MUDRAC SA SAMOSA- PITAGORA, MISTIK I NAUČNIK (3.DEO)

Piše: Tatjana Nastić Domazet
MISTERIJSKO UČENJE

…ZLATNI STIHOVI: Besmrtne bogove najpre, po zakonu kakav je propis,
poštuj i zakletvu čuvaj, a zatim dične heroje,…

Celinu uvida u pitagorejsko učenje možemo dobiti tek sveobuhvatnim uvidom u misterije koje je tumačio samo matematicima, dakle onima koji su stupili na put posvećenja. Njima je govorio o Univerzumu, njegovoj strukturi, smislu života, o duši I spasenju.

O strukturi Univerzuma
Bog je Monada, Svejedinstvo, vrhovni um rasut preko celog univerzuma, prauzrok svih stvari, moć svih stvari. Božansko kretanje je kružno, telo od materije svetlosti, priroda od materije istine.

Sunce i ostale zvezde su božanstva, jer u njima preovlađuje toplota, a toplota je uzrok života. Mesec je obasjavan Suncem. Bogovi i ljudi su u srodstvu, ukoliko čovek učestvuje u toploti; zato bogovi vode računa o čoveku. Sunčev zrak prodire kroz vazduh, hladan ili gust; vazduh je hladan eter, a more i vlaga gusti eter. Taj zrak ulazi i u dubinu i sve oživljava. Živo je sve ono što učestvuje u toploti, zato su i biljke živa bića, ali nema sve dušu.

Svaka harmonična struktura može se definisati trijadom. Trijada sveta sastoji se od: 1. vrhovnog kraljevstva, nastanjenog besmrtnim, nematerijalnim i nepromenljivim bićima, 2. materijalnog kraljevstva, kojeg karakterišu neprekidne promene i smrtnost svih stanovnika. Između njih je 3. etersko kraljevstvo, Nebo, koje nastanjuju besmrtna nebeska tela, ali sačinjena od supstance u neprekidnoj izmeni.

U prirodi je sve deljivo na tri dela i sve se može razumeti ako se podeli na tri, odnosno postavi kao trougao. Univerzum je trostruk, sastavljen od Vrhovnog, Višeg i donjeg sveta. Vrhovni svet, sveprožimajuća duhovna suština, prožima dva niža. Viši svet je prebivalište besmrtnih duša, arhetipova, božanskih pečata, koji se u nižem svetu očituju preko svojih senki. Donji svet je dom onih bića koja su angažovana u materiji, dom smrtnih bogova, demijurga, heroja i demona, i na kraju ljudskog životnog talasa. Tri sveta su sistem spojenih sudova, prvi je posuda principa, drugi posuda inteligencije, treći posuda količine.

Kako gore, tako dole
Iz monade, jedinice, praprincipa svih stvari, proizlazi neodređena dijada, dvojstvo, koja je monadi, svom izvoru, materijalna podloga; iz monade i neodređene dijade proizlaze brojevi; iz brojeva, tačke; iz tačaka, linije; iz linija, površine; iz površine, čvrsta i osetljiva tela, čiji su elementi: vatra, voda, zemlja i vazduh. Ovi se elementi među sobom menjaju, prelaze jedan u drugi i spajaju se da bi stvorili živi kosmos, razuman, sferičan, u čijem je središtu Zemlja, i sama sferičnog oblika i svuda naseljena. Svetlost i mrak imaju podjednak udeo u vasioni, isto tako i toplo i hladno, suvo i vlažno. Ako preovlađuje toplo, imamo leto; ako preovlađuje hladno, imamo zimu; ako suvo, imamo proleće, ako vlažno, onda imamo jesen. Najbolje godišnje doba imamo kad su sve mase u ravnoteži, sveže proleće je zdravo godišnje doba, a jesen koja vene je nezdrava. Dan pokazuje istu razliku: rano jutro je njegov osvežavajući deo, a veče deo u kome dan vene, te je i nezdravije. Vazduh oko Zemlje je nepokretan i nezdrav, i sve što se nalazi u njemu je smrtno. Najviši sloj vazduha se stalno kreće, on je čist i zdrav, i sve što se u njemu nalazi je besmrtno i božansko.

