ZABORAVLJENI TOKSIČNI OTPAD

Sa italijanskog jezika prevela Valentina Kolman

Uživanje u duvanskom dimu nosi sa sobom otpuštanje u životu sredinu više od 4000 hemijskih supstanci, od kojih mnoge sa iritirajućim, štetnim po zdravlje, otrovnim i kancerogenim dejstvom. Tokom faze sagorijevanja cigarete pušač udahne samo dio prozvedenih hemijskih agenasa, dio zadržava filter, jedan dio se ispušta u spoljnu sredinu (pasivno pušenje), dok se preostali dio iznosi takođe u ambijent putem pepela.

Količina duvana koji ostaje nepopušen zajedno sa filterom čini ono što se obično naziva opušak od cigarete. U opušcima je dakle moguće pronaći jako veliki broj hemijskih zagađivača, kao nikotin, benzen, volatilna organska jedinjenja, polonijum-210 i celulozni acetat, plastična materija od koje je napravljen filter. Uzevši u obzir gdišnju potrošnju cigareta u Italiji, izračunali smo štetno punjene ispušteno preko opušaka u životnu sredinu, koje dostiže više stotina tona. S obzirom da opušci cigareta sadrže otrovne, štetne, iritirajuće i kancergene preparate, na osnovu važeće normative za klasifikaciju opasnih materija oni bi trebali biti klasifikovani kao opasni preparati i kao takvi bi trebali biti tretirani. Umjesto toga i nasuprot ovom principu opušci se odlažu u životnu sredinu na divalj način bez ikakvih kriterijuma. U ovom tekstu pristupili smo analizi problema potencijalno štetnog punjenja cigaretnih opušaka, ne samo u smislu hemijskog zagađenja, nego i pustošenja i smrti od požara, osim mogućih akutnih posljedica po djecu od gutanja opušaka, sa ciljem da privučemo pažnju zakonodavaca, javne uprave i poslodavaca kako bi preduzeli informativno-edukativne korake za ispravno upravljanje ovim otpadom i izbjegli njegovo neselektivno uklanjanje.

Ključne riječi: opušak od cigarete, pikavac, filter od cigarete, dim od cigarete, otpad, zagađenje životne sredine.

UVOD

Izmjenjeno stanje životne sredine antropskog ili prirodnog porjekla, koje proizvodi neprijatnost ili manje ili više trajnu štetu, nazivamo zagađenje. Čini zagađenost sve ono što je opasno za život, ili na značajan način mjenja hemijsko-fizičke karakteristike vode, zemljišta ili vazduha. Za naš zakonodavni sistem životna sredina je osnovo dobro i ustavom zagarantovana apsolutna vrijednost. U cilju zaštite životne sredine posebno važni su zakoni koji se odnose na upravljanje otpadom. Otpad su svi oni predmeti, stvari i proizvodi koji nisu više u upotrebi i kojih je korisnik odlučio da se riješi. Kako bi se snizio njihov uticaj na životnu sredinu neophodna je ispravna uprava procesima uklanjana u svim fazama: sakupljanje, transport, obrada i krajnje uklanjanje.

Nedavno je Evropska unija odobrila direktivu o protiv zakonitom djelovaju na životnu sredinu koja određuje krivični postupak za neispravno upravljanje otpadom. Na osnovu ove direktive Evropske zajednice predviđene su u stvari kazne za svakoga ko nezakonito odlaže u životnu sredinu potencijalno škodljive supstance¹.

Tako i krajnji proizvod popušene cigarete (nazvan opušak ili pikavac) predstavlja ozbiljnju prijetnju za životnu sredinu. Na slici 1 prikazan je tipični opušak cigarete sastavljen od filtera i nepopušenog dijela duvana.

Uživanje u duvanskom dimu nosi sa sobom otpuštanje u životu sredinu više od 4000 hemijskih supstanci, od kojih mnoge sa iritirajućim, štetnim po zdravlje, otrovnim i kancerogenim dejstvom. Ova velika raznolikost supstanci prisutnih u duvanskom dimu porijeklom je u dijelu od duvana i njegovog sagorjevanja, u dijelu od hemijskih aditiva kojima je tretiran duvan i u djelu od sagorjevanja papira kojim je obložena cigareta. Celulozni acetat, materijal od kojeg se sastoje filteri, takođe doprinosi zagađenju životne sredine²’³.

Ponašanje pušača svakako je u raskoraku sa zakonskim normama za zaštitu životne sredine, u toliko što ovi oslobađaju opušaka odbacujući ih gdje stignu bez ikakve obazrivosti. Sedam od deset pušača izbacuje svoje još uvijek goruće opuške kroz prozor auta, kao potvrda da je takva navika za njih nešto što smatraju normalnim. Takvo ponašanje često je izazvalo požare sa materijalnom i ličnom štetom.

CIGARETE: SASTAV, SAGORJEVANJE I TOKSIKOLOGIJA

Nisu sve cigarete jednake. Svaka marka, osim korišćenja vlastitih mješavina duvana, sklona je da ubaci jedinstven i karakterističan ukus i aromu vlastitom poizvodu putem tretmana duvana i upotrebom aditiva, odabranih na osnovu osobine „netoksičnosti za ishranu“. U svakom slučaju, iako se svaki proizvod razlikuje, cigarete (vidi sliku 2) imaju određene zajedničke osobine:

–        papir omotan oko stuba duvana

–        filter ili područje filtriranja

–        stub duvana

Papir. Kod cigarete duvan je omotan papirom koji dostiže 15-16 cm² po svakoj cigareti i predstavlja 5% težine standardne cigarete.

Dakle ko popuši 15 cigareta dnevno udahne i vazduhom godišnje raširi otprilike 82 500 cm² papira, što je isto kao 137 listova formata A4.  Na osnovu broja pušača procjenjuje se da je svake godine u svijetu više od 350 hiljada tona papira upotrebljeno za pravljenje cigareta.

Papir cigarete sastoji se od celuloze, djelimično proizvedene od drveta. U toku tehnoloških procesa rafiniranja i proizvodnje celulozi se dodaju različiti hemijski agensi, među kojima hlor (velika moć izbjeljivanja) i amonijum sulfat (koji olakšava sagorjevanje). Papir i aditivi tokom sagorjevanja reaguju sa kiseonikom iz vazduha, proizvodeći tada brojna hemijska jedinjenja: iritirajuća, toksčina i štetna po zdravlje.

