Šiva lingam Lepenskog vira

Uvod     Otkriće „Kulture Lepenskog vira“ je rezultat zaštitnog arheološkog istraživanja, u okviru pripremnih radova na izgradnji hidroelektrane „Đerdap I“, koje je sprovedeno 1960 godine.

Prostor obuhvata tri kotline, unutar najduže klisure u Evropi (100 km) i najdubljeg rečnog toka na Svetu (82 m), a koju obrazuje Dunav u svom srednjem toku, kroz rased u obronku karpatskog planinskog masiva.

Arheološki radovi su započeti 1965 godine pod rukovodstvom profesora arheologije dr. Dragoslava Srejovića. Početak radova je karakterisao nizak nivo očekivanja.

Zbog toga su arheolozi bacali u Dunav neke oblutke, smatrajući ih potpuno bezvrednim – po svedočenju profesora antropologije dr. Srboljuba Živanovića, koji je prisustvovao iskopavanjima.

Datiranje skeleta na 9,500 godina pre nove ere, koje je u Londonu obezbedio pomenuti antropolog, dovelo je do preokreta  i shvatanja značaja arheološkog lokaliteta.

Iz mraka paleolita, te 1967 godine, izronila je ribolika skulptura iznenađenog izraza lica – bio je to: mezolit. Prva kultura Evrope zainteresovala je Svet.

Isti izraz lica morali su imati i arheolozi, jer su počeli grozničavo ronjenje po Dunavu, u pokušajima da pronađu artefakte koje su prethodno odbacili kao bezvredne.

Izmeštanje nalazišta izvan zone potapanja je završeno do 1971 godine.

Eksponati su izloženi kao stalna postavka Narodnog Muzeja u Beogradu. Na izmeštenom lokalitetu je formiran Muzej, koji je 2011 godine dobio adekvatan objekat.

Nalazi se pretežno nalaze na desnoj obali Dunava u Republici Srbiji, a nekoliko na levoj, rumunskoj obali.

Unutar arheološkog sloja debeljine 3,5 metra je prepoznato ukupno 9 nivoa, koji su razvrstani u 4 kulturna sloja.

Predmeti su upotrebni, ukrasni i votivni (religiozni). Skeleti u ispruženom položaju i orjentacije sever – jug, u „fetus“ položaju na levom i desnom boku, četiri skeleta u „lotos“ položaju, kao i veći broj kremiranih.

Pronađene su i temeljne osnove kuća, koje su činile: najstarije stalno naselje Evrope.

Temelji tih kuća su ukazivali na jedinstvenu arhitekturu. Nigde i nikada, nije pronađeno ništa slično.

Temeljne osnove kuća su jedinstvene u celom Svetu i najpreciznije se opisuju kao: zarubljeni kružni isečci.

 Razumevanje podnih elemenata   Milenijumi pod zemljom, a zatim kratko vreme iskopavanja i izmeštanja, ostavilo je kao najjasnije svedočanstvo: temeljne osnove kuća.

One predstavljaju činjenice u tlu.

Temeljne osnove karakteriše bogatstvo podnih elemenata, takozvanog: kamenog mobilijara.

Njihovo novo razumevanje povezano je s novom rekonstrukcijom kuće (o čemu, sledećom prilikom) i razlikuje se od dosadašnjih po pitanju: skulptura, ognjišta, pepelišta, ∆ elemenata i naročito značajnog podnog elementa označenog brojem 12, pri čemu dosadašnja shvatanja (za potrebe članka) nisu izlagana i mogu se pronaći u postojećoj literaturi ili u skoroj knjizi: „Shvatara – rađanje Evrope“.

Kamena ojačanja (1-6) postavljena duž spoljnje strane temeljne osnove imaju jasne tragove stubova nadgradnje.

Skulpture (7) predstavljaju sedmoricu drevnih mudraca iz vode – davalaca kulture. Kako je poznato da Oni nisu izlazili iz slane, nego isključivo iz slatke vode, tako nisu mogli izaći pored Krita.   Znači: samo, tada i tu.

Sto (8) je sto. Bio i ost’o.

Ognjište (9) je odgovarajuće veličine, dobro postavljeno i plitko – zbog toga što je u njemu sagorevao ćumur.

Pepelište (10) se logično nalazi u produžetku ognjišta. Pri njegovoj izradi mu je data adekvatna pažnja, zbog važnosti pepela kao elementa prvog kompozitnog građevinskog materijala („rimski beton“) kojim su zaliveni svi podni elementi.

Kuće predaka (11) predstavljaju umanjene modele velikih kuća. Nalaze se u prvom redu do ognjišta. U znak sećanja i poštovanja prema precima, služile su za prinošenje hrane i pića.

Osnovni oblik je:   oštećeni: A i Λ.

Podni element broj 12   Kameni element, redovno nalažen u geometrijskom središtu temeljne osnove kuća Lepenskog vira i do sada je ispravno shvaćen kao: „žrtvenik“ ili još preciznije kao: „kameni recipijent“.

Daljeg razumevanja nije bilo i verovatno se smatralo da će njegova suština zauvek ostati skrivena milenijumima koji nas dele. Međutim, taj kamen koji strpljivo nosi svoju poruku, još uvek je „živ“. Otkriva sve svima i … nešto, nikome.

Žrtvenik, kojeg je pri demonstracijama koristio arhitekta Predrag Ristić

 

Naročito uočljiv kružni kanal s mestom za odlivanje i polusfernim udubljenjem, na nalazu koji je koristio arhitekta dr. Predrag Ristić, nam pomaže da iste detalje prepoznamo i kod lošije obrađenih ili lošije sačuvanih primeraka.

Jednog od njih pronašao je 2003 godine, na području bivšeg arheološkog nalazišta Vlasac, ribolovac Momčilo Đorđević iz Majdanpeka. Kameni žrtvenik, s četiri urezana grafema i kamenim oblutkom, nalazač je uredno predao muzeju, gde se i sada nalazi.

Arheolozi su prepoznali da se ovalni kamen uklapa u polusferno udubljenje.

Ipak, nisu izvukli nikakav zaključak, a on glasi: kamen s kružnim kanalom, mestom za odlivanje i polusfernim udubljenjem u kojem je „jaje“ – je: Šiva lingam.

 

 

 

Sada možemo reći: svaki žrtvenik je imao svoje jaje, a svaka kuća, svoj – Šiva lingam.

Lingam je znak, simbol, u ovom slučaju opredmećen simbol.

Ali, šta je ili ko je: Šiva?

Šiva  – božanstvo koje plaši neznalice.  Ne bez razloga.

Predstavlja jedno od tri Božanstva hinduističke religije. Uobičajena podela uloga nam govori da je: Brama stvaralac Sveta, Višnu održava Svet, a Šiva ga razara.

Međutim, Šiva ima vrlo aktivnu ulogu i trojaku prirodu (trimurti). Poznato je da Šiva u sebi objedinjuje stvaraoca, onoga koji održava Svet i onoga koji ga razara. Zbog toga prikazi Šive u ljudskom obliku imaju tri lica, odnosno tri glave. Najslikovitije figure Šivu predstavljaju kao plesača, koji svojim plesom održava Svet u stalnom kretanju, unutar kruga koji predstavlja kundalini zmiju i pri tome gazi dete, za koje se smatra da predstavlja ne znanje. Dve ruke koristi za stvaranje i ono je simbolisano bubnjem, a dvema rukama razara i drži vatru. Uz muške i ženske atribute i nekoliko dodatnih zmija, predstavlja pokušaj da se osobine, principi i ideje vizuelno predstave. Više plaši, nego što podstiče na razmišljanje. Ali, tako je ispravno, jer kome su emocije ispred razuma, toliko da ga zaklanjaju – i treba da se plaši.

Sveta knjiga, šaivizma i onih koji su poštovaoci boga Šive, naziva se: „Shvetashvatara“.

Svet, ovaj naziv (posle komplikovane etimologije) prevodi kao: “Onaj koji nosi dalje na belom konju” ili “Bela mazga koja nosi dalje”.

Mazga ili magarac – pitanje je sad?  Međutim, ako poznajete neki od slovenskih jezika lako ćete uočiti da sadrži dve reči: “Sveta” i “shvatara”, koje (divnog li čuda) ne treba prevoditi!

U toj knjizi Šiva preti, ali i obećava. Ono što Šiva obećava je: „amrta“ – ništa manje, niti može biti više.

Da – Šiva obećava besmrtnost.   Taj kamen je znanje suštine.

On u sebi sadrži i svo mlađe kamenje, pa ga možemo smatrati i ugaonim kamenom mudraca u koji je zaboden Arturov mač.

Pra – Stara Evropa    Šiva lingam je mnogo više od svetog drveta ili totemske životinje. Složen rekigijski predmet ukazuje na složen sistem verovanja u neshvatljivo dalekoj prošlosti.

Uz najstariji simbol jin-jang (otkriven u Rumuniji) obilje prikaza svastika, kolovrata, kao i tradicije spaljivanja mrtvih (koje govori o načinu života živih) sve očiglednije povezuje kulturu podunavske „Stare Evrope“ s živim religijama jugoistočne Azije.

 

Slovenački istraživač Pavel Medvešček – Klančar, u predstavljanju svoje knjige “S nevidljive strane neba”, je predstavio i nekoliko religijskih predmeta slovenačkih Staroveraca, koji ukazuju na mogućnost da postoji kontinuitet korišćenja vrlo sličnog obrednog predmeta, sve do XX veka.

Zbog toga bi mlađe Šiva lingame trebalo pronalaziti unutar postavki muzeja centralnoevropskih zemalja. Prostorno na “poljima urni”, odnosno unutar “kulture žarnih polja” i vremenski, od Lepenskog Vira, do uveliko unutar Nove ere.

Predhrišćanski običaj ukrašavanja jaja, koji najdužu zabeleženu tradiciju ima na tlu današnje Rumunije (“pisanke”) možda ima – najdužu moguću tradiciju.

Uglavnom: kontinuirano, posle 11.500 godina uspona i padova – to smo mi, danas.

Ko ovo ne može da shvati, neka mu pomogne boginja SaraShvati.

 

Pripremio: Nebojsa Hafizovic

Podelite članak:
Podelite putem email-a Podelite ovaj tekst na facebook-u Podelite putem Twitter-a
Možete ostaviti komentar, ili povratni link sa vašeg sajta.

Ostavite komentar