Tesla ili kosmos kao pitagorejska igra brojeva

Pitagora– Kosmička avantura dr Velimira Abramovića: „Tesla evolucija svesti čovečanstva“ –

piše: Miša Vasić

“ Blagoslovi nas božanski broju, ti koji si stvorio bogove i ljude! O sveti, sveti Tetraktise, ti koji sadržiš korijen i izvor vječnog toka stvaranja! Jer božanski broj počinje čistim i dubokim jedinstvom i doseže sveto četiri; potom stvara majku svega, koja sve povezuje, prvorođenu, onu koja nikad ne skreće, koja se nikad ne zamara, Sveto Deset, koje drži ključ svih stvari.“

– pitagorejska molitva upućena dekadi–

… Dr Velimir Abramović je, u svojoj vanredno inventivnoj studiji o Teslinom životu, pogledu na svet i postvarenju ideja na dobrobit ljudskog roda, ispravno istakao direktnu sinergiju sveta ideja i sveta materije. On je smelo revitalizovao hipotezu etra kao medijuma za beskonačni…

Odabrani umovi čovečanstva od vajkada pokušavaju da proniknu u suštinu svega postojećeg. S jedne strane, neumitna pitanja vezana za život, smrt i tajnu individualne ljudske sudbine prizivaju metafizički vapaj za smislom. S druge strane, nagon za samoodržanjem ljudske vrste priziva neizbežno posezanje za objašnjenom      magijsko-tehnicističkom osnovom prirodnih pojava u svrhu reprogramiranja psiho-habitualnog kontinuuma ljudskog aparata u pravcu isceljenjenja od bolesti, dosegnute dugovečnosti a sve to u komfornom okruženju obilja energije, udobnog stanovanja, efikasnog transporta i revitalizujuće ishrane.

Već vekovima egzistira dihotomija između razumevanja prirodnih zakona radi pragmatičnog potčinjavanja ljudskoj volji i metafizičko-ezoterijskog misticizma (baziranog na spiritualnoj etici i eskapizmu iz tzv. „realnog“ života oličenog u uklopljenosti u „materijalni“ svet).

Tako, još od doba inaugurisanja (limitirano redukcionistički shvaćenog) ´Naučnog metoda´ Francisa Bacon-a, širi se jaz između ekstrovertnih ´tehno-pragmatičara´ i introvertnih ´solipsističkih mistika´.

Tehno-pragmatičari primenjuju nasleđena i naučena znanja iz oblasti tzv. prirodnih nauka, pre svega matematike i fizike, orijentisani na antropocentrično-utilitarni odnos prema kosmosu. Za njih je cilj nauke tzv. blagodat ljudskog roda, bez obzira na posledice po prirodnu okolinu, ali i duhovno-moralni aspekt ljudske ličnosti. Pri svemu tome, ne postavlja se pitanje o istinskim osnovama matematike, te fizike koja iz nje proističe. Automatizam „kolektivnog egoizma“ koristi „bezdušne“ matematičke zakone za transformaciju „mrtvog“ univerzuma, a sve sa teleološkim prizivanjem materijalističkog raja ovde i sada, na konzumentskim osnovama. Čak se rađa i redukcionistička ideološko-kvazi metafizička matrica, koja rezultira milionskim svotama novca uloženim u planetarne transcendentne rituale tehno-pragmatizma („metafizika“ CERN-a i sl.) čija je svrha transformacija kolektivne svesti u pravcu tehno-pragmatičke paradigme.

Solipsistički mistici, s druge strane, beže u introversiju divinizovanja principa sinergije spoljašnjeg i unutrašnjeg, proučavajući sinkretičko-eklektičku „pleromu“ vekovnog tradicijskog nasleđa. Pri tome, sve ostaje samo na nivou ličnih, solipsističkih uvida vezanih za širok opseg reduktivno asimilovanog istinskog nasleđa, od ´ezoternog hrišćanstva´, istočnjačkih religija, do kabale i neoplatonizma, te pitagorejstva. Raznolika tajna društva stolećima neguju ovu tradiciju, opozitnu tehno-pragmatičarima, koja, na kraju, budući odvojena od realnog sveta, stvarnih potreba čovečanstva, i svedena na filozofske sisteme, teorije i rituale limitirane na sopstvene konzumente, vodi ka sterilnom komercijalnom sinkretizmu (zadnjih pola veka ozbiljno devalviranog) ´new age´-a, te posledično ka sopstvenom samoukidanju, kroz ´next age´ (doktrinu o izolovanosti pojedinca, koji evoluira posve nezavisko od svoje okoline i kosmosa, bez svesti o esencijalnoj odgovornosti za bilo šta osim sebe samog).

Dihotomija duha i materije, bez neohodne sinteze, predstavlja ishodište sterilnih diskursa, i svojom jednostranošću kreira haos besmisla (na planu metafizike) te devastaciju prirodne sredine i ugrožava sam opstanak biosfere (na planu pragmatizma).

