, inaktivaciju X hromozoma, maj\u010dinske efekte, napredak karcinogeneze, mnoge u\u010dinke teratogena,\u00a0 tehni\u010dka ograni\u010denja koja uti\u010du na partenogenezu i kloniranje itd.<\/p>\n<p>Epigenetske promene ne transformi\u0161u\u00a0 DNK sekvencu genetskog koda Me\u0111utim, mogu\u0107e je modeliranje aktivacije pojedinih gena. Primer toga je podlo\u017enost promenama mikrostrukture proteina hromatina\u00a0 povezanih sa DNK, \u0161to uzrokuje aktivaciju ili uti\u0161avanje. Ovaj mehanizam omogu\u0107uje diferenciranim \u0107elijama u vi\u0161e\u0107elijskom organizmu da izraze samo gene koji su potrebni za sopstvene aktivnosti. Epigenetske promene, kada su jednom uspostavljene, opstaju i pri daljoj deobi \u0107elija, Ve\u0107ina epigenetskih promena (laboratorijski ve\u0161ta\u010dki izazvanih) javlja se samo u toku \u017eivota organizma\u00a0 pojedinca; Me\u0111utim, ako se genska inaktivacija\u00a0 vr\u0161i\u00a0 pri generisanju novog \u017eivota (spermi ili jajnoj \u0107eliji\u00a0 koja rezultuje oplodnjom), ili mentalnim reprogramiranjem (um preko neuroveza reprogramira materiju) onda se neke epigenetske promene transferi\u0161u na potomstvo. \u00a0Lamarkizam kao zanemarena teorija nasle\u0111ivanja mo\u017eda opet mo\u017ee postati aktuelan, ukoliko se opitno doka\u017ee do nivoa prirodnog zakona da epigenetske promene u organizmu mogu promeniti osnovnu strukturu DNK koja bi se prenela i na potomstvo.<\/p>\n<p>O uticaju uma (misao\/stavovi\/vizuelne slike\/uverenja) na reprogramiranje organizma (i \u010dak na reprogramiranje genetske strukture organizma) bavi se <strong>Joe Dispenza<\/strong>, ekspert za primenjenu epigenetiku, kiroprakti\u010dar i psihoterapeut, te, moglo bi se\u00a0 re\u0107i, \u00a0prakti\u010dni reprogramator fenotipa. On u knjizi \u201ePlacebo ste vi\u201c pokazuje vezu izme\u0111u misli i epigenetskih transformacija. Tu konekciju \u00a0je plauzibilno predstavio i postulirao na osnovu li\u010dnog ekstraordinarnog iskustva samoisceljenja, te iskustava sa mnogobrojnim pacijentima kojima je omogu\u0107io isceljenje kori\u0161\u0107enjem svoje metode. Pogledajmo dijagram kojim Dispenza\u00a0 ilustruje vezu misli i genetske<\/p>\n<p>promene:<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/kpv.rs\/?attachment_id=3718\" rel=\"attachment wp-att-3718\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-3718\" src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M12.jpg\" alt=\"M12\" width=\"326\" height=\"388\" srcset=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M12.jpg 326w, http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/M12-252x300.jpg 252w\" sizes=\"(max-width: 326px) 100vw, 326px\" \/><\/a><\/p>\n<p><strong>Dispenza<\/strong> opisuje proces prikazan na slici:<\/p>\n<p><em>\u201eSlijed na slici (\u2026)\u00a0 prikazuje kako misli napreduju kroz kaskadu jednostavnih mehanizama i kernijskih reakcija u silaznoj uzro\u010dnosti i izazivaju promjenu tijela. Dakle, ako nove misli mogu stvoriti nov um aktiviranjem novih neuronskih mre\u017ea, srvaraju\u0107i zdravije neuropeptide i hormone (koji signaliziraju stanicama na nove na\u010dine i epigenetski aktiviraju nove gene za proizvodnju novih proteina) i ako je izra\u017eavanje proteina izra\u017eavanje \u017eivota i jednako zdravlju tijela, tada slika (\u2026) prikazuje kako misli mogu izlije\u010diti tijelo.