Jedistveno zemaljsko biće tvore telo, duša i duh, kao što je jedinstveno božansko biće trojno, a čine ga Duh, duša i srce živog Univerzuma. Već tada su poznati nizovi Brama-Šiva-Višnu, ili Oziris-Izida-Horus. Docnije su ranohrišćani umesto jasne trijade Otac-Majka-Dete uveli niz Otac-Sin-Sveti duh, ujedinjene pod pojmom Svetog Trojstva, ali su se kontroverznim odbacivanjem ženskog božanskog principa udaljili od čitavog Logosa.

I čovek i svemir nastali su prema Božjoj slici i postoji stalna interakcija između onog što je gore, velikog čoveka, univerzuma, i onog što je dole, čoveka, malog univerzuma. Nebeska tela su vidljiva obličja duše, duha i uma, jednako kao što je ljudsko telo samo fizička forma, omotač nevidljivog duhovnog organizma. Telo je smrtno, deljivo, pasivno, duša eterična. Bez eteričnog elementa materijalni ne može ni da postoji, ni da se pročisti, ono je inertna, beživotna masa.

U svako stvorenje, jer je svako od Boga, Bog je utisnuo svoj pečat, koji ima svoj fizički otisak, a to je materijalno telo. Smisao postojanja svakog čoveka je da odbaci svoju nižu prirodu, i da se, vođen vlastitim duhovnim eterom, uspne u osmu sferu, odakle može preći u carsvo besmrtnika gde i jeste njegovo praporeklo.

O duši
Duša je izdvojeni deo etera, čiji je jedan deo topao a drugi hladan i razlikuje se od života. Ona je besmrtna, jer je besmrtno ono čiji je ona deo. Živa bića se jedno iz drugog stvaraju rađanjem i ne postoji spontano rađanje iz Zemlje. Seme je kap uma koja u sebi sadrži topao dah; kad se ulije u matericu, onda se iz mozga izdvaja ihor (limfa), vlaga i krv, iz čega se onda stvaraju meso, tetive, kosti, kosa i čitavo telo, dok duša i osećaji dolaze od toplog etera. Otprilike za četrdeset dana se oblikuje prvo zgušnjavanje (pagen), a po određenim harmoničnim odnosima rađa se dete za sedam, devet, ili najviše deset meseci. Ono u sebi nosi sve potrebne odnose koji sačinjavaju život, oblikovane u kontinuiran red, prema odnosima harmonije. Opažanje je neka vrsta toplog etera, oči su kapija sunca.

Čovekova duša je podeljena na tri dela: razum, pamet i hrabrost. Pamet i hrabrost imaju i ostale životinje, ali razum ima samo čovek. Sedište duše se pruža od srca do mozga, u srcu je hrabrost, u mozgu pamet i razum. Čula su kapljice koje dolaze od mozga. Razum je besmrtan, a sve ostalo je smrtno. Duše dobijaju hranu iz krvi, a duševne sposobnosti su strujanja vetra i one su, kao i duše, nevidljive kao što je i etar nevidljiv. Vene, arterije i tetive su veze duše; kad je ona snažna i zabavljena sama sobom, onda reči i njena dela postaju njene veze. Izbačena iz svog sklopa, ona luta vazduhom, a Hermes je njen čuvar. Zato ga zovu pratiocem i vratarom, on odvaja duše iz njihovih tela i vodi ih na odgovarajuće mesto. Čiste duše vodi na najviše mesto, a nečiste ne mogu da se približe čistima, ali ni jedne drugima, nego ih Erinije drže vezane neuništivim okovima. Vazduh je sav ispunjen dušama, koje zovemo demonima ili herojima. Oni ljudima šalju snove i predskazanja bolesti i zdravlja, i ne samo ljudima, nego i ovcama i ostaloj stoci; na njih se odnose i očišćavanja i okajanja, kao i svako proricanje i predskazivanje i slično. Najvažnija stvar u životu ljudi je da nagovore duše na dobro ili na zlo. Blaženi su oni koji imaju dobru dušu; a oni koji imaju lošu dušu nikad ne mogu biti spokojni.

