PSIHOSTRUKTUROLOGIJA I deo

Desevic 0Psihološki sistem ima savršenu strukturu koja se može opisati rečima, izmeriti i izmeniti. Pravilnost psihološkog sistem omogućava i razumevanje njegove evolucije.

Predmet proučavanja egzaktnih nauka je sredinom dvadesetog veka pomeren sa opštih saznanja na strukturu entiteta kojima se te nauke bave. Od tada zaključke nauka koristi opsta teorija sistema (General systems theory) da bi razumela zakone koji vladaju unutar i između realnih sistema.

Dvadeseti vek bio je vek strukture neorganskih i organskih sistema. Pred psihologijom je zadatak da učini da psihologija postane egzaktna nauka i deo opšte teorije sistema, a da dvadeset i prvi vek postane vek strukture psihološkog sistema.

 Studija „Psihološki sistem: struktura i izmena strukture“ se bavi baš ovim temama.

 

Psihološki sistem: struktura i izmena strukture

 

Abstrakt

 

Kao psiholog bavim se psihoterapijom više od 30 godina. Najčešće mi se za pomoć obraćaju osobe koje imaju psihološki neadekvatne reakcije, posebno oni koji zbog toga imaju somatske i psihološke tegobe i bol (napetost, strepnja, strah).

 

U  prvim godinama psihoterapijskog rada moji klijenti i ja smo razgovarali, pojašnjavajući tegobe zbog kojih su došli na psihoterapiju, i tegobe koje su imali u prošlosti. To mi je omogućilo da razumem:

da psihološki deo psihološkog sistema čine samo životna iskustva (u daljem tekstu “iskustva’’), i to: iskustvo u kome se čovek trenutno nalazi, i sećanja na ranija iskustva

da svako iskustvo čine spoljašnje okolnosti i reakcije kojima čovek reaguje na te okolnosti

da su veze (u daljem tekstu “konekcije“) između okolnosti i reakcija iskustva istovremeno i konekcije celine psihološkog sistema

 

Postepeno sam počela da shvatam da su sve okolnosti i reakcije svih iskustava delom iste (delom imaju iste sadržaje i istu strukturu). Zato sam počela da upoređujem okolnosti i reakcije, postavljajući pitanja poput ovih:

„Da li su trenutna okolnost (mrak) i okolnost iz sećanja x (majčine crne oči) psihološki iste?“

„Da li su trenutna reakcija (strah) i strepnja iz sećanja x psihološki isti?“

 

Moji klijenti uvek svedoče da su njihove reakcije i okolnosti koje izazivaju te reakcije, za njih:

različite kada ih ne upoređujemo

iste kada ih upoređujemo

 

Ovakva komparacija otkriva:

–  da su komponente različitih iskustava, koja se dešavaju u različitom prostoru i vremenu, iste u psihološkom smislu i realno (po svojoj strukturi)

–  da psihološki sistem ima svoju najmanju, osnovnu gradivnu (strukturalnu) komponentu (jedno iskustvo, koje sa svojim sadržajem i strukturom ulazi u građu svega što čovek kasnije doživljava na psihološkom planu)

–  da se i sva druga iskustva takođe sadrže (traju) u narednim iskustvima (da su okolnosti i rekacije svih prethodnih iskustava konektovane)

 

Iskustvo koje će prvo ući u građu svih komponenti psihološkog sistema nazvala sam  glavno ili bazično iskustvo. Bazično iskustvo je jedno od naših prvih sećanja.

 

Sva iskustava, pa i aktuelno iskustvo, u sebi sadrže „priču“ (sadržaj) i strukturu (okolnosti, reakcije i konekcije) bazičnog iskustva. Bazično iskustvo ima najveću psihološku moć u psihološkom sistemu.

Bazično iskustvo je:

-konstanta psihološkog sistema

-nosilac informacija, tj. „DNK” psihološkog sistema deo svakog “simptoma” “sudbina” čoveka itd.

