LEČENJE PSIHOSOMATSKIH BOLESTI LEČENJEM PSIHE

Pored bolesti čiji su uzrok infekcije, trovanja i povrede, kakve su na prmer: sida, gangrena, lom noge i slično, čoveka u njegovom svakodnevnom funkcionisanju remeti mnoštvo tegoba i bolesti čiji se uzrok nalazi u psihi.

Tegobe i bolesti čiji se uzrok nalazi u psihi su:

  1. Negativna osećanja za koja u realnosti ne postoji povod, kao što su: depresija, strah, panika, trema, anksioznost, bes i slična osećanja.
  2. Psihosomatske tegobe i bolesti, kao što su: multipla skleroza, anoreksija, kardiovaskularne, endokrine, autoimune, maligne i slične bolesti.
  3. Postupci za koje u realnosti ne postoji povod, kao što su: nesanica, impotencija, neefikasnost u radu, učenju, sportu, partnerskim odnosima i slični postupci.

Kada čovek ima infekciju, trovanje ili povredu on odlazi kod specijaliste koji ga leči na organskom nivou.

Kada ima psihološke tegobe, psihosmatske bolesti i okolnostima neadekvatne postupke on primenjuje istu logiku i odlazi kod lekara somatske medicine očekujući od njega da ga ovaj izleči tabletama ili operacijom.

Psihološke tegobe, psihosmatske bolesti i postupci za koja u realnosti ne postoji povod se ne mogu izlečiti na organskom nivou.

Tegobe i bolesti koje je stvorila psiha mogu se izlečiti samo lečenjem psihe. Dakle, jedini način lečenja onih bolesti čiji se uzrok nalazi u psihi jeste psihoterapija.

Razlog zbog koga čovek koji ima psihološke tegobe, psihosmatske bolesti i postupke za koje u realnosti ne postoji povod izbegava psihoterapiju je taj što on u svakodnevnom životu ne može da vidi da postoji veza između njegove psihe i ovih njegovih tegoba i bolesti.

Ovu tvrdnju ilustrovaćemo primerom.

Majka je kod mene dovela desetogodišnjeg dečaka zbog tri tipa tegoba. Na psihološkom nivou on je imao strahove, na telesnom nivou je imao tik na jednom oku, a na nivou ponašanja se usamnljivao. Nakon što sam dijagnostikovala njegov psihološki status i utvrdila da je pogodan za psihoterapiju i nakon što je on namršen ostao nasamo sa mnom rekao mi je: „Ja nemam nikakav psihološki problem“. Upitala sam ga: „Hoćeš da mi kažeš da ne vidiš da imaš psihološki problem“? On je rekao „Da“. Ja sam mu onda objasnila da je psiha kao vanzemaljac i rekla mu da zamisli da sam ja vanzemaljac. Pitala sam ga: „Šta vidiš“. On je rekao: „Vidim“. Ja sam ga onda upitala: „Da li vidiš da ja na leđima imam rep ili da nemam rep i da li vidiš koliko kostiju imam u ruci, i da li u ruci upošte imam kostiju, da li sam sačinjena od ćelija i da li moje ćelije imaju DNK?“ Kada je rekao da sve to ne vidi objasnila sam mu da ni o psihi mi ne možemo da znamo punu istinu oslanjajući se samo na ono što vidimo, nakon čega je njegov otpor nestao.

Kada je imao pet godina u dvorištu kod rođaka se sa decom igrao žmurke. U jednom trenutku se sakrio iza nekog žbuna i čučeći tamo sam čuo je da je nešto šušnulo. Čim mi je to ispričao on je uplašeno zaćutao. Poznajući dečje strahove upitala sam ga: „Da li je to bio vuk ili medved?“ On je ispod glasa rekao „Medved“. Uplašen od medveda ostao je da čuči iza žbuna, a od straha se branio tako što je žmurio na ono oko sa koje strane je bio „medved“. To je bilo isto ono oko na kome sada ima tik.