Psihe, duša, je medijator, posrednik između duha i tela, i izvire iz Duše sveta. Ona je most između Ideje i materije i na očitovanje je pokreće sila Erosa, odnosno ljubavi. Slepa i zbunjena sila u mineralnom obličju, individualizovana u biljci, polarizovana između osećaja i instinkta kod životinje, ona se laganim i postepenim procesom uzdiže ka svesnoj monadi i vidljiva je već kod nekih viših životinja. Životna sila i duhovni element postoje u svakom carstvu, samo u različitim količinama. U svetu bakterija, donjem carstvu, duševna sila zadržava se nemerljivo dugo, nekad i posle kosmičkih revolucija, prelazeći na viši nivo tek nakon krupnih promena na planeti. Fluidna, nepolarizovana duša minerala i povrća vezana je za element zemlje. Duša životinja, snažno privučena zemaljskom vatrom, ostaje nakon smrti u telu još neko vreme, a potom se vraća na planetu i reinkarnira u svojoj vrsti. Niži slojevi atmosfere naseljeni su elementalima ili dušama životinja koje imaju svoju ulogu i mesto u životnom ciklusu i veliku okultnu moć nad čovekom.

Nejasna ali neuništiva individualnost, božanski je pečat Monade u kojoj Bog želi svesno da se očituje. Monada razvija u sebi samoj skrivene principe. Polarizovana sila postaje sposobna za osećaje, senzacije postaju instinkt, a instinkt narasta do inteligencije. U meri u kojoj treperi i svetli plamen svesti, duša postaje nezavisna od tela i ponovo sposobna za samostalno postojanje. Ovo učenje nalikuje ezoterijskim tradicijama Indije i Egipta, po kojima je ljudsko postojanje počelo na drugim planetama, gde je materija daleko manje gustine, a u gasovitim telima duša se mnogo lakše inkarnira.

O uzdizanju u jedinstvo
Centralna duhovna praksa je uzdizanje u Jedinstvo, u hrišćenstvu docnije opisanom kroz pojam spasenja. Ono se prevashodno može ostvariti zahvaljujući principu da „slično prepoznaje slično“. Dakle, ko poznaje Jedno, postaje Jedno. Čoveku su moguća tri puta uzdizanja:

