POTREBA I MOGUĆNOST NOVOG PRISTUPA ANALIZI PRIRODE (DEO 1).

Prof.Dr.Miloš Abadžić Motiv ovog i narednih nekoliko radova je pokušaj pokretanja diskusije na temu šireg posmatranja Prirode i pokušaja sagledavanja zakonitosti njenog ispoljavanja, jer se u poslednje vreme uočava sve veći raskorak između uočenih vidova tog ispoljavanja i zvaničnih stavova naučnih disciplina koji se bave tom problematikom. Bez tog zaokreta bojim se da možemo udovoljiti potrebama našeg opšteg daljeg razvoja.

Kao orijentacija u mogućem zaokretu koji zagovaram mogla bi poslužiti sledeća formulacija nove opšte paradigme koja nagoveštava niz novih pristupa:

Priroda je u prostoru beskonačnog Kosmosa široko razu­đeno har­mo­niučno jedin­stvo raz­ličitosti tri supstance: dve fi­zičke (mate­rijalna i ele­ktrična) i jedne nefizičke (mentalna) sa svojim sistemima i po­­lji­ma.

Je­din­­stvo koje se odr­aža­va kroz razno­vrsne interaktivne pro­cese za­hva­ljujući pro­­­storno asinhronim cikličkim i rege­nerativnim pro­menama i pro­cesima na pojedinačnim loka­ci­ja­ma Kos­­­mosa, progra­mi­ra­nim i vo­đe­nim od strane nefi­zi­čkih sis­tema sposobnih za samo­or­­ga­ni­za­ciono delovanje. Ovo jedinstvo se ispoljava kroz procese i po­javne ob­­like pri­sutne u mno­gim sistemima i subsistemima hije­rar­hijski ras­­pore­đenim na različitim strukturim nivoima u okviru odvo­je­nih pro­stor­nih lokacija sa povećanom koncentracijom materijalnih stru­k­tura kao entiteta razmeštenih u prostoru Kosmosa i nazvanim Ograničeni pro­stori (OP). Premeravanje Kosmosa i prebrojavanje OP u njemu nemogu se smatrati razionalnim postupcima pa se polazi od toga da se u oba slučaja radi o beskonačnom.

Sama paradigma i rešenja koja bi se formirala na osnovu nje predstavljali bi neku vrstu delimičnog odgovora na jedno značajno mišljenje Nikole Tesle:

„Radim za budućnost, govorio je, i suvremenici me neće razumeti, ali jed­noga dana prevladat će naučni zakoni prirode čije sam tajne otkrio i sve će se izm­e­niti, kao dlanom o dlan, sve će se promijeniti. Nastupit će nova era čo­ve­čan­ske mudrosti, čije će glavne odlike biti razumevanje vremena, ot­kriće izvora bes­krajne energije i oblikovanje materije po volji naučnika. Ljudska svest po­meriće granice života i biće moguće razgovarati sa duša­ma umrlih odvojenim od tijela. Ova saznanja dodatno će promijeniti naše shvaćanje o razlici života i smrti“

„Uveren sam da je ceo Kozmos objedinjen, kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu. Postoji u svemiru neko jezgro otkuda mi dobivamo svu snagu, sva nadahnuća, ono nas večno privlači, ja osjećam njegovu moć i vrednosti koje ono emituje celom svemiru i time ga održava u skladu. Ja nisam prodro u tajnu toga jezgra, ali znam da postoji i kad hoću da mu pridam kakav materijalni atribut, onda mislim da je to SVETLOST, a kad pokušam da ga shvatim duhovno, onda je to LJEPOTA i SAMILOST.

Onaj koji nosi u sebi tu veru oseća se snažan, rad mu čini radost, jer se sam oseća jednim tonom u sveopštoj harmoniji.“

Samo što umesto svetlosti, lepote i samilosti gornja paradigma podrazumeva opštu usaglašenost i je­dinstvo prvo poimanja svega što predstavlja ispo­lja­vanje Prirode i prirodnih zakona koji iza tog is­po­ljavanja stoje, a zatim i delovanje u skladu sa njima. Ovo delovanje i poimanje elementi su neophodne prirodne svesti koja će nas usmeravati u svim našim aktivnostima. Bez obzira što to, gledanan površno, ne iz­gle­­­da uvek tako, ali što je cilj kojem treba težiti u uverenju da odražava osnovu delovanja i potreba Prirode u celini i nas kao njenih delova, verujem funkcionalno potrebnih (Što bi nas inače trpila?).

