OSNOVNE POSTAVKE MOGUĆEG NOVOG MODELA PRIRODE

Prir 0Prof. dr. Miloš Abadžić: …sve više sazreva naše uverenje da mi nismo fizički roboti već mnogo kompleksniji biološki pojavni ob­lici sa ugrađenom prirodnom svesti koja može biti mnogo značajnija i delotvornija od funkcija ve­zanih za poluaktivne fizičke strukture…

… Priroda je u neograničenom prostoru Kosmosa široko razu­đeno har­mo­nično jedin­stvo razli­či­tosti tri supstance: dve fi­zičke (ma­te­­rijalna i ele­ktrična) i jedne nefizičke (mentalna) sa svojim sis­te­­mima i po­­lji­ma….

Dodatno, sa uvođenjem mentalne supstance i njenih sistema i načina delo­vanja uspostavlja se veza između tzv. mrtve i žive materije i slike Prirode kao jedinstva „duha i materije”….

Serijom članaka pod zajedničkim nazivom POTREBA I MOGUĆNOST NOVOG PRISTUPA ANALIZI PRIRODE želeo sam skrenuti pažnju naučne javnosti na zastoj u razvoju naučne misli ne samo kada je u pitanju izučavanje Prirode kao kompleksa različitih vidova ispoljavanja nego kod svakog od tih vidova pojedinačno. Pojedničnim istraživanjima vidova njenog ispoljavanja stvorili smo neku vrstu svojih zabrana i otežali, a u nekim slučajevima i sprečili, sagledavanje njihove ispre­ple­tenosti i integralnog delovanja koja tek sva skupa čine ovu Prirodu koja nas okružuje i pruža uslove za našu egzistenciju na nekim njenim lokalitetima a čiji smo mi takođe nezaobilazni deo. Upravo taj par­ci­jalni pristup predstavlja smetnju daljoj uspešnoj spoznaji Prirode. U stvari istorija se ponavlja. Za­hvaljujući tom parcijalnom pristupu mi smo uspeli učiniti značajan napredak u spoznaji dela fizičke strane našeg bitisanja u toj Prirodi i korišćenja uslova koje nam ona pruža za naš opstanak, ali smo po­čeli dobijene rezultate i formirane stavove pretvarati u dogme koje su izvan svake diskusije. Pri tome ne vodeći računa da je izvan naše pažnje ostao čitav niz prirodnih procesa i pojava, kao i grešaka koje smo ugradili u te naše stavove. Takođe nismo uspeli odgonetnuti sve uslove koje nam Priroda pos­ta­v­lja, a pod kojima nam te mogućnosti stoje na raspolaganju kroz duže vremenske periode. Osim toga sve više sazreva naše uverenje da mi nismo fizički roboti već mnogo kompleksniji biološki pojavni ob­lici sa ugrađenom prirodnom svesti koja može biti mnogo značajnija i delotvornija od funkcija ve­zanih za poluaktivne fizičke strukture. Upravo od te prirodne svesti zavisi usklađenost naših odnosa sa Prirodom u kojima ona ima nadređenu ulogu. Nepovoljna okolnost je što taj aspekt koordinacije nismo do sada imali u vidu pa ga u našim traganjima za spoznajom Prirode u celini nismo uzimali u obzir. Posledice toga su dvojake ali u oba slučaja nepovoljne za nas:

  • ne dovodimo sebe u poziciju da koristimo sve mogućnosti koje nam Priroda može pružiti kod višeg nivoa usklađenosti naših odnosa sa njom,
  • izlažemo se mogućim reakcijama i sankcijama Prirode kada stepen te neusklađenost pređe određene granice prihvatljivosti za nju, a koje polako počinju da stupaju na scenu.

Problem usaglašavanja nema samo fizičku stranu već u velikoj meri obuhvata nefizičke aspekte njenog delovanja, odnosno naših odnosa. Povoljna okolnost je što u pojedinim naučnim krugovima sve više sazreva uverenje o potrebi određenog zaokreta u našem ponašanju sa Prirodom i usmeravanju naučnih istraživačkih napora i na tu nefizičku stranu Prirode i nas u njoj. Nepovoljno je što zavanična naučna zajednica pruža otpor takvom zaokretu držeći se dogmatski jednostranog fizičkog modela Prirode i njenog delovanja. Pomenuti članci, a i knjiga koja bi uskoro trebala da izađe iz štampe, trebali bi da doprinesu shvatanju potrebe tog zaokretu ka kompleksnijem pristupu Prirodi vodeći računa o svim vidovima njenog ispoljavanja. Njihovoj pripremi prethodio je skoro dvadesetogodišnji istraživački rad koji je rezultirao formiranju novog sveobuhvatnijeg mo­dela Prirode nazvanog Prirodni Model Pirode (Natural Model of Nature – NMN model). U daljem tekstu pokušaću izneti osnovne postavke ovog modela uz kraća njihova obrazloženja, kao i neke od zvaničnih stavova kojima su ove postavke suprotstavljene. Detaljnijim razmatranjima nema mesta jer bi to pretstavljalo ponavljanje pomenute knjige. Ipak očekujem da će i ovako skraćeni prikaz pokrenuti i razmišljanja i odgovarajuću akciju u smislu proširivanja polaznih stavova kod pokušaja stvaranja koherentnijeg modela Prirode i traženja našeg usaglašenijeg odnosa sa njom.