 

Psihostrukturalni transfer je proces unošenja komponenti (okolnosti, reakcija i konekcija) ranijih iskustava u naredna iskustva. Ovaj proces usložnjava sadržaje i strukturu ovih iskustava, i čini da tokom života:

-reakcije postaju sve neadekvatnije spoljašnjim okolnostima

-reakcije postaju tegobe

-tegobe postaju intenzivne – bol

 

Bazično iskustvo je na početku procesa struktuiranja psihološkog sistema, a aktuelno iskustvo je na njegovom kraju.

 

Aktuelno iskustvo menja psihološki sistem unapred, tako što sa svojim komponentama ulazi u građu narednih iskustava.

 

Sećanja, različita po sadržaju i intenzitetu (somatskih i psiholoških tegoba i bola), kada se posmatraju iz aktuelnog životnog iskustva, izjednačavaju se sa njim – preuzimaju njegovu neadekvatnost i bol. To je način na koji aktuelno iskustvo retroaktivno menja psihološki sistem.

*

Opšta teorija sistema (General systems theory) izučava zakone koji vladaju unutar i između realnih sistema. Bazični postulati Opšte teorije sistema su:

-celina predstavlja više od zbira delova

-celina određuje prirodu delova

-delovi se ne mogu razumeti kada se posmatraju nezavisno od celine

 

Psihostrukturologija,

autorski rad Ljiljane Dešević, pretenduje da postane opšta teorija strukture psihološkog sistema.

Osnovni postulati psihostrukturologije su da u psihološkom sistemu istu strukturu imaju delovi i celina sistema.

Psihostrukturologija dokazuje da aktuelno iskustvo sadrži:

-strukturu celine psihološkog sistema koji je formiran do tog trenutka

-strukturu svakog dela psihološkog sistema

Aktuelno iskustvo

–  sebi podređuje (menja) strukturu celine psihološkog sistema i svakog dela sistema

–  ne može sebi da podredi (da promeni) bazično iskustvo

Zbog uloge i moći koje bazično iskutvo ima u psihološkom sistemu, to iskustvo je najveći zajednički delilac, a istovremeno i najmanji zajednički sadržilac psihološkog sistema.

 

Pruženu šansu, da aktuelno iskustvo trajno menja sistem, koristi psihostrukturologija. Metodom izmene strukture, kroz proces razumevanja aktuelnog iskustva, psihostrukturologija, menja sistem. Razumevanje aktuelnog iskustva buduće reakcije čini:

-adekvatnijim spoljašnjim okolnostima

-manje bolnim

 

Primerpsihoterapijskeseanse

Devojčica G. M. 9 godina. Plače kad joj se obrati učiteljica ili odrasla osoba.

U prvom delu seanse pojašnjene su aktuelne reakcije (plakanje koje prati osećanje straha i tuge) kada joj se obrati odrasla osoba. U drugom delu seanse su pojašnjenjena sećanja u kojima je ona na isti način reagovala na odrasle osobe. U trećem delu seanse je pojašnjeno sećanje u kome je ona prvi put reagovala takvim reakcijama. (Kada je imala 5 godina slomila je kristalnu vazu, nakon čega ju je majka grdila i ona je zbog toga plakala.) Četvrti deo seanse je rad na pojašnjenju veza.

 

Devojčica je potvrdila:

da su reakcije (tegobe) iz svih sećanja različite kada ih posmatra odvojeno

da reakcije, međutim, kada ih međusobno poredi, kao da su iste sa tegobama iz aktuelnog životnog iskustva

da sve osobe iz njenih iskustava (posebno majka i učiteljica), kada ih poredi, kao da su jedna osoba.

 

Devojčica je takođe potvrdila da bi se moglo reći:

kao da od iskustva sa vazom ne prestaje da plače,

da i danas, kada joj se obrati odrasla osoba, reaguje kao da još uvek stoji pred majkom koja je grdi…

STRUKTURA PSIHOLOŠKOG SISTEMA

 

I DEO

 

I. UVOD

 

Psihostrukturologija

 

„Psihostrukturologija“pokreće niz teorijskih i metodoloških pitanja u vezi sa:

-strukturom psihološkog sistema

-terapijom (izmenom) psihološkog sistema

-dijagnostikom (merenjem) psihološkog sistema

 

„Psihostrukturologija“ sadrži sledeće studije:

„Struktura psihološkog sistema“

„Metoda izmene strukture psihološkog sistema“

„Psihomatematička logika“

„Geometrija psihološkog sistema“

„Patologija strukture psihološkog sistema“

„Dijagnostika strukture psihološkog sistema“

„Metode dijagnostike strukture psihološkog sistema“

„Priručnik dijagnostike strukture psihološkog sistema“

 

„Psihostrukturologija“ dokazuje da pravilnu strukturu imaju:

sve faze razvoja psihološkog sistema

sva oboljenja psihološkog sistema

sve konekcije između psihološkog i drugih sistema 

stručne delatnosti, kao što su psihodijagnostika i psihoterapija, ako slede strukturu tih pojava

*

Knjiga koja je pred nama sadrži dve studije:

„Struktura psihološkog sistema“

„Metoda izmene strukture psihološkog sistema“

 

Obe studije se bave samo jednim tipom strukture psihološkog sistema: neurotskom C psihološkom strukturom. To je zdrava i zrela psihološka struktura sa uspostavljenim i očuvanim konekcijama.

 

Poremećaji i oboljenja strukture psihološkog sistema, njihovo lečenje i diferencijalna dijagnostika, predmet su studija:

„Patologija strukture psihološkog sistema“

„Dijagnostika strukture psihološkog sistema“

 

II.  RAZVOJNE FAZE PSIHOLOŠKOG SISTEMA 

 

Uvod

 

Zdrav psihološki sistem ulazi u svoju zrelu fazu sa pojavom onoga što će postati prva sećanja. Jedno od prvih sećanja, koje smo nazvali bazično životno iskustvo, ima presudan uticaj na proces struktuiranja psihološkog sistema.

 

Sa bazičnim iskustvom, zdrav psihološki sistem počinje da se struktuira tako što se sva iskustva, bez ostatka, unose. tj. nastavljaju da traju (da postoje, da imaju uticaj) u narednim iskustvima.

 

Ovakav način struktuiranja psihološkog sistema dovodi do toga:

da se ponašamo kao da se delom još uvek nalazimo u svom bazičnom iskustvu

da ne možemo jasno da vidimo (ne možemo psihološki da opažamo) strukturu našeg psihološkog sistema iz pozicije u kojoj se nalazimo

-da ne razumemo i ne kontrolišemo u potpunosti svoje postupke (reakcije)

-da ne možemo u potpunosti koristiti svoj maksimalni psihološki potencijal

-da svoj psihološki sistem doživljavamo delom kao da je nesvestan

 

Psihološki sistem nije nesvestan. On nam je nerazumljiv.

 

Nedeljivost psihološkogsistema

 

Psihološki sistem je nedeljiv. Za potrebe razumevanja psihološkog sistema, posmatramo ga deo po deo.

Fazei/ilitipovipsihološkogsistema

 

Psihološki sistem u svom razvoju može da prođe kroz četiri faze. Razlikujemo četiri tipa strukture: A, B, C i D.

 

C tip psihološke strukture je zrela, najsloženija faza psihološkog sistema. Karakteriše je veliki broj složenih komponenti i konekcija. C tip psihološke strukture najčešće srećemo kod zdrave (neurotske) strukture, ali i kod poremećaja i degeneracije strukture.

 

Neurotska struktura je zdrava psihološka struktura. Reakcije osobe neurotske strukture su adekvatne dvema komponentama:

celini dotad formiranog psihološkog sistema

okolnostima datog iskustva

 

A tip psihološke strukture karakteriše mali broj komponenti jednostavne strukture, koje su povezane malim brojem konekcija. A tip psihološke strukture sreće se kod svih vrsta poremećaja i degeneracije sistema, ali i kod zdrave (neurotske) strukture.

 

B tip psihološke strukture je prelazni tip strukture, sa karakteristikama i A i C strukture.

 

Odrasla osoba može trajno da ostane u A ili u B fazi psihološkog sistema.

 

1.  Primarna A faza psi­ho­lo­škog sistema (A tip psihološkog sistema) struktuira se od momenta rođenja, a završava se sa periodom pojave govora. U ovoj fazi psihološkog sistema dete:

reaguje na mali broj spoljašnjih okolnosti, psihološki jednostavnim reakcijama

u naredna životna iskustva unosi samo tip okolnosti i tip reakcija, a ne unosi njihov sadržaj i strukturu

 

2.  Sekundarna A faza psi­ho­lo­škog sistema (A tip psihološkog sistema) je struktura odrasle osobe koja je trajno ostala u A fazi psi­ho­lo­škog sistema.