Filter. Na svjetskom nivou, do početka ’50-ih godina, trošene su u većini cigarete bez filtera. Počevši od tih godina, sve multinacionalne duvanske kompanije, kako bi obuzdale rastući broj epidemioloških i naučnih dokaza o štetnosti duvanskog dima i mogući negativni uticaj na potrošače, počinju da isprobavaju različite načne filtriranja duvanskog dima sa ciljem da što je moguće više umire javno mjenje po pitanju štetnosti duvana. Tako je u SAD proizvodnja cigareta sa filterom porasla sa 0,6 u 1950. na 98% u 1998 godini. U današnje vrijeme filteri su prisutni u više od 95% cigareta prodatih u SAD i više od 90% onih prodatih u svijetu⁹’¹⁰.

Proizvodnja cigareta sa filterom doživjela je nagli porast, posebno počev od 1964. kada je US Surgeon General objavio da je dim od cigareta bio uzrok raka na plućima kod ljudi. Tako je među multinacionalnim duvanskim kompanijama započela trka za pronalaženje najboljeg filtera, koji što više filtrira, a manje izaziva opekotine, nastojeći svaka marka da sopstveni proizvod učini jedinstvenim¹¹.

Na žalost u nedostatku odgovarajućih kontrola omogućeno je dodavanje filterima potencijalno opasnih agenasa. Tako se desio apsurdan slučaj Lorilarda (Lorillard, op. prev.) koji je od 1952 do 1957 godine pustio u promet 13 milijardi Kent Mikronajt (Kent Micronite, op. prev.) cigareta, čiji filter je sadržavao 10 mg azbesta „krocidolit“ uz prijateljsko upozorenje: „Just what the doctor odered… maximum health protection“ (“Upravo ono što je ljekar prepisao, najveća moguća zaštita zdravlja”, op. prev.)! Filter se sastojao od 30% azbesta i 70% pamuka i celuloznog acetata. Azbestna vlaka pronađena su u aktivnom dimu već kod prva dva udaha. Zaključeno je da pušač koji konzumira 15 cigareta dnevno, mogao je u godinu dana udahnuti više od 98 miliona vlakana krocidolita dužih od 5 µm (ćelije makrofaga organizma ne uspjevaju da ih fagocitiraju i iscjepkaju a zatim eliminišu, čime vlakna predstavljaju trajnu opasnost kao strano tijelo, op. prev)¹¹’¹². Dvadeset od trideset šest radnika zaposlenih u odsjeku za proizvodnju ovih filtera preminuli su naknadno od raka pluća jer su udisali azbestna vlakna. Supruga jednog od ovih takođe je preminula usljed udisanja azbesta kod rutinskog čišćenja radne odjeće supruga¹³.

Pritiskajući među prstima filter ima se utisak da se radi o čvrstoj, spužvastoj masi; ukoliko se međutim otvori, otkriva se da je oblikovan od vlakana celuloznog acetata, jedne sintetičke supstance slične plastici, uobičajene u upotrebi za fotografske filmove, koja se drže zajedno zahvaljujći supstanci koja lijepi, glicerol triacetatu¹⁴’¹⁵. Često se filteru dodaje aktivni ugljen, koji posjeduje sposobnost da zarobi (adsorbuje) različite sastojke dima; kao gas i organske pare. Količine aktivnog ugljena su izabrane na način da ne sputavaju potrebe pušača, to jest da ne upijaju u potpunosti jedinjenja ispuštena sagorjevanjem. Cilj je taj da pušaču obezbjedi potrebnu količinu onih agenasa koji određuju organoleptičku posebnost određene vrste cigareta i količine alkaloida koje su mu neophodne kako bi zadovoljio svoju želju za pušenjem, to jest svoju apstinenciju.

Uzrokovana procesima obrade filtera jedna određena doza ugljena i jedan dio vlakana acetata sklone su odvajanju od mase i mogu biti udahnute od strane pušača. Ovo je dokazano na osnovu testova sprovedenih na 12 marki cigareta među najprodavanijim. Iz ovih istraživanja proizašlo je da je jedna određena doza vlakana filtera, bilo udahnuta, bilo progutana, kako je uočeno na osnovu vlakana pronađenih u plućima i želucima pacjenata pušača oboljelih od raka¹‘¹. U junu 1995. Filip Moris je povukao iz prodaje 8 milijardi cigareta sa oštećenim filterom jer su izazivali kašalj i nadraženost očiju i grla‘¹.

U današnje vrijeme proizvođači cigareta isprobavaju nove visoko izbirljive filtere, sa dejstvom prije svega na najopasnije supstance, u cilju većeg smanjenja rizika, nudeći proizvod koji ne ograničava količinu nikotina i čuva ukus dima cigarete¹‘².

Filtrirajući sloj, po tvrdnjama duvanske industrije, bio je u stanju da snizi štetni teret koji udišu pušači. Tokom posljednjih decenija postalo je međutim očigledno da je ovo samo djelimično tačno: uvođenje filtera ne samo da nije izmjenilo uticaj na zdravlje, nego je imalo negativno dejstvo u dijelu ponašanja, utoliko što je zavelo mnoge potrošače po pitanju uzimanja prozvoda kao samo malo opasnog.

Ova pogrešna procjena proizašla je djelimično i zbog načina pretraživanja sadržaja nikotina i katrana u podnožju filtera, mjerenje izvršeno aspirirajućim uređajima („smoking machine„) koje su simulirale na standardni način, a ne u skladu sa stvarnim ponašanjem pušača. Pušači u stvari ne uvlače dim na standardizovan način kao uređaji, utoliko što u dimu traže vlastiti vrhunac optimalne količine nikotina. Snižen sadržaj nikotina koji je primjenjen na osnovu zakona u različitim državama, naveo je pušače na kompenzatorno prilagođavanje u načinu pušenja: dublje i češće uvlačenje dima, duže zadržavanje dima u plućima, ili jednostavno pušenje više cigareta.

