Kako izgraditi svoje Zavičajno imanje?

Gledajući sve što se dešava širom sveta- ratovi, monetarni kolaps, poskupljenje hrane u svim delovima sveta, posebno sve manje kvalitetne hrane za ljudsku ishranu, samo po sebi se postavlja pitanje kako sve to izbeći i prevazići?! Odgovor i nije toliko komplikovan koliko to na prvi pogled izgleda. Potrebno je malo zaviriti u prošlost naših predaka i uključiti zdrav razum.

U seriji knjiga “Zvoneći kedri Rusije” Vladimira Megrea su iznete sve osnovne postavke i data uputstva na koji način izgraditi svoje Zavičajno imanje. Ovaj tekst će ići u detaljnu i praktičnu razradu ideja iznetih u gore navedenim knjigama. Za početak je potrebno da se shvati da naš dosadašnji način života nigde ne vodi, tačnije vodi ka novoj katastrofi…nemamo više ni zdravu hranu, ni čist vazduh, zemljište je zagađeno, elektromagnetna i zračenja mnogih mobilnih mreža pokrivaju gotovo celu zemlju. Sve to izuzetno nepovoljno utiče na zdravlje čoveka, štaviše toliko nepovoljno da smo vodeći u svetu po broju obolelih od raka, po infarktima i sl.

 

Kako izaći iz svega toga? Tako što ćemo vratiti Ljubav i zdravlje u svoju porodicu i Zavičaj u celini. Rešenje je kupiti 1 hektar zemlje i obrađivati ga sa ljubavlju i pažnjom. Mnogi će reći odakle nam novac za 1 hektar zemlje? Pa, trenutna cena hektara zemlje u Srbiji je od 2000-4000 eura, odnosno košta manje od polovnog automobila kakvim se većina stanovništva vozi, a daje nam mogućnost da samostalno proizvodimo sve što nam je potrebno za ishranu i za zdrav život cele porodice, ali hajdemo redom na naš mali put u lepšu budućnost.

 

Kako se bira mesto na kome ćete ustanoviti svoju lepšu budućnost i koje uslove je potrebno imati? Za početak ne manje od jednog hektara površine, sa izvorom ili bunarom pitke vode. Zašto ne manje? Manja površina ne daje dovoljno mogućnosti za lep život sa minimumom rada, a značajno veća površina traži mehanička sredstva od kojih se u stvari i sklanjamo, tako da je površina od jednog hektara ili malo više sasvim optimalna. Neovisnost o izvoru vode je fundametalna iz mnogo razloga, počevši od fluorizacije i hlorizacije vode, pa do toga da u gradu jednostavno neko može sve česme da zavrne po svom nahođenju ili digne cene u nebesa. Sledeća stvar koja nam je neophodna je naš sopstveni autonomni sistem energije. Možemo kombinovati solarne sisteme sa vetrogeneratorima ili hidroturbinama. Stvar je slična kao i sa vodom, ne zavisimo ni od koga. Sistem za snadbevanje energijom treba skalirati po svojoj potrebi….a treba pre toga dobro razmisliti šta nam je STVARNO potrebno. Navike i komfor koji su nam nametnuti preko medija nam ni na koji način ne koriste, štaviše smanjuju nam, uslovno govoreći, rok trajanja, slabe naš orginizam koji postaje podložan bolestima i na kraju čovek ne može da se izbori sa svim tim.

 

Da bismo znali koje parče zemlje je za nas, moramo ga izabrati sa našim životnim saputnikom. Ako vaše Duše osete da je to mesto na kojem žele da provedu svoj život, ostave ga svojim potomcima i na njega da dozovu svoje pretke, onda dvojbe nema da je to pravo mesto.

 

Kako urediti svoje imanje, šta na njemu posaditi? Anastasija, junakinja knjiga Vladimira Megrea to objašnjava ovako: Barem polovinu imanja treba da zauzima šuma sa voćnjacima. Zatim, jezerce veličine od 1-10 ari…2-3 ara je najbolje. Posaditi treba sve ono što u krugu od 150km prirodno raste, I što raznovrsnije, jer nam je za ishranu potrebno bar 150-200 biljnih vrsta. Baštu koju sadimo sa posebnom pažnjom treba negovati. Da bi biljke bile baš za nas postoji postupak pri sadnji koji omogućava biljkama da znaju šta nam je tačno potrebno i šta nedostaje našem organizmu, a sastoji se u sledećem: svako seme koje želimo da posadimo treba da držimo 9 minuta ispod jezika da bi biljka upila naš DNK i dobila informaciju o tome šta nam je potrebno. Zatim, treba položiti seme između dlanova i držati ga tako tridesetak sekundi. Među dlanovima svojim seme držeći potrebno je stajati bos na komadu zemlje gde će se odvijati sadnja. Otvoriti dlanove, i seme koje leži u našim rukama pažljivo prineti svojim usnama i izdahnuti na seme iz svojih pluća vazduh. Ugrejati ga dahom svojim, i to što postoji u nama, maleno seme će upoznati. Onda je još nužno držati otvorene dlanove tridesetak sekundi  nebeskim telima seme predstavljajući.

 

Seme će ustanoviti trenutak svog izlaska. Planete sve će mu pomoći u tome! I za nas će izdancima potrebnu svetlost darivati. Zatim, seme u zemlju možemo posaditi. Ni u kom slučaju ga ne treba odmah zalivati, da se ne bi sprala pljuvačka koja je obavila seme, i obaveštenje o nama koje je seme u sebe upilo. Po isteku tri dana od sadnje dozvoljeno je zalivanje. Sadnju je neophodno sprovoditi u pogodnim danima za određeno povrće (to je poznato po mesečevom kalendaru, npr. od Marije Tun). Ranija sadnja bez zalivanja nije tako strašna kao prekasna. Ne treba uništavati sav korov pored sadnica, već od raznih vrsta ostaviti bar po jedan (korov se može podrezati).  U vreme rasta, treba dolaziti u dodir sa biljkama- barem jednom u toku njihovog sazrevanja. Poželjno je prilaziti im u vreme punog meseca i doticati ih. A plodovi će imati najdelotvorniji uticaj ukoliko se upotrebe najkasnije tri dana od branja.

Pri polaganju sadnica obavezno je svojim rukama i prstima, bosih nogu izgnječeti zemlju i pljunuti u rupu. Najvažnije je – zasititi obližnji deo prirode vestima o sebi, samo je tada lekovit učinak, te će čak imunitet organizma biti znatno uvećan.

 

Naravno uzgajanje bilja i sadnica na Zavičajnom imanju podrazumeva APSOLUTNO nekorištenje bilo kakvih hemijskih sredstava i genetski modifikovanih organizama. Seme se može naći od komšija, prijatelja, a onda ga sami možemo ostavljati i čuvati. Takođe je mehanizaciju i sredstva sa benzinskim motorima potrebno izbaciti iz upotrebe ili bar maksimalno smanjiti. Mogu se koristiti bio preparati na bazi koprive i paradajza. Takođe preporučujem da se pogledaju video klipovi Seppa Holzera  http://www.youtube.com/watch?v=hOz4YgmrJas koji u Alpima na nadmorskoj visini između 1100-1500 metara uzgaja oko 500 biljnih vrsta, među kojima su neke iz subtropskog pojasa. Orjentacija prema stranama sveta, pedološki sastav zemljišta, klimatsku uslovi, kvalitet i sastav vode se za svaku lokaciju mogu ispitati ponaosob i zahtevaju mnogo više prostora za opis.

 

Sledeća bitna stavka su životinje. Autor ovog teksta već duže vreme ne jede životinjsko meso, ali smatra da su životinje itekako potrebno na imanju zbog njihovih produkata koji su od velike koristi čoveku. Ali treba naći vrste koje su naučile da same sebi nalaze hranu, kao što je to i danas slučaj na Pešteru gde konji, krave i koze sami sebi nalaze hranu i u sred zime, a još daju i čoveku vrhunske proizvode za ishranu. Da bi čovek bio potpuno zdrav potrebno mu je da ima najmanje 200 biljnih vrsta u ishrani. Današnji čovek se hrani sa prosečno 20 i to uglavnom biljkama tretiranim sa gomilom pesticida, fungicida i insekticida. Potrebno je izvesno vreme i volja da bismo se vratili u prirodan tok ishrane.

U međuvremenu, nadamo se da će i zakonska regulativa postati pozitivnija i omogućiti i onima koji nemaju dovoljno sredstava da dođu do svog Zavičajnog imanja na svoju i sreću svoje dece i Domovine u celini.

 

Suština Zavičajnog imanja je u tome da svaki čovek, porodica stekne ekonomsku, materijalnu i energetsku nezavisnost. Da postane Slobodan. Da se Ljubav vrati i ostane zauvek u porodici, da se živi zdravo, udiše zdrav vazduh i pije čista voda. Da se vrati osmeh na lica ljudi. Da svi zajedno idemo ka lepšoj budućnosti.

 

Posebnu pažnju treba obratiti na samoniklo jestivo bilje, lekovito bilje, gljive, orjentaciju u prostoru, stare ručne alate, vezenje, tkanje, pravljenje odeće i sl. Zbog toga ćemo organizovati seriju seminara iz različitih oblasti kako bi ljudi koji to žele bili u mogućnosti da brzo i efikasno savladaju sve potrebne veštine za život u prirodnom okruženju.

 

Podrobnije informacije možete naći na sajtu www.zvonecikedrisrbije.com ili na tel +381652377189

 

Ranko Lasica

Zvoneći kedri Srbije

Имамо задовољство да Вас позовемо на

семинар:

КАКО ИЗГРАДИТИ СВОЈЕ ЗАВИЧАЈНО ИМАЊЕ!


Тема семинара: Како организовати самосталан или породични живот  на земљи, у потпуном складу с природом, уз високу или потпуну независност од постојећег система технократског и потрошачког друштва… Од избора места за живот, уређења имања, до образовања деце… Како живети природно?

 

Време одржавања: 24 i 25 септембар од 15-17h ; 18-20h

Место: Школа страних језика Моги, Теразије 39 I спрат

Предавач: Ранко Ласица, директор ИП «Звонећи кедри Србије»,

Цена семинара:70e

Пријаве и информације: Ранко Ласица 0652377189

САДРЖАЈ СЕМИНАРА:

1. ИЗБОР МЕСТА ЗА ЖИВОТ

а) равница, брда или планина

б) положај места у односу на стране света

в) просечна годишња количина падавина (по месецима)

г) ружа ветрова

д) геолошко-педолошки састав терена

ђ) приступ питкој води

е) Како узети узорак воде, хемијски и микробиолошки састав и ПХ вредност воде

 

2. КОНЦЕПТ ИМАЊА: ПЕЈЗАЖНА АРХИТЕКТУРА, ЖЕЉЕНА ЕКОНОМИЈА,

СНАБДЕВАЊЕ ЕНЕРГИЈОМ И ВОДОМ, ИЗГРАДЊА КУЋЕ…

– Самоодрживо или за повремено коришћење

– Тип куће: дрво, камен, земља, слама, плетено пруће или комбинација

– Са животињама или без?

– Самостални извори енергије: ветар, соларна, хидро…

– Вода: природни извор, копање бунара или дубока издан…

 

3. ПРИПРЕМА БАШТЕ И ИСХРАНА: Шта садити а шта брати? Исхрана самониклим јестивим биљем из Божје баште. Шта и како кувати? Спремање зимнице. Методи Сепа Холцера и Мартина Крафорда

 

4. ЖИВОТИЊЕ НА ИМАЊУ: Козе, кокоши, гуске, пас, мачка, овце, коњ, магарц, говеда

5. ПОКУЋСТВО:  кухиња, намештај, одећа, ручни алат , грнчарски точак, израда керамике

6. ПРАВЉЕЊЕ ОДЕЋЕ : Лан, конопља, вуна, памук, коприва, животињске коже; начин и технологија рада

 

7. ЕКОНОМИЈА – ОД ЧЕГА ЖИВЕТИ:

а) кућне радиности: плетење, штрикање, везење, ткање

б) сушење воћа, прављење зимница, сушење гљива, скупљање лековитог биља, расадници, етерична уља

в) дрводељство, грнчарство и керамика, организација радионица из старих заната

г) туристички и планинарски водичи

д) физичке припреме и обука

ђ) школа јахања

е) продаја вуне, козјег, овчијег или крављег сира, продаја јаја, сезонског воћа и поврћа

 

8. ОБРАЗОВАЊЕ: Како убрзати образовање деце без потребе за класичном школом

Podelite članak:
Podelite putem email-a Podelite ovaj tekst na facebook-u Podelite putem Twitter-a
Možete ostaviti komentar, ili povratni link sa vašeg sajta.

5 Responses do “Kako izgraditi svoje Zavičajno imanje?”

    • Ova ideja i inicijativa je interesantna. U Beogradu i u drugim gradovima nema posla, nema hrane, gladuje se. Sela su prazna a zemlja ne obradjena. Zemlja koja moye da nahrani ne samo Srbiju, vec jos tri puta vise naroda.
      Sta se to desilo da narod srlja u gladovanje i u nezdravo okruzenje?
      To se radi planski, sa ciljem da jedemo samo hranu iz velikih pekara, mlekara, fabrika konzervi i sl. Samo na taj način nam se može oduzimati sve sta zaradjujemo. Radimo samo za njihovu zatrovanu hranu.
      Od zarade na toj nezdravoj hrani 5% stanovništva je vrlo bogato, a 95% su nesto srednjaci, a najviše uboga sirotinja.
      Tragično je sto ni država nema novca za svoje potrebe, jer sve uzimaju bogatasi, tajkuni, kriminalci, koji ne zavise od patriotizma i ni od jedne države.
      EU nece više da nam dozvoljava da susimo šljive, da pečemo rakiju, da pravimo sir, sušimo voće, pravimo ajvar. Moraćemo da kupujemo samo iz prodavnica hranu koju nam nude bogati, da se još više obogaćuju.
      Mi posatajemo sve siromašniji, sve manje školovani io razovani, zatrovanii bolesniji. Ipak, svi jurimo kao muve bez glave ugradove, a napuštamonasa lepa imanja i lepu oprirodu na selu.
      I ono malo stanovništva koji se bave poljoprivredom mora da se registuju, daa kupuju njihvoseme, djubrivo, hemijska preparate, pa seljaku ne ostaje ništa kada sve to namiri.
      Familije bi srećno živele u prirodi, na svojim imanjima, imali biuvekšta da jedu, čime da se greju, radili bi svojim konjima, ne bi plaćaligorivo i druge hemnikalije, seme i dr.
      Imali bi vremena za život i zabavu i bili bi srećni i zdravi.
      Medjutim, masoneri i tajkuni su se pobrinuli da uveedutkvo uredjenje država da pod imanom „DEMOKRATIJA“ svim državam upravljaju globalisti, preko svojih pulena koje postavljaju na celo država. Ako neka država neće da sluša globaliste oniorgnizuju demonstracije,pobune i gradjanski rat,da bi intervenisali pod izgovorom „zaštita ljudskih prava“ i postavilinačelo ržave lidere kojiće slušati EU, NATO, SAD i druge.
      Kina se najbržerazvija, jer nije dozvolilauvodjenje nereda putem više partija, a uvela i uvodi sve tehnološke, komercijalne, socijalne, medicinske i druge naučne discipline.
      Spasiće se one porodice koje se budu na vreme vratilele u prirodu, da se hrane hranom koji sami proizvode,, da ne kupuju zatrovanu i skupu hranu, da ne žive u zatrovaim sredinama u gradovima.
      Komunikaciju sa tekovinama kulture, zabave, obrazovanja, zdravog života i opšte sa komunikacijama se može u selu bolje i jeftinije u selu realizovati nego u gradu.
      Deca misle da je sreća raditiu nekoj kapilastički jakoj zemlji, ali je topogrešno, j er će itamopčreko80% stanovništva bitisirotinja i beda.
      Srbi u Srbiji su srećni jer imamo podneblje i prirodu koja daje sve šta nam t reba. Taogde ima lepih plaža ne radja ništa, već se samo tr4oše novci.
      Vreme je da se naša omladina okrene sebi i svojoj budućnosti.

  1. Es ist die letzte Zeit die realität zu erkennen. Globalle systeme (USA, EU…) bringen uns eine unhumanische Zukunft. Wir werden nicht mehr dürfen selbst für uns machen, sondern alles müssen kaufen: Brot, Milch, Fleisch, Obst,Gemüse….
    Früher, und jetzt aber selten noch, mann kannte zu hause Brot backen, Schnaps fermentieren, Käse, machen, Obst und Gemüsen troknen…
    Aber wenn die EU in Serbien nach 8 Jahre kommen wird, auch in Serbien wird man nicht mehr privat produziren, sondern nur unter der Kontrolle des Stastes.
    Serbische Boden sind in der Lage die Ganze Bevölkerung zu ernähren,und nichts von Nahrungsmiteln zu kaufen. Serben sind gewöhnt selbe alles zum Essen zu machen. Schade, es wird sehr schlimm nach einige Jahren sein.

    Wenige Reiche werden immer reicher und reicher werden, und 95% immer armer werden.

  2. Dr Ljubomir Jovanović каже:

    SPAŠAVANJE GRADSKE SIROTINJE, ONE KOJI SE HRANE NA KAZANU, KOJI SPAVAJU NA ULICI, KOJI SE HRANE IZ KONTEJNERA

    U Srbiji ima preko 42.000 praznih kuća na selu i neograđenog zemljišta. Danas čove može da živimnogobolje na selu nego u gradu.
    – Ne plaća stanarinu, grejanje, prfevoz bus-a
    – Hrani se svojom hranom iz bašte, koju obradjuje ručno,
    – greje se drvima iz okolinje,
    – vodu vadiiz svoga bunara,
    – kupi jednu kozu za 30evra i hrani mlekom celu porodicu,
    U selu ima:
    – TV programe, satelit isto,
    – mobilni telefon,
    – kompjuter i internet,
    – dobrekomunikacije da ide u pozorište, na sajmove, kongrese, skupove razne vrste,

    Decu u selu može lakše odgajati, pored roditelja, hrane se i spavaju zdravo, roditelji su zajeedno.
    ISELITE SE IZ GRADOVA

    U jedno selo trba da se useli najmanje 5 do 10 porodica koji se poznaju izmedju sebe. Tamo se svi družem, a deca se igraju,školuju zajedno. Muškarci nešto rade, a mohgu da zarade više nego da rade za nekog tajkuna u gradu Radi za sebe, ništa ne kupuje, ne treba mu novac za život, većsamoza luksuz, pa radi samo ako hoće da se luksuzira.
    Iz sela može lakše da školuje svoje dete, da studira. Danas je sve moguće preko interneta, diplome se dob iju i na daljini.

    Preselite se iz sirotinje gradske. Postanite gospoda u svojim kućama.
    Kuću na selu možeš najmanje za 5 godina dobiti besplatno, a za te godine možeš da je kupiš. Za 2.ooo evra se na selu kupuje odlična kuća. Ako je sam gradiš, možeš od slame, drveta, zemlje da napraviš dvorac. Samo tvojim radom, kao Amerikanci.

  3. ema petrovic каже:

    Imam vikendicu pored aerodroma NIKOLA TESLA od 20 kvm, tehnicku vodu, struju, poljski wc .Pored toga 18 pasa /2 na pansionu da bih mogla da izdrzavam ostale /.Plac je u celosti ogradjen punim blokom do 2m visine.Tehnoloski sam visak iz Banke, pa zbog toga sto sam bez primanja provodim dane na placu sa mojim psima.Muz je u stanu u Beogradu i svakodnevno nas obilazi i donosi potrepstine.
    Ove godine sam htela da posadim bastu sa povrcem.Nisam upucena kako to da uradim .S obzirom da ce se u naselje doseljavati uskoro i komsije i biti blizu mog placa , ta me mogucnost onespokojava jer ne vole svi pse , a ni njihovo lajanje , a i avioni se sve cesce cuju /ranije nisu dok nisu otvorene jos neke piste ,a bice jos poneka /.Zelja mi je da imam imanje od 1 ha , da se oslobodim straha od zlonamernih ljudi, da mi kere slobodno setaju i laju do mile volje a i domace zivotinje bih volela zbog produkata poput mleka i jaja.Umrle bi od starosti /da napomenem/.Ako sam na brdu bojim se klizista, ako sam nisko bojim se poplava , prizeljkujem i ruzu vetrova, potocic, izvor – sve ono sto je u tekstu opisano .Da li ima takvo mesto da se prodaje, da je zemlja zdrava za povrce /? Ovde se posle svake kise napravi blato i ne verujem da je neka kategorija koja vredi.Da li ce uskoro biti neki slican seminar ?Ili gde da nabavim podrobnija obavestenja ?
    S postovanjem -Ema i Milos Petrovic
    Beograd

Ostavite komentar na Dr Ljubomir Jovanović