Leonardo da Vinci Gravity Machine

Legenda, zavera ćutanja i nada

Piše: Akademik Veljko Milković

Ukucamo li u internet pretraživač Google gornji naslov, otvaraju se naslovi i slike gravitacionih mašina kojima se bavio univerzalni genije, a bio je nekoliko vekova ispred svog vremena. Umetnik, naučnik, pronalazač… koga još uvek možemo iznova otkrivati!

Otkrivati i pitati da li su i najveći umovi poput Leonarda da Vinčija (1452-1519.) bili u apsolutnoj zabludi ili je bar nešto makar i malo drugačije ipak moguće?

Drugo pitanje glasi: šta ako je nekim slučajem moguć bitan iskorak na polju gravitacionih mašina?

Mnoge enciklopedije, monografije i članci o stvaralaštvu Leonarda uopšte ne pominju da se bavio i gravitacionom mašinom, a upravo to predstavlja ne samo najveću misteriju – već i pitanje opstanka života na planeti Zemlji.

Najkorisniji mogući izum degradiran je na najgori mogući način radi odbrane prljavih i rizičnih tehnologija – zbog kojih se i vode ratovi.

Mnogi „ozbiljni“ članci koji tumače perpetuum mobile i ne pominju Leonarda da Vinčija, Nikolu Teslu, Gotfrid Vilhem Lajbnica, Aleksandra Voltu… iako su bili aktivni i na polju najvećeg izazova.

Legenda

Prenosi se stara priča sa kolena na koleno da je Leonardova gravitaciona mašina fascinantno radila, ali se originalni model nije sačuvao, već samo crteži koje na internetu ili u retkim knjigama možemo otkrivati.

Napravljene su i brojne replike, kao što je prikazano na božićnom predavanju profesora Erika Laithwaite u Kraljevskoj instituciji u Londonu 1974. godine, gde se rotacija na prvom modelu održala 18 sekundi, a na drugom svega 5 sekundi.

http://www.youtube.com/

Zavodljiv je tihi model sa kuglicama, za razliku od modela sa „udaraljkama“ koje rasipaju dragocenu energiju.

Kroz uopštavanja sve je proglašeno za perpetuum mobile prve vrste, a od strane konzervativnih naučnika i najviše anatemisan. Međutim umereni istraživači kao glavni problem navode trenje, što predstavlja konkretnu prepreku. Analizom i poređenjem otkriva se višestruko poboljšanje – kroz smanjenje trenja i „upregnutom“ gravitacijom.

 

slika 3. replika detalja, naizmenično kotrljanje kuglice traje 22 sekunde

slika 4. kuglica klatna pri oscilovanju ima sličnu putanju kao replika sa slike 3, ali oscilacija traje preko 3 časa što je 500 puta više u korist klatna, procentualno 50.000%.

Poređenje se može vršiti i sa replikom Leonardovih modela
http://www.youtube.com

t=8m30s gde superiornost klatna iznosi 600 puta, procentualno 60.000%.
Vrhunska dostignuća savremene tehnologije u smanjenju trenja postižu keramički ležajevi.

Slične prednosti klatna postignute su u odnosu na transmisiju, razne vrste rotora i zamajaca, a na sajtu www.veljkomilkovic.com opširnije o praktičnoj primeni, teorijskim analizama, video materijalima, mišljenjima, nagrada i dr.

„Nemoguće“ više to nije – suficit mehaničke energije se dokazuje posredno i neposredno, a dalje korak po korak
Ovim člankom se želi najaviti popularna knjiga o čitavom nizu argumenata za razbijanje pogubne dogme o apsolutnom i bez izuzetka važenju zakona o održanju energije, a izuzetci su svuda oko nas!
Tako se sva tela na toploti šire, a na hladnoći skupljaju – pa izuzetak je voda na 4°C. Sledeći izuzetak čine kapilarne pojave koje odstupaju od zakona spojenih sudova itd.
Međutim zabranjena su odstupanja od prvog zakona termodinamike! No i toj najmračnijoj zabrani treba da dođe kraj ili apokalipsa.
Pored materijala za knjigu, postoji sinopsis za dokumentarni film, reportažu, ali i komediju o destrukciji i nekim novim inkvizitorima.

Podelite članak:
Podelite putem email-a Podelite ovaj tekst na facebook-u Podelite putem Twitter-a
Možete ostaviti komentar, ili povratni link sa vašeg sajta.

2 Responses do “Leonardo da Vinci Gravity Machine”

  1. naucnik каже:

    kakav ste vi samozvani akademik i kakva vam je to bezvezna zamlacujuca akademija. Vazno je da ljudi znaju sa kim imaju posla i da ne shvataju ozbiljno takvog akademika.

  2. Veljko Miljkovic, covek ciji se izum „dvostepeni oscilator“ u svetu smatra najvecim dostignucem u mehanici u poslednjih 300 godina, kod nas dobija ovakve „pohvale“ poput ovog „naucnika“ iznad. Isprani mozgovi. Nikako da im padne na pamet da probaju i provere da li dvostepeni oscilator radi nego se sluze predrasudama kao verodostojnom metodom istrazivanja.

Ostavite komentar