Od septembra 2003. Evropska unija izmjenila je standardne parametre mašine simulatora pušenja približivši ih što je moguće više stvarnom pušenju i zabranila je natpise „light“, „ultralight“, „mild“. Sličnu odluku donjelo je Odjeljenje pravde Sjedinjenih Američkih Država (The United States Department of Justice, op. prev.) nakon nekoliko sudskih procesa sa proizvođačima cigareta²¹. Cigarete „light“ sadržavale su manje katrana i manje nikotina nego obične cigarete. Ali budući da pušač zbog svoje zavisnosti traži nikotin, on udiše sa većom pohlepom, što izaziva promjenu u mehanizmu sagorjevanja uz veću proizvodnju fine čestične prašine (<0,1µm). Ove čestice, sišavši dublje u pluća, izazivale su povećan kancerogeni rizik na bronhopulmonarnom nivou. U svakom slučaju prisustvo filtera obeshrabruje mnoge pušače u donošenju odluke o potpunom prestanku pušenja, uvjereni da pušenje cigareta sa filterom smanjuje, ako ne i uklanja, štetnost po zdravlje. Ovo pogrešno ubjeđenje doprinosi, u sprezi sa ostalim faktorima, da se još uvijek u Italiji održi visok (13 miliona, što je jednako 25,2% stanovništva) broj pušača, sa svim onim što donosi u smislu morbiditeta (oko 186 000 bolničkih prijema godišnje), mortaliteta (oko 80 000/godišnje) i troška u zdravstvu (oko 6 milijardi eura, što je jednako 6.7% troška u zdravstvu).

Na kraju treba imati u vidu da je teško ostvariti zaista efikasan filter, bilo zbog velikog broja supstanci u igri, bilo zato što bi to uskratilo cigareti njen poseban ukus. Paradoksalno najabolji je filter cigareta sama po sebi, barem u prvoj trećini, kada dim sadrži manje štetnih materija. Jedan od načina da se unese manje opasnih agenasa bio bi taj da se ugasi cigareta prije nego se pređe 50% njene dužine ²’²³.

Stub duvana, aditivi i proizvodi sagorjevanja. Više od 3000 hemijskih supstanci su izolovane tokom same nesagorjevajuće prerade biljke duvana²⁴. Ove su ne samo prirodni sastojci biljke, nego i proizvodi porijeklom iz tla, atmosfere, od korišćenja hemijskih supstanci u poljoprivredi i od procesa isušivanja i sazrijevanja lista.

Među ovima su pronađena mnoga toksična jedinjenja, kao nitrozamini, karcenogene supstance, derivati nitrita, amini, proteini i alkaloidi prirodno prisutni u biljkama, te radioaktivni elementi (Po-210 i Pb-210) vezani za fertilizatore koji se sastoje od polifosfata kalcijuma porijeklom iz zemljišta apatita bogatih uranijumom. Duvanski dim, određen kao najrasprostranjeniji kancerogen na svijetu, sastoji se u stvarnosti od složene mješavine od preko 4000 hemijskih jedinjena, u kojoj se izdvajaju gasna i čestična komponenta²’²⁵.

Kada bacimo pikavac, osim filtera i za njega vezanog ostatka duvana, odlažemo u životnu sredinu čitav niz opasnih supstanci među kojima policiklične aromatične hidrokarbure, benzo(a)piren, benzen, arsenik, kadmijum, katran, formaldeid, amonijak, polonijum-210, acetatdehid, cianovodonična kiselina (HCN, op. prev. ), aceton i mnoge druge²’²⁶. Duvanski dim se uopšte naziva savršen aerosol utoliko što sadrži gas, paru, tekuće i čvrste čestice, u većini veoma malih dimenzija, u promjeru od 0,01 do 1µm. Na tabeli 1 prikazani su glavni hemijski agensi prisutni u duvanskom dimu, izraženi u mg/cigareta².

Kako bi razvio svoju aromu duvan treba biti pažljivo isušen, procesom tokom kojeg list prolazi kroz jednu vrstu fermentacije uz obrazovanje različitih hemijskih agenasa. Sa ciljem da ukus učini jedinstvenim, duvanu se dodaju druge različite supstance izabrane na osnovu njihove neškodljivosti kao dodatka u ishrani. Sem samih proizvođača niko ne zna koji aditivi i kom postotku su korišćeni za svaku pojedinačno marku cigareta. Jedino što je sigurno je da aditiv mora biti neškodljiv kada je progutan i, koliko o tome znamo, to nije uobičajen način na koji se koristi cigareta. Različiti korišćeni aditivi sa sagorjevanjem su u stanju da proizvedu desetine opasnih hemijskih agenasa: primjera radi šećeri, pri sagorjevanju, uvećavaju postotak katrana; karamel proizvodi katehol, jedan od najopasnijih karcenogenih agenasa prisutnih u dimui cigare; glicerin proizvodi akrolein, supstancu koja inhibira akciju čišćenja vibrirajućih treplji na bronhijalnom nivou¹².

ŠTA SADRŽI OPUŠAK

Iako važna u zdravstvene svrhe, ne predstavlja predmet ove studije zagađenost vazduha u zatvorenom i na otvorenom prostoru proizvedena duvanskim dimom, čiji je uticaj kroz pasivno pušenje dobro poznat i predstavlja osnovu za zabranu pušenja u zatvorenom prostoru².

U ovom radu razmatra se doprinos zagađenju životne sredine od strane opušaka, koje čine filter i preostali duvan, tema za koju postoji kulturološka i normativna praznina.

Opušci su preostali dio od sagorjevanja cigarete i, uslovljeno osobinom filtriranja, sadrže brojna hemijska jedinjenja. Ne postoje potpuni i iscrpni količinski podaci o sadržaju hemijskih agenasa u opušcima, takođe i stoga što zavisi od geografskog porijekla proizvodnje duvana, od aditiva koje koristi proizvođač i od načina na koji puši korisnik duvanskih proizvoda. Sa ciljem da se opiše ova pojava i odredi njena veličina, pažnja se usredsređuje na pojedine sastavne dijelove, izabrane kao predstavljajuće za zagađenost životne sredine na prostoru Italije.

Kako smo vidjeli ranije, filter cigarete pokazuje različit uspijeh u zadržavanju različitih supstanci. Da bi se imala ideja o mogućem zagađujućem sadržaju kojim opušci doprinose na prostoru Italije uzimamo u obzir uspjeh filtrirana od 50%, odnosno pretpostavljamo da filter zadržava samo polovinu supstanci ispuštenih tokom sagorjevanja. U stvarnosti dio koji ostaje u opušcima veći je od toga, pošto mnoge supstancije ostaju u nepopušenom ostatku cigarete koja služi kao filter. Ispitaćemo posebno slijedeći sastav: nikotin, polonijum-210, volatilna organska jedinjenja, čestični i kondenzovan materijal, toksične gasove i celulozni acetat, materijal od kojeg se sastoji filter. Procijena zagađujućeg sadržaja zasniva se na broju pušača (15 miliona) kroz prosječan broj svaki dan popušenih cigareta od jednog pušača (15 cigareta) po količini zagađujućih agenasa ispuštenih iz svake ponaosob cigarete i po ukupnom broju opušaka odloženih svake godine u životnu sredinu (72 milijarde).

