TELEPATIJA U SVRSI ŠPIJUNAŽE

Specijalni odred ’Stargejt’ bio je krajem 70-tih godina upleten u mnoštvo raznih operacija. Učestvovao je u rešavanju slučajeva otmica, u traganju za raznim ’zlikovcima’ kao što su Sadam Husein ili Gadafi i, naravno, u špijunaži Sovjetskog Saveza: u oktobru 1979. PSI-špijun Džozef Mek Monigl dobio je satelitsku fotografiju ogromne građevine u Severodinsku na severu Sovjetskog Saveza. Mek Moniglov zadatak je bio da izvrši telepatsku špijunažu. On je dao opis i napravio skicu nove, ogromne podmornice koja je bila mnogo veća od svih poznatih sovjetskih podmornica. „Preneli smo informaciju našim tehničarima“, rekao je oficir Džon B. Aleksandar, u to vreme zamenik komandira vojne tajne službe INSCOM. „Ali, oni su samo odmahnuli sa rečima da oni ne bi umeli da naprave tako nešto. Dakle, kako bi u tom slučaju Sovjeti mogli? Međutim, informacije koje smo dobili od Džozefa Mek Monigla bile su tačne.“ Naime, četiri meseca kasnije ispostavilo se da su Sovjeti zaista napravili jednu takvu džinovsku podmornicu: model Tajfun.

U Sovjetskom Savezu su naučnici i KGB očigledno već 60-tih godina prošlog veka pokušavali da za vreme Hladnog rata upotrebe telepatiju kao oružje. „Dobijali smo izveštaje od onih koji su izbegli i promenili stranu prema kojima su Sovjeti čak pokušavali da telepatijom utiču na članove vlade ili ih čak tako i usmrte“, govori oficir Džon B. Aleksandar. „Ta ruska istraživanja su bila glavni razlog za naše aktiviranje u području vančulne percepcije.“ Nakon završetka Hladnog rata, 1995. godine, američka špijunska PSI-jedinica ’Stargejt’ je raspuštena. Uprkos nekolicini uspešnih dojava, kao što je to bio slučaj sa podmornicom ’Tajfun’, US-tajne službe su ipak smatrale da je količina operativno upotrebljivih informacija premala. Ili su PSI-špijuni možda ipak bili samo jedno bizarno poglavlje Hladnog rata, vešta kampanja koju su vodili sa ciljem da dezinformišu protivnika? „O ne“, negirao je oficir Aleksandar, “telepatske tehnike samo još nisu bile usavršene. Ali, stekli smo veliko iskustvo i trebalo bi ponovo da pokrenemo taj program.“

Projekat prenošenja misli u ruskoj vojsci

Prva atomska podmornica ’Nautilus’ 1958. godine u najvećoj mogućoj tajnosti napušta svoju mornaričku luku na Havajima i upućuje se ka Beringovom moreuzu. Udaljena svega nekoliko morskih milja od sovjetske obale, duboko ispod debelih santi leda, ’Nautilus’ pronalazi put ka Polarnom moru. 3. avgusta 1958, tačno u 11:15, komandant objavljuje da se nalaze na poziciji 90 stepeni severne geografske širine: na geografskom Severnom polu. Bila je to senzacija! Za Ruse, pak, to je bio šok. Američke podmornice natovarene bojnim atomskim raketama mogu u svakom trenutku neprimećeno da im se približe i napadnu ih, takoreći, iz njihovog dvorišta.
Nešto kasnije, francuski časopis ’Constellation’ objavljuje članak pod naslovom ’Prenošenje misli – ratno oružje’ u kome je reč o jednom telepatskom eksperimentu koji je navodno izvršen u podmornici ’Nautilus’ za vreme njene plovidbe ka Severnom polu. Kvota uspešnosti iznosila je oko 75 procenata. Sve do danas nije razjašnjeno da li je taj eksperiment zaista postojao. Kakogod, za Sovjete je taj članak bio okidač za pokretanje obimnih istraživanja u oblasti parapsihologije. I tako je cela priča započela – takmičenje u parapsihološkom naoružavanju svetskih supersila: počeo je psihološki rat.
U Novosibirsku (zapadni Sibir) nalazi se Akademgorodok, Grad nauke. Tu je 1958. radilo, u četrdeset različitih instituta, preko 10.000 naučnika koji su u tom gradiću živeli sa svojim porodicama. U Akademgorodoku biva, nakon afere ’Nautilus’, pod okriljem KGB-a otvoren Institut za automaciju i elektrometriju, takozvano ’specijalno odeljenje br. 8’. Naučnici su u tajnim labaratorijama počeli da istražuju oblast ’prenošenja informacija bioenergetskim putem’. Sve do danas ,rezultati tog projekta su pod ključem u arhivama bivšeg KGB-a.
Samo u retkim slučajevima informacije su dopirale u javnost. Na primer, kada je dr. August Štern, saradnik ’specijalnog odeljenja br. 8’ uspeo da pobegne na Zapad. Štern je kasnije pričao: „Deo eksperimenata se vršio i sa životinjama. Mačići su podvrgavani strujnim udarima kako bi se saznalo da li će njihova majka, koja se nalazila u laboratoriji tri sprata iznad, telepatski reagovati na osete njenih mladunaca. Rezultati su bili senzacionalni – imao sam prilike da sopstvenim očima vidim dokumentaciju tog projekta.“