Kako psiha stvara tegobe i bolesti

Psihoterapija nam otkriva prirodu veze koja postoji između psihe, s jedne strane i psiholoških tegoba, psihosmatskih bolesti i postupaka za koje u realnosti ne postoji povod, s druge strane.

Radi se o procesu tokom kog psiha od običnih dečjih reakcija vremenom stvara tegobe i bolesti.

Psihoterapija nam otkriva:

  1. Da čovek u svakom svom doživljaju uvek istovremeno reaguje trima reakcijama: psihološkim reakcijama, telesnim reakcijama i postupcima, tj. ponašanjem.
  2. Da su te reakcije, iako su sadržinski različite u psihološkom smislu iste reakcije.
  3. Da se zajednički uzrok svih trenutnih tegoba i bolesti nalazi u reakcijama kojima je čovek reagovao u nekom svom ranijem, najčešće dečjem doživljaju.
  4. Da se sve reakcije ranijih doživljaja matematički pravilno unose u sve reakcije kasnijih doživljaja.
  5. Da zbog prenošenja reakcija nastaju tegobe i bolesti, koje se takođe unose u reakcije sledećih doživljaja i vremenom postaju sve intenzivnije, tj. sve bolnije.
  6. Da su zbog ovakvog načina prenošenja ranijih reakcija u kasnije reakcije čoveku njegove reakcije, tegobe i bolesti
  7. Da unošenja ranijih reakcija u kasnije reakcije objašnjava veliku inteligenciju i kreativnost čoveka.
  8. Da matematički pravilna strukturu psihe omogućava apsolutno efikasnu

Ove tvrdnje ćemo ilustrovatio primerom.

G.J. 42 godine, novinar sa dijagnostikovanom multiplom sklerozom. Aktuelno ima dramatičan tremor krupnih i sitnih mišića nogu. Ne kreće se samostalno, zato što je svaki njegov korak praćen padanjem prema napred. Glava mu je uvek spuštena na grudi i ima problem da je podigne. Permanentno je u stanju anksioznosti i straha, a kada je u dnevnoj sobi strah prelazi u paniku. Ljudima uvek izlazi u susret.

U jednom događaju iz četvrte godine on je u dnevnoj sobi dobio batine od majke prebačen preko njenih nogu. Pamti da je u toj situaciji osećao strah i poniženost, pamti svoje telesne senzacije, položaj u kome se nalazio (sa glavom prema dole) i činjenicu da je bio fiksiran u položaju iz koga nije mogao da pobegne. Imao je realan uvid u tu situaciju i majci se nije suprotstavio jer je procenio da bi se tada batine intenzivirale.

Psihoterapija je posvedočila da sadržaj svih njegovih sadašnjih tegoba odgovara sadržaju psiholoških i somatskih reakcija i postupaka koje je on imao u tom događaju:

  • Njegovo aktuelno padanje prema napred i položaj u kome mu stoji glava su ponavljanje položaja u kome se nalazio dok je dobijao batine.
  • Mišići nogu koji su sada u tremoru su isti oni mišići koji su u pradogađaju bili pogođeni batinama.
  • Njegova aktuelna panika u sebi sadrži strah koji je tada doživeo.
  • Njegov sadašnji psihološki talenat i sposobnost razumevanja (on je uspešan novinar) vezani su za tačnu procenu situacije koju je imao u tom dečjem događaju.
  • Njegovo aktuelno povlačenje pred ljudima u sebi sadrži njegovo tadašnje pokoravanje majci

Psihoterapija je, dakle, otkrila da je on u svakom trenutku svog života reagovao na tri nivoa: psihološkom, telesnom i na nivou ponašanja kao da se delom još uvek nalazi u opisanom događaju.

Razlozi zbog kojih čovek izbegava psihoterapiju

Čovek izbegava psihoterapiju iz više razloga. Jedan od njih je socijalne prirode i prepoznaje se kao stigma ili predrasuda prema psihoterapiji, što nije predmet ovog rada.