ZLATNI STIHOVI

Besmrtne bogove najpre, po zakonu kakav je propis,
poštuj i zakletvu čuvaj, a zatim dične heroje,
i još bogove poštuj pod zemljom, po zakonu radeć’.
Poštuj i roditelje i najbliže srodnike svoje.
A od ostalih biraj za druga najboljeg od svih.
Rečima popuštaj blagim i delima korist što nose.
Prijatelja svoga ne mrzi zbog pogreške male,
dokle god možeš, jer sila do nužde boravi blizu.
To, eto, znaj, a navikni vladati ovim:
trbuhom najpre i snom i požudom polnom i gnevom.
Sramotu nikakvu nikad ne čini, ni s drugom,
ni kad si sam; od sebe se najviše stidi.
Zatim, pravdu izvršuj i delanjem svojim i rečju,
nemoj se navići da, ma u čemu, nerazborit budeš,
nego znaj da je svima smrtnicima suđeno mreti,
bilo ti drago da novac stekneš il’ izgubiš opet.
A što, božanskom sudbom, smrtnici imaju muka,
kakav god udes da imaš, podnesi i nemoj se ljutit,
Priliči pomoći koliko možeš, ali misli ovako:
ljudima dobrim od toga Sudbina ne poklanja mnogo.
Mnogi govori ljudima stižu, ima i loših i dobrih;
nemoj se čuditi njima i ne daj da srce ti taknu.
Ako se laž koja zbori, ti blago odstupi, uzmakni.
A što ti kažem, to gledaj da svagda se izvrši u svemu:
neka te niko, ni rečju, ni delom, ne podstakne da što
učiniš ili da rekneš, što nije korisno za te.
Razmisli pre nego počneš, da ne bi učinio ludost;
svojstvo je jednog čoveka da radi i govori ludo.
Nego izvršuj ono što neće te docnije mučit.
Ništa ne čini što ne znaš, no uči ono što treba,
tako ćeš moći svoj život provesti u najvećoj sreći.
Niti za telesno zdravlje ne valja nehajan biti,
ali u piću i jelu i vežbama umeren budi.
Merom pak nazivam ono što neće ti zadati muka.
Navikni čistim životom da živiš, i krotkim i smernim,
pazi da ne radiš ono što budi zavist u ljudi.
Nemoj bez potrebe trošiti, kao da za lepo ne znaš,
niti tvrdica budi: u svemu je najbolja mera.
Radi što neće ti škodit, a promisli pre nego počneš.
Nikako ne daj da san na nežne ti spusti se oči
pre nego posao svaki pretreseš onoga dana:
»Gde li pogreših? Šta li učinih? Šta dužan propustih?«
Počni najpre od prvog i zatim pođi po redu:
učini li zlo, prekori se; raduj se, ako učini dobro.
U tom se vežbaj, to radi, i tome treba da težiš:
takav trud izvešće te na put božanske vrline,
kunem se onim što broj četvorni duši nam dade,
izvor prirode večne. Za dobar svršetak se najpre
bogu pomoli, pa pregni na pos’o. Kad postupiš tako,
znaćeš besmrtni bog šta sredi, a šta samrtan čovek,
kako se rastura sve i kako se zajedno drži.
Znaćeš i šta je pravo, u svemu je priroda slična,
te očekuj šta treba, i sve će ti poznato biti.
Znaćeš da ljudi sami navaljuju na sebe muke,
jadni, jer dobara kad kraj njih se nađu nit vide
nit čuju, a zla da se reše malo ih ume.
Takva sudbina vara smrtnike, i oni, k’o valjci,
sada se amo, sad tamo, u stalnom kotrljaju jadu.
Turobna pratilja Svađa u potaji nanosi štetu,
zato je ne raspiruj, ne popuštaj, pa se povuci.
Dive oče, ti sve bi od mnogih spasao beda
kad bi svima pokazao kakva je narav u koga;
Nego bez brige budi, jer ljudi božanskog su roda
kojima priroda nudeć’ pokazuje svetinju svaku.
Ako je do njih ti stalo, izlečićeš sve što ti kažem
i jak bićeš, a dušu iz ovih ćeš nevolja spasti.
Ne jedi jela što ih zabranismo u Očišćenju
i Odrešenju duše, ocenjuj i misli na svaki propis
uzevši razum odozgo da vozar ti najbolji bude.
A kad ostaviš telo i uđes u slobodan etar,
bićeš besmrtan, bog vekoviti, ne više smrtan.

Zlatni stihovi su rezime Pitagorine doktrine, iako nije dokazano da je on autor svih 69 fragmenata. Dok je radio na organizaciji svoje Akademije, Platon je izdvojio ogromno bogatsvo u srebru da bi došao do nekih od ovih rukopisa.
Iz ovih fragmenata, tzv. “akuzmata”, slušaoci su dobijali moralne poduke, a samo su matematici raspravljali o njihovom skrivenom značenju. Spoljni krug značenja Zlatnih stihova bavio se vaspitanjem i uzdizanjem ličnosti kroz negovanje svih vrlina.