\u201c<\/em><\/p>\n<p><strong>Dispenza<\/strong> u pomenutoj knjizi veoma detaljno opisuje na koji na\u010din mentalno usmerenje, koje on naziva placebo efektom, direktno deluje na epigenetske promene na \u0107elijskom nivou. Moramo pri tome uzeti u obzir otkri\u0107a svetlosne genetike koja pokazuju hologramski karakter \u0107elija. Podsetimo se da \u00a0su elektroni (kako smo videli na ovim stranicama) povezani sa sve\u0161\u0107u posmatra\u010da, zbog \u010dega su hologramski uklju\u010deni u informati\u010dko polje (svesti) \u010ditavog univerzuma. To zna\u010di da informati\u010dko polje i promene u njegovoj strukturi uti\u010du na svaku pojedina\u010dnu \u0107eliju. Nosilac tih promena je svetlost. Svetlosna genetika je dokazala postojanje svetlosnih hologramskih tragova koji su \u00b4slika\u00b4 zadatih informacija. Hologramski tragovi \u010dak mogu biti disclocirani u odnosu na \u0107elije ali i dalje odra\u017eavaju \u0107elijski program, koji je informati\u010dki i van energije\/materije\/prostora\/vremena. Na taj na\u010din je jasno da informacija iz uma pojedinca promptno rezonira sa \u0107elijskom sve\u0161\u0107u (budu\u0107i da preska\u010de materijalno-energetski univerzum jer je u informati\u010dnom\/morfi\u010dkom polju sve postoje\u0107e povezano istovremeno, \u00a0nezavisno od prostora i distance). Pogledajmo jo\u0161 jedan detaljan opis ovih procesa opisan u knjizi \u201ePlacebo ste vi\u201c:<\/p>\n<p><em>\u201eZa vrijeme va\u0161eg mentalnog vje\u017ebanja, dok se usredoto\u010dujete na ishod koji \u017eelite, prednji re\u017eanj va\u0161 je saveznik jer on tako\u0111er smanjuje glasno\u0107u vanjskog svijeta kako vas ne bi ometale informacije koje pristi\u017eu iz va\u0161ih pet osjetila. Skenovi mozga pokazuju da se u stanju visoke usredoto\u010denosti, kao \u0161to je mentalno vje\u017ebanje, percepcija vremena i prostora umanjuje. To se doga\u0111a zbog toga \u0161to va\u0161 prednji re\u017eanj smanji dotok informacija iz va\u0161ih osjetilnih centara (koji vam omogu\u0107uju da &#8222;osje\u0107ate&#8220; svoje tijelo u prostoru), va\u0161ih motori\u010dkih centara (odgovornih za va\u0161e tjelesno kretanje) i va\u0161ih asocijativnih centara (gdje \u017eive va\u0161e misli o vlastitom identitetu i tome tko ste), kao i iz va\u0161ih sklopova tjemenog re\u017enja (gdje obra\u0111ujete vrijeme). Zbog toga \u0161to se mo\u017eete izdi\u0107i iznad svoje okoline, svojeg tijela, \u010dak i izvan svojeg vremena, sposobniji ste misao koju mislite u\u010diniti stvarniijom od bilo \u010dega. \u010cim zamislite novu budu\u0107nost, pomislite na nove mogu\u0107nosti i po\u010dnete postavljati konkretna pitanja (Kako bi bilo \u017eivjeti bez ovog bola i ograni\u010denja?) va\u0161 prednji re\u017eanj po\u010dne obra\u0107ati pozornost. Za svega nekoliko sekundi on stvori namjeru biti zdrav (da biste si razjasnili \u0161to \u017eelite stvoriti i \u0161to vi\u0161e ne \u017eelite do\u017eivljavati) i mentalnu sliku zdravog stanja (kako biste mogli zamisliti kako \u0107e to izgledati). Kao glavni izvr\u0161ni direktor prednji re\u017eanj povezan je sa svim drugim dijelovima mozga. Stoga on po\u010dne odabirati neuronske mre\u017ee da bi stvorio novo stanje uma kao odgovor na va\u0161e pitanje. Mogli bismo re\u0107i da postane dirigent simfonijskog orkestra koji uti\u0161ava va\u0161e stare sklopove (to je djelovanje neuroplasti\u010dnosti u obliku \u010di\u0161\u0107enja) i