Prvi od tih stavova predstavlja definisana paradigma vezana za osnovno obeležje Prirode formirano posle svih obavljenih analiza i koja glasi:

Priroda je u neograničenom prostoru Kosmosa široko razu­đeno har­mo­nično jedin­stvo razli­či­tosti tri supstance: dve fi­zičke (ma­te­­rijalna i ele­ktrična) i jedne nefizičke (mentalna) sa svojim sis­te­­mima i po­­lji­ma. Je­din­­stvo koje se odr­ža­va kroz razno­vrsne in­te­raktivne procese za­hva­ljujući pro­­­storno asin­hronim cikli­č­kim i rege­nerativnim pro­menama i pro­cesima na pojedi­na­čnim lo­ka­­ci­ja­ma Kosmosa, programira­nim i vođenim od strane nefi­zi­č­kih sis­tema spo­sobnih za samo­or­­ga­ni­za­ciono delovanje. Ovo je­dinstvo se ispoljava kroz procese i po­javne ob­­­­like pri­sutne u mno­­­gim sis­te­mima i podsistemima hije­rar­hijski ras­­pore­đenim na različitim struk­tur­nim nivoima u okviru odvo­je­nih pro­stor­nih loka­cija sa povećanom koncentracijom materi­jal­nih stru­k­tura kao entiteta razmeštenih u prostoru Kosmosa i nazvanim Ograničeni pro­stori – OP. Nosioci te cikličnosti su periodične pro­gramski određene promene energetskog nivoa ne­fi­zičkih sistema u pojedinačnim OP. Premeravanje Kosmosa i prebro­ja­va­nje OP u njemu ne mogu se sma­trati raci­onalnim postup­ci­ma, obzirom na naše mogućnosti uvida u stanje Kos­mo­sa u celini, pa smatram da se u oba slučaja radi o uslovno neogra­ni­če­nim veličinama.

Imajući u vidu ovu paradigmu i postavke, koje dobrim delom proizilaze iz analiza datih u člancima po­me­nutim u početku, mogu se navesti nekoliko bitnih početnih stavova ugrađenih u NMN model. Ti stavovi su:

  1.            1.    Struktura Kosmosa podeljena je na sledeća tri osnovna strukturna nivoa:
  • Subelementarni strukturni nivo na kojem su prisutne čestice infinitezimalnih dimenzija koje su u odnosu na elementarne čestice Standardnog modela manje za više desetina redova veličine. Naša istraživanja još nisu doprla do ovog strukturnog nivoa.
  • Atomski strukturni nivo koji obuhvata subatomske strukture i formirane atome poznatih hemijskih elemenata.
  • Molekularni nivo čije strukture počinju od odgovarajućih skupova atoma do nebeskih tela i njihovih sistem.
  1.            2.    Na subelementarnom nivou su prisutne tri supstance sa naznačenim osnovnim karakte­ristikama:
  • nefizička supstanca kao aktivni nosilac sledećih funkcija:
  • energetska i programska podrška svim aktivnostima fizičkih sup­stanci uključujući njihovo aktiviranje i programirano delovanje,
  • informativna baza svih događanja u Prirodi,
  • samoorganizujuće delovanje koje omogućava neprekidni razvoj ili evo­­lu­ciju segmenata i Prirode u celini,
  • obezbeđivanje energetske regeneracije segmenata Prirode kroz cik­­­ličnost procesa u odvojenim njenim segmentima ili OP;
  • dve fizičke:
  • materijalna supstanca,
  • električna supstanca.
  • Od njih materijalna supstanca u integracionim procesima obezbeđuje fizičku građu struktura koje se formiraju. Električna supstanca obez­be­đuje određeni protok energije kroz formirane strukture zahvaljujući pokretljivosti svojih čestica i njihovih subelematarnih i subatomskih struktura kao i načina njihovog međusobnog interagovanja. Obe ove supstance su izvorno pasivne i aktiviraju se pro­gram­ski tek u sprezi sa komponentama mentalnih sistema i pod­si­s­tema. Pripajanjem  mentalnih čestica i struktura fizičkim subelementarnim čes­ti­cama ove se pobuđuju i programski osposobljavanu za određene inte­rak­tivne procese, koji mogu imati privlačno ili odbojno delovanje, a između formiranih čestica i njihovih struktura. Na osnovu toga svaka fizička čes­tica ili njihov skup deluje kao nosioc sile, odnosno ponašanje im se ozna­čava kao delovanje masa, jer veličina tih sila zavisi od količine angažo­va­­nih čestica, a karakter delovanja (privlačnog ili odbojnog) određuju pro­­­grami uneti u njihovu strukturu od strane  pripojenih mentalnih masa. Razdvajanjem materijalne i električne supstance naprav­ljeno je odstupanje u odnosu na Standardni model gde one predstavljaju nedeljivu celinu.
  1.            3.    Od ovih supstanci za fizičke važi zakon o održanju masa što znači da je njihova količina kon­stantna kada se gleda Kosmos u celini i njegovi Ograničeni prostori. Nefizička veličina nije obu­hvaćena ovim zakonom i njena količina u Kosmosu se povećava tokom vremena.
  2.            4.    Kosmos je neograničeni prostor popunjen:
  • sa ravnomerno raspoređenim komponentama sistemima fizičkih sube­lementarnih čestica, ovi sistemi predstavljaju etar definisanih ka­rakte­ristika samo što u ovom slučaju su us­po­sta­vljena tri etra (elek­trični – etar, materijalni – matar i mentalni metar) u kojima se dešavaju spe­ci­fični procesi na subelementarnom strukturnom nivou,
  • lokalitetima raspoređenim širom Kosmosa, sa povećanom koncen­tracijom materijalnih struktura na atomskom i molekularnom struk­turnom nivou, označenih kao Ograničeni pro­stori – OP,