 

3.  Primarna B faza psi­ho­lo­škog sistema (B tip psihološkog sistema) struktuira se od pojave govora do pojave onoga što će postati naša prva se­ća­nja.

 

Primarna B faza psihološkog sistema (istovremeno) ima „dva početka“ struktuiranja. Prvi početak struktuiranja primarne B faze je period razumevanja govora. Drugi početak struktuiranja primarne B faze je period pojave govora.

 

Period razumevanja govora je završni period struktuiranja primarne A faze, i početak struktuiranja primarne B faze psihološkog sistema.

 

Period pojave prvih sećanja je završni period struktuiranja primarne B faze i početak struktuiranja C faze psihološkog sistema.

 

Dete čiji je psihološki sistem u primarnoj B fazi, menja sistem tako što:

reaguje sve složenijim reakcijama na veći broj spoljašnjih okolnosti

u naredna iskustva počinje da unosi delove sadržaja i delove strukture prethodnih iskustava

 

4. Sekundarna B faza psi­ho­lo­škog sistema (B tip psihološkog sistema) jeste struktura odrasle osobe koja trajno ostaje u B fazi psi­ho­lo­škog sistema.

 

A i B faze (Aph, Bph) psihološkog sistema u najvećoj meri su odgovorne za usvajanje znanja i veština.

 

5.  C faza (Cph) je zrela faza zdravog psihološkog sistema. Ova faza se struk­tu­i­ra od perioda prvih sećanja (od oko 4. godine) i ima više „početaka“ i više „krajeva“.

 

Prvi „kraj“ C faze psihološkog sistema je oko 35. godine. To je period početka stagnacije sistema.

 

Drugi „kraj“  C faze psihološkog sistema je oko 45. godine (približavanjem kra­ju re­pro­duk­tiv­nog pe­ri­o­da). U toj fazi psihološki sistem počinje da destruktuira i da dobija karakteristike svoje D faze.

 

6.  D faza psihološkog sistema je faza destruktuiranja sistema.

 

Destruktuiranje psihološkog sistema je gubitak delova strukture sistema. Psihološki sistem destruktuira i zavisno i nezavisno od degeneracije centralnog nervnog sistema.

 

U zavisnosti od tipa strukture kojem je sistem pripadao pre destruktuiranja, razlikujemo: DA, DB, DC i DC-M.I.S. tip strukture (DAph, DBph, DCph i DC-M.A.S.ph).

 

7. C-M.A.S. je struktura nastala kao rezultat više uspešnih M.I.S seansi. (M.A.S je predmet studije: „Metoda izmene strukture psihološkog sistema“).

 

III.  NEUROTSKA C PSI­HO­LO­ŠKA STRUKTURA

 

Makrostrukturalne komponente psihološkog sistema

 

Strukturu psihološkog sistema čine dve grupe makrostrukturalnih (makrogradivnih) komponenti:

-biološko-organske ili neurobiološke komponente (nepsihološke) komponente

-psihološke komponente

 

Biološko-organske komponente psihološkog sistema su:

-nasleđe

-karakteristike prenatalnog perioda

-pol

-somatska oboljenja

-oboljenja psiholškog sistema

-psihoaktivne supstance, itd.

 

Biološko-organske komponente nisu predmet proučavanja ove studije.

 

Psihološke komponente (psihološki deo) psihološkog sistema čine:

– zapamćena isksutva (sećanja)

– aktuelno iskustvo

 

San je takođe iskustvo. Ima sadržaj i strukturu iskustva.

 

Iskustvo (psihostrukturalno iskustvo)

 

Iskustva delimo na:

-aktuelna

-zapamćena (sećanja)

-nezapamćena

 

Kada iskustvo posmatramo kao deo strukture psihološkog sistema, nazivamo ga  „psihostrukturalno iskustvo“.