odabire druge neuronske mre\u017ee iz drugih dijelova mozga te ih spaja kako bi stvorio novu razinu uma koja \u0107e odra\u017eavati ono \u0161to vi zami\u0161ljate. Va\u0161 prednji re\u017eanj je taj koji mijenja va\u0161 um \u2014 odnosno on uzrokuje da mozak radi u razli\u010ditim sljedovima, po razli\u010ditim uzorcima i u razli\u010ditim kombinacijama. Jedanput kad prednji re\u017eanj bude mogao odabrati druge neuronske mre\u017ee i glatko ih uklju\u010diti u suradnju radi stvaranja nove razine uma, pred okom va\u0161eg uma ili prednjim re\u017enjem pokazat \u0107e se slika ili unutarnji prikaz. Uklju\u010dimo i neurokemiju. Ako va\u0161 prednji re\u017eanj orkestrira dovoljno tih neuronskih mre\u017ea da zajedno ispucavaju dok ste vi usredoto\u010deni s jasnom namjerom, do\u0107i \u0107e trenutak kad \u0107e misao postati iskustvo unutar uma \u2014 va\u0161a \u0107e unutarnja stvarnost postati stvarnija od va\u0161e vanjske stvarnosti. Jedanput kad misao postane iskustvo, po\u010det \u0107ete osje\u0107ati emociju koju biste osje\u0107ali da se doga\u0111aj odvija u stvarnosti (sjetite se, emocije su kemijski potpis iskustava). Va\u0161 mozak proizvodi druk\u010diju vrstu kemijskog glasnika \u2014 neuropeptid i \u0161alje ga stanicama va\u0161cg tijela. Neuropeptid tra\u017ei odgovaraju\u0107e receptore ili pristani\u0161ta za pristupanje razli\u010ditim stanicama kako bi isporu\u010dio svoju poruku hormonalnim centrima tijela i, kona\u010dno, stani\u010dnoj DNK \u2014 i stanice dobivaju novu poruku da se doga\u0111aj dogodio. Kada DNK u stanici dobije tu novu informaciju od neuropeptida, ona reagira uklju\u010divanjem (ili uzlaznim reguliranjem) odre\u0111enih gena i isklju\u010divanjem (silaznim reguliranjem) drugih, a sve to zbog podr\u017eavanja va\u0161eg novog stanja postojanja. Uzlazno i silazno reguliranje mo\u017eete zamisliti kao svjetla koja se ili zagrijavaju i postaju ja\u010da ili se hlade i postaju sIabija. Kada se gen upali, aktiviran je za proizvodnju proteina. Kada se gen ugasi, deaktiviran je i oslabljen \u2014 i vi\u0161e ne proizvodi protein. Tada vidimo u\u010dinak u obliku vidljivih promjena u na\u0161em tijelu.\u201c<\/em><\/p>\n<p><strong>Dispenza<\/strong> u istoj kjnizi opisuje \u0161ta se de\u0161ava sa mati\u010dnim stanicama (\u0107elijama \u2013 prev. M.V.) \u00a0kao zna\u010dajnom faktoru interakcije uma i tela:<\/p>\n<p><em>\u201eMati\u010dne stanice sljede\u0107i su sloj slagalice koji moramo razumjeti. One su barem djelomi\u010dno odgovorne za to kako naizgled nemogu\u0107e postaje mogu\u0107e. Slu\u017ebeno, one su nediferencirane biolo\u0161ke stanice koje postanu specijalizirane. One su sirov potencijal. Kada se te neispisane plo\u010de aktiviraju, pretvore se u bilo kakvu vrstu stanice koja je tijelu potrebna \u2014 uklju\u010duju\u0107i mi\u0161i\u0107ne stanice, ko\u0161tane stanice, ko\u017ene stanice, imunolo\u0161ke stanice, \u010dak i \u017eiv\u010dane stanice u mozgu \u2014 kako bi zamijenile ozlije\u0111ene ili o\u0161te\u0107ene stanice tjelesnih tkiva, organa i sustava. Mati\u010dne stanice mo\u017eete zamisliti kao kornet izmrvljenog leda prije nego \u0161to se na njega izlije sirup s okusom, kao glinu na lon\u010darevu kolu koja \u010deka da postane tanjur, zdjela, vaza ili \u0161alica. Evo primjera djelovanja mati\u010dnih stanica. Kada pore\u017eete prst, tijelo mora zalije\u010diti ranu na