GENI KOJI SLUŠAJU MOCARTA

Čovek od davnina pokušava da nađe brz i lak način da poveća svoju inteligenciju. Takva mogućnost je ponuđena od strane istraživača u Kaliforniji.

Piše:  Marija Radovanović


Uzbuđenje je nastalo 1993. godine kada su istraživači otkrili da se ostvaruju bolji rezultati na standardnim IQ testovima nakon slušanja Mocartove muzike. Dalja istraživanja su pokazala da Mocartova muzika ima veliki uticaj na mozak, iako se još uvek ne zna pouzdano zašto.

Do prvih naznaka postojanja Mocartovog efekta došlo je pre skoro 20 godina kada su načinjeni pokušaji da se na komjuteru prikaže aktivnost mozga. Istraživači su odlučili da otkrivene simulacije, koje nastaju pri električnim pražnjenjima u mozgu, pretoče u zvuk, umesto da ih samo stave na papir. Na njihovo iznenađenje, čuli su se zvukovi koji su podsećali na barok ili na istočnjačku muziku.

Ako aktivnost mozga može da zvuči kao muzika, sledeće pitanje bilo je možemo li da naučimo da razumemo gramatiku neurona radeći obrnuto i posmatrajući kako mozak odgovara na muziku.

Eksperimenti

Nakon mnogo dogovaranja, odlučeno je da se koristi deo standardnog IQ testa da bi se videlo da li Mocartova muzika može trajno da poveća sposobnost uviđanja oblika. Ova sposobnost je osnova za mnoge kompleksne misaone veštine koje uključuju okretanje i posmatranje objekata u glavi pri čemu se koristi dosta matematike.

Sve grupe koje su radile testove nakon slušanja Mocartove muzike su pokazale značajno veću uspešnost. Nažalost, ovaj efekat traje samo 10-15 minuta.

Ljudi bi preciznije videli ako bi bili testirani slušajući Mocartovu muziku u pozadini. Rezultati su bili znatno bolji, sa mnogo manje grešaka, više koncentracije i preciznosti. Jedna od teorija je da muzika potpomaže ubrzavanje obrade i interpretacije informacija koje dolaze od oka do mozga.

Studija u Obervalizer bolnici u Švajcarskoj koja se bavi uticajem muzike na varijabilnost pulsa, pokazuje da slušanje muzike može značajno da pomogne pri oboljenjima srca. Dokazano je da slušanje Mocartove i Bahove smiruje ubrzani puls.

Novorođenčad u Slovačkoj su slušala Mocartovu muziku da bi lakše prevazišla traume rođenja. Sada se na univerzitetima širom sveta vrše klinička istraživanja da bi se videlo da li muzikom može da se ublaži stres, ubrzani otkucaji srca i motorika tek rođenih beba. Muzika se pušta preko malog zvučnika u inkubator, razni uređaji analiziraju sve pokrete, dok kamera beleži reakcije beba na muziku.

Laboratorijski pacovi su brže i sa manje grešaka pronalazili izlaz iz lavirinta ako su pre toga bili izlagani Mocartovoj muzici. Radi se na seciranju njihovih mozgova da bi se videlo šta se tačno promenilo u njihovoj neuro-anatomskoj strukturi.

Zašto baš Mocart?

Skoro sva proučavanja Mocartovog efekta do sada, bazirala su se na jednom muzičkom delu, sonati za 2 klavira u D-duru (K488).

Moralo je da se definiše koji su muzički elementi potrebni. Na univerzitetu u Ilinoisu, neurolog Džon Hjuz i muzikolozi su napravili analizu stotina kompozicija Mocarta, Šopena i drugih kompozitora. Napravili su skalu koja pokazuje koliko često jačina muzike raste i opada za 10 sekundi.

Genioznost Mocarta je u tome što često ponavlja teme ali tako da ne bude dosadno, naprotiv, slušaocu je to jako zanimljivo i prijatno. Tema se ponavlja, često u različitim tonalitetima, ali u istim intervalima. Ponavljanje i periodične promene su otkrivene u svim aspektima funkcije centralnog nervnog sistema kao što su početak sna i periodičnost moždanih talasa, kao i u telesnim funkcijama. Isti efekat se ne sreće kod drugih kompozitora jer je ovakva muzička konstrukcija specifična za Mocarta, koji mnogo češće ponavlja motive nego kompozitori kao što su Bah, Betoven, Vagner, Šopen i drugi.

Molekularne osnove Mocartovog efekta

Naučnici su dosta raspravljali da li ovaj fenomen ima relativno jednostavno rešenje, kao što je popravljanje raspoloženja ili da li je efekat vezan za unikatni kvalitet Mocartove muzike.

Genetičari na univerzitetu Stanford u Kaliforniji, misle da su uspeli da nađu molekularne osnove Mocartovog efekta. U svojoj studiji su koristili pacove koji, kao i ljudi, bolje rade testove učenja i pamćenja nakon slušanja sonate.

Istraživači su otkrili da se kod pacova povećala aktivnost 3 gena : gena uključenog u procese učenja i pamćenja, gena koji utiče na faktor rasta nervnih ćelija i gena odgovornog za formiranje sinapsi.

Ovo otkriće je jako intrigantno jer dokazuje da kod ovog efekta postoje merljive neurohemijske promene. Molekularna biologija se poslednjih nekoliko godina posvetila istraživanjima sa ciljem da otkrije šta to u muzici pokreće određene gene da povećaju svoju aktivnost i kako bi to moglo da se iskoristi.

Marija Radovanović  -Studira molekularnu biologiju na univerzitetu u Beogradu.

Podelite članak:
Podelite putem email-a Podelite ovaj tekst na facebook-u Podelite putem Twitter-a
Možete ostaviti komentar, ili povratni link sa vašeg sajta.

One Response do “GENI KOJI SLUŠAJU MOCARTA”

  1. Danilo Apostolov каже:

    Ja slušam klasičnu muziku, duhovnu i barok. Bez mzike ne mogu. Nema inspiracije ako ne slušam muziku. Bolje je kada slušam muziku. Tri omiljena kompozitra su mi Bah, Šopen i Šostakovič.

Ostavite komentar