Projekat prenošenja misli u američkoj vojsci

Ruski uspesi su podsticali američku tajnu službu na ulaganje još većih napora. Na Stenfordskom institutu za istraživanja (SRI) u Menlo Parku (Kalifornija) je 1972. u strogoj tajnosti pokrenut naučni program za istraživanje i razvoj telepatije. Pod šifrom ’Stargejt’ naučnici započinju eksperimente po uzoru na J. B. Rhinea. Međutim, testiranje vrlo brzo počinje da zadobija ozbiljniji karakter. Cilj projekta je razvijanje metoda pomoću koga bi telepatija mogla da se primeni u operacijama tajnih službi. Deo projekta sačinjava jedna vojna specijalna jedinica u kojoj se nalaze vojnici koji su navodno obdareni posebnim natčulnim sposobnostima. Njen zadatak je bio da pomoću metoda razvijenog u Menlo Parku preko opažanja na daljinu (Remote Viewing) istražuje neprijateljske vojne ciljeve.
Ispostavilo se da je jedan od najtalentovanijih ’opažatelja’ oficir Džo Mek Monigl. U oktobru 1979. Mek Moniglu su pokazane satelitske fotografije sumnjivih bunkera i građevina na severu Sovjetskog Saveza. On je isključivo uz pomoć svojih telepatskih moći opisao i napravio skicu nove, ogromne podmornice koja je tada bila u izgradnji.
Na jednoj skici Mek Monigl je nacrtao podmornicu sa dugačkom ravnom palubom i topovskim cevima koje su bile postavljene pod neobičnim uglovima. To je navodno bila platforma sa koje je bilo moguće ispaliti 18 ili 20 atomskih raketa. U Pentagonu su samo odmahnuli govoreći da to tehnički nije moguće izvesti, da je podmornica prevelika i, pre svega, kako će uopšte dospeti u vodu?
Mek Monigl predviđa da će Rusi za četiri meseca eksplozivom raskrčiti kanal koji će voditi do mora i da će podmornica isploviti iz jedne tajne baze. Četiri meseca kasnije američki špijunski sateliti prave snimke najveće podmornice ikada sagrađene – podmornice modela Tajfun, koja je kroz veštački, eksplozivom raskrčen kanal dospela u more. Na fotografiji se, baš kao što je Mek Monigl i predskazao, jasno moglo videti dvadeset topovskih cevi.
Sledeće godine italijanska
teroristička grupa ’Crvene brigade’ kidnapuje američkog generala Džejmsa L. Dozijea iz njegovog privatnog smeštaja u Veroni. Dozije je američki Nato-oficir sa najvišim rangom u Evropi i neko kome su poznate mnoge tajne. Njegova otmica predstavlja bezbednosni rizik za Severoatlantski savez. SAD se uključuje u istragu, vojni organi i CIA rade na tom slučaju. Pokrenuta je potraga neviđenih razmera, ali skoro da ne postoji nijedan trag, istražitelji tapkaju u mraku.
Direktor CIA i ujedno vođa programa ’Stargejt’, Dejl Graf, biva uključen u slučaj. Rešeno je da je neophodno opažanjem na daljinu pronaći mesto na kome se nalazi Dozije. Opet je Mek Monigl taj koji uspeva da pruži presudne informacije. Kasnije je jedan oficir američke vojne obaveštajne službe ispričao: „’Remout vjueri’ su bili u stanju da precizno opišu okolinu u kojoj se nalazio Dozije. Istina je da su rekli da Dozijea čuvaju u gradu Padovi u jednom plavom šatoru iznad nekog supermarketa. Mora se priznati da je to bila informacija koja je zvučala prilično neverovatno.“
Nekoliko dana kasnije italijanske antiterorističke jedinice uleću u jedan privatan stan u Padovi. Pun pogodak. Bez komplikacija uspevaju da savladaju iznenađene teroriste i oslobode Dozijea. Zatim se ispostavilo da je Dozije tokom celog perioda bio zarobljen u plavom šatoru koji je bio postavljen u sredini sobe. Stan se nalazio na prvom spratu iznad jednog supermarketa. CIA, doduše, sve do danas odbija da pruži bilo kakvu informaciju o tome da li je ukaz koji su dali istražitelji tima ’Stargejt’ bio presudan za uspeh sprovedene akcije.

Kraj parapsiholoških eksperimenata i njihovo ponovno oživljavanje

Krajem hladnog rata nestaje interesovanje obe supersile za tajne parapsihološke eksperimente. Programi bivaju ukinuti. U svom završnom izveštaju psiholog profesor Rej Hejmen dolazi do nedvosmislenog rezultata: opažanje na daljinu je neupotrebljivo kao način za dolaženje do informacija korisnih obaveštajnim službama! Istina, njegova procena se odnosila samo na pouzdanost rezultata – a to da je telepatija moguća
nije želeo da porekne.
Kako god bilo, na Stenfordskom institutu za istraživanja u Menlo Parku, gde je sve započelo pre 30 godina i gde je okončan sporni projekat ’Staregjt’, ponovo se nešto dešava. CIA i FBI ponovo okupljaju špijune sa natčulnim sposobnostima. ’Stargejt’ je ponovo rođen.
Metode su ostale iste, jedino se promenila slika neprijatelja. ’Američki neprijatelj br 1’ danas je međunarodni terorizam koji poseduje realno lice: reč je o Osami Bin Ladenu. Da li će PSI-agenti uspeti da lokalizuju skrovište najtraženijeg čoveka na svetu?

Interesantan video prilog na ovu temu:
http://video.google.com/videoplay?docid=-1593082387511102552&hl=de

Podelite članak:
Podelite putem email-a Podelite ovaj tekst na facebook-u Podelite putem Twitter-a
Možete ostaviti komentar, ili povratni link sa vašeg sajta.

Ostavite komentar