ko\u017ei. Lokalna tjelesna trauma po\u0161alje signal va\u0161im genima. Gen se uklju\u010di i proizvcde odgovaraju\u0107e proteine, koji onda upute mati\u010dne stanice da se pretvore u zdrave stanice ko\u017ee. Traumatski signal je informacija koja je mati\u010dnoj stanici potrebna da bi se difcrencirala u stanicu ko\u017ee. Milijuni procesa poput ovoga stalno se dogadaju posvuda u na\u0161em tijelu. Izlje\u010denje koje se pripisuje ovoj vrsti izra\u017eavanja gena zabilje\u017eeno je u jetri, mi\u0161i\u0107ima, ko\u017ei, crijevima, ko\u0161tanoj sr\u017ei, \u010dak i u mozgu i srcu. U ispitivanjima zacjeljivanja rana otkriveno je da kod ispitanika koji se nalaze u stanju povi\u0161enih emocija, kao \u0161to je ljutnja, mati\u010dne stanice ne dobiju jasnu poruku. Kada se omete signal, kao sa statikom na radiju, potencijalna stanica ne dobije odgovaraju\u0107i podra\u017eaj da bi se pretvorila u korisnu stanicu. Kao \u0161to znate iz dijela o reakciji na stres i \u017eivljenju na programu za pre\u017eivljavanje, izlje\u010denje \u0107e potrajati du\u017ee jer je ve\u0107ina energije tijela zauzeta rje\u0161avanjem ljutnje i njezinih kemijskih u\u010dinaka. Jednostavno nije vrijeme za stvaranje, rast i njegu, umjesto toga, vrijeme je za prijete\u0107u situaciju. Stoga kada placebo-u\u010dinak djeluje, i vi stvorite odgovaraju\u0107u razinu uma s jasnom namjerom i kombinirate je s njegom i uzvi\u0161enim emocijama, odgovaraju\u0107a vrsta signala mo\u017ee doprijeti do DNK u stanici. Poruka ne\u0107e samo utjecati na proizvodnju zdravih proteina za bolju strukturu i rad tijela, nego \u0107e tako\u0111er proizvesti nove, zdrave stanice iz latentnih mati\u010dnih stanica koje samo \u010dekaju da ih odgovaraju\u0107a poruka aktivira. Na te mati\u010dne stanice mo\u017eete gledati i kao na karte za &#8222;besplatan izlazak iz zatvora&#8220;, dru\u0161tvenoj igri Monopol, jer jedanput kad se aktiviraju, one zamjenjuju stanice u o\u0161te\u0107enim dijelovima tijela omogu\u0107uju\u0107i time nov, \u010dist po\u010detak. Mati\u010dne stanice zapravo nam mogu pomo\u0107i objasniti proces izlje\u010denja u najmanje pola placebo-slu\u010dajeva koji uklju\u010duju la\u017eni operativni zahvat, bilo da se radi o operaciji artriti\u010dnog koljena bilo o ugradnji premosnice koronarne arterije\u201c<\/em><\/p>\n<p><strong>Dispenza<\/strong> nadalje u knjizi opisuje povezanost izme\u0111u emocija, informati\u010dkog polja, svesti, misli i umno-telesne komunikacije \u00a0u polju izvan materije\/energije\/vremena\/prostora. Podsetimo se, o tome su ve\u0107 govorili ili prakti\u010dno pokazali \u00a0<strong>Joseph Banks Rhine<\/strong> (ve\u0107i uspeh u ispoljavanju ESP fenomena ako su emocije uklju\u010dene), <strong>K. G. Jung<\/strong> (tuma\u010denje <strong>Rhineovih<\/strong> eksperimenata i dalja nadgradnja sve do postuliranja teorije sinhronititeta), te <strong>Daryl J. Bem <\/strong>(koji je intencionalno uveo implicirane emocije u eksperiment, i uspe\u0161no pove\u0107ao procenat ESP ispoljavanja, \u0161to je i hteo da poka\u017ee). Dakle, <strong>Dispenza<\/strong> elaborira:<\/p>\n<p><em>\u201eVe\u0107 smo spomenuli emocije i da one igraju klju\u010dnu ulogu u ozdravljenju tijela, ali dopustite mi da se podrobnije pozabavim tom temom. Ako imamo povi\u0161enu emocionalnu reakciju na nove misli na koje se usredoto\u010dujemo tijekom mentalnog vje\u017ebanja, time kao da svojim naporima osiguravamo mlazni pogon jer nam emocije poma\u017eu ostvariti epigenetske promjene mnogo br\u017ee. Emocionalna komponenta nam nije nu\u017ena &#8211; ispitanici koji su oja\u010dali svoje mi\u0161i\u0107e zami\u0161ljanjem da di\u017eu utege nisu morali osje\u0107ati radost da bi promijenili svoje gene. Me\u0111utim, oni su se nadahnjivali uporabom svoje ma\u0161te sa svakim mentalnim podizanjem utega govore\u0107i si: &#8222;Ja\u010de! Ja\u010de! Ja\u010de!