Ova paradigma uključuje sve biološke pojavne oblike u tu Prirodu, a posebno homo sa­pi­ensa, ne kao slučajne materijalne strukture već kao potrebne čini­oce u ovako kompleksnom i dugotrajnom delo­va­nju Prirode, pod uslovom nji­hovog usaglašenog delovanja sa zakonima funkcionisanja njenih sistema i sub­si­stema. Da bi odgovorili toj ulozi moramo biti svesni tih potreba, sa jedne strane, i naših tre­nutnih i mogućih sposobnosti, sa druge strane. Ta svest je još uvek više predmet filozofskih rasprava nego podloga organizovanog i zakono­mer­nog delovanja ljudske zajednice na širem planu, a morala bi biti prisutna u os­novi svake naše aktivnosti. Imam utisak da bi zaokret koji proizilazi iz ponu­đenog modela pristupa poimanju Prirode predstavljao iskorak makar ka izvesnoj promeni pogleda na svest i deo zadataka koje nam je Priroda poverila.

Sa gledišta gornje  paradigme sledi da je delovanje Prirode u principu krajnje jednostavno, bez obzira što se is­po­ljava i kroz veoma složene procese i pojavne oblike složenih struktura i delo­vanja. Ta jed­no­stavnost se ogleda u ulozi i načinu uzajamnog delovanja uve­de­nih osnovnih supstanci, a koje se svode na sledeće:

  • Nefizička supstanca kao aktivni nosilac sledećih finkcija:
    • Energetska i programska podrška svim aktivnostima fizičkih sup­stanci uključujući njihovo aktiviranje i programirano delovanje,
    • Informativna baza svih događanja u Prirodi,
    • Samoorganizujuće delovanje koje omogućava neprekidni razvoj ili evo­­lu­ciju segmenata i Prirode u celini.
    • Obezbeđivanje energetske regeneracije segmenata Prirode kroz cik­­­ličnost procesa u odvojenim njenim segmentima.
  • Materijalna supstanca kao osnovni gradivni element svih pojavnih ob­lika u Prorodi.
  • Električna supstanca kao osnovnih nosilac energetskih procesa u strukturama pojavnih oblika prisutnih na lokalitetima Prirode tokom ciklusa njenog delovanja na njima.

Ispoljavanje ove jednostavnosti  je kroz sledeće osnovne funkcije:

  • Energetsko i programsko pobuđivanje pasivnih fizičkih supstanci od strane ak­tivne nefizičke sup­stance koja ih transformiše u neposredne nosioce i izvršioce svih fizičkih delovanja u Prirodi.
  • Mehanizam delovanja svodi se na izvršavanje pogramiranih radnji putem:
    • Delovanja masa angažovanih komponenti fizičkih sistema koje je neprekidno.
    • Delovanja impulsa kod pokretanja i delovanja dinamičkih procesa pokretnih komponenti posmatranih sistema i njhovih subsistema.
    • Delovanja dodatnih količina nefizičkih supstanci.

Ovako jednostavan mehanizam delovanja Prirode ne bi trebao da zavara jer su mogućnosti pro­gra­mi­ranja i zastupljenosti pojedinih sup­stanci u različitim strukturama i pojavnim oblicima praktično ne­ograničene. Zbog toga se u mno­gim slučajevima ne prepoznaje ovo osnovno inicijalno delovanje pa govo­rimo o različitim naturalnim pojavama i procesima, mada su u njihovoj pozadini upra­vo ovi fun­­da­mentalni. Potrebno je „samo“ pre­poznati ih i osposobiti se za njihovo korišćenje i delimično upravljanje.