O jednom od psiholoških razloga zbog koga čovek izbegava psihoterapiju smo do sada govorili. Radi se o tome da čovek u svakodnevnom životu ne može da vidi kako njegova psiha stvara njegove tegobe i bolesti, pa zato ne može ni da razume da se lek za njegove tegobe i bolesti nalazi u psihoterapiji.

Drugi psihološki razlog je u samoj prirodi psihe zbog kog čovek na psihoterapiju reaguje strahom.

Da bismo objasnili zato čovek ima strah od psihoterapije upotrebićemo jednu analogiju.

Zamislite čoveka koji je nekada davno slomio nogu i kome je ta noga nepravilno srasla. Zamislite da tom čoveku ortoped predloži da mu nogu ponovo slomi i da mu ispravi nepravilno staslu kost. I? Kako bi taj čovek reagovao? Naravno, rekao bi: “Ne”, zato što bi i na samu pomisao da noga treba da mu se lomi dobio strah.

Analogno lomu kosti možemo reći da su i tegobe i bolesti čiji se uzrok nalazi u psihi produkt “ukrivo”, tj. nejasno formirane psihe.

Hoćemo reći da psihološke tegobe, psihosmatske bolesti i postupci za koja u realnosti ne postoji povod najčešće nisu pokazatelj bolesti psihe, već su produkt strukturiranja psihe po principu unošenja reakcija ranijih doživljaja u reakcije narednih doživljaja.

Zato čovek kada mu se predloži “ispravljanje” psihe, tj. psihoterapija, reaguje anksiozno, panično ili neka nekom drugom emocijom nalik strahu. Ako se zna da čovek ima automatizovanu reakciju odbrane od straha u vidu bežanja od izvora straha razumljivo je zašto on odbija psihoterapiju.

Kako psihoterapija leči takozvane neizlečive bolesti

Psihoterapija se bavi lečenjem bolesti koje su nelečive metodama somatske medicine, kao što su lekovi i operacije.

Nas dakle interesuje kako se lečenjem psihe leče psihosomatske bolesti i neki postupci, kada znamo da se psihoterapija po definiciji bavi otklanjanjem psiholoških tegoba.

Pihoterapija se, preciznije rečeno, bavi razumevanjem faza kroz koje je prošlo formiranje trenutnih psiholoških tegoba klijenta.

U trenutku kada klijent uz pomoć psihoterapeuta uspe da razume kako su formirane njegove sadašnje psihološke tegobe, te tegobe automatski i trajno nestaju, a on, za količinu tako upoznatog dela svoje psihe, postaje srećniji i funkcionalniji.

S obzirom da su sve rekacije i sve tegobe u svakom čovekovom doživljaju u psihološkom smislu iste, dešava se da u trenutku kada klijent razume način na koji su formirane njegove psihološke tegobe, istovremeno nestaju i njegove telesne tegobe i neadekvatni postupci koji su sa psihološkim tegobama povezani.

Zaključak

Sada već imamo sve elemente da dopunimo definiciju lečenja psihosomatskih bolesti koju smo ranije dali. Ta puna definicija glasi: sve što je stvorila psiha može da se izleči samo lečenjem psihe uz pomoć psihe.

Psiha, dale, ima jedinstvenu moć da menja samu sebe i druge sisteme u pravcu kvaliteta.

Zamislite koliko je onda velika šteta što taj moćni potencijal čovek ne koristi samo iz jednog razloga, a to je što mu ovo o čemu ovde pričamo nije poznato.

I na kraju zamislite koliko bi bilo korisno da deca tokom školovanja uče i vežbaju sve ovo. Čovečanstvo bi time realizovalo sve svoje bogovske potencijale koji ovako ostaju neiskorišćeni.

Autorka Ljiljana Dešević, psiholog i psihoterapeut
Koautorka Ljubinka Dragašević

Podelite članak:
Podelite putem email-a Podelite ovaj tekst na facebook-u Podelite putem Twitter-a
Možete ostaviti komentar, ili povratni link sa vašeg sajta.