&#8220; Ta dosljedna emocija bila je energetski katalizator koji je doista pospje\u0161io proces.&#8220; Odr\u017eavanje takve uzvi\u0161ene emocije omogu\u0107uje nam da ostvarimo daleko bolje rezultate mnogo br\u017ee \u2014 istu vrstu nevjerojatnih rezultata kakve uo\u010davamo kod placebo-reakcije. (\u2026) \u00a0Japanski su istra\u017eiva\u010di otkrili da je sat vremena gledanja humoristi\u010dnog programa uzlazno reguliralo 39 gena, od kojih je 14 povezano s aktivno\u0161\u0107u stanica prirodnih ubojica (NK, natural killer cells) iz imunolo\u0161kog sustava. Nekoliko drugih ispitivanja pokazalo je porast raznih antitijela nakon \u0161to su ispitanici gledali humoristi\u010dnu videosnimku. Istra\u017eiva\u010di sa Sveu\u010dili\u0161ta u Sjevernoj Karolini u Chapel Hillu pokazali su da su poja\u010dane pozitivne emocije proizvele porast vagalnog tona, mjere zdravlja vagusnog \u017eivca, koji igra veliku ulogu u regulaciji autonomnog \u017eiv\u010danog sustava i homeostaze. U japanskom ispitivanju u kojem su mladun\u010dad \u0161takora \u0161kakljali pet minuta dnevno, pet dana zaredom, kako bi potaknuli pozitivne emocije, mozgovi tih mladunaca proizveli su nove neurone. U svakom od navedenih slu\u010dajeva sna\u017ene pozitivne emocije pomogle su ispitanicima pokrenuti prave tjelesne promjene koje su pobolj\u0161ale njihovo zdravlje. Pozitivne emocije uzrokuju napredovanje tijela i mozga. Pogledajte sad obrazac mnogih placebo-ispitivanja: \u010dim netko po\u010dne dobivati jasnu predod\u017ebu nove budu\u0107nosti (u \u017eelji da \u017eivi bez bola i bolcsti) te je kombinira s uzvi\u0161enim emocijama (uzbu\u0111enjem, nadom, i\u0161\u010dekivanjem \u017eivota bez bola i bolesti), tijelo prestaje bivati u pro\u0161losti. Tijelo \u017eivi u toj novoj budu\u0107nosti jer, kao \u0161to smo vidjeli, ono ne raspoznaje razliku izmedu emocije koju je stvorio stvarni doga\u0111aj i emocije koju je stvorila misao. Stoga je to uzvi\u0161eno emocionalno stanje u odgovoru na novu misao klju\u010dna sastavnica tog procesa jer je posrijedi nova informacija koja dolazi izvan stanice a tijelu je iskustvo iz vanjske okoline ili unutarnje okoline isto.\u201c<\/em><\/p>\n<p>\u017divimo u svetu koji deluje prete\u0107e. Ljudski nervni sistem se bombarduje mno\u0161tvom informacija. On ih procesuira nedovoljno brzo \u00a0da bi ponudio adekvatan odgovor u realnom vremenu. Odlo\u017eene reakcije ukazuju na zaostatak interpretacije situacija u odnosu na stvarnost. Emotivne reakcije se tako\u0111e odla\u017eu, usled preoptere\u0107enja obrade miliona popdataka sa PC-a, tableta, mobilnog telefona, kablovske televizije. Radi se u\u00a0 on-line re\u017eimeu, preska\u010du kontinenti i jurnjava za valjanim poslovnim informacijama koja vodi do profita ima za posledicu rezoniranje ne\u010dijeg nervnog sistema sa ritmom trans-kontinentalnih komunikacija, simultano preko vi\u0161e mobilnih