Teorija opni (ili) teorija grafa

Piše: Milun Dimić


Autor u svom radu predstavlja matematički model prostora koji važi za makro i mikro prostor. Taj model je proveren podatcima Sunčevog sistema i do danas nije bila poznata zakonitost da su veličine planeta u medjusobnoj zavisnosti. Do danas nije prema gosp. Dimiću bila poznata ni zakonitost rasporeda putanja nebeskih tela (30 orbita) i udaljenosti planeta od centra rotacije.

Ovde je obelodanjena teorija prostora koja ima matematičku interpretacij i proveru. Pored toga model daje odgovor na Zenov paradoks, i pokazuje se teorija o postojanju samo jednog osnovnog broja.

Čak i najnoviji šturi izvestaji o otkriću nove planete Suncevog sistema pokazuju da se izvanredno slazu sa onim sto je napisano u teoriji opni (veličina, udaljenost).

PROSTOR,  Aproksimacije

1.Prostor je skup sastavljen od beskonacnog broja elemenata
2.Elementi skupa ( prostora) su beskonacno deljive velicine
3.Opna (graf) je povrs koja ogranicava proctor, elemente skupa ili tacke skupa.
4. Postoji elementarni skup ( proctor), Vo koji je beskonačno deljiv i ograničen povrsinom (opnom) .
5.Postoje intimni skupovi( prostori ),V1 > Vo i V’ < Vo koji su ograniceni opnom,
i za koje važi uslov- V1/ Vo = 1+ 1/n i V0/ V‘ = 1 + 1/n ,
Gde je n- beskonačno veliki broj.
Analiza prostora
Zbog matematicke interpretacije prostora, zamenimo izraz prostor, zapreminom.
Ako postoji uslov da je
V1/ Vo = 1+ 1/n,
onda postoji i intimna zapremina

V2/ V1 = 1+1/n,
Odnosno
V3/ V2 = 1+1/n
Vn/ Vn-1 = 1+1/n
Kako je V1= V0 (1+1/n),
V2= V1 (1+1/n), . . .
Vn= Vn-1(1+1/n),
onda je
Vn/ V0 = (1+ 1/n)n

kad n teži beskonačnosti, onda je
Vn/ V0 = e. . . . . . . . . . . . . (1)

Usvajamo da je zapremina Vn prvi nivo beskonačnosti (prva beskonačnost) zapremine Vo .

Kako je Vo = 1,
onda je Vn = e.

Opna ili graf je povrs koja zatvara elemente skupa V.
Svaki element ima svoj graf (opnu).
Kako je Vn = e beskonačno deljiv skup, onda Vn = e moze biti i elementarnai skup (prostor,zapremina) .
Ako je elementarni skup V = e , onda je prva beskonacnost tom skupu (prostoru, zapremini), (relacija 1) V= e*e
Ponavljanjem izloženog postupka, dolazi se do zapremina
V2 = e * V1= e2.
V2 je drugi nivo beskonačnosti (druga beskonačnost) elementarne zapremine Vo .
Zapremina V3 je treći nivo beskonačnosti elementarne zapremine Vo , dok je zapremina VN n- ti nivo beskonačnosti elementarne zapremine Vo.
VN/ V0 = en. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . (2)
Znači postoje zapremine
Vo=1, V1= e, V2= e2 . . . . . VN = en, međusobno sadržane i egzistencijalne.
Ako se one poređaju u niz:
1, e, e2, e3 . . . . en . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .(3)
dobija se geometrijski niz brojeva.
Prirodni logaritam svakog broja ponaosob, poređani po rastućoj vrednosti daju niz brojeva.
0,1,2,3,4 . . . . n . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . (4)
Istom analogijom, polazeći od elementarne zapremine ka zapreminama manjim od elementarne, dolazi se do niza negativnih brojeva.
-n,…………………..-4,-3,-2,-1,0,+1,+2,+3,+4,……………………+n …………(5)
Iz relacije (3) i (4) se da zakljuciti
u prirodi postoji samo jedan broj, i to je broj e i da brojevi brojnog niza (5), vode poreklo iz broja e.