Nikotin. Najvažniji među aktivnim sastojcima sadržanim u duvanu je nikotin, volatilni alkaloid, lako rastvorljiv u vodi. To je otrov toliko jak da su 50-60 mg, ubrizgani intravenski u bolus, u stanju da izazovu smrtni ishod kod čovjeka. Ova supstanca ima toksičan uticaj na vodene organizme i one koji to nisu, kao i po životnu sredinu. Svaka cigareta ga sadrži u prosjeku od 10 do 15 mg, od čega 20% prelazi u dim a 50% bude razgrađeno tokom sagorjevanja. U tom slučaju možemo predpostaviti da zarobljena u opušku ostaje količina od 4,5 mg nikotina. Nikotin se brzo upija i jednako brzo prerađuje u organizmu (poluživot 2 sata). Ovo povlači za sobom da u jednom tipičnom danu pušač unosi prilične količine alkaloida bez da dođe do pojave akutnog trovanja²‘³.

Kako se u Italiji potroše 72 milijarde cigareta godišnje sa opušcima se u životnu sredinu odlažu oko 324 tone nikotina. Nikotin zadržan u u samo nekoliko desetina opušaka, ukoliko progutan, dovoljan je da izazove akutne kardiovaskularne i disajne smetnje odraslom čovjeku. Ukoliko dijete proguta jedan opušak, nikotin koji se u njemu nalazi može dovesti do disajnih smetnji i respiratorne paralize³. Bacanje opušaka na zemlju predstavlja opasnost po životnu sredinu, utoliko što je nikotin lak za izdvajanje, tako da sa jednakom lakoćom prelazi u zemljište, površinske i podzemne vode, u faunu, tada ponovo u čovijeka³.

Polonium-210. Radioaktivni element alfa emisije posjeduje povećan kancerogeni potencijal. Svaka cigareta ima promjenjiv sadržaj poloniuma-210 (Po-210) zavisno od mjesta i načina gajenja duvana od kojeg se pravi³¹. Otkriven je početkom šezdesetih godina. Postojanje alfa radioaktivnosti biljka duguje djelimično neposrednom upijanju radionuklida prisutnih u uranijumskim zemljištima od strane korijena, dijelom upijanjem od strane trihome lista, olova i polonija-210 sadržanih u atmosferskim padavinama i na kraju vještačkom đubrivu koje sadrži polifosfate³²’³³’³‘³.

Postoje mnoge studije o rasporedu radioaktivnog sadržaja poloniuma-210 u cigareti. Jedna od ovih, koju je sprovelo Udruženje Tabakologije u saradnji sa S.J. Hemijskih nauka, Radiohemije, i Metalurgije Farmakološkog fakulteta (L’Unità Complessa di Istituti „Scienze Chimiche, Radiochimiche e Metallurgiche“, op. prev.) sa Bolonjskog Univerziteta i sa ENEA (ranije akronim za Nacionalna ustanova za atomsku energiju, danas Nacionalna agencija za nove tehnologije, energiju i održiv ekonomski razvoj, op. prev.) iz Bolonje, objelodanila je da dim od cigarete proizvedene na zapadu sadrži alfa radioaktivnost polonijuma-210 od oko 75 mBq, različito raspoređenu na aktivni dim (6,7%), pasivni dim (1,6%) i pepeo (91,7%); aktivni dim (5 mBq), pasivni dim (1,6 mBq), pepeo (68,8 mBq)³⁴⁻³. Druge studie otkrile su različite vrijednosti Po-210/cigareta, sa koncentracijama koje variraju od 6,84 do 17,49 mBq³.

Parfenov smatra da se, u prosjeku, 50% polonija-210 prisutnog u duvanu prenosi u dim, 35% ostaje u pikavcu i 15% pronalazi u pepelu³⁸. Na osnovu Parfenovog razmatranja, pretpostavljajući da srednja vrijednost sadržaja Po-210 iznosi 75 mBq, izračunali smo njegovo raspoređivanje u različite odlomke što daje ovakvu podjelu: 37,5 mBq u aktivnom i pasivnom dimu cigarete, 26,0 mBq u opušku i 11,5 mBq u pepelu. Računajući da se svake godine u Italiji proizvede oko 72 milijarde opušaka, ukupni sadržaj alfa radioaktivnosti odložen preko opušaka u životnu sredinu jednak je vrijednosti od oko 1.872 miliona Bq. Tome treba dodati radioaktivni sadržaj pepela cigareta koji uvećava čestično ambijentalno zagađenje.

Postoji rizik za životnu sredinu posmatran globalno i otuda i za čovjeka i različite zajednice insekata, bakterija, itd., prisutnih u zemljištu i u površinskim vodama. Svi ovi organizmi mogli bi biti kontaminirani, unositi i/ili taložiti u sebi ove supstancije i snositi štetne posljedice po zdravlje ovih radionuklida.

Ovim povodom neophodno je imati u vidu da Međunarodna Komisija za Radiološku zaštitu prepoznaje nedostatak doslijednosti na međunarodnom nivou u suočavanju sa zagađenjem iz ambijentalnog ugla radiojedinjenjima i smatra neophodnim uvođenje jednog aktivnijeg pristupa. Komisija, kao što je navedeno u izdanju ICRP 103, smatra neophodnim razvoj jednog jasnijeg okvira kako bi se vrijednovao odnos izlaganja i doze na jednoj zajedničkoj naučnoj osnovi, kao i posljedice ovih uticaja na vrste koje ne pripadaju ljudskoj rasi. Komisija ima u toku određivanje jednog ograničenog skupa biljaka i životinja za poređenje, koji bi se koristio za obilježavanje glavnih ambijenata. Jednom izdvojene, te skupine moći će predstavljati osnovu za jedan više izgrađen pristup kako bi se razumjeli potencijalno štetni uticaji zagađujućeg sadržaja poloniuma-210 prouzrokovani opušcima cigareta³.