gustina mentalnog sistema u okviru Ograničenih prostora se menja ciklično tokom kojih ciklusa se menja atomska i molekularna stru­k­tura u OP u rasponu od subatomskih do

nebeskih tela u njima.

  1.            5.    Strukturne promene u OP posledica su energetskih ciklusa u njima koji predstavljaju trans­formaciju energetskih oblika  tipa: potencijalna → kinetička → potencijalna → kinetička →….. energija čiji su nosioci odgovarajuće mentalne strukture i njihovi sistemi a manifestuju se pro­­menama u fizičkim sistemima i strukturama.
  2.            6.    Stanje struktura u Ograničenim prostorima nije stalno već se ciklično menja. Ciklusi obu­h­va­taju (ako se posmatra stanje kada su u Ograničenom prostoru formirane sve strukture na atomskom i molekularnom nivou) sledeće periode koji zajedno traju više desetina milijardi zemaljskih godina:
  • period formiranih atoma, molekula, različitih pojavnih oblika od bioloških do nebeskih tela i njihovih sistema,
  • dekompozicija materijalnih struktura i prelazni period formiranja crnih rupa u okviru Ogra­ničenog prostora,
  • period trajanja crnih rupa,
  • prelazni period raspada crnih rupa (big bang) i ponovno formiranje svih ranijih struktura na fizičkim strukturnim nivoima u okviru Ograničenog prostora.
  • kvazistacionarni period u kojem se odvijaju različiti dinamički procesi u okviru svih pono­vno formiranih struktura svih sadržaja u Ograničenim prostorima.
  1.            7.    Već od prvih fizičkih struktura na subelemenarnom  i ostalim strukturnim nivoima obezbeđuje se njihova rastresitost tako što se oko osnovne strukture kao jezgra formira ekran čije kom­po­nen­te sa jezgrom  interaguju odbojno a međusobno privlačno.
  2.            8.    Sve fizičke strukture na subelementarnom nivou nisu zahvaćene talasnim procesima i uspo­stavljene su u ranim početnim ciklusima Kosmosa i praktično se ne menjaju iz ciklusa u ciklus. Sve  one su ekranizovane sa ograničenom slobodom kretanja u okvirima svojih ekrana i na ta­kav način učestvuju u dinamičkim i stacionarnim procesima i stanjima u okviru svojih sistema u Kosmosu. Sistemi koje formiraju na nivou Kosmosa su materijalni (sismasionski) i električni (sispelsionski) i u okviru ovih sistema se odvijaju odgovarajući dinamički procesi.
  3.            9.    Osnovni stavovi koji karakterišu Prirodu sa njenim pojavama, procesima i pojavnim oblicima su:
  • Njena realnost bez obzira na zastupljenost pojedinih supstanci u njima. Ovaj stav isključuje korišćenje prirodno neutemeljenih veličina i objašnjenja na osnovu paradoksa i selektivno primenjenih zakona.
  • Uzročno – posledična povezanost svih događanja u Prirodi.
  • Jedinstvo osnovnih prirodnih zakona i njihovo neselektivno delovanje bez obzira na supstancnu zastupljenost u pojedinim strukturama.
  1.        10.    Formirani subelementarni sistemi su nosioci pojave označene kao po­meraj (poznat je dielektrični pomeraj ali uvođenjem odvojenih elek­tri­čnih i mase­nih subelementarnih sistema uvodi se i maseni pomeraj). Ako pomeraj nastaje pod delovanjem masa on ima podužni ili longi­tu­dinalni karakter, a u slučaju da je nastao pod delovanjem impulsa ka­rak­ter mu je poprečni ili transverzalni. Ovi pomeraji se javljaju u paru pri čemu longitudinalni ima primarni karakter. Zavisno od karakteristika ener­getskog poremećaja pomeraji mogu biti stacionarni ili dinamički.
  2.        11.    U slučaju da energetski poremećaji imaju ciklički karakter subelemen­tarni sistemi postaju nosioci talsnih procesa, koji, obzirom na njihov sup­stancni karakter, mogu predstavljati elektrodinamičke i masodinamičke procese, odnosno električne i masene talse. Obzirom na tač­ku 10 ti talasi mo­gu u oba slučaja biti longitudinalni i transverzalni. Ovim talasni pro­cesi dobi­jaju svoje fizičke nosioce određenih karakteristika čime se gubi potreba korišćenja fotona nede­finisanih prirodnih karakteristika kao nji­ho­vih nosilaca. Obzirom na postojeći nivo našeg po­znavanja talasnih pr­ocesa treba očekivati značajnu teorijsku i eksperimentalnu naučnu akti­v­nost u ovom području radi određivanja svih veličina karakterističnih za ponašanje ovih talasa.