 

Struktura iskustva

 

Strukturu (psihostrukturalnog) iskustva čine:

-sve komponente dotad formiranog psihološkog sistema

-okolnosti i reakcije datog iskustva

-konekcije među okolnostima i reakcijama datog iskustva, i komponentama dotad formiranog psihološkog sistema

 

U daljem tekstu koristićemo nazive:

okolnosti (za spoljašnje okolnosti)

odgovor (za ukupnost reakcija)

 

Okolnosti iskustva

Okolnosti iskustva čine:

drugi organski sistemi

drugi psihološki sistemi (drugi ljudi)

neorganski sistemi

prostor

vreme

itd.

 

Sa drugim sistemima (okolnostima) psihološki sistem je pravilno konektovan preko reakcija.

 

Reakcije iskustva

Reakcije na okolnosti su:

– čulne reakcije (opažanje)

– psihološke reakcije

– manifestne reakcije

– somatske reakcije

– pamćenje

itd.

 

Psihološke reakcije su:

-emocionalne (osećanja)

-intelektualne (kognitivne)

 

Manifestne reakcije su:

-verbalne

-neverbalne

 

Verbalna reakcija je govor sa svojim sadržajima.

 

Neverbalne reakcije su:

-direktne neverbalne reakcije

-indirektne neverbalne reakcije

 

Direktne neverbalne reakcije su:

-način govora

-mimika

-motorika (grafomotorne reakcije, pokreti tela)

 

Indirektne neverbalne reakcije su:

-spoljašnji izgled

-status lične higijene, itd.

 

Vlastite reakcije čovek:

-psihološki opaža (u daljem tekstu „opaža“)

-reaguje na njih (reakcije na reakcije)

-pamti

 

Okolnosti i reakcije kao psihološki procesi

 

Opažanje i pamćenje spoljašnjih okolnosti i vlastitih reakcija su:

-psihološki procesi

-psihološke funkcije

-psihološke reakcije

 

Okolnosti i vlastite reakcije, kada su zapamćene, bez ostatka nastavljaju da traju u narednim životnim iskustvima, i postaju deo psihološkog sistema.

 

Submikro komponenteneurotske C strukture

 

Okolnosti i reakcije, kao komponente iskustva, imaju sadržaj i strukturu (imaju svoje komponente). Komponente okolnosti i reakcija su submikro psihostrukturalne komponente.

 

Submikro psihostrukturalne komponente, sa svojim sadržajem i strukturom, deo su strukture:

iskustva

celine psihološkog sistema

 

Istovremenost kao specifičnost neurotske C strukture

 

U teorijskim stavovima, odnosno u tekstovima, koji objašnjavaju neurotsku C strukturu psihološkog sistema, pojavljuje se reč „istovremeno“.

 

Reč „istovremeno“ odražava specifičnost neurotske C strukture, po kojoj su dve ili više pojava istovremeno:

i struktura i funkcija

i različite i iste

i deo i celina

i tip i poremećaj strukture

i naredne i prethodne

i funkcija i dimenzija

i spoljašnja okolnost i deo sistema

i spoljašnja okolnost i celina sistema

i reakcija i deo sistema

i reakcija i celina sistema

i vreme i deo sistema

i vreme i celina sistema

i ono što se meri i merni instrument

i početak i kraj

itd.

 

Reč „istovremeno“ takođe odražava specifičnost neurotske C strukture, po kojoj pojedine faze psihološkog sistema istovremeno imaju više „početaka“ i više „završetaka“.

 

Simbol psihološkog sistema (pogledati sajt http://www.psychostructurology.rs) odražava istovremenost kao suštinsko svojstvo neurotske C strukture psihološkog sistema.

 

Konekcije neurotske C psihološke strukture

 

Sve komponete neurotske C psihološke strukture povezane su jednom konekcijom. Za bolje razumevanje te celovite i nedeljive konekcije, podelili smo je na:

horizontalne konekcije (veze unutar životnih iskustava)

vertikalne konekcije (veze između životnih iskustava)

eksterne konekcije – konekcije sa drugim sistemima

 

Horizontalne konekcije

 

Horizontalne konekcije psihološkog sistema su veze unutar svakog pojedinačnog iskustva.

Strukturu (veze) svakog iskustva (horizontalne konekcije) čine:

makrokomponente psihološkog sistema (sve komponente dotad formiranog psihološkog sistema)

mikrokomponente psihološkog sistema (okolnosti i reakcije datog iskustva)

konekcije između makro i mikro komponenti psihološkog sistema

 

Znači, konekcije koje postoje unutar svakog iskustva istovremeno su:

konekcije datog iskustva

konekcije celine psihološkog sistema

 

Horizontalne konekcije su mikrostrukturalne konekcije psihološkog sistema.

 

Horizontalne (mikrostrukturalne) konekcije deo su vertikalnih (makrostrukturalnih) konekcija psihološkog sistema.

 

U užem smislu horizontalne konekcije su konekcije između okolnosti i reakcija svakog pojedinačnog iskustva.

 

Posmtranjem komponenti jednog iskustva (okolnosti, reakcija i njihovih konekcija), posmatramo i celinu sistema.

 

Vertikalne konekcije

 

Svaka horizontalna konekcija, sa svim svojim komponetama, nepromenjena, traje u svim narednim iskustvima. Fenomen konstantnosti iskustva u sistemu je psihostrukturalni transfer.

 

Trajanje horizontalne konekcije iskustva u narednim iskustvima, čini jednu makropsihološku – vertikalnu konekciju psihološkog sistema, ili vertikalnu psihostrukturalnu konekciju psihološkog sistema.

 

Svaka vertikalna konekcija ulazi u sastav (deo je) svake horizontalne konekcije svakog narednog iskustava – u sastavu je svake komponente i svake konekcije psihološkog sistema.

 

Razumevanje konekcija neurotske C strukture

 

Od svih konekcija psihološkog sistema mogu se opažati jedino horizontalne konekcije, konekcije između okolnosti i reakcija iskustva.

 

Vertikalne konekcije psihološkog sistema, mogu jedino da se razumeju tokom M.A.S. procesa.

 

Karakteristike konekcijaneurotske C strukture

 

Svaka komponenta iskustva istovremeno je:

gradivna komponenta iskustva

deo horizontalnih konekcija iskustva

gradivna komponenta celine psihološkog sistema

deo vertikalnih konekcija psihološkog sistema

 

Početak nove vertikalne konekcijeneurotske C strukture

 

Čovek okolnosti opaža selektivno. Opaža one okolnosti na koje je, u psihološkom smislu, i ranije reagovao.

 

Čovek na psihološki poznate okolnosti reaguje psihološki poznatim reakcijama i time ih dovodi u psihološki poznate konekcije.

 

U svakom iskustvu samo mali deo okolnosti, mali deo reakcija i mali deo konekcija, u psihološkom smislu, je nov – prvi put se javlja.

 

Okolnosti,  reakcije i konekcije koje se u datom iskustvu prvi put javljaju, u bazi su jedne nove vertikalne konekcije.

 

Nezapamćena iskustva neurotske C strukture

 

Nezapamćena iskustva su relevantna za struktuiranje psihološkog sistema. Nezapamćena iskustva su psihostrukturalna iskustva.

 

Razlika između zapamćenih i nezapamćenih iskustava je u tome što su komponente zapamćenih iskustava:

relevantnije za sadržaj sistema

mogu se opažati iz pozicije aktuelnog iskustva

mogu se koristiti u procesu izmene sistema (M.A.S.)

 

Komponente nezapamćenih iskustava:

relevantnije su za sticanje znanja i veština

ne mogu se opažati iz pozicije aktuelnog iskustva

koriste se u rocesu izmene sistema kada se povežu sa zapamćenim iskustvima

 

Nezapamćena iskustva su psi­ho­struk­tu­ral­ni me­đu­pro­sto­r, zbog mesta koje imaju u strukturi neurotske C faze psihološkog sistema.

 

Zapamćenim i nezapamćenim iskustvima je zajedničko to što se njihove komponente mogu koristiti u procesu psihodijagnostike.

 

Psiholog Ljiljana Dešević

 

 

 

Podelite članak:
Podelite putem email-a Podelite ovaj tekst na facebook-u Podelite putem Twitter-a
Možete ostaviti komentar, ili povratni link sa vašeg sajta.

Ostavite komentar