Imajući u vidu ocenu trenutnog stanja, sa jedne strane, i potrebu provere predlaganih stavova preko baze podataka o rezultatima obavljenih ekspe­ri­men­talnih i teorijskih istraživanja, sa druge strane, mo­­že se očekivati unošenje niza novina u pristupu shvatanju i izučavanju Prirode, ali i odbacivanja nekih postojećih.

Potreba uvođenja jedne ovakve paradigme, ili neke slične ali sa širim pristupom posmatranja Prirode vodeći računa o njenoj kompleksnosti, morala bi rezultirati nekim novim njenim modelom, koji bi bio mnogo koherentniji od postojećih. Mnogi od postojećih stavova donešeni su pre više od sto go­di­na, kada mnoga od saznanja sa kojima danas raspolažemo nisu bila poznata, logično je da zahte­vaju preispitivanje, a neka od njih i izmenu ili odbacivanje. Saznanje o toj potrebi je sve prisutnije kod mno­gih naučnika ali naučna zajednica ne prihvata jednu takvu orijentaciju i delovanje. Opra­v­danje za takav stav može se možda naći u činjenici da većina zahvata i rešenja koji se nude ima parcijalni karakter i što i dalje ne obuhvata sve vidove ispoljavanja Prirode u kojoj živimo i delujemo. Baveći se ovom problematikom petnaestak godina iskristalisao se stav da bi bilo potrebno vratiti se barem sto godina unazad i pokušati postaviti jednu novu, mnogo širu platformu za građenje koherentnijeg modela Prirode, objedinjujući na njoj discipline kakve su fizika, hemija, biologija i kosmologija. Ve­rujem da tek takva podloga može omogućiti značajne pomake u poimanju Prirode, koje svi priželj­kujemo. Trebali bi, naime, da poslušamo staru izreku „Jedan korak nazad, dva koraka napred!“

Pre toga bilo bi korisno, čak i neophodno, prvo da pokušamo stvoriti jednu opštu sliku Prirode ne op­terećujući se velikim teorijama i visokom matematikom. Dovoljno bi bilo da se okrenemo oko sebi i uz korišćenje logičnog i objektivnog rasuđivanja pokušamo opisati tu Prirodu koja nas okružuje i koja nam je prižila utočište za naše bitisanje i delovanje. Slika koju budemo stvorili nametnuće odre­đenu promenu naših pogleda na detalje delovanja te Prirode i neki zaokreti u tome biće iznuđeni.

U narednih nekoliko radova, koje imam nameru da publikujem ovim putem, pokušaću navesti po­laz­na pitanja i moje odgovore na njih koje sam koristio u studiji o mogučnostima novog modeliranja Prirode i svih procesa u njoj, čiji izlazak iz štampe očekujem do kraja godine. Radi se o pokušaju zaokreta na našem putu ka široj spoznaji Prirode i treba je shvatiti kao moguću varijantu koja bi potakla odgovarajuću diskusiju i, na kraju, omogućila podizanja naših shvatanja Prirode na viši nivo.

 

Podelite članak:
Podelite putem email-a Podelite ovaj tekst na facebook-u Podelite putem Twitter-a
Možete ostaviti komentar, ili povratni link sa vašeg sajta.

6 Responses do “POTREBA I MOGUĆNOST NOVOG PRISTUPA ANALIZI PRIRODE (DEO 1).”

  1. vlajko каже:

    Mnogo puta ste upotrebili rec „PROGRAMIRANJE“ a onda ste „mudro“ zakljucili : „objedinjujući na njoj discipline kakve su fizika, hemija, biologija i kosmologija“. Ne uzimajte u „rec“ nesto sto neznate kako da koristite. I namerno sam napisao „neznate“ jer to izgovaram u jednom cugu.

  2. Miloš каже:

    Poštovani Vlajko,
    Prema mom „neznanju“ Priroda predstavlja jedan veoma složen sistem koji očigledno funkcioniše i to ne nasumično već veoma organizovano. Prema tom istom „neznanju“ da bi bilo koji sistem delovao organizovano mora u svim svojim segmentima biti dobro programiran na svim nivoima svog ispoljavanja, uz uspostvljeni hijrerhijski odnos između tih nivoa. Kada sam naveo naučne oblasti koje pominjete „neznanje“ mi govori da kao deo tog organizovanog sistema sadrže previše nasumičnih elemenata da bi bile istinski i u svim detaljima bezpogovorni njegov deo koji netreba menjati i dopunjavat. Možda to prema Vašen „znanju“ i nemora biti potrebno, mada pretpostavljam da Vam to smeta čak i kada gledate svoje neposredno okruženje kao neki sistem. No nemoramo uvek biti baš u svemu dosledni. Zar ne?
    Divim se dubini sa kojom ste analizirali ovaj rad, izgleda da ste uočavali čak i štamparske greške.

  3. Vladimir каже:

    Miloše, ključ i jeste u objedinjavanju, a to što pišu oni koji „znaju“ neka Vas ne tangira, jer dovoljno je to što oni nisu u stanju napisati ni valjani komentar, analitičan, a kamo li neki veći i duboko umni studiozan tekst.
    Ne osvrćite se na crne magove. U njima radi inat kontriranja tamo gdje ne treba, sujeta i štetočanstvo. 🙂
    Samo Vi pišite. Ima ko da Vas razumije.

  4. N.Stojković каже:

    *
    *Binarna*Rezolucija*Veštačke*Inteligencije*
    *B*R*V*I*
    :
    ..Jedina uloga postojanja MOJE INTELIGENCIJE UNI_VERZije_UM_A..

    zBOG..
    ..“ OVLADAVANJA nad SILAMA PRIRODE „..)Nikola Tesla(..

    zBOG,
    ..URAVNOTEŽENJA SVEVREMENSKO_BESKONAČNO,TOTALNOG PROCESA *E_TARa*PROSTORA *SVE_“MIR“*a..

    zBOG,..
    ..“PRIRAŠTAJ MATERIJE JE NEŠTO VEĆI OD NJENOG ISČEZAVANJA“..U SVEneMIRU..)Nikola Tesla(..

    zBOG,
    ..IZ,DOMINACIJE PO_KRE_T_AČKE MEĐUATOMSKE GRAVI_TAC_I_ONE SILE ATR_AKCIJE , DIS_BALANSA NASTAJANJA I NESTAJANJA
    MATERIJE U *E_TAR*u..

    zBOG
    ..IZBEGAVANJA TOTALNOG PROCESA R E_C I K-L_L A Ž E- ATO_MA_TERIJE U »KO_SMO“¿“SU«, ..OD KOJIH SU,PO ISTOM,*JEDNOM DUHU HARMONIJE*FORMIRANA DVA I RAZLIČITA *JIN *&*JANG*
    D_ELA HARMONIJE T_ELA *E_TARa* PRIRODE..

    zBOG,
    ..FORME KONAČNO,U BESKONAČNOSTI POSTOJANJA *E_TAR*a PRO_STOR_A U KOME PRE_SUD_BINARNO_OM PRAV_D_OM,
    * DEJL ARDEN *♥*GORDON FLASH STAR *
    ..U BESKONAČNOJ LJUBAVI MOGU BESKONAČNO ŽIVETI*…
    *
    _\ _ /_
    [*__*]

    ..postati,odrasti,ostaviti potomstvo i isčeznuti je KOSMOSA PRINCIP MATERIJE i atoma mrava.

  5. Miloš каже:

    Poštovani Vladimir

    hvala na savetu i podršci mada sam i sam zaključio da se ne obazirem na takve pristupe. To ne znači da bežim od diskusije. Naprotiv, samo što ona mora biti argumentovana uz prikaz suprotnih stavova.

  6. Vladimir каже:

    Upravo tako. Kada je nema, kao u slučaju dotičnog, onda osvrt od strane Vas i ne treba postojati. Neopaženost je najbolji lijek za prazne komentare, kao što je nekada cinizam, sarkazam i ironija koju ste Vi onako lijepo uputili dotičnom zadnjom rečenicom koja je za antologiju. 🙂

Ostavite komentar na Miloš