5 Responses do “LEČENJE PSIHOSOMATSKIH BOLESTI LEČENJEM PSIHE”

  1. Zorana каже:

    Poštovana Ljiljana,
    Gde radite psihoterapiju i molim kontakt radi dogovora?
    Srdačan pozdrav,
    Zorana Dabić

  2. Ljiljana Dešević каже:

    Zbog toga što živim u Pljevljima psihoterapijske usluge uglavnom pružam putem telefona-skajpa. Moj kontakt možete potražiti na:

    http://onlinepsihoterapeut.com/

    S poštovanjem,
    Ljiljana Dešević

  3. Radoslava Bursac каже:

    Bravo!!! Vrlo pristupacno objasnjeno.Imam jednog poznanika koji ima MS pa cu mu posavetovati psihoterapiju. Sto se mene tice imam fibromijalgiju vec 16 godina, isprobala sam sve moguce, bacila jako puno para lececi se sama u svim pravcima, bez rezultata. Stalno sam razmisljala sta bi moglo da bude? Poslednji zakljucak od pre dva dana je da je moje telo stvorilo tu bolest da bi me stitilo od mene same, jer sam preterivala sa fizickim radom. Sad ne mogu vise da radim puno fizicki i u tom smislu. Inace idem na psihoterapiju (vrlo rado to radim jer znam sta mi donese posle) ali jos nismo o tome pricale. Malo sam skepticna, da ce moji teski simptomi tada nestati. Napisite mi ako hocete jednu utesnu recenicu u tom smislu.
    Mnogo bi mi znacilo.
    Sve najbolje profesionalno i privatno
    Rada Bursac

  4. Ljiljana Dešević каже:

    Draga Rado,

    Izvinite što ranije nisam videla Vaše pismo. Najčešće mi se ljudi obraćaju preko mejla ili vajbera, pa sam se malo opustila što se tiče drugih kanala komunikacije.

    Smatra se da je u okviru jednog oboljenja, čiji uzrok nisu infekcije, trovanja i povrede, pa time i kod Vašeg oboljenja, u devedeset posto slučajeva uzrok psihosomatskog porekla.

    Moje iskustvo me uči da štetu koju je napravila psiha ne mogu da leče metode, kakva su na primer hemijska sredstva, tj. tablete.

    E, sada da vas okuražim: Verovatnoća je devedeset posto da za Vašu bolest postoji rešenje u psihoterapiji. Ja bih vam savetovala da nađete psihoterapeuta koji se bavi psihoanalizom. Treba samo da se potrudite da nađete pravog psihoterapeuta uz čiju pomoć će te naći trajno poboljšanje, pa čak i izlečenje.

    Naš narod kaže: Ko traži taj i nađe.

    Srećno na Vašem putu izlečenja.

    Ljiljana Dešević

  5. Ljiljana Dešević каже:

    Draga Rado,

    Izvinite što ranije nisam videla Vaše pismo. Najčešće mi se ljudi obraćaju preko mejla ili vajbera, pa sam se malo opustila što se tiče drugih kanala komunikacije.

    Smatra se da je u okviru jednog oboljenja, čiji uzrok nisu infekcije, trovanja i povrede, pa time i kod Vašeg oboljenja, u devedeset posto slučajeva uzrok psihosomatskog porekla.
    Moje iskustvo me uči da štetu koju je napravila psiha ne mogu da leče metode, kakva su na primer hemijska sredstva, tj. tablete.

    E, sada da vas okuražim: Verovatnoća je devedeset posto da za Vašu bolest postoji rešenje u psihoterapiji. Ja bih vam savetovala da nađete psihoterapeuta koji se bavi psihoanalizom. Treba samo da se potrudite da nađete pravog psihoterapeuta uz čiju pomoć će te naći trajno poboljšanje, pa čak i izlečenje.

    Naš narod kaže: Ko traži taj i nađe.

    Srećno na Vašem putu izlečenja.

    Ljiljana Dešević

Ostavite komentar