telefona. Viber video pozivi susre\u0107u Skype video konferencije. Kursne liste i berze pra\u0107ene 24 sata paralelno sa vizuelno\/audio interakcijama svojim fluktuiraju\u0107im ritmom remete i samu mogu\u0107nost stabilnog ritma \u017eivota korisnika moderne tehnologije\u2026 A sve ovo va\u017ei za ljude koji zahvaljuju\u0107i vi\u0161oj poziciji u socijalnoj hijerarhiji poku\u0161avaju da (upotrebom ovakve tehnolo\u0161ke oluje) kontroli\u0161u svoje (i tu\u0111e \u017eivote). Ni\u017ei slojevi stanovni\u0161tva, nesvesni tehno-tornada, bivaju uvu\u010deni u fluktuiraju\u0107e stihije druge vrste: gubitak radnog mesta \u00a0ili stalne promene posla, preteran rad, kontrola kretanja putem GPS-a, \u010dipovanje, ili, jo\u0161 brutalnije: ratovi, revolucije, teror\u2026<\/p>\n<p>Svim ljudima planete su zajedni\u010dki: rascepkanost senzacija, preterano ubrzanje i \u00b4random\u00b4 promene ritmova i ciklusa \u00b4stresora\u00b4 \u0161to sve devastira \u017eivljenje u prirodnom ritmu. \u00a0\u0160ta je posledica? Dezintegracija psihe. Mnogobrojni udari \u00a0na kognitivnu funkciju impliciraju potiskivanje tj. \u00a0nagomilavanje intuitivno-emotivnih aspekata du\u0161e u nesvesni deo psihi\u010dkog aparata. Potom sledi \u00a0kumulativno dejstvo potisnitih sadr\u017eaja koje kulminira odlo\u017eenim emotivnim reakcijama \u0161to se odvija preko amigdale. Emocije, pa \u010dak i \u010dulni do\u017eivljaji isplivavaju u svest u trenutku kad im vreme nije, i, naravno, socijalno i interpersonalno neadekvatno, naj\u010de\u0161\u0107e putem straha i nemo\u0107nog besa. Izlaz se tra\u017ei u alkoholu, sedativima i drogama, ili pak konzumeristi\u010dkoj groznici. Dominira ose\u0107aj nemo\u0107i, fatalizma i defetizma. Sudbina je neumoljiva, a distopijske <strong>projekcije George Orwell-ove<\/strong> \u201e1984\u201c ili <strong>Huxley-jevog<\/strong> \u201eVrlog novog sveta\u201c postaju predmet zastra\u0161uju\u0107eg o\u010dekivanja. \u00a0Neuroti\u010dne fantazije o mra\u010dnoj budu\u0107nosti u glavi neintegrisanih pojedinaca ne samo da su realne ve\u0107 se do\u017eivljavaju kao materijalno stvarne, kao da se zaista doga\u0111aju i do\u017eivljavaju ovde i sada, produbljuju\u0107i strah i o\u010daj nemo\u0107i uticaja pojedinca na budu\u0107nost.<\/p>\n<p>Izlaz nije tako daleko i nije potrebno \u010dudo da bi se stvari promenile. Potrebna je samo promena stava, okretanje od spolja ka unutra. Integrisano funkcionisanje pojedinca uklju\u010duje i njegove emocije, empatiju i intuiciju. Mo\u0107 koja se pridaje tehnologiji i eksteligenciji u odnosu na ljudske i artificijelne resurse (pripadnici visoke klase), sistemu (ljudi sistema, delovi aparata) ili vlasti (pot\u010dinjene klase) jeste ni\u0161ta drugo do delegiranje sopstvenih potencijala (nevidljivih, potisnutih u li\u010dno nesvesno ili neotkrivenih iz riznice kolektivnog nesvesnog) na ne\u0161to spolja\u0161nje ili na nekog izvan nas. Arhetipovi oca (vladari), majke (crkve, duhovne institucije), velike majke (tehnologija, internet), demijur\u0161kog bo\u017eanstva (pro\u017ediru\u0107a neumitnost predodre\u0111enosti) koje projektujemo negde spolja, su <em>de facto<\/em> u nama samima. Povla\u010denje li\u010dne energije koju ula\u017eemo u svemo\u0107nu spolja\u0161njost vra\u0107a nam se uz veliku blagodat. Molitve, meditacije, slutnje, snovi, empatija prema drugima polako pristi\u017eu u