Volatilna organska jedinjenja. Sagorjevanje duvana proizvodi bezbroj hemijskih jedinjenja, među kojima mnoga pripadaju volatilnim organskim jedinjenjima: benzen, aceton formaldeid, toluen itd. Računajući da svaka cigareta otpušta oko 50mg volatilnih organskih jedinjenja i da od ovih 50% ostaje u filteru, proizilazi da sa opušcima odlažemo u ambijent 1.800 tona volatilnih organskih jedinjenja²’³.

Amonijak i cianovodonična kiselina. Sa dimom cigarete ispuštaju se i gasovi, među kojima i amonijak i cianovodonična kiselina. Ovi, na osnovu kraljevskog Dekreta n⁰147 iz 1927. i narednih izmjena i dopuna katalogizovani su u kategoriju toksičnih gasova. Svaka cigareta otpušta oko 0,6 mg, od kojih 50% ostaje u filteru. Dakle na taj način sa opušcima svake godine u životnu sredinu ispuštamo oko 21,6 tona ovih toksičnih gasova²’³.

Čestični materijal. Što se tiče čestičnog materijala svaka cigareta ga proizvodi u prosjeku oko 40 mg. U čestični materijal ubraja se i odvojena cjelina nazvana „kondenzat“, koja sadrži mnoštvo hemijskih jedinjenja (policiklični aromatični hidrokarburi-PAH, benzopiren, katran, hrom, kadmijum i drugi metali itd.). Katran je karcinogeni agens čija štetnost proizilazi iz skupa različitih agenasa koje ima u sastavu.

Pretpostavivši da 50% čestičnog materijala proizvedenog sagorjevanjem cigarete ostaje u opušku, na svaki odbačeni opušak odlažemo u životnu sredinu 20 mg čestičnog materijala. Sveukupno sa čikovima u životnu sredinu završava oko 1.440 tona čestičnog materijala koji sadrži stotine toksičnih, štetnih i kancerogenih jedinjenja²’³.

Celulozni acetat. Supstanca koja gradi filter, celulozni acetat, takođe predstavlja opasnost po životnu sredinu. Ova supstanca je fotorazgradiva, ali ne i biorazgradiva. Kao poslijedica toga, nakon izlaganja UV zracima, rasipa se u zemljište i u vode. Svaki filter ga sadrži oko 170mg. Uzimajući u obzir godišnju potrošnju cigareta u Italiji sljedi da u životnu sredinu završe ukupno 12 240 tona celuloznog acetata¹.

Ukratko da ponovimo, imajući u vidu upravo izneseno, o sposobnosti filtriranja preostalog stuba duvana i filtera možemo reči, makar na uopšten način, da je znatan štetni sadržaj odložen sa opušcima u životnu sredinu.

  • Nikotin: 324 tone
  • Polonium-210: 1872 miliona Ba
  • COV: 1800 tona
  • Toksični gasovi: 21,6 tona
  • Katran i kondenzat: 1440 tona
  • Celulozni acetat: 12 240 tona

DEJSTVO OPUŠAKA NA ŽIVOTNU SREDINU

Štetni sadržaj svakog opuška pojedinačno relativno je nizak; ono što umnožava problem je veliki broj pušača. U svijetu postoji 1,5 milijardi pušača, oko 4,5 miliona milijardi opušaka su svake godine odlaže u životnu sredinu, što je jednako 845 000 tona⁴⁰.

Ako uzmemo u obzir iz čiste predostrožnosti da od 6,5 kg duvana koji svake godine u prosjeku potoši svaki pušač (podatak Svjetske banke) barem 10% štetnih produkata ostaje u pikavcima, na svetskom nivou imamo zagađenje od 7 800 tona opasnih hemijskih agenasa odloženih sa opušcima u životnu sredinu.

U Italiji, na osnovu istrage koju je sprovela DOXA-ISS, broj pušača u 2009 godini procjenjen je na 13 miliona, sa prosiječnom potrošnjom od 15 cigareta po glavi. Dakle u Italiji se svaki dan proizvede 195 miliona opušaka, i više od 71 milijardi godišnje, koji su u velikoj mjeri odloženi na svim mogućim mjestima (ulice, trotoari, u prirodi, u parkovima, na plažama, željezničkim šinama, itd.) bez ikakvih mjerila i makar osnovne pažnje za moguću štetu po životnu sredinu. Nakon početnog pada uslijed stupanja na snagu (10 januara 2005.) Sirkja (Sirchia, op. prev.) zakona (Zakon 3/2003, Član 51), potrošnja duvana postepeno se vratila na trend rasta i posledično tome došlo je do porasta količine opušaka.

Sa udaljenost od nekoliko godina od stupanja na snagu ovog zakona moguće je primjetiti da je zabrana pušenja navela pušače na izmjenu svojih navika: cigareta se puši van javnog lokala gdje, u nedostatku pepeljare, opušak bude odbaćen u okolnu sredinu, kako pokazuje činjenica da su opušci na vrhu liste takozvane urbane nečistoće.

Na nivou urbane sredine opušci su otpad težak za upravljanje, utoliko što ostaju zaglavljeni u svim međuprostorima gdje ih metle i mehanizacija za čišćenje ne uspjevaju dosegnuti. Barem 50% sveg otpada iz gradskih područja povezan je sa duvanskim proizvodima: opušci, celofan, unutrašnji papir za omotavanje i paklice za ambalažu⁴¹.

Jedno istraživanje sprovedeno od 2002. do 2006. u sklopu ambijentalnog programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) pokazalo je da su opušci (tabela 2) daleko iznad svih na listi prvih deset otpadaka koji guše Mediteran⁴².