Naravno, istinski veliki umovi čovečanstva, od Pitagore i kabalista, preko Swedenborga, Leibnitza, Pascala i Newtona, pa sve do Nikole Tesle, postvaruju spiritualne principe kroz esencijalno razumevanje metafizike kao ishodišta potencijalne pragmatičke realizacije na dobrobit ljudske rase, a sve u skladu sa prirodnim zakonima.

U čemu je tačka povezivanja dva naizgled nepomirljivo različita aspekta odnosa prema kosmosu? U simbolima. Simboli uvek pretpostavljaju sopstveno ishodište u spiritualnim zakonima višeg reda u odnosu na motoričko-senzornu percepciju istih. Oni emaniraju ambivalentnu mentalnu asimilaciju, budući da su, istovremeno, konkretni psihički sadržaji (redukcionistički shvaćeni kao ´objekti´) ali i   generisana apstraktna relacija prema onome što esencijalno predstavljaju. Ta relacija je, međutim, apstraktna samo u kognitivnom smislu, dok je u smislu kreiranja i reprogramiranja kako psihe, tako i samog univerzuma, i te kako konkretna. Simbole treba shvatiti kao instrumente transformacije prirode, i psihe (kao dela prirode), budući da su oni, zapravo, izraz neizrecivog arhetipskog materijala iza koga stoje prirodni zakoni u esencijalnom, nespoznatljivom vidu.

Najapstraktniji simbolizam je vezan za brojeve (i posledične geometrijske figure nerazdvojivo vezane za brojeve). Brojevi i geometrijski oblici su neraskidivo vezani na simboličkom planu, kreirajući paradigmu istinskog razumevanja prirodnih zakona, i istovremenu emanaciju istih, koja vodi kreiranju i transformaciji aspekata prostorno-vremenskog kontinuuma u kome živimo. Čak i sami zakoni nisu nepromenljivi (što je u novije vreme pokazao Rupert Sheldrake), tako da nam ne preostaje ništa drugo do da (na nivou simbola) crpimo uvide iz pan-kosmičkog informatičkog polja, iza kojih stoji esencija skrivena u bezgraničnom kabalističko-judeohrišćanskom „Ein Sof“ (אין סוף), tradicijski shvaćenom u našem pragmatičnom svetu materije-energije-prostor-vremena simbolički kao ´ništa´ ili ´nula´ tj. broj (esencijalni simbol).

Granice kognitivnog su bazirane na kodovima koje ljudski um može da odgonetne, budući i sam generisan sa matricama predstava limitiranih na kategorije van kojih su nepoznate dimenzije dokučive samo simbolikom, koja istovremeno i stvara i modelira stvarnost.

Celokupno delo Nikole Tesle jeste ništa drugo do teurgijsko transponovanje metafizičkih, simboličkih igara brojeva i geometrijskih relacija iz informatičke ´kosmičke supe´ u kosmičko formatiranje i reformatiranje.

Zato je pragmatizam evidentno neodvojiv od metafizike – jer se koreni, kako funkcionisanja tzv. realnog sveta, tako i i njegovog apstraktnog tumačenja, nalaze u istom izvoru, koji je, za ljudski um, ograničen na nivo simbola.

VeljaDr Velimir Abramović je, u svojoj vanredno inventivnoj studiji o Teslinom životu, pogledu na svet i postvarenju ideja na dobrobit ljudskog roda, ispravno istakao direktnu sinergiju sveta ideja i sveta materije. On je smelo revitalizovao hipotezu etra kao medijuma za beskonačni opseg kreiranja, rekreiranja i egzistiranja materijalno-energetskog univerzuma, gde se granica između potencijalnih apstraktnih esencija i emaniranih materijalnih ekvivalenata meri geometrijskim aksiomima i međuodnosom simboličkih ptagorejsko-euklidskih konstrukata koji izražavaju prirodne zakone (poput ´zlatnog preseka´ ili broja π).

Dr Abramović u priču o Tesli uvodi i svoj lični diskurs ´vremena kao generatora prostora´, gde je vreme definisao brojnom nulom ili geometrijskom tačkom, na osnovu čega ulazi u sinhronicitet sa (na ovim stranicama već pomenutim) drevnim spiritualnim učenjem o bezgraničnom„Ein Sof“ (אין סוף).

Na taj način, dr Abramović rezonira sa esencijalnim simboličkim gnostičkim porukama koje informatičko polje potencijalno nudi svima, ali su samo sofisticirani istraživači kosmosa dovoljno otvorenog uma da mogu da ih percipiraju, asimiluju i recikliraju širem auditorijumu, bilo kroz kanale (limitirane) ljudske komunikacije, bilo kroz blagotvorne naučno-tehničke izume kao izraze postvarenog sveta ideja.

Web site Velimira Abramovića:

www.constantpresenttime.com

Podelite članak:
Podelite putem email-a Podelite ovaj tekst na facebook-u Podelite putem Twitter-a
Možete ostaviti komentar, ili povratni link sa vašeg sajta.

One Response do “Tesla ili kosmos kao pitagorejska igra brojeva”

  1. Nebojsa каже:

    Odlican clanak…

Ostavite komentar