svest, naizgled, niotkuda. Postepeno uvi\u0111amo i prepoznajemo snagu sopstvenih misli. Od toga, pa do prepoznavanja veze izme\u0111u intenzivne fantazije (pra\u0107ene pozitivnim emocijama ljubavi, li\u0161ene \u017eelje, \u017eudnje i straha) i neo\u010dekivanog ostvarenja iste u stvarnosti, samo je jedan mali korak. Kad se ovo shvati i emprijski potvrdi u \u017eivotu \u00b4testiranjem realnosti\u00b4, postaje o\u010digledno da su distopijske vizije budu\u0107nosti koje o\u010dekujemo i verujemo da \u0107e se neizbe\u017eno ostvariti ni\u0161ta drugo do samo jedna od mogu\u0107nosti realizacija sopstvenih negativnih vizija. Kao \u0161to su elektroni\/fotoni u interakciji sa kosmi\u010dkim okeanom svesti, tako je i ljudsko bi\u0107e u kontaktu sa \u00b4duhom univerzuma\u00b4. Ako \u010dovek <strong>rezonira sa sve\u0161\u0107u vi\u0161eg uma<\/strong>, izvorom softvera univerzuma, <strong>dosegnu\u0107e svetlost <\/strong>\u0161to otvara <strong>nove utopijske dimenzije<\/strong> koje \u0107e se realizovati u <strong>blistavoj budu\u0107nosti<\/strong> koja rezonira <strong>sa pozitivnim vizijama<\/strong> kreiranim <strong>danas i ovde.<\/strong><\/p>\n\n<div class=\"jwsharethis\">\nPodelite \u010dlanak: \n<br \/>\n<a href=\"mailto:?subject=MISAO%2C%20SVETLOST%20I%20SUDBINA&amp;body=http%3A%2F%2Fkpv.rs%2F%3Fp%3D3707\">\n<img src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/plugins\/jw-share-this\/email.png\" alt=\"Podelite putem email-a\" \/>\n<\/a>\n<a target=\"_blank\" href=\"http:\/\/www.facebook.com\/sharer.php?u=http%3A%2F%2Fkpv.rs%2F%3Fp%3D3707&amp;t=MISAO%2C+SVETLOST+I+SUDBINA\">\n<img src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/plugins\/jw-share-this\/fb.png\" alt=\"Podelite ovaj tekst na facebook-u\" \/>\n<\/a>\n<a target=\"_blank\" href=\"http:\/\/twitter.com\/intent\/tweet?text=I+like+http%3A%2F%2Fkpv.rs%2F%3Fp%3D3707&amp;title=MISAO%2C+SVETLOST+I+SUDBINA\">\n<img src=\"http:\/\/kpv.rs\/wp-content\/plugins\/jw-share-this\/twitter.png\" alt=\"Podelite putem Twitter-a\" \/>\n<\/a>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Mi\u0161a Vasi\u0107: \u00a0 \u00a0Kao \u0161to su elektroni\/fotoni u interakciji sa kosmi\u010dkim okeanom svesti, tako je i ljudsko bi\u0107e u kontaktu sa \u00b4duhom univerzuma\u00b4. Ako \u010dovek rezonira sa sve\u0161\u0107u vi\u0161eg uma, izvorom softvera univerzuma, dosegnu\u0107e svetlost \u0161to otvara nove utopijske dimenzije koje \u0107e se realizovati u blistavoj budu\u0107nosti koja rezonira sa pozitivnim vizijama kreiranim danas [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":53,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":true,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[3,38],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3707"}],"collection":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/53"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3707"}],"version-history":[{"count":3,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3707\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3723,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3707\/revisions\/3723"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3707"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3707"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/kpv.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3707"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}