Ovim stavovima NMN model unosi određeno pojednostavljenje u formiranje svega onoga što se smatra realnom Prirodom, bilo da se radi o ulozi nefizičkih bilo fizičkih supstanci i njihovih struktura. Ova jedostavnost se ispoljava kroz sledeće osnovne funkcije:

  • energetsko i programsko pobuđivanje pasivnih fizičkih supstanci i stru­k­tura i njihova trans­formacija od ak­tivne nefizičke supstance u nepo­sred­ne poluaktivne nosioce i izvršioce svih fizičkih delovanja u Prirodi,
  • mehanizam delovanja svodi se na izvršavanje pogramiranih radnji putem:
  • delovanja masa angažovanih komponenti fizičkih sistema koje je ne­pre­kidno,
  • delovanja impulsa kod pokretanja i delovanja dinamičkih procesa po­kret­nih komponenti posmatranih sistema i njihovih podsistema,
  • delovanja dodatnih količina nefizičkih supstanci kod formiranja složenijih materijalnih struktura, posebno bioloških pojavnih oblika i homo sapiens, kojim se dodatno utiče na proces formiranja novih složenijih materijalnih struktura programiranih karakteristika.

Iz navedenih stavova daju se naslutiti mogući rezultati zaokreta u našem pristupu analizi Prirode i svega što nju čini ovako kompleksnom. Ovaj zaokret se pojednostavljeno svodi na uvođenje jednog slo­jevitog sistema sa uspostavljenim hijerarhijskim odnosom izneđu njegovih mnogobrojnih podsis­tema i pojavnih oblika. Njihovo obrazloženje i prihvatanje, potpuno ili delimično, zahteva uz prikaz modela u pomenutoj knjigi dodatna teorijska a posebno i eksperimentalna istraživanja. Svestan sam toga da bi ona mogla dovesti do određenih promena u ovom modelu, ali sam duboko ubeđen da bi osnovna obeležja sugerisanog zaokreta ostala. Ovi stavovi već i sada pružaju objašnjenja za više uočenih prirodnih pojava i procesa koji još uvek nemaju potrebno prirodno utemeljenje, ali najavljuju i neke još uvek neuočene. Osim toga, kroz obavljene analize verujem da je moguće dekodirati i neke rezultate Teslinih istraživanja, što imam nameru učiniti u nekom od narednih članaka.

Navođenjem dela stavova inaugurisanih razvijenim NMN modelom bio bi „stavljan van snage” ili modifikovan  niza stavova sa kojima savremena nauka još uvek računa. Navešću samo neke od njih:

  • Korišćenje fotona kao nosilaca talasnih procesa, elektromagnetske sile i fotoelektričnog efekta.
  • Kompletni asortiman bozona postaje suvišan.
  • Transformacije tipa masa ↔ energija nije u skladu sa uvedenim prirod­nim zakonima.
  • Čvrsta podela elmase na privlačnu i odbojnu nije njena izvorna osobina već posledica progamiranog delovanja koje se usklađuje sa očekivanim osobinama struktura u formiranju i spoljašnjim uticajima.
  • Singulariteti nisu svojstveni prirodnim procesima i predstavljaju samo neodgovarajući matematički model istih.
  • Percepcija nemože biti mera postojanja Prirode, kao ni procesa i pojava u njoj. Ona je samo mera našeg nekompletnog sagledavanja njene real­nosti i često podloga donošenju pogrešnih zaključaka vezanih za prirod­ene pojave i procese, kao i našem neprirodnom ponašanju.
  • Nisu prihvatljivi pokušaji da se određenoj vrsti informacija o prirodnim pojavama i procesima da karakter same pojave i procesa pa da se na toj postavci gradi model Pirode. Takvi pokušaji ne udovolavaju osnovnim pri­rod­nim zakonima. Tipičan primer su pokušaji sa formiranjem holo­gram­skog modela Prirode, a hologrami su samo jedan vid informacija o pojedinim prirodnim pojavama i procesima sa mogućnostima njihove vizualizacije. Oni su samo vizuelni odraz nekog događaja u Prirodi a ne sam događaj.