D I M E N Z I J E  N E B E S K I H  T E L A
i njihova povezanost sa Suncem, kao elementarnim skupom

Ako se prethodna razmatranja primene na Sunčev sistem, dolazi se do sledećeg:
 Ako je zapremina tela V= c * R3 gde je R- poluprečnik tela, onda je
V1 / V0 = R13 / R03 gde je
 R0- poluprečnik elementarne zapremine.
Ako usvojimo prečnik Sunca kao elementarnu zapreminu za dalja razmatranja, onda se, koristeće saznanja iz relacije (2), može napisati:
Rn3/ R03= en
ili Dn3/ D03 = en , gde su Dn , odnosno Rn, prečnici odnosno poluprečnici planeta.

Ako je Dn prečnik Sunca koji iznosi 1392000 km i uzme se pri analizi za elementarnu zapreminu, onda su zapremine tela manjih od Sunca (unutrašnje sfere) sa odgovarajućim prečnicima sledeće:

GRANICE SUNČEVOG SISTEMA

i njihova povezanost sa Suncem kao elementarnim skupom
Fizički model prostora predpostavljen je kao skup beskonačnog broja koncentricnih elementarnih prostora, medjusobno razdvojenih opnama, grafovima.
Element prostora je fizički model prostora.
Fizički model prostora je opisan geometrijskom progresijom.
Granicne vrednosti konvergentnog skupa su odredjene kao granice prostora, opne ili grafovi.
Granica od Sunca , računata po jednačini (5) je:
R=
D/2
(exp(1/3))
n ………… 7 )
gde je D/2- poluprečnik Sunca; n- broj spoljasne sfere ( granice ) a R odstojanje od Sunca.

Na osnovu izlozenog proizilazi da Sunce poseduje 30 delimicno popunjenih granica, izmedju kojih kruže nebeska tela.
Najblize nebesko telo Suncu je Merkur i kruzi u okolini 13 granice.
Erida je udaljena od Sunca 10123000000 km.i kruzi u okolini 29 granice.
UB313,po raspolozivim podacima je udaljen od Sunca 14 400 000 000 km ,i nalazi se na 30 granici Suncevog sistema.
Poređenjem izmerenih vrednosti srednjih odstojanja radijusa planeta od Sunca sa izracunatim radijusima granica Suncevog sistema, po relaciji ( 6 ) , date su u sledecim vrednostima:

T R E Ć I  K E P L E R O V  Z A K O N

Kako je udaljenost granica od Sunca definisana izrazom ( 7)
R= D/2 * (exp (1/3))n , gde je D- prečnik Sunca, n-broj granice ,onda treći Keplerov zakon za granice Suncevog sistema izgleda ovako:
a3/T2 = const.
D/2 = R poluprečnik Sunca
(D/2 * (exp (1/3))n)3 / T2 = const.
(D/2 * en)/ T2 = const.
R * en / T2 = const.
Kako je R- const. , onda je en/ T2 = C1 , odnosno,
n=lnC1 *T2…….( 8 )
gde je
n –broj granice po kojoj kruži nebesko telo,
T- period kruženja,
Izraz (  je zapravo treci Keplerov zakon .

ZAKLJUČAK

1. Dimenzije prirodnih tela (nebeskih tela) su u funkciji etalona (Sunca) i prirodnog broja e .
2. Srednje vrednosti orbita po kojima kruže nebeska tela su u funkciji etalona (Sunce), i prirodnog broja e .
3. Teorija je indetična za mikro i makro prostor, što zavisi isključivo od postavljenog etalona.
4. Od planeta,največa odstupanja od vrednosti prirodnih granica ispoljavaju Jupiter (6,82),Saturn (7,33), i Venera (14,23). Brojevi u zagradama predstavljaju poziciju na unutrasnjoj orbiti, vrednosti eksponenta n jednacine (6).
5. Nestabilne orbite ispoljavaju Merkur (13,26),Mars (17,37) i Neptun (26,32). Brojevi u zagradama predstavljaju poziciju na orbiti, vrednosti eksponenta n jednačine(7)
6. Odredjen je broj orbita Sunčevog sistema
7. Dat je novi izraz za treci Keplerov zakon (8).

Podelite članak:
Podelite putem email-a Podelite ovaj tekst na facebook-u Podelite putem Twitter-a
Možete ostaviti komentar, ili povratni link sa vašeg sajta.

Ostavite komentar