KVANTNO HOLOGRAMSKA MEDICINA

Tokom više od 2000 godina Kinezi su oprezno čuvali jednu tajnu samo za sebe. Nastanak svile u Kini vezuje se za kinesku KROZ PRIZMU AKUPUNKTURNIH I MIKROTALASNO REZONANTNIH (SAMO)REGULATORNIH MEHANIZAMA

Piše: dr Zlata Jovanovic Ignjatić

 

Putovanja autorke kroz kvantnu medicinu, kroz teoretsko-praktične aspekte, je pretočeno u 385 strana knjige “KVANTNO-HOLOGRAMSKA MEDICINA- kroz prizmu akupunkturnih i mikrotalasno rezonantnih (samo)regulatornih mehanizama”. Prvi ozbiljan iskorak, za nju kao zapadno medicinski obrazovanog lekara, u nepoznato i mistično, je počeo preko akupunkture. Interesovanje za akupunkturu realizovano je 1990 završavanjem škole akupunkture kod prof Škokljeva. »Ta edukacija mi daje osćaj da mogu pomoći pacijentu i onda kada nemam iza sebe skupu dijagnostičku aparaturu i mnogobrojne farmaceutske preparate, dakle u elementarnim uslovima i na ekološki način. A onda sam došla do informacije o stimulaciji aku sistema na drugi način, preko mikrotalasne rezonantne terapije (MRT). Bila sam gladna tih informacija. U Srbiji ima samo 2 knjige o akupunkturi (prof Škokljeva i Ferhovića), a o MRT-u ni traga. Sada već tako davne 1990 godine su te informacije bile retke i meni teško dostupne. Veoma sam teško uspela da dodjem do adresa akademika: Žukovskog i Sit’ka, jer nije bilo Google.

Moj početak rada sa MRT je dao odlične rezultate, čak fascinantne u nekim slučajevima, kao što je prohodavanje malog A.A. koji je tada imao punih 5,5 g a prohodao sa nepunih 20 seansi. To se dogodilo veoma lagano,…«

»Posle prvih odlazaka u Moskvu, usledio je Kijev i susret sa profesorom Sit’kom (dve nominacije za Nobelovu nagradu), učenje na izvoru kvantne u naučno istraživačkom centru kvantne medicine, Ministarstva zdravlja Ukrajine-”Vidhuk” u Kijevu. Saradnja sa kolegama Borisom Grubnikom, Irinom Fedotovom, fizičarem Janjenkom, Kosickim, Rudjkom, Skripnikom, Ponježom, ali mnogim drugim. Ponovo široko otvorene oči, puno adrenalina, ostajanje na klinici i po 12 sati i želja da ostanem što duže, vidim i čujem što više, jer kad se vratim u domovinu, ostaju mi samo beleške i literatura i neodoljiva želja da se ponovo vratim na izvor i učim…«

KNJIGA: KVANTNO HOLOGRAMSKA MEDICINA

I deo knjige namenjen je ljubiteljima metafizičkog poimanja sveta koji nas okružuje i nas samih. Početak Neba i Zemlje naziva se „Nepostojanje” i predstavlja našu večitu alhemičarsku težnju ka „nepostojećem”, pri čemu nas „težnja ka

nepostojanju vodi viđenju čudesne suštine” – Lao Ce [78].

II deo knjige namenjen je racionalnom intelektu zapadno obrazovanog lekara, koji poima samo ono što je izmerljivo, pa makar se to „merljivo” graničilo s doskora nemerljivim – kvantnim nivoima (čime se mnogi naučnici koji su zaronili

u dubine kvantne fizike bave i praktično realizuju merenje „nemerljivog”). Dakle, u II delu knjige, stremeći ka dokazivanju postojanja (a „Postojanje” je majka svih bića i izmerenih veličina), nalazimo granice i „vidimo prostorne mene” [78], ali se ponovo uplićemo u „kraj koji je beskraj”[82]!

III deo knjige daje teoretske osnove „fizike živog”, koherentnih ekscitacija elektromagnetnog polja mikrotalasnog dijapazona i emitovanja bioloških objekata, s metodološkim uputstvom u primeni mikrotalasne rezonantne terapije. Kao takav, predstavlja osnovu za razumevanje kvantne medicine i vodič za praktičare mikrotalasne rezonantne terapije.