Dodatno, sa uvođenjem mentalne supstance i njenih sistema i načina delo­vanja uspostavlja se veza između tzv. mrtve i žive materije i slike Prirode kao jedinstva „duha i materije”. Podrazumeva se da se za ovakav zaokret javlja potreba i zahtev značajnih novih naučnih istraživanja ne samo u oblasti fi­zi­č­kih pojava i procesa već i onih nefizičkih, kojima još uvek nismo dali ni „pravo građanstva”. Me­đu­tim, imajući u vidu sve stavove NMN modela vezane za delovanje Prirode i ulogu i prateće ponašanje homo sapiens, sledi da bi i mi morali učiniti nešto na izmeni naše prirodne svesti ukoliko želimo odr­žati svoje ponašanje u skladu sa zahtevima Prirode, koja nam je nadređena. Ta promena bila bi pod­loga kvalitativnijim našim razvojem i korišćenjem neslućenih mogućnosti koje Priroda može pružiti u određenim uslovima.

Nemam iluzija da navedeni stavovi mogu biti lako ili uopšte prihvaćeni, bez obzira što ukazuju na nove mogućnosti koje ovakav zaokret pruža u pokušajima dubljeg shvatanja Prirode u celini. Jedino bih želeo da eventualna rasprava o njima bude argumentovana a ne opterećenama dogmatskim pristupom u pojedinim slučajevima.

Kontakt Prof. dr. Miloš Abadžić : milabster@gmail.com

 

 

Podelite članak:
Podelite putem email-a Podelite ovaj tekst na facebook-u Podelite putem Twitter-a
Možete ostaviti komentar, ili povratni link sa vašeg sajta.

22 Responses do “OSNOVNE POSTAVKE MOGUĆEG NOVOG MODELA PRIRODE”

  1. Gordon Flash* каже:

    ..ako već hoćete da nam prodajete ovakvu knjigu..pa uplatite vi na tekućim računima mojih prijatelja Nebojši Jovanoviću i Dušanu Sinadinoviću sumu u visini veliko prodajne cene košta vaše knjige, i dobićete propisno regularan komentar o svemu što ste ovde javno pokazali da neznate..OK ?

  2. Miloš каже:

    Gordone, Gordone

    proputovali ste celi svemir ali niste puno naučili

    • NE-FIZICAR каже:

      Covek Vam lepo kaze da nemate pojma.
      Zar stvarno verujete da samo uz pomoc +, -, * ,/ , geometrije, odnosno matematickih formula, mozete da objasnite osnove svemira. Ovo jeste potrebno i jeste deo matematike ali je nedovoljno. Fizika ide definitivno u penziju a nastupa druga nauka. Koja je to nauka, upotrebili ste mnogo puta tu rec, ali posto ste „OPTERECINI FIZIKOM I MATEMATICKIM FORMULAMA“ nemate snage da to razumete i shvatite znacaj te nauke.

  3. Miloš каже:

    Nisam skiguran kome se obraćate. Meni ili Grdonu. Ako je meni moram konstatovati da ste vrlo površno pročitali rad koa i ostale radove objavljene u KPV.Priroda ima svoj sistem kojem ne treba matematika već paćenje dogogađanja. Ona je pri tome veoma efikasna ner u protivnom ne bi bilo ni mene ni Vas.Matematički modeli su potrebni ali često pogrešni zbog naše ograničenosti u sagledavanju svih uticajnih činilaca na posmatrane procese.
    Sa anonimusima bez i jefdnog njihovog stava nemam nameru da raspravljam ili da se branim.

    • Anonimus каже:

      Ocigledno je da jos uvek ne shvatate 21.vek i neminovne promene odnosa snaga. Osnovno pravilo je da bez alata nema zanata. U prevodu samo putem matematickih formula, statistike, dualnosti, tamnosti, crnosti, kvantnosti, ne mozete mnogo postici. Fali nesto a to je skup alata koji se koristi u programiranju.

      1.Stav
      Osnova za sticanje pameti je pamcenje.
      2.Stav
      Svaka pamet, razum, svest, intelekt moze da postoji samo u memoriji i podleze zakonima programiranja.
      3.stav
      Funkcionalno samostalni, replicirajuci sistemi kao sto su atom, celija, organizam, obavezno poseduju operativni sistem.

