ANALIZA POJMA VREME SA POZICIJA NMN MODELA

vremeProf. dr. Miloš Abadžić: Vreme je nezaobilazna pojava počevši od našeg svakodnevnog života pa do istraživanja fizike čes­tica visoke energije i Kosmičkih istraživanja, uključujući sve strukturne nivoe i supstancione strukture na njima. Bilo je različitih pokušaja njegovog definisanja koji su se kretali od stavljanja vremena na pijedestal vrhunske osnovne prirodne veličine iz koje se izvode sva njena ispoljavanja kroz različite procese, pojave i pojavne oblike, pa do minimiziranja njegove uloge u Prirodi. Rezultat je da mi danas još uvek nemamo prirodno zasnovani pojam vremena i njegove uloge u svim aspektima ispoljavanja Prirode.

Takvo stanje je logična posledica nivoa naših sagledavanja prvo odnosa najosnovnijih njenih strukturnih komponenti, a zatim i svih procesa i pojavnih oblika na svim strukturnim nivoima. Dok se ne postigne neophodan nivo našeg poznavanja Prirode i njene složenosti mi ćemo od slučaja do slu­ča­ja menjati značenje pojma vremena i njegove uloge u kompleksu događanja širom Kosmosa. Te pro­mene su odraz nedovoljnog poznavanja Prirode i njenih zakona, a oni su jedinstveni i nepromenljivi. Oni neprekidno deluju i ne čekaju na nas da ih shvatimo, zbog čega bivamo zatečeni određenim pri­rodnim događajima, koje svrstavamo u stohastiku, a oni su u većini slučajeva rezultat programiranih aktivnosti Prirode.

Sa problemom vremena bio sam suočen tokom pokušaja formiranja koherentnijeg modela Prirode nazvanog NMN model. Do odgovarajućeg rešenja uspeo sam doći tek pošto sam kraćom deduktivnom analizom definisao po meni bitne osnovne karakteristike Prirode i na osnovu njih  postavio traženi mo­del na osnovnom subelementarnom strukturnom nivou. Oslanjajući se na te uspostavljene stavove de­fi­nicija vremena nametnula se kao logična posledica, a ona je primenljiva i na ostalim strukurnim ni­vo­ima. Primenljivost ove definicije u realnim uslovima predstavljala bi barem delimičnu potvrdu ko­rektnosti samog NMN modela zbog njihove uzročno-posledične povezanosti. U ovom radu prikazana je odgovarajuća definicija vremena i po­stupak njenog određivanja pri tome se kao osnova može koristiti (L.1) i serija članaka u KPV. Neizbežno je da se ona poveže sa pojmom, definicijom i ulogom prostora pošto na sličan način učestvuju u našem opisu prirodnih pojava i procesa.

polazne postavke

Pored karakteristika NMN modela, navedenih u (L.1) treba imati u vidu i sledeće osnovne stavove ovog modela koji predstavljaju nesupstancčne veličine bitne za razumevanje pojava u Prirodi na svim njenim strukturnim nivoima:

  • događanja.
  • prostor i
  • vreme.

Događenje u ovom kontekstu obuhvata sve događaje ili procesi koji se neprekidno dešavaju u Prirodi širom Kosmosa, posebno skoncentrisani u njegovim Ograničenim prostorima (OP). Posebna karak­te­ristika ovih procesa je njihova uzorčno-posledična povezanost, što pretpostavlja da slede jedni druge i da se istovremeno dešavaju širom Kosmosa. Pri tome neprekidno deluju sa okolnim struk­tu­rama, za­hvaljujući sposobnosti međusobnog uticaja koji se, u principu, prostire na kompletan Kosmos, a u proceni efekata njihovog delovanja uslovno do neke granice respektabilnosti, što zavisi od oset­lji­vosti pojedinih struktura koje prate te uticaje i njihove promene. Osnovu toka tih pro­cesa predstavljaju njihove mase i ka­rak­teristike njihovih energetskih stanja i međusobni položaj u skladu sa zakonima o delovanju masa i impulsa.

Kod praćenja i analize ovih procesa mora se imati u vidu stav da se u Prirodi ne dešavaju na­gli trenutini skokovi već da je svaka promena nekog energetskog stanja, koja određuje karakter svakog procesa, postepena i ne predstavlja neku sungularnu vrednost.

Drugi dodatni stav u ovim analizama odnosi se na ključnu ulogu mentalnih sistema koja se može različito ispoljavati od slučaja do slučaja, a kod ove analize obuhvata:

  1.           1.   Unose odgovarajući energetski podsticaj odgovarajućem ponašanju fizičkih subelementasrnih čestica i njihovih struktura, a prilikom njihovog strukturnog objedinjavanja u procesu formi­ra­nja složenijih struktura programiranih karakteristika.
  2.           2.   Njihove strukture, nazvane vorkmeni, ulaze u ove interaktivne procese sa određenim nivoom potencijalne energije i programima delovanja koji zavise kako od veličine i karakteristika slo­ženije strukture koja se pri tome formira, ili, ako je već formirana, menjaju njene karakteristike; ta­ko i od uslova i karakteristika lokaliteta u kojem se procesi dešavaju. Ovo pripajanje pred­stavlja poremećaj zatečenog energetskog stanja čestice ili strukture sa pratećim prelaznim pro­cesom koji karakterišu promena karaktera kretanja ili oblika posmatrane strukture, odnosno odvijanja procesa transformacije potencijalna ↔ kinetička energija.
  3.           3.   Svaki program delovanja objedinjuje i postupak prilagođavanja mogućim energetskim pro­me­nama u okolini, što se odražava na dalje ponašanje čestica ili struktura čije su ovo komponente. Pri tome treba imati u vidu sa svaka čestica, u posmatranoj strukturi do subelementarnog nivoa, ima određeni specifični oblik kretanja, odgovarajući njihov nivo unutrašnjih i spoljnih ener­getskih odnosa, koji se manifestuju karakterom gornje transformacije energija.
  4.           4.   Programi delovanja u uslovima poremećenih unutrašnjih i spoljnih energetskih odnosa poje­dinačnih struktura na svim strukturnim nivoima su tipični za njih, pa su i promene njihovih po­javnih oblika uniformne.
  5.           5.   Procesi reagovanja na promene energetskih odnosa su pod kontrolom mentalnih sistema pa, zavisno od tog odnosa, može biti autonoman ili potpomognut dodatnim vorkmenskim struk­turama kada ti odnonosi izađu iz programiranih okvira. Ova intervencija dodatnih vorkmenskih struktura je prisutnija kod složenijih pojavnih oblika, posebno bioloških.
  6.           6.   Preduslov za ovakvo ponašanje pojavnih oblika i njihovih komponenti je neprekidno praćenje energetskih odnosa na pojedinim lokalitetima svih strukturnih nivoa uključujući odnose od sub­elementarnih komponenti do međuplanetarnih odnosa u okviru OP Kosmosa, koji imaju cik­li­čni karakter svojstven tim sistemima i podsistemima. Iz poređenja tih odnosa sa pripadajućim programima njihovog delovanja sledi eventualna intervencija ukoliko su izašli iz planiranih okvira.
  7.           7.   Svi ovi odnosi i prateći procesi predstavljaju događanja širom OP i Kosmosa u celini u kao takvi se registruju formirajući široku kosmičku bazu podataka, koja predstavlja podlogu samo­organizujućeg delovanja mentalnog sistema praćenog evolutivnim procesima u okvirima po­je­dinačnih OP. Za nju se može reći da je i istorija svih događanja u Prirodi. Pristup ovoj bazi podataka, uz odgovarajući nivo razvoja i svesti, mogao bi omogućiti čak i vizuelizaciju nekih proteklih događaja.

Ovakvi mentalni sistemi i njihovi podsistemi navedenih karakteristika kao i njihove interakcije sa fizičkim subelementarnim sistemima predstavljaju podlogu svim pojavama, procesima i pojavnim ob­licima prisutnim u Kosmosu i njegovim OP. Promene tih događanja rezultat su izmenjenih energetskih odnosa na pojednim lokacijama, koje su pod nadzorom odgovarajućih men­talnih sistema i struktura sa mogućnostima promtnog delovanja u slučaju da neki događaj izađe iz programiranih okvira. Upravo ova mogućnost odstupanja vrednosti karakterističnih veličina učesnika na posmatranom lokalitetu pred­stavlja okidač za eventualno angažovanje novih dodatnih vorkmenskih struktura, čime se procesi na posmatranoj lokaciji vraćaju u programirane okvire. Pošto se radi o di­na­mičkim procesima, koji  imaju i stacionarnu i dinamičku komponentu, energetski odnosi na posmatranoj lokaciji uspostavljaju se na osnovu zakona o delovanju masa i impulsa (masenih i elek­tričnih). Prvi od njih vezan je za geo­metrijski odnos aktera u posmatranom procesu, a drugi za meru pro­mene brzine komponenti pos­ma­tranog sistema. Mentalni sistemi prate efekte ovih delovanja, što nije problem pošto su ih i inicirali, pa na os­novu njih reaguju ili ne.

Prostor možemo označiti kao jednu od karakerističnih veličina Kosmosa čijih dimenzija nismo svesni pa ih uslovno možemo smatrati neograničeni. Položaj pojedinačnih lokaliteta u Kosmosu mo­žemo pratiti usvajanjem proizvoljno odabrane referentne tačke u prostoru, čiji je položaj definisan upo­trebom jednog od postojećih koordinatnih sistema. Koristeći se relativnim položajem posmatranih tačaka u Kosmosu, OP ili nekom drugom lokalitetu, u mogućnosti smo da odre­di­mo uzajamni položaj tačaka ili objekata čije ponašanje želimo pratiti, bilo da se radi o stacionarnim bilo o dinamičkim pro­cesima u kojima učestvuju. Pojava zakrivljenosti prostora pod različitim uti­ca­jima, koji mogu biti i pro­meljivi, ne uklapa se u koncepciju i stavove NMN modela pa se sa njom ne računa u analizi doga­đanja širom Kosmosa i njegovih OP. Osnovno je da je položaj i njegove promene pojedinih objekata u prostoru odrediv, ali ipak uslovljen našim mogućšnostim sposobnostima za to određivanje, pogotovo ako se radi o objektima udaljenim od nas kao njihovog posmatrača.

Obzirom na uvodnu napomenu vreme kao prirodnu veličinu je teže definisati i ta definicija zavisi od korištenog modela Prirore, a pogotovo ako se takvi pokušaji čine bez jesno definisanog njenog modela, mada ima i takvih pokušaja. U daljem tekstu dat je pokušaj njegovog definisanja imajući u vidu gore navedene i u (L.1) pomenute postavke NMN modela.

pojam vremena

Ovako postavljen osnovni deo modela Prirode karakteriše uslovno-posledična povezanost svih događanja u okviru OP, a delimično i na nivou Kosmosa. Kod analize ove po­ve­za­nosti treba odvojeno posmatrati izvorne ili primarne uzročne i posledične veličine. U tom pogledu do­ga­đanja na osnovnom mentalnom pripremnom strukturnom nivou, nazvana naturistika mentalnog, sa njihovim efektima mo­gu se smatrati izvornim jer se na tom nivou stvara platforna za sva početna do­ga­đanja koja će uslediti u jednom OP tokom jednog ciklusa mentalnih energetskih talasa (MET), a posebno tokom njihovog kvazistacionarnog perioda. Sva ostala događanja imaju u principu posledični karakter, mada već u po­četku sledećeg događaja oni mogu poprimiti uzročne ka­rak­teristike veličina svim događajima zapo­če­tim iza njega, pa čak i iza njegovog početka. Tako gle­dano kao prave primarne uzročne veličine mogu se označiti veličina periode MET-a i pri tome od­re­đeni kriterijumi za mentalnu promenu karaktera započetih pricesa u OP. Ovi kri­te­rijumi obuhvataju pre svega granične vrednosti energetskih nivoa pojedinih struktura uključujući i okoline koje, ako se u realnom procesu prekorače, zahtevaju intervenciju dodatnih vorkmenskih struktura.

Iz ovoga sledi da je, sa gledišta OP, jedina apsolutna primarna uzročna veličina perioda MET-a i promena njihovog energetskog nivoa tokom tog perioda. Ova vrednost prema NMN modelu jednaka je zbiru kosmičkog mentalnog polja stalne vrednosti i lokalnog mentalnog polja u OP čija vrednost ima oblik talasne finkcije. Ako vrednost ove talasne funkcije apsolutizujemo, pošto je određena uticajnim či­niocima izvan OP. Veličinu koja određuje primarne vrednosti ukupnog mentalnog polja u OP na­zi­vamo vremenom. Mi ne znamo i nismo u mogućnosti eksperimentalno odrediti oblik te funkcije, ob­zi­rom da joj je perioda više desetina milijardi zemaljskih godina, mada on asocira na zbir jedne konstantne i sinusoidalne promenljive vrednosti. Osim toga vrednost ukupnog men­tal­nog polja je samo jedan od mnogobrojnih uticajnih činilaca koji mogu biti različiti od tačke do tačke širom OP, a čije integralno delovanje tek daje konačne realne efekte posmatranog procesa. Čak da je ova talasna funkcija jednoznačno određena, što bi predstavljalo njen i matematički i fizički model, to ne bi bilo dovoljno za određivanje realnog toka procesa u posmatranoj tački prostora. Morali bi isto­vre­meno poznavati modele delovanja svih uticajnih činilaca za koje možemo reći da ih je bezbroj. Taj zadatak je pretežak čak i za Prirodu, pa se ona opredelilila da u posmatranoj tački prati konačne efekte tih procesa u jednom trenutku i deluje korekciono ako njihov odnos izlazi iz programiranih okvira. Taj trenutak je apsolutno vremenski realan, mada sama korekcija malo kasni u odnosu na njega što bi se moglo označiti kao inercija posmatranog sistema[1], koji karakterišu odgovarajuće vrednosti u odnosu na neki referentni početak, recimo početak MET. Kada će taj trenutak nastupiti teško je unapred tačno utvrditi čak i Prirodi, a kamo li nama i svaki takav postupak je u najboljem slučaju samo procena verovatnoće pojave određenih efekata delovanja posmatranog realnog sistema.Kada se događaj desio nema više dilema i efekti u tom trenutku imaju svoju konačnu vrednost i mi možemo samo pisati istoriju posmatranog lokaliteta ako smo registrovali vremenski tok događanja na njemu, što Priroda čine i odlaže u svojim bazama podataka. Prema NMN modelu grafički prikaz događanja u jedno tački nekog sistema vidi se na donjoj slici sa naznačenim karakterističnim veličinama.

Prema toj slici prošli događaji su nepromenljiva i neizbrisiva realnost. Inverzno vreme kojim bi uticali na tu prošlost nije prihvatljivo za NMN model Prirode, mada mnogi računaju sa tom mo­guć­nosti. Mi bi mogli, ako bi poznavali modele svih uticajnih činilaca u proteklom vremenskom periodu, što se graniči sa nemogućnosti, započeti inverzni proces vraćanja stanja na posmatranom lokalitetu, ali to bi bio novi proces čiji bi interval trajanja bio udaljeniji od vremenske referentne tačke. Trenutak sadašnjosti je stabilna tačka na krivoj događanja u funkciji vremena, ali je on, tek što je nastupio, prešao u prošlost. Budućnost u koju posmatrana lokacija ulazi bila bi poznata samo ako bi, ne samo na posmatranoj lokaciji već i u širem okruženju (teorijski u Kosmosu ili barem u posmatranom OP), sve komponente sistema bile u stabilnom stacionarnom stanju, što izlazi iz okvira realnosti. PremMilos 001a tome, kada govorimo o budućnosti, radi se samo o verovatnoći toka nekog događanja, a vrednost te ve­ro­vat­noće zavisi od kvaliteta i sadržaja modela učesnika u tom procesu.

 

 Transformacija neizvesnosti u realnost

 

Iz ovakvog toka događaja sledi da je vreme realna veličina koju nismo u stanju eksperimentalno direktno određivati već se koristimo etalonima koji se kreću od periode zračenja kod transformacije stanja cezijuma do dana i godina, svih vezanih za neke prirodne procese posmatrane sa pozicija naše lokacije u prostoru. Pri tome sve ove vrednosti se odnose na procese na fizičkim nivoima jer nismo u stanju pratiti događanja na subelementarnom mentalnom nivou gde im je ishodište. U takvoj situaciji u okviru NMN modela ponuđena je sledeća definicija vremena vezana za fizičke nivoe kojeg možemo pratiti:

Vreme je nezavisna nesupstanciona veličina koja odslikava uza­jamni od­nos uzročno-posledično povezanih sekvenci real­nih fizi­čkih inte­rak­tivnih pro­cesa koji čine kako neki pojedi­na­čni događaji, tako i nji­­­hovu po­ve­­zanost sa svim događajima u Kos­mo­su. Ovim su obu­hva­­ćena i de­lovanja do­datnih mentalnih sves­men­­skih struktura pri­druženih fi­zič­kim u či­jem formiranju uče­­st­vuju. Ono se pred­sta­vlja kao jedna mo­no­tono ras­tuća ap­so­lut­na skalarna veličina, vezana za oda­branu jediničnu refe­ren­tnu vrednost u vidu jedne sekvence kratkog ili dugog relativno sta­bil­nog pro­­­­­­­cesa sa kojim se upoređuje tok svih događaja na fizičkim stru­ktur­nim ni­vo­ima. Rezultat tih poređenja pred­stavlja ka­rakter, veli­činu i meru pro­mene bitnih stanja fizičkih struk­tura u prosto­ru, a pre svega pratećih ener­getskih odnosa svih učesnika u procesu.

Ovakav stav je iznuđen našim ograničenim mogućnostima praćenja realnih prirodnih procesa čak i u našem neposrednom okruženju, a pogotovo na udaljenim predelima našeg OP i Kosmosa u celini. Nije realno očekivati da će se te okolnosti promeniti pa je poželjno da makar problem vremena po­s­matramo u što realnijem svetlu, jer se radi o prirodnoj veličini kojoj nije potrebna bilo kakva misti­fikacija jer je Priroda u svim vidovima svog ispoljavanja realna, bilo da se to dešava na fizičkim bilo na nefizičkim nivoima. Nadam se da ponuđena analiza predstavlja korak bliže tome cilju.

 

[L.1]  Miloš Abadžić:  Osnovne postavke mogućeg novog modela Prirode, KPV br.18, 08.8.2013

http://kpv.rs/?p=2818


[1]. Suštinski pojava inercije vuče korene sa subelementarnog nivoa i sumira se sa odgovarajućim sličnim procesima u struk­tu­rama na ostalim nivoima kao što su atomski i molekularni. Taj problem prelazi zamišljene okvire ovog članka mada je pro­gramski blizak ovoj problematici.

 

Podelite članak:
Podelite putem email-a Podelite ovaj tekst na facebook-u Podelite putem Twitter-a
Možete ostaviti komentar, ili povratni link sa vašeg sajta.

2 Responses do “ANALIZA POJMA VREME SA POZICIJA NMN MODELA”

  1. Nikola Milovic каже:

    SHVATANJE OSOBINA PRIRODE

    Prije svega treba drugacije analizirati prirodu koja je sve ono i vidljivo i za nas nevidljivo.Ukratko, moj pogled na prirodu uopste je takav ,da je univerzun ( svemir) jedna sfera beskonacnog dijametra, popunjena substancom koju treba da zovemo ETER. Univerzum je dvo entitetan :duhovni entitet univerzuma ( DEU), koji upravlja svim vidljivim i nevidljivim pojavama putem Apsolutne svjesnosti univerzuma ( ASU) . U svemiru ili univerzumu je formiran ispoljeni dio univerzuma, KOSMOS u obliku materije i raznih energija i ima svoje granice, vrijeme nastanka i nestanka pojedinih sastavnih konglomerata koji su “ potopljeni“ u eteru u svemiru. Slicna je situacija i sa nasim tijelom, jer je i on dvoentitetan : duhovni entitet predvodjen Bozijom iskrom- dusom i energetsko-materijalni entitet tijelo, koje je pod kontrolim naseg uma koji komanduje svim nasim opazajnim culima i on je veliki kocnicar nase Individualne svjesnosti koja je povezana sa ASU putem intuicije , kao trenutnog linka . Iz etera se formira Kosmos pod dejstvom visokih vibracija istog koje vrsi ASU. Subatomske cestice nastaju u presjecima struna proizvedenih vibracijama etera i u kasnijim lancima procesa dolazi do formiranja materije. Za potrebe materije ASU je dodijelila prostor i vrijeme. Prostor za smjestaj i kretanje materije po odredjenim zakonima, a vrijeme samo kao mjeru tog kretanja. Pri formiranju materije iz etera, na samoj njihovoj granici ostala je neuravnotezena sila ( slicna kohezionoj sili) koju mi treba da zovemo gravitacija. Ona ima zadatak da polagano okuplja materiju u gomile mase ( nebeska tijela i njihove grupacije) ,sve dok se ne dobije kriticna i masa i gravitacija koje ce materiju ponovo vratiti u prvobitno stamnje-u eter ,putem crnih rupa. Nasa Individualna svjesnost raste sa povecanje saznanja istinitih uzroka pojava oko nas i u nama. ASU je neizmjerna moc stvaranja svega u Kosmosu ( Kosmos nije svemir-po meni, jer to treba obavezno razlikovati). Mi mnoge stvari zelimo da saznamo putem nekih modela , koji su licno djelo pojedinca i taj isti kasnije povjeruje tom modelu i zahvaljuje mu sto ga je model necem poducio. To ispada da je model svjesniji od Individualne svjesnosti tog autora. Ako se ne usmjerimo proucavanju duhovnog entiteta svemira, nema mogucnosti da se sazna bilo sta o postanku onog sto danasnja nauka zove “ tamno“ ili misli da postoji neka bracna veza vrijeme -prostor ili da je fatamorganski Veliki prasak bio PRADEDA svih postojanja, ili da se u Cernu moze “ uhapsiti“ Bozija cestica. Sve su to fatamorgane onih koji zele da kontaminiraju nasu IS i da sa time jos vise izdignu “ tajkunizam“ na nivo nauke.
    Hajdemo krenuti ovim putem i uzeti kao prvi zadatak da iznadjemo istinite uzroke spina planeta.
    Evo ,ovim izazivam sve naucnike svijeta na “ dvoboj“

  2. Miloš Abadžić каже:

    Poštovani Nikola,
    jedno vreme nisam kontrolisao da li za radove koje sam objavio ima komentara pa Vam odgovaram sa kašnjenjem. Prvi utisak je da ima stavova koji nam se podudaraju, ali i onih gde to nije slučaj. Osim toga ima i onih koje shvatam više kao pitanja koja traže odgovor.Ne bih se za sada upuštao u diskusiju mada mi se čini da bi po dosta stavova mogli usaglasiti stavove. Razlog je jednostavan, za diskusiju potrebno je detaljnije poznavanje stavova obe strane jer je materija suviše složena da bi do odgovora došli parcijalnim pristupom. Ja sam svoje stavove prezentirao u jednom boroju radova u KPV i štampanoj knjigi i oni su sa moje strane predlog za diskusiju koja bi trebala da bude argumentovana sa obe strane. Predlažete jednu temu sa kojom bi počela jedna šira diskusija,ali se bojim da bi odgovori tražili razčišćavanje nekih prethodnih pitanja.
    Pozivate na dvoboj po pitanju spina planeta, samo da to za prozvane , oa u za mene, bi bio dvoboj sa vetrenjačama pa očekujem da nam ponudite svoj stav po tom pitanju .
    Želim Vam uspeha u traganjima po bespućima (barem za nas)ove Prirode.

Ostavite komentar na Nikola Milovic