IV deo knjige sadrži kratak osvrt na klasičnu kinesku akupunkturu sa istorijatom razvoja akupunkture, važećim dijagnostičko-terapeutskim pravilima i pregledom akupunkturnih meridijana, te može poslužiti kao praktični vodič pri

primeni neke od tehnologija kvantne medicine, za čiji je rad neophodno poznavanje osnova akupunkture.

Recenzija: „Knjiga je pisana jasnim stilom, sa uverljivom dokumentacijom koja ukazuje na bogatu literaturu kojom se autorka knjige dr Zlata Jovanović-Ignjatić služila…. Smatram da je knjiga „Kvantno hologramska medicina кroz prizmu akupunkturnihi mikrotalasno rezonantnih samo(regulatornih) mehanizama,” dr Zlate Jovanović-Ignjatić izuzetno uspešno, kvalitetno i stručno delo, koje može da posluži kao udžbenik iz ove oblasti. Knjigu preporučujem stručnoj javnosti kao visoko kvalitetno štivo za dublje poznavanje teoretskog znanja i stručnog rada u ovoj oblasti.“ Prof. dr Antonije Škokljev, dr med. sc. Šire informacije o knjizi se mogu naći na sajtu Quanttesa: www.quanttes.org.rs

KOHERENTNE EKSCITACIJE BIOLOŠKIH SISTEMA

– dr Zlata Jovanovic Ignjatić –

Nastavak večnog traganja za suštinom nastanka života i logikom prirode živog dovodi nas preko fundamentalnih predstava o životu i živim sistemima, sa pozicija kvantne fizike, do poimanja prirodnih fenomena istovetnosti, ali i njihove diskretnosti, kao i razmatranja zdravlja i bolesti sa pozicija kvantne fizike. Pokušaj da se fundamentalna znanja o svetu koji nas okružuje i nama samima dobiju kroz proučavanja mikroskopskih struktura objekata bio je nedovoljan za razumevanje suštine života.

Nesumnjiv doprinos razvoju kvantne medicine sa pozicija kvantne fizike daju istraživački radovi Hakena i Prigožina i njihovo razjašnjenje pojmova „samoorganizacije”, ili „sinergetike”. Prigožin kao fizičku bazu za sinergizam uzima otvorenost sistema i njenih nelinearnih dinamika za otklon od uravnoteženosti termodinamičkih grana. Procesi samoorganizacije uslovljeni nelinearnom sredinom moraju naći svoju refleksiju u nelinearnom izjednačavanju dinamike ponašanja date sredine. Disipativni sistemi s plazmatičnim membranama kao aktivnim centrima koherencije predstavljaju izvore elektromagnetnih talasa identičnog spektralnog sastava, za program neuravnoteženog faznog prelaska i nastajanja koherentnosti. Nastankom koherentnosti nastaje i efekat dejstava udaljenih sila, što znači da u takvoj sredini mogu nastati različiti tipovi talasa, ali sa zajedničkom prirodom. Unutar organizma se javlja delovanje sopstvenog koherentnog polja, koje se održava zahvaljujući elektromagnetnoj aktivnosti svake ćelije organizma).

Živa bića su na osnovu Sit’kovog istraživanja o koherentnim sistemima predstavljena kao celoviti kvantnomehanički objekti. Ovakav pristup omogućava i demistifikaciju akupunkturnih meridijana uz eksperimentalnu potvrdu postojanja ovih meridijana. Akupunkturni meridijani, kao dinamička struktura, predstavljaju koherentno kretanje elektromagnetnih talasa koji formiraju određene cikluse. Akupunkturni meridijani, sa svojom elektromagnetnom prirodom, obrazuju „elektromagnetnu mrežu organizma”, koja obuhvata svaku njegovu ćeliju i istovremeno omogućava njegovu višediferenciranu ravnotežu. Teoretska pretpostavka je i da su akupunkturni meridijani nosioci genetske informacije.

Ovaj dualitet u pristupu (iskorišćen u „fizici živog”), kada se bilo koji organizam istovremeno posmatra i kao makroskopski kvantnomehanički celovit objekat, i kao uravnotežena disipativna struktura, koja se obrazuje i funkcioniše u hijerarhijskom lancu disipativnih podsistema putem vezivanja parametara jednog nivoa s upravljajućim parametrima drugog nivoa, što se pokazalo produktivnim pri kretanju i u obratnom usmerenju po kvantnoj lestvici Vajskopfa: od živoga do atomskog nivoa. Fundamentalna prerdstava „fizike živog” govori o živom organizmu kao četvrtom nivou kvantne organizacije materije u prirodi, dovodeći u sklad potencijal koji se formira po tipu laserskog potencijala Landau- Hakena sa foto-eksitonskim nosiocem u dijapazonu od 1010 do 1011 Hz. Niskointenzitetno elektromagnetno emitovanje signala mikrotalasnog dijapazona omogućava obnavljanje elektromagnetne mreže živog organizma, a kroz nju i normalizaciju funkcionalnih aktivnosti i biohemijskih procesa. Sit’kova ekipa istraživača sprovela je opsežna ispitivanja elektromagnetnog polja ne samo ljudskog organizma, već i različitih bioloških objekata, što je produbilo znanje o interakciji spoljašnjeg elektromagnetnog polja i biobjekata. Eksperimentalno je utvrdjeno da je nivo emitovanja ljudskog organizma u granicama od 1·10 -21 do 1·10 -22 W/Hz cm2, pri čemu se njegov intenzitet kod različitih ljudi može razlikovati tri ili više puta, u zavisnosti od nivoa emitovanja vode. Takođe se uočava razlika i pri konzumiranju različitih namirnica, kao i pri upražnjavanju štetnih navika (duvan, alkohol, droga). Ovo je predstavljalo temelje za pravljenje selekcije među namirnicama koje igraju značajnu ulogu u očuvanja zdravlja sa pozicija kvantne medicine. Odabir namirnica treba selektovati preko iznalaženja njihovih karakterističnih frekvencija i određivanjem našeg senzibiliteta prema njima putem beleženja rezonantnih frekvencija našeg organizma i tih namirnica, što se ostvaruje korišćenjem uređaja iz domena mikrotalasnog rezonantnog detektovanja ili još lakše preko softverskih programa biorezonantne dijagnostike.

Otkriće sopstvenih karakterističnih frekvencija živih organizama predstavlja temelj za stvaranje novog pravca – „fizike živog”, koji predstavlja bazu kvantne medicine.

Frelih je od 1952. godine, zajedno sa ekipom sastavljenom od 12 uglednih svetskih naučnika, pod pokroviteljstvom ministarstva mira, radio na dokazivanju karakterističnih sopstvenih frekvencija ćelijskih membrana, koje postoje nezavisno od drugih uticaja. Ćelijska membrana ima karakterističnu sopstvenu, rezonantnu frekvenciju koja se nalazi u mikrotalasnom dijapazonu od 10-100 GHz, tj. f=10 10 do 1011Hz. Sa ovih pozicija se krenulo u dalja istraživanja te je grupa naučnika predvođena Sit’kom dala veliki doprinos u razumevanju energetskih-akupunkturnih meridijana i akupunkturnih tačaka. Za Sit’ka „fizika živog” (teoretska osnova kvantne medicine) ima u vidu najveće radikalno usmerenje, u osnovi koga leži predstava o tome da se „Živo” („The Alive”) javlja kao četvrti nivo kvantne organizacije prirode. Na taj način „fizika živog”, za razliku od biofizike, proizilazi iz određenja „živog” u terminima prirodnih fundamentalnih pojava: bilo koji samostalni živi objekat je kvantno-mehanički integritet, sa samousaglašavajućim, nelokalnim potencijalom koji se formira po tipu laserske (maserske) koherencije u milimetarskom dijapazonu talasnih dužina. Ovakvim pristupom mogla se razumeti ne samo morfološka struktura organizma, već je dokazano postojanje „elektomagnetne mreže” tela. Formiran je stav o učešću svake ćelije tela, koja ispunjava funkciju translacije genskih informacija na nivou celog organizma.

Papilarne linije i akupunkturni sistem se formiraju u 14-oj nedelji embrionalnog razvoja. U to vreme hrskavično tkivo prelazi u koštano, a sa pozicije živog to označava nastanak mogućnosti reflektovanja „bežećih” elektromagnetnih talasa od kosti i formiranje akupunkturnog, meridijanskog sistema.

U ovom svetlu kineski akupunkturni sistem ima elektromagnetnu prirodu i „odražava suštinu makroskopskog samoