Rizična tehnologija mRNA vakcine: Još u junu 2020 god. bilo je u trci već 140 vakcina protiv SARS-Cov-2 . Finansijski podsticaj EU farmaciji od 7,4 milijarde trebalo je da podstakne da se virus „jednom za sva vremena pobedi“. Najveće nade se polažu u mRNA vakcinu, ali šta ta dugo priželjkivana materija čini u našem telu, koliko je to smisleno a koliko rizično? – Nučni stavovi izneti u zapadnoj štampi.
Dr Wakefield , švajcarski biolog poručuje svima koji veruju da se rešenje za pandemiju nalazi u igli. „ To nije vakcina, to je nepromenljiva genetska izmena“ Radi se o ekstremno opasnoj genetskoj tehnologiji. mRNA u vakcini za Covd 19 upućuje našu DNA da zauvek napravi viralni“spike“ protein . Naš imuni sistem, napada strano telo da bi ga odstranio jer je za to imuni sistem stvoren…. Biće napadnut naš DNA i pokušaće da ga ubije i odstrani jer pretvoren u strano telo.
Janina Frič biolog piše: Od samog početka pandemije se jedini spas traži u vakcini i ničemu više. Preskaču se pitanja o naučnim činjenicama na kojima se bazira, ignorišu teme da svaki virus slabi sam po sebi. Bilo da broj inficiranih opada ili ne u svakom trenutku se vlasti drže samo široke imunizacije stanovništva. Mnogi će se rado vakcinisati ali kod ostalih raste strah od nove vrste materije kao i prisile na nju. Pod velikim pritiskom stvorena je vakcina koje do sad nije bilo, jako brzo i odobrena je sa malo kliničkih ispitivanja.
Klasična vakcina zavarava imuni sistem sa napadačem, živim ili oslabljenim koji nije više infektivan, mrtvim ili delovima napadača. Koriste se životinjska tkiva za umnožavanje ili ćelijske kulture, pored toga razni dosatci koji pojačavaju imuni odgovor kao otrovni za čoveka. Proces proizvodnje je dug i skup.
Vakcina bazirana na genima, šta je tu drugačije?
Proces baziran na genima donosi proizvođaču velike prednosti, a osnovni princip je započet devedesetih ali se pondemjom odjednom slio novac za ubrzanje . Za razliku od dosadašnje komplikovane i vremenski duge proizvodnje, ovde ako je osnovna platforma jednom postavljena svaka vakcina se brzo i jeftino može masovno proizvesti. Do sada se na tržištu nije našla mRNA ili DNA vakcina i nije bila primenjena na čoveku. Iako je na početku 2020 SARS-Cov-2 bio krajnje nepoznat već u aprilu je bilo 115 kandidata sa vakcinom, početkom juna 133 krajem jula 140 neke još u ispitivanju.
Princip je sasvim drugačiji: Imunom sistemu se neće predočiti napadač ili delovi već on dobija prošvercocan genetski plan građe, da izgradi oko sebe delić virusa. Simulira se lažni napad na telesne ćelije sa genomom virusa. Prirodno virusi sadrže DNA ili sestrinsku materiju RNK, neki poseduju omotač. SARS-Cov-2 ima dugačak RNA lanac i na njegovom omotaču su proteini koji se mogu prikačiti na ćelije sluzokože disajnih puteva i creva jer samo one poseduju odgovarajuće receptore u koje taj virus tačno pasuje. Tada virus primorava ćelije svog RNA da se dupliciraju, dešifruje ih iz toga gradi nove viruse. Dok na kraju ćelije ne prsnu i oslobode hiljade novih virusa. Da bi se taj proces imitirao za jednu vakcinu postoji mnogo pristupa, RNA,DNA ili vektor-vakcine.
Razlikuju se u vrsti genetičke informacije i po tome kako se ubacuju u ćeliju.
RNA vakcine
Najviše kandidata među vakcinama su RNA vakcine koje sadrže veštački napravljene mRNA. Slovo m stoji za „messenger“, glasnik. U osnovi je mRNA sastavni deo ćelije. Ona je potrebna da se iščita plan građe DNK u jezgru ćelije. Normalan biološki prncip je DNA-RNA-protein.
Veštački RNA u vakcini je tako sačinjen da kodira jedan element građe opne virusa. Proizvođač pre svega ima u vidu Spike protein. Ako je RNA prodrla u telsnu ćeliju biće očitana i protein virusa će biti produkovan- u tome je ideja. Onda treba da sledi imuni odgovor, tako se očekuje.
Put u telo
Gola RNA je za telo opasna materija koju odmah razgrađuje, zato je zapakovana u lipidne nanočestice koje sadrže mast, one su velike otprilke kao virus 60-80 nanometara. Te kapsule se koriste kao transporteri da bi RNK uopšte dospela u telesnu ćeliju. Partikli se stope sa ćelijskom membranom i oslobode RNA u ćeliji. Telesne ćelije u oblasti mišića u koji je dospela trebalo bi da proizvode antigene.
DNA vakcina prodire u ćelijsko jezgro
DNA vakcine funkcionišu slično. Takođe imaju plan građe za antigene ali direktno kao nasledna informacija a ne u formi radne kopije. Ovde leži opasnost da DNA završi u genima naše telesne ćelije i promeni je. Za razliku od RNA koja dospeva „samo“ do spoljne membrane ciljane ćelije, DNA mora još dalje u unutrašnjost do jezgra ćelije. DNA je još teže dovesti u ćeliju nego RNA i koriste se komplikovane tehnike a takođe i adjuvansi da se izazove imuni odgovor jer su sami vrlo otrovni. Rizik je u tome da se DNA trajno ukotvi u genom i počne da stvara mutacije koje izazivaju kancer.
Ako se čitaju izveštaji u koje daje farmacija ili instituta koje ona finansira, sve deluje simpatično. „Nekoliko kilograma je dovoljno da se spasi svet“ sigurnije od klasičnih vakcina, bez opterećenja klasičnog postupka umnožavanja nosioca oboljenja. Tu i jeftinija i brža proizvodnja. Ali razantan razvoj jedne do sad neodobrene tehnike i nedostatak dugoročnog ispitivanja ostavlja mučan utisak.
Ta vrsta vakcina se bazira na sasvim novoj strategiji bez prethodnih iskustava. Šta će bit ako DNA iz vakcine bude ugrađen u genom? Moguće je aktiviranje gena kancera, isključivanje genoma koji blokira rak ili dobijanje autoimunih bolesti.
Moguće je lagerovanje tuđih DNA, u biologiji je poznato takođe i pozicioniranje mRNA u naše nasledno dobro zove se Reverzna transkripcija. Danas se uopšte ne zna u koje će ćelije dospeti genetski materijal virusa, koliko dugo će biti očitavan i da čovek to iščitavanje ne može da zaustavi. Nerazjašnjeno je da li se ugrađuje u jajne ćelije ili ćelije sperme i tako se prenosi na decu. Tako nešto još nikad nije sprovođeno u svetu.
Čemu služi vakcina protiv jednog tako visoko promenljivog virusa kao korona?
„Vakcina funkcioniše samo ako se cilj, tj. virus ne menja. Ako hoćemo nešto da uradimo kod izazivača, koji kao prvo nije mnogo opasan a još stalno mutira, sigurno ćemo omanuti. Besmisleno je proizvoditi takve vakcine.“ To smatra dr Zuhard Bagdi, vodeći imunolog našeg doba, međutim sa finansijske strane je to vrlo lukrativno jer bi se svake godine „imuniziralo“ stanovništvo sa novim sojem.
O šteti od vakcine se jedva može čuti. „ Danas je poznato da ako imamo posla sa vakcinom koja nije ispitana po pravilima struke, koja nije preklinički 5-8 godina istraživana da moramo računati sa neželjenim štetnim posledicama. Npr.sa se samo kod 5% vakcinisanih pojave štetne posledice, prejake reakcije imunog sistema, ukrštene reakcije, pogrešne reakcije itd. Od 80 miliona vakcinisanih kako najavljuju je to 4 miliona ljudi sa oštećenjima, ako je smrtnost i samo 0,1% to je 80 000 mrtvih, kao da čitav jedan grad nestane odjednom.“ prof. Stefan Hockritz, imunolog i toksikolog.
Stalno se govori o broju inficiranih a prema vrlo upitnom testu, ti ljudi nisu svi bolesni, infekcija ne znači uvek razboljevanje ako imuni sistem dobro funkcioniše.“Brojevi umrlih od korone ili sa koronom- to se neće nikad utvrditi- pokazuju da se ne radi o pandemiji nacionalnih razmera već o oboljevanju manjeg broja ljudi“
Osnovni princip genetskih vakcina verovatno oduševljava naučnike kao nešto do sad novo.
Ali: Zadire u najdublji nivo našeg tela, u nasledni materijal, što stvara veliku nelagodu jer se ne zna koja na koju ćemo lančanu reakciju naići u tako kompleksnom sistemu.
Jedna pandemija se pravilno definiše tačnim brojevima obolelih, a ne prema proizvodnji i distribuciji vakcine.
Facit: RNA-vakcine dovode naše ćelije do toga da stvaraju delove virusa koji odlazi potom u krv. Oni se ne ubacuju direktno u krvotok već ih telo samo proizvodi u tome je enormna razlika. Jer imuni sistem ima zadatak da štetne materije prepozna i odstrani. Ko garantuje da imuni sistem neće sopstveni organizam prepoznati kao opasnost, jer su ti „virusi“ stvoreni od organizma, i logično ga napasti. Upravo to se izgleda i događa, ekstremne autoimune reakcije koje u najgorem slučaju vode i do smrti.
Prevela: Branka Mraz
Hvala lepo na preciznom objašnjenju.
Srećan rad.