Govorili su o tome da je vrlina harmonija. Ljudima se poručivalo da se među sobom tako ophode da ne stvaraju neprijatelje od prijatelja, nego obrnuto, da neprijatelje pretvaraju u prijatelje. Zakon treba podržavati, protiv bezakonja se boriti. Izbegavati preteranu ugojenost, na putovanju menjati napor i odmor, vežbati pamćenje. Bogatstvo je nestabilno uporište; slava još nesigurnije; nestabilni su i telo i moć i čast, sve je to prolazno i nemoćno. Snažna uporišta su obzir, darežljivost i unutrašnja snaga. Ništa ne treba smatrati svojom svojinom. Pitomu biljku ne treba ni uništiti niti oštetiti, kao ni životinju koja čoveka ne ugrožava. Svako proricanje je dostojno poštovanja. Duša se oblagotvoruje pevanjem uz liru i pevanjem himni. Zahvalnost treba iskazivati i bogovima i dobrim ljudima. Mi smo stranci na ovom svetu, a telo je kovčeg duše. Pa ipak, samoubistvom činimo zlodelo prema božanskom duhu koji u nama obitava i čiji smo sastavni deo. On je naš čuvar i sve dok nas on zadržava u životu mi ne bi trebalo da se iz njega povlačimo.
U ovom životu postoje tri vrste ljudi, baš kao što postoje i tri tipa posetilaca na Olimpijskim igrama. Najniži su oni koji dolaze da trguju; sledeći su oni koji učestvuju u takmičenjima, a najviši su posmatrači. Dakle, najviše pročišćenje dolazi kroz nesebičnu mudrost, a čovek koji se tome posveti prvi će se osloboditi od ponovnog rađanja.

Znanje je plod mentalne akumulacije i zadobija se uglavnom posmatranjem. Mudrost je  razumevanje izvora ili uzroka stvari, a do nje se dolazi intuicijom. Sposobnost razumevanja stvari obezbeđuje nam monada.

Evo nekih tumačenja Zlatnih stihova navedenih u slobodnom prevodu:
•    Ne šetaj nikad glavnom ulicom (traži mudrost u samoći)
•    Ne džaraj vatru mačem (ne podstiči ni svoj ni tuđ gnev i rastući bes)
•    Upravljaj svoj jezik pre svega prema bogovima (poštuj bogove pre polubogova, heroje pre ljudi, a među ljudima najpre svoje roditelje. Ono što je vremenom ranije zaslužuje veće počasti; jer i izlazak sunca dolazi pre zalaska, početak pre završetka, rođenje prethodi smrti).
•    Pomozi čoveku da podigne svoj teret, ali mu nemoj pomagati da ga spusti (pomozi onome koji hoće da preuzme odgovornost, ali ne pomaži onome ko hoće da je izbegne, jer je lenjost veliki greh)
•    Ne govori u tami (ne tumači božansku nauku bez duhovnog svetla)
•    Kad ideš u svet, ne okreći se na granici, jer će te pratiti furije (kad stupiš na put misterija, ne vraćaj se starim načinima razmišljanja, bolje da o Bogu ništa ne znaš, nego da odustaneš i patiš)
•    Hrani pevca, ali ga ne prinosi na žrtvu, jer je on Svetinja Suncu i Mesecu (prvi nivo značenja je protivljenje prinošenja žrtava bogovima, a drugi je da je pevac, ljudsko telo, sveto i za Sunce, tj. Boga, i za Mesec, tj. prirodu, pa ga treba čuvati kao čovekov najdragoceniji način izražavanja. Ovo je istovremeno i upozorenje protiv samoubistva)
•    Ne primaj u kuću onog ko će te progutati (ne puštaj u svoj život beskorisne i štetne misli i ljude, pazi o čemu razmišljaš i okruži se mislećim i ljudima sa savešću).
•    Ne nudi olako svoju desnicu (ne nudi znanje i mudrost onima koji su nesposobni da ih cene. Naime, Pitagorina račva, ili Drvo, tj. znak „Y“ bio je simbol mogućnosti izbora, gde je desni krak božanska, a levi zemaljska mudrost. Kandidat hoda stazom života, oličenom u centralnom kraku, sve do tačke u kojoj će morati da donese odluku. Ovaj koncept verovatno je donet iz Egipta, gde su neofiti bili ritualno suočavani sa dva ženska lika. Ona obučena u belo pozivala je u hram, a druga, okićena draguljima, nosila je poslužavnik pun grožđa, kao simbol lažne svetlosti. Ovaj simbol danas možemo videti u tarot kartama, simbol raskršća puteva)
•    Čaršave uvek raspremi iza sebe (kad se probudiš iz neznanja, ukloni sećanje na svoju duhovnu tamu, ne ostavljaj za sobom kalup i formu koju će neuki iskoristiti kao kalup za livenje idola)
•    Ne mokri na odsečene nokte i kosu i nemoj ih gaziti (ne vređaj svoje odbačene navike i mišljenja, ne vezuj se za njih čak ni kritikom)
•    Jezičak na vagi da ne preskoči (živi umereno i ne idi preko onog što je pravo i pravično. Pitagori se pripisuje i izrada “čaše umerenosti”, tj. “pehara pravičnosti”: čaša je iznutra imala liniju do koje se piće može sipati, ako se pretera, kroz središnju cev sav napitak bi iscureo napolje)
•    Ne sedi besposlen na merici za žito (danas se pobrini i za sutra, jer je merica tvoj dnevni obrok)
•    Ne proždiri srce
•    Božju sliku na prstenu ne nosi sa sobom
•    Tragove lonca u pepelu izbrisati
•    Ne brisati stražnjicu bakljom
•    Ne mokriti okrenut prema suncu
•    Ne držati ptice s krivim kandžama
•    Oštricu mača okrenuti naopako
•    Kada odlaziš u hram, skrušeno se pokloni i nemoj se usput baviti, ni rečju ni delom, nikakvim svetovnim poslovima…
•    Ne smej se grohotom
•    Čovek mora obuti prvo desnu cipelu
•    Naspi kad nazdravljaš bogovima iznad drške krčaga, u znak znamenja i neka niko ne otpija sa istog mesta
•    Idi bos na skriveno mesto kad prinosiš žrtvu
•    Izaberi radije snagu duše nego snagu tela
•    Stvari koje traže veliki napor doprinose vrlini mnogo više od zadovoljstva
•    Svaka strast duše je apsolutni neprijatelj njenom spasenju
•    Teško je slediti više puteva istovremeno
•    Neophodno je izabrati život vrline. Navika će takav život učiniti prijatnim

BRAK

Krotonjanin Brontin imao je kći Teano, devojku izuzetne lepote, koja je tada bila Pitagorina učenica, a docnije posvećenik. Sam majstor je bio 60 godišnjak, savršenog zdravlja i snage. Njihov brak je celom učenju dao pečat ostvarenja. U njemu je rođeno troje dece, sinovi Arimnest i Telaug i kći Damo. Docnije je Telaug bio Empedoklov učitelj i uveo ga u pitagorejske misterije. Nakon očeve smrti, Damo je čuvala neke njegove spise. Ni u trenucima najvećeg siromaštva nije prihvatila astronomsku sumu da ih preproda.

PITAGORINA SMRT

Ne zna se tačno ali preovladava mišljenje da je Pitagora umro 493. godine pne. U Krotonu je živeo već trideset godina i reformisao ustav u aristokratski. Njegovoj zajednici pridružilo se oko dve hiljade građana i njihovih porodica. Uticao je da se kao vrhovna gradska vlast u gradu postavi Savet tri stotine, sastavljen od matematika, koje su birali svetovni članovi Saveta hiljade. Politikom su se bavili samo posvećenici, na čelu sa Pitagorom, obavezani zakletvom apsolutnog ćutanja. Uspeo je da ubedi tiranina Sicilije da vrati uzurpirani imetak. Njegov pozitivni uticaj se proširio na celu južnu Italiju, obnovljeni su red, pravda i sloga. Gradovi pod njegovim uticajem razvijali su se nezavisno i slobodno.

Važila je sledeće logika: odbaciti i tiraniju i demokratiju, jer nijedno od tih uređenja nije moguće svesti na trijadni obrazac, dakle neharmonični su i samovoljni. Državom može upravljati samo aristokratija uma i karaktera. Nema većeg zla od anarhije, jer se čovek može održati samo ako njime neko upravlja. Oni koji upravljaju, treba da budu ne samo obrazovani, nego i čoveku prijatelji, a oni kojima se upravlja treba da budu ne samo poslušni, nego i odani onima koji upravljaju.

Strogošću, praktičnom reformom, autoritativno-socijalnim duhom, izgrađivanjem pravilnih odnosa delova i celine, pitagorejci su izvršili veliki pozitivan uticaj: probudili su helenske gradove, koji su živeli u atmosferi neobuzdane raskoši, spasivši ih od opasnog razmekšavanja duha. Uspeh njihovog rada je značio pobedu morala nad pokvarenošću, pobedu svetle, jasne i čvrste određenosti nad maglom i pijanstvom neodređenosti.
Suvereni uticaj velikog duha i karaktera, magija njegove duše i inteligencije, budila je takođe i mržnju i zavist. Njegov uticaj je trajao četvrt veka, a reakcija je došla kada je bio u svojim devedesetim godinama. Počelo je ustankom u gradu Sibarisu, nakon čega je, zbog tamošnjih izbeglica, izbio sukob dva grada. Krotonska vojska, pod vođstvom Pitagorejca Milona, pobedila je svoje rivale, ali je neobuzdana rulja sravnila ceo grad. Na Pitagorejce se sručila strašna osveta, raspirena pre svega zavišću usled njihove superiornosti. Nekadašnji kandidat Silon, odbačen zbog svog opakog i vlastoljubivog karaktera, postao je u međuvremenu zagriženi neprijatelj, stvorivši čak i klub protivnika pitagorejaca. Nakon proglašenja za narodnog tribuna, izvadio je ukradene fragmente učenja i pokušao da dokaže da je Pitagorin katehizis zločin protiv slobode.

Po nekim autorima, Pitagora je u tom periodu otišao u Grčku da sahrani svog učitelja Ferekida i nije ga bilo dva meseca. Po povratku na Kroton, zatekao je Silonov ustanak. Jedne večeri, dok je 40 glavnih učenika boravilo u Milonovoj kući, Silon je okupio svoje sledbenike, opkolili su kuću i zapalili je.  Požar i bes rulje preživela su dvojica, Arhip i Lizis.

Postoji legenda i da su Pitagoru uhvatili pri pokušaju bekstva; stigao je do jednog polja obraslog bobom, gde je stao, izjavivši da više voli da bude uhvaćen nego da pređe preko njive i da više voli da bude ubijen, nego dap red ruljom brani svoje učenje. Tu su ga ubili njegovi gonioci. Po trećim izvorima, Učitelj je ostao u životu, ali je narednih 40 dana proveo u Hramu Muza u gladovanju, a možda u Metapontu, odakle se, naposletku, preselio među besmrtnike.

Vekovima su Pitagorini uvidi uticali na različite neoplatonske, hermetičke, kabalističke i gnostičke tradicije. Pitagorini sledbenici su, imeđu ostalih, Empedokle, Platon, Apolonije iz Tijane, Plutarh, Plotin i Hipatija. Svi veliki grčki antički autori zrače Pitagorinim duhom, a takođe i gnostički autoriteti ranog hrišćanstva i aleksandrijski neoplatoničari.
Platon je na njemu sazdao kompletan metafizički sistem, najbolje ga opisujući u dijalogu “Timej”.

Apolonije iz Tijane, neoplatoničar iz 1. veka n.e., obratio se persijskom kralju sa željom da se upozna sa “znanjem njegovih magova”, i potvrdi da li je njihovo znanje zaista tako sveobuhvatno kao što je čuo. “A sâm sam pristalica učenja Pitagore sa Samosa”, rekao je tom prilikom. Njegovo najvažnije delo je Niktemeron.

Hipatija, najpoznatiji ženski filozof antičkog sveta, podučavala je Pitagorejsku nauku u Aleksandriji i umrla od ruku raspomamljene hrišćanske rulje.

Devet vekova od zabrane paganskih učenja, pitagorejstvo se na zapadu ostvarivalo presvučeno u hrišćansku odeću. Prekretnica je nastupila sa Pletonom, koji je 1439. g., u cilju pomirenja milenijumskog raskola zapadne i istočne hrišćanske crkve, u Firentinskom Savetu držao predavanja o Platonu, nakon čega je otpočelo osnivanje nove Akademije u Firenci, kojom je rukovodio Marsilio Fićino a kasnije njegov đak, Piko de la Mirandola.

Pitagorejski posvećenik bio je i Suhravadi (12 vek ne), osnivač Ishraki (Iluminata) sufija. Pogubio ga je sultan Saladin, da mu ne bi zaveo sina u svoja jeretička verovanja.

Važan korak u ponovnom otkrivanju Pitagorine tradicije na zapadu načinio je u 18. veku Tomas Tejlor, „engleski pagan“, čiji su engleski prevodi antičkih grčkih tekstova privukli mnoge važne romantičare, pre svega Vilijema Blejka.

Pomenimo i K.G. Junga (1875-1961), čiji je koncept arhetipa direktno preuzet iz platonizma, odnosno pitagorejstva i potvrđen u empirijskoj psihologiji.
Mnoga Pitagorina predviđanja su bukvalno ispunjena. Bio je adept, posvećenik najvišeg reda, imao neposrednu duhovnu viziju i našao ključ za duhovni svet. Ostavio je čitavo bogatstvo znanja iz primarnih izvora istine, ujedinjeno sa čudesnim intelektom visoke moralne vrste koji je nalagao poštovanje i ljubav za sve.

Za kraj, citirajmo Eduarda Širea: „Pitagorino veličanstveno zdanje nikada nije uništeno. Aleksandrijska Škola zaposela je gornje spratove, savremena nauka ojačala temelje i prizemlje. U brojnim sobama nastanile su se mnoge filozofske škole kao i mistične i religiozne zajednice. Ipak, još uvek nijedna filozofija se nije naselila u njegovoj harmoničnoj celini.“

prvi deo   http://kpv.rs/?p=1556
drugi deo http://kpv.rs/?p=1625

 

Podelite članak:
Podelite putem email-a Podelite ovaj tekst na facebook-u Podelite putem Twitter-a
Možete ostaviti komentar, ili povratni link sa vašeg sajta.

5 Responses do “MUDRAC SA SAMOSA- PITAGORA, MISTIK I NAUČNIK (3.DEO)”

  1. Frater каже:

    Vrloooooooooooo dobrooooooooooo 😉

  2. huncut каже:

    od ovolike potrebe da se poštuju autoriteti me hvata muka. naravno, ne može mu se zameriti shvatanje univerzuma itd, ali imati pretenzije ka samospoznaji i biti tako autoritaran- vrlo odbijajuće.

  3. brandon каже:

    Dervisi znaju Tajnu Pitagore

  4. Boban каже:

    Nije Pitagora prvi ko je shvatao matematiku i geometriju
    trougla u 6v. p.n.e.
    Mnogo veća istorijska tajna je ko su bili poznavaoci ovih nauka pre prvih škola i pisma.

    Pitagora je Tanjin logičan izbor i odličan esej,gotovo podignut na nivo holivudskog filma.Toliko obrađen i nadograđen do božanstva ili super ezoteričnog heroja,koji spasava svet.Na stranu Sokrat i Heraklit koji zaslužuju bar isti istorijsko-filozofski pristup.

    Pitagora u režiji Tatjane Nastić je de facto istorijsko, eklektično,didaktično čitalačko iskustvo za respekt.

Ostavite komentar