Po Akimu Stajneru (Achim Steiner, op. prev.), direktoru UNEP-a: „Otpaci iz mora su samo odraz planetarno lošeg stanja“. Na Mediteranu 52% otpada sa liste prvih 12 – što uključuje plastiku, pikavce cigareta, aluminijum i staklo – dolazi od obalnih i rekreativnih aktivnosti. Ono samo što ostavljaju pušači dostiže 40% sakupljenog smeća, dok pomorske aktivnosti proizvode 5% otpadaka. Upravljanje otpadom u zemljama Mediterana, po UNEP-u još uvijek je nedjelotvorno i usko vezano za jak uticaj turizma. Čitav pojas predstavlja u stvari jedno od najpopularnijih turističkih odredišta, posebno obalna područja, koja se tokom ljetnje sezone suočavaju sa čak udvostručenim brojem stanovnika. Dovoljno je sjetiti se nekoliko odredišta gdje je preko 75% otpada proizvedeno tokom ljetnjih mjeseci. Dobar znak za poslovanje, očigledno manje dobar za ekosistem Mediterana. Što se tiče posebno plaža stanje nije među boljima. Jedna istraga koju su sproveli Fokus (italijanski časopis za popularizaciju nauke, op. prev) i Legambiente (NVO za zaštitu i unaprijeđenje prirode i životne sredine, prirodnih resursa, zdravlje zajednice, biljnih i životinjskih vrsta, istorijskog, umjetničkog i kulturnog nasljeđa,  teritorija i predjela, op. prev.), istakla je da u prosjeku svaki kvadratni metar pjeska koji su prečistili volonteri sadrži barem 2 pikavca od cigareta, 2.5 plastična ili metalna čepa, slamku i štapić od sladoleda. Ako je istina da ljeti stanovništvo ide na odmor, isto je toliko istinita činjenica da pušači ne poznaju raspust i sprovode svoju naviku 365 dana u godini. Prenjevši takve podatke na ukupno bogatstvo plažnih površina možemo iznijeti pretpostavku da se na italijanskim plažama svake godine odlaže nekih 12.4 miliona opušaka, 15.5 miliona čepova, 6 miliona slamki i isto toliko štapića od sladoleda⁴².

Problem postoji i u inostranstvu. International Coastal Cleanup Project (Međunarodni projekat čišćenja obala, op. prev), koji je 8 godina (1990-97) pratio otpad duž obala USA (slika 3) pokazao je kako opušci predstavljaju najrasprostranjeniji otpad⁴³. U Australiji (slika 4) na osnovu podataka sa Clean Up Day (dan čišćenja, op. prev.) iz 1993. opušci su predstavljali 5.0% prikupljenog materijala zauzevši 6⁰ mjesto na listi prvih deset vrsta otpada⁴⁴.

U Italiji na urbanom nivou stvari ništa bolje ne stoje. Zaista dovoljno je baciti pogled na prostor ispred prodavnica, barova, restorana, na autobuskim stanicama, u parkovima, da bi se primjetio razbacani tepih pikavaca onih koji popuše svoju cigaretu da bi ga se potom riješili bez imalo brige⁴⁵.

U različitim italijanskim gradovima u posljednje vrijeme postavili su kante za otpad koje sadrže poseban prostor za smještaj opušaka. Na žalost treba zabilježiti da ova vrsta kante svakako nema ergonomski oblik kako za pušače tako i za korisnike koji se bave sakupljanjem otpada, utoliko što je prostor za opuške ograničen i otežanog pristupa za pražnjenje i čišćenje. Na poljoprivrednom nivou već duže vrijeme je u raspravi zabrana korišćenje pesticida nikotinoida, potencialno opasnih po životnu sredinu, utoliko što izazivaju gubitak orjentacije i uginuće različitih insekata, među kojma i pčele. U Francuskoj je ova zabrana već stupila na snagu.

Nedavne studije (Microtox test) dokazale su akutnu toksičnost vodenih ekstrakata opušaka cigareta⁴⁶. Opušci, ukoliko nisu sakupljeni, ostanu na istom prostoru dugi niz godina i različite životinje ih mogu progutati. Pronađeni su filteri cigareta u želucu mladih ptica, kornjača i drugih bića vezanih za more.

U tabeli 3 iznijeto je vremena raspada za pojedini otpad koji se uobičajeno ostavlja na plažama i u drugim sredinama⁴⁷.

OPUŠCI I POŽARI

„Kolateralnu štetu“ neugašenih opušaka cigareta, bačenih ili ostavljenih u spoljnu sredinu, ili u kući, predstavljaju požari i/ili eksplozije. Oduvjek je pušenje duvana smatrano opasnom praksom zbog mogućeg izazivanja požara, sa ponekad razornim dejstvom toliko da su smrti izazvane požarom od cigareta uključene u međunarodnu statistiku smrtnih slučajeva izazvanih pušenjem duvana⁴⁸’⁴⁹.

Neugašeni opušci cigareta često su uzrok šumskih i požara u domaćinstvima. Na tabeli 4 prikazani su podaci vezani za požare izazvane u Italiji opušcima cigareta i šibicama za godine 2007/2008⁵⁰.

U Sjedinjenim Američkim Državama 2005 godine neugašeni opušci cigareta predstavljali su prvi uzrok požara u domaćinstvima sa procjenom od 800 preminulih građana (700-900/godišnje), 1660 povrijeđenih građana i 575 miliona dolara u oštećenoj svojini. Broj umrlih na 100 požara izazvanih pušenjem cigareta porastao je za 11% od 1980-84 do 2001-04. Jedna četvrtina umrlih od požara izazvanih pušenjem duvana žrtve su nesrećnog slučaja iako nepušači, od čega 34% djece pušača. Srednja vrijednost u smislu ozbiljnosti štete od požara nanjete stanovništvu smanjila se za 5% od 1980-84 do 201-2005. Veliki dio požara izazvanih duvanskim proizvodima su od cigareta u odnosu 10 naprema 1 nasuprot cigari ili luli. Po procjenama Džejmsa M. Šenona (James M. Shannon, op. prev.), direktora Natonal Fire Protecton Association (NFPA-Nacionalno udruženja za zaštitu od požara, op. prev.), uvođenje cigareta koje se same gase može umanjiti za 20% požare u domaćinstvima. Nedavno je u Kanadi i mnogim državama SAD (Kalifornija, Teksas i Njujork među prvima) uvedena normativa koja obavezuje na isključivu prodaju “fire safe” cigareta, to jest da se gase same¹.