  4. Gordon FlashSTAR* каже:

    Priroda je zauvek najbolji programer*

    BUDA_LAMA*

  5. Institut za očuvanje mentalnog zdravlja каже:

    ツ. ツ. (neuropsihijatrijski konzilijum)
    nalaz:
    Mr. ‘Miloš’,smeta Vam postojanje ljudi koji znaju nešto što Vi neznate i neće da misle kao Vi !

  6. Gordon FlashSTAR* каже:

    Svi pokušaji saznavanja su potrebni ali to je individualni put razvoja intelektualnih moći shvatana važnosti prirode i u tome postoje različiti dometi,ono što se može nazvati kao u sportu OBARANJE LIČNIH REKORDA.Od svih istraživačana putu spoznaje u vremenu i svetu razvoja naučne misli opet nastaju naučni izuzetni prodori u otkrivanju kvaliteta istine, SVETSKI REKORDI.
    Ako ste mislili na PRETERIVANJE SA PRIRODOM u smislu pozivanja na prirodu i nezaobilaznu potrebu poštovanja nje,onda prividno mi preterujemo ali to je zato što NEMAMO KVALITETNIJU=TAČNIJU SLIKU PRINCIPA PRIRODNOG USTROjSTVA I FUNKCIJE NJE.
    Zvanična fizika na svom nivou ne)kvaliteta slike=teorije dala je ono što što je dala razvoju tehnologije KOJA JASNO POKAZUJE NEDOVOLJNOST I NEODRŽIVOStKAO TAKVE ZA DALJU PERSPEKTIVU ŽIVOTU.Nemožemo graditi novu fiziku na starim temeljima formulacije..TRABA NAM TAČNIJA PREDSTAVA U TEMELJU TEORIJSKE SLIKE KOJA SE PRIBLIŽAVA PRIRODNOJ ISTINI NA VIŠEM NIVOU LOGICITETA=KVALITETA U LOGICI SHVATANJA SUŠTINE FORME I FUNKCIJE PRIRODNIH ZAKONA .
    Treba nam reforma fizike=kvalitetnije shvatanje a ne samo modifikacija njenog postojećeg ne)kvaliteta=preoblikovanje u smislu CEĐENJA.
    ..na primer imamo usavršavanje klipnih motora ali to je CEĐENJE DIZELOVOG IDEJNOG REŠENJA,treba nam TAČNIJE kvalitetnije IDEJNO REŠENJE EFIKASNIJEG MOTORA NA UNUTRAŠNJE SAGOREVANJE..
    Najveći kvalitet teorije u približavanju shvatanja istine prirode je Teslin !
    Ja imam razloga da tvrdim da je i taj SVETKI REKORD APROKSIMACIJE ČOVEKOVOG SHVATANJA PREVAZIĐEN !
    No ni Teslin a ni taj noviji kvalitet teško je shvatljiv svima na nižem nivou svog trenutnog nivoa znanja i razuma.
    Uđite u bazen i pokušavajte da plivate što brže na 25m i videćete da vam je neshvatljivo šta vam još treba da plivate na nivou aktuelnog svetskog rekordera. poz.

    • Anonimus каже:

      Ocigledno je da fizicari beze da odgovore na pitanje da li moze da postoji PAMET bez PAMCENJA (memorije).

      Zato sto imamo memoriju, od malena pamtimo slike pojedinih objekata i generisemo programski kod izmedju tih objekata (npr. AKO RUKA NA VATRI ONDA OPEKTINE).
      Celog zivota se bavim programiranjem i prvenstveno razmisljam kao programer. Ne mogu da prihvatim da mi neko plasira da je DNK ogromna memorija u cijih 1gr moze da se zapamte sve knjige ovog sveta, a da nakon toga kaze da je njena svrha cuvanje samo „sirovih“ podataka. Svaki informaticar zna da se u memoriji pored podataka cuva i programski kod. Za informaticare je to normalna, uobicajna stvar.

      Ovo o cemu sam dosad napisao, je manje vise poznato i prihvatljivo. Ono neobicajno je u 3.stavu. Da i atom ima svoj OS. Od fizicara smo se naslusali svakojakih teorija. Zasto ne bi i informaticari imali svoju teoriju.

  7. Miloš каже:

    Nema druge nego da koristi Vaš pseudonim.
    Dakle G-dine Gordone
    ovim komentarom ste se približili mojim nastojanjima za nalaženje podloge radikalnijem zaokretu u pristupu shvatanju prirode, njenih zakona i ispoljavanja. Samo što ja pokušavam da formulišem i moguće osnovne karakteristike tog zaokreta. Desetak članaka u KPV su na toj liniji

    Miloš

  8. Anonimus каже:

    Niste pazljivo procitali prethodne komentare i recenicu da „bez alata nema zanata“.
    U bazenu plivate tako sto mlatarate rukama. Ali ako imate peraje ili neko drugo pomocno sredstvo lako mozete da pobedite.

  9. Gordon FlashSTAR* каже:

    Svi istraživači ili naučnici kada traže da izraze,formulišu,predstave,objasne neki princip prirode ,približavaju se ili udaljavaju od jednog te istog cilja PRIRODNE ISTINE..ali velika je razlika između tvrđenja da *E_TAR* NE POSTOJI i tvrđenja da je *E_TAR* JEDINI BOG SVEMU U SEBI OD SEBE STVORENOME.
    ..ili tvrđenja da postoje ili nepostoje elektroni i protoni !
    ..i svaka teorijska nadgradnja na različitim osnovama tvrđenja daje takođe različitu teorijsku nadgradnju, predstavu o prirodi.
    Ja i kritičari pokušavamo da Vam objasnimo da ste kao i fizičari zvanične fizike ,bazirali „novu“ fiziku na NEISPRAVNIM POGREŠNO SHVAĆENIM TEMELJIMA.
    Napravili ste „rvolucionarnu preformulaciju pogrešne fizike“ali niste ispravili čak i neprimećujete greške u fizici .

    • Miodrag Dražić каже:

      Malo kasno se uključujem u raspravu. Od 2012 – te se bavim idejom o ispoljavanju „materije“ u nepokretnom etarskom kontinuumu – čvrstom, gustom, kompaktnom monolitu. Nešto mi je privuklo pažnju. Čitam vaš komentar da, ako postoji etar onda možda postoji samo etar. Nakon dve godine promišljanja došao sam upravo do takvog zaključka. U materijalnom smislu može postojati samo večnooscilujući medijum, ili etar, a svi elementi kosmičke slagalice, od nukleona do čitavog ispoljenog kosmosa, nastaju od tokova neispoljenih (mikrotalasnih) i ispoljenih (nuklearnih) oscilacija.

    • Miodrag Dražić каже:

      Gordone, Malo kasno se uključujem u raspravu ali, zapravo nikad nije kasno. Od 2012 – te bavim se idejom o ispoljavanju „materije“ u nepokretnom etarskom kontinuumu – čvrstom, gustom, kompaktnom monolitu. Nešto mi je privuklo pažnju. Čitam vaš komentar da, ako postoji etar onda možda postoji samo etar. Nakon više godine promišljanja došao sam upravo do takvog zaključka. U materijalnom smislu može postojati samo večnooscilujući medijum, ili etar, a svi elementi kosmičke slagalice, od nukleona do čitavog ispoljenog kosmosa, nastaju od tokova neispoljenih (mikrotalasnih) i ispoljenih (nuklearnih) oscilacija. Etarski monolit kao jedina stvarna materija je praktično samo podloga za ispoljavanje „materijalnog“ sveta, nešto poput trodimenzionalnog TV-ekrana. Najveće dostignuće i istočnih filozofija i čovečanstva uopšte jeste intuitivno znanje o komplementarnim međusobno suprotstavljenim principima stvaranja. Malo je čudno da ih niko ne pominje a predstavljaju osnovu dualnog sveta. Bez duboke spoznaje upotrebne vrednosti tih principa nemoguće je na racionalan način objašnjavati nastanak zakrivljenih, spiralnih i zatvorenih formi kretanja u kosmosu. Iz tih razloga klasična i kvantna fizika obiluju mističnim pojmovima i hipotezama neshvatljivim normalnom ljudskom umu.

      Veći deo teorije etarskog ispoljavanja, objavio sam u knjizi ANATOMIJA KOSMOSA 2015. godine i izložio na sajtu http://www.etar.rs Voleo bih da to pogledate.

      Mnogi danas pišu o etru ali, umesto jasnih ideja nude još dublju mistiku. To je zato što imaju u vidu besmislen Viktorijanski model etra koji je svojevremeno s pravom izbačen iz nauke. Takav etar zamišljan je kao čvrst, gust i kompaktan medijum sposoban da stvara oscilacije os biliona treptaja u sekundi i istovremeno dovoljno mek, redak i propustan medijum koji bez ikakvog otpora propušta kroz sebe materijalne čestice i nebeska tela. Na taj način gubi se iz vida neophodnost postojanja pasivnog principa u vidu inertnosti medijuma, njegovoj urođenoj osobini da se suprotstavlja svakom kretanju. Program ili softver koji upravlja procesima „materijalnog“ stvaranja i evolutivnog ispoljavanja jeste borba dva principa i njihovo neprekidno dinamičko uravnotežavanje.

      Evo na primer kako nastaje nukleon: Čitav monolit osciluje mikrotalasnim oscilacijama. Kad određene mikrotalasne oscilacije stupe u rezonanciju javlja se ispoljeno ili nuklearno oscilovanje. Nuklearne oscilasije teže da se šire na sve strane. Inertnost sveprisutnog medijuma se svojom inertnošću protivi započetom kretanju. Stvara kontratalase, silom reakcije zakrivljuje pravce prostiranja i postepeno ih dovodi do formi spiralnog i zatvorenog kretanja duž stabilne orbite. Više je nego jasno da bi bez ispoljavanja pasivnog principa sadržanog u inertnoj strukturi medijuma, postojalo samo pravolinijsko kretanje. Postoje i hipoteze o etru kao mističnim super sitnim inteligentnim česticama bržim od svetlosti, kao prenosiocima informacija ali se time ne može dokazati svepobezanost kosmosa koju i savremena fizika uviđa.

      Da bi svet ovakav kakvog ga vidimo mogao da nastane, neophodno je da budu zadovoljena tri uslova:

      1. postojanje beskonačnog izvora energije za
      ispoljavanje „materijalnog“ sveta (Neprekidno mikrooscilovanje etra obezbeđuje stalni dotok oscilujuće energije)

      2. Postojanje uslova za ispoljavanje aktivnog principa ( dovođenjem u rezonanciju određenih mikrotalasnih oscilacija dolazi do ispoljenog – nuklearnog oscilovanja i stvaranja sferno oblikovanih talasa koji teže da se šire – prostiru kroz telo medijuma.

      3. Postojanje uslova za ispoljavanje pasivnog principa ( inertnost sveprisutnog medijuma se neprekidno protivi svakom kretanju kroz svoje telo).

  10. Miloš каже:

    Gordone

    Da bi se o nekoj temi diskutovalo potrebni su i stavovi druge strane, makar i delimični, ako Vam je uopšte stalo do rasprave ili mislite da ste apsolutno u pravu. To može misliti i druga strana pa je priča gotova i tačka. Čim sam napisao ovaj i druge članke pokazujem spremnost za raspravu jer do apsolutne istine teško da ćemo doći. Šta ste Vi napisali i koji su vaši stavovi?
    Bez toga radi se o neargumentovanom kritizerstvu.

  11. Gordon FlashSTAR* каже:

    Argumenti su moja poslovna tajna 🙂

  12. Miloš каже:

    U tom slučaju ispadate iz rasprave i uživajte u svojim stavovima na pijadestalu koji ste sami izgradili. Samo da bi uverili druge da greše morali bi ih uputiti na po Vašem pravi put. Ovako rasprava postaje kontraproduktivna i ja odustajem od nje, ali svoje stavove stavljam javnosti na uvid uz spremnost na argumentovanu diskusiju koja je jedini put do neke makar delimične istine, obzirom na složenost problema i naših ograničenih mogućnosti njihovog kompleksnog sagledavanja.

    • Anonimus каже:

      I ja takodje definitivno odustajem od ukazivanja na to da stvari posmatrate na veoma pogresan nacin. Izneo sam tri stava na koje odbijate da odgovorite (a stalno trazite tudje stavove). Nemojte vise da se predstavljate kao nosica alternativa u nauci. Ako niste u stanju da odgovorite na 1.stav koji uporno ponavljam, o cemu drugom da pricamo. Ocigledno je da ne razumete (a i ne postujete) druge nauke.
      Na kraju, zamislite mehanicki casovnik koji perfektno funkcionise. Ajde sada da ga raznesemo u mikro parcice i da onda na osnovu raznetih i unistenih delova pokusamo da odredimo njegovu svrhu.

  13. Miloš каже:

    Ja sam u jednom od radova komentarisao mesto i ulogu informatike u sistemu koji nazivamo Priroda pa nisam smatrao potrebnim da ponavljam. Ona je neophodna karika u tom lancu ispoljavanja te Prirode, ali samo kao potreban a nedovoljan uslov. Da bi lanac bio lanas potrebne su sve karkie a ne da se sve završava na jendoj. Da bi informatika funkcionisala uslov je informatisati se pa to važi i u ovom slučaju.
    Pa da ostanemo na dogovoru o odustajanju!

  14. Miloš каже:

    Mali dodatak

    Ne volim da ostanem dužan pa ću navesti jedan pasus iz buduće knjige koji je vezan za informatiku, možda malo sveobuhvatniju ali još uvek samo kariku.

    nefizička supstanca kao aktivni nosilac sledećih funkcija:
    – energetska i programska podrška svim aktivnostima fizičkih supstanci uključujući njihovo aktiviranje i programirano delovanje,
    – informativna baza svih događanja u Prirodi,
    – samoorganizujuće delovanje koje omogućava neprekidni razvoj ili evoluciju segmenata i Prirode u celini,
    – obezbeĎivanje energetske regeneracije segmenata Prirode kroz cikličnost programiranih procesa u odvojenim njenim segmentima;

    • Anonimus каже:

      Opet ste odbili da odgovorite na toliko jednostavan 1.stav a koristite izraze kao sto su „nefizicku supstancu“, „potreban a nedovoljan uslov“.

      KRAJ

Ostavite komentar na Institut za očuvanje mentalnog zdravlja