Na žalost, za našu zemlju još uvijek ne postoje podaci o ovome, vjerovatno zbog podcjenjivanja problema koji može imati ozbiljne i teške zdravstvene i medicinsko-pravne posljedice. Rizik od smrti uslijed požara na stambenim objektima izazvanih upaljenim cigaretama ili neugašenim opušcima raste sa povećanjem starosne dobi. Jedna trećina (34%) tragičnih požara u domaćinstvu desila se na račun lica starijih od 65 godina, ukoliko se vrši poređenje sa 12% srednje vrijednosti opšte populacije⁴⁸’⁴⁹’⁵²’⁵³. U pojedinim slučajevima pronađeni su požari i eksplozije izazvani od strane pacijenata na terapiji kiseonikom, sa posljedičnom kobnom štetom po pojedinca i po zajednicu. Kako je poznato O2 je opasno  redukciono sredstvo u procesu sagorjevanja koje, u posebnim uslovima, podržava požare ili eksplozije. Zbog ovoga su mnoge Smjernice Naučnih društava (Royal College of Physicians, Joint Commission on Accreditation of Healthcare Organisations) i Udruženja javnog zdravlja (Department of Veterans Affairs) anglosaksonskih zemalja i kulture sklone da isključe terapiju kiseonikom pacijentima koji su pušači⁵⁴. Od početka 2008. i dvadeset sedam zemalja Evropske unije (UE) dalo je zeleno svijetlo cigareti koja se sama gasi, kako bi ograničili opasnost od požara i EU ima namjeru da je proglasi obaveznom na tržištu počev od 2011 godine. Ovo će sigurno doprinjeti velikom smanjenju broja smrtnih slučajeva uzrokovanih požarima izazvanim cigaretama i pikavcima, kao i poštedjeti ljudske živote i hiljade hektara šuma koji godišnje odu u dim zbog jednog pikavca. Cigarete o kojima je riječ kao osnovnu osobinu trebaće imati sposobnost da se ugase unutar jednog minuta ukoliko u tom vremenskom razmaku pušač ne povuče dim. Samogašenje buduće cigarete omogućavaće dvostruki sloj celuloze tretiran sa jednom solju alginične kiseline. Cigarete fire safe u SAD su izrađene na osnovu standarda sigurnosti ASTM E 2187 National Institute of Standards &Technology (Nacionalni institut za standarde i tehnologiju, agencija Ministarstva trgovine SAD-a, op. prev.)⁵⁵. Ovo je važna inicijativa i potiče iz činjenice da je samo u zemljama UE čiji podaci su dostupni, sa Islandom i Norveškom, bilo 11 000 požara godišnje, izazvanih ostavljenim cigaretama ili čak pikavcima ispuštenim bez da su prethodno ugašeni na odgovarajući način⁵⁶.

GUTANJE OPUŠAKA CIGARETA OD STRANE DJECE

Opušci cigareta predstavljaju dakle toksični otpad koji, osim što ulazi sa svojim sadržajem u razgranat i složen lanac ishrane, odgovoran je za požare i smrtne slučajeve, može izazvati akutna trovanja ukoliko progutan. Mnogi slučajevi trovanja nikotinom u djece su od gutanja cigareta, cigara, ili opušaka⁵⁷. Kod akutnog trovanja nikotinom dolazi do nagle pojave simptoma koji mogu biti teži što je veća količina koja je progutana⁵⁸. Ova trovanja su češća u djece mlađe od 6 godina koja žive sa roditeljima i rodbinom koji puše u krugu porodice. Radi se o starosnoj dobi u kojoj su djeca sklona aktivnom istraživanju sredine koja ih okružuje, povećavajući time opasnost od gutanja toksičnih supstanci⁵⁹. U jednoj studiji Rhode Island Poison Control Center (RIPCC)⁶⁰, koja je razmotrila 146 slučajeva djece starosne dobi od 6 do 24 mjeseca, koji su progutali proizvode sa nikotinskim sadržajem, u 56% slučajeva radilo se o cigaretama i u 44% o opušcima cigareta, primjećeno je da je 30 od ovih (33,3%) imalo pojavu simptoma unutar pola sata: spontano povraćanje (87%), mučnina (7%), kožni osip (7%), letargija (3%) i smetnje u govoru (3%). Svih 30 je hospitalizovano unutar 12 sati od gutanja. Ova studija je razmatrala događaje trovanja manjeg obima, dok su druge studije opisale teška akutna trovanja kao respiratornu depresiju, poremećaj srčanog rada i konvulzije³⁰’⁶⁻⁶⁴.

ZAKLJUČCI

U ovom članku željeli smo skrenuti pažnju na jedan problem koji na prvi pogled izgleda od male važnosti i čiji je mogući uticaj do sada bio zanemaren: zdravstveni i uticaj na životnu sredinu cigaretnih opušaka. Zabrana pušenja (Zakon 3/2003. Član 51) bez odgovarajuće strategije upravljanja opušcima naglasila je probleme vezane za uticaj navike pušenja na životnu sredinu, utoliko što se uopšte ne razmatra uklanjanje ovog otpada. Opušci cigareta predstavljaju opasan otpad po svim osnovama utoliko što sadrže hiljade istih hemijskih supstanci prisutnih u dimu cigarete (među kojima karcenogeni, mutageni, agensi promoteri kancerogenog dejstva, toksične, škodljive, iritirajuće supstance itd.) i kao takav trebaju biti tretirane i njima upravljano.

Treba podvući da, dok što se tiče očuvanja zdravlja zaposlenih, za ispuštanje industrijskog otpada, za uništavanje otpada i za gasove koje ispuštaju postrojenja za spaljivanje otpada postoje propisi, zakoni, pravilnici, Jedinstveni tekstovi, čak vrlo strogi, ne postoji ništa, međutim što ograničava rasipanje opušaka u životnu sredinu. Ovo je posljedica oskudnih naučnih podataka i nedovoljne svjesnosti javnog mjenja o škodljivosti pikavaca; opšteprihvaćeno je od svih u stvari (pušači, nepušači, zakonodavci) nekontrolisano razbacivanje ovog otpada.  Nikotin sadržan u opušcima predstavlja istu toksičnost kao mnogi pesticidi: nedavne studije su objelodanile akutno otrovno dejstvo na pojedine vrste vodenih mikroorganizama i može biti odgovoran za smanjenje broja nekih životinjskih vrsta korisnih u poljoprivredi kao što su pčele. U skorije vrijeme Kalifvornijska Agencija za zaštitu životne sredine klasifikovala je duvanski dim kao „toksični zagađivač“ vazduha⁶⁴. Kako opušci sadrže iste hemijske produkte prisutne u duvanskom dimu, poželjno je klasifikovati opuške kao toksične zagađivače životne sredine.

Opštine, lokalne samouprave, poslodavci, trebali bi u cilju zaštite ambijenta, ne samo da usvoje norme ponašanja, nego i preuzeti obavezu da, gdje je to zgodno i u najvežćoj mogućoj mjeri, postave odgovarajuće kante za sakuplanje opušaka. U skladu sa već predviđenim za druge vrste otpada (papir, baterije, metal, plastika itd.) može se predvidjeti priređivanje posebne podružnice posvećene ovom problemu. Kante za opuške trebaju biti predmeti projektovani upravo za držanje ovog otpada, da budu opremljeni na primjer sa podlogom od pjeska i odgovarajućom pedalom sa hermetičkim zatvaranjem. Ovi kontejneri bi trebali biti laki za pražnjenje i prikupljen materijal bi bio poslat u deponiju za opasne materije. Podsjećanja radi mnoge opštine su izdale obavezu za vlasnike pasa, o uklanjanju izmeta vođenih životinja u svrhu održavanja higijene, izglednosti radi i kako ne bi izazivali neprijatnost i pješake dovodili u nezgodnu poziciju. Ne postoje slične uredbe za opuške cigareta koji prljaju trotoare i tlo, ili završavaju u kanalizaciji i u površinskim vodama zagađujući ih. Jedina pozitivna stvar tiče se mogućih kazni za vozače koji u vožnji bacaju opuške cigareta iz automobila, na osnovu pravila o ponašanju u saobraćaju, vezana međutim samo za prevencij požara a ne i za zaštitu životne sredine⁶⁵.

Što se tiče načina na koji se ponašaju pušači postoji svakako očigledan raskorak između njihovog ponašanja i potreba zaštite ambijenta, sukob još izraženiji usljed nepostojanja svjesnosti o štetnom potencijalu opušaka. Neophodno je u tu svrhu osmisliti informativne i obrazovne kampanje kako bi se pušači usmjerili na ponašanja koja su više u skladu sa potrebama i poštovanjem životne sredine.

Korisno je podsjetiti se jedne nedavne inicijative udruženja Marevivo („Zar more ne vrijedi ni jednog opuška“ – na našim prostorima slična uzrečica je „ne vrijedi ni po’ lule duvana“, op. prev.) koje je u avgustu 2009. podjelila 40 000 prenosivih perivih pepeljara za višekratnu upotrebu na 100 plaža našeg poluostrva, protiv divljeg odlaganja pikavaca na plaži.

U nekim nacijama kao SAD i Australija ova vrsta osjetljivosti na problem veoma je visoka kako na nivou vlasti tako i javnog mjenja. US National Fire Protection (NFPA) podstiče sistematične kampanje obavještavanja i nadgledanja opasnosti od požara uzrokovanih pušenjem cigareta. Već dugi niz godina u Australiji su na tržištu prenosive pepeljare, njihovim korišćenjem može se značajno umanjiti uticaj opušaka cigareta na životnu sredinu. Država Viktorija (Australija) je od kraja 90-ih pokrenula kampanje senzibilizacije i selektivnog sakupljanja otpada pikavaca cigareta. Dalji obrazovni i informativni elementi mogu proizaći na osnovu primjene onoga što se dešava u današnje vrijeme sa natpisima o štetnom uticaju duvanskog dima (npr: „pušenje u trudnoći šteti plodu, pušenje ubija, pušenje izaziva rak na plućima, itd.), od rečenica koje iznose moguće štetno dejstvo po ambijent koje izazivaju opušci, natpisima tipa: „opušci su opasni, opušci zagađuju, opušci kontaminiraju zemljište i vodu, drži opuške dalje od svog djeteta, opušak može ubiti tvoje djete, odloži opušak u odgovarajuću kantu“. Poruka može biti još upečatljivija ukoliko propraćena sa slikama koje prikazuju ambijentalne rizike, kao na primjer prevrnuta kornjača sa opuškom na stomaku, ili uginuli insekti oko barice vode u kojoj pluta nekoliko opušaka, ili pak rak koji  kliještima drži opušak. Ovu vrsu kampanje bi trebalo sprovoditi u školama, u radnim sredinama i u mas-medijima, po mogućnosti pod pokroviteljstvom vlade i međuministarskom koordinacijom (Ministarstva Životne sredine i Zdravlja) olakšavajući stoga senzibilizaciju i kulturni napredak koji uvijek treba ići u korak sa kaznenim odredbama.

Vaspitati osobe, posebno mlađe, u poštovanju sopstvenog i tuđeg zdravlja, predstavlja važan civilizacijski trenutak za društvenu svijest i mogućnost za razvoj trajnih promjena načina življenja koje za cilj imaju i zaštitu životne stedine.

Problem opušaka je značajan i treba se suočiti sa njim iz više različitih uglova, uključujući u to ličnosti koje pokrivaju raznovrsne uloge u društvu i značajna finansijska sredstva. Njegovo rješenje je u svakom slučaju usko vezano za način na koji se ponašaju pušači. U stvari jedino savjesnim pristupom ovih lica moguće je umanjiti uticaj opušaka na životnu sredinu.

Zahvaljujemo se italijanskom časopisu Tabaccologia i autorima ove studije na ljubaznom odobrenju da objavimo prevod.

Lombardi C C et al, Tabaccologia  2009; 4: 27-36

OPUŠCI CIGARETA: ZABORAVLJEN TOKSIČNI OTPAD

Carmine Ciro Lombardi, Giuiana Di Cicco, Vincenzo Zagà

Podelite članak:
Podelite putem email-a Podelite ovaj tekst na facebook-u Podelite putem Twitter-a
Možete ostaviti komentar, ili povratni link sa vašeg sajta.

3 Responses do “ZABORAVLJENI TOKSIČNI OTPAD”

  1. tresnjevka каже:

    sto sadrzi jedna cigareta u sebi
    osim 75% duhana
    zasto samo 75 %
    sto se nalazi u preostalih 25 %
    e u tih 25% je problem a ne u duhanu i nikotinu
    iako u sebi sadrzi 25% stetnih stvari, cigareta jos uvijek djeluje smirujuce na organizam
    izgleda da nekom ne pase da ljudi budu smireni pa kroz ovakve neobljavljene i zabranjene istine nikotin proglasuju stetnim i zabranjuju pusenje
    nesto je trulo na planeti zemlji

  2. […] i veštačkih đubriva, koja su toksična i zagađuju snabdevanje vodom. Pored toga, proizvodnja duvana dovodi do nastanka preko 2 miliona tona čvrstog otpada.Duvanski dim sadrži 7000 hemijskih […]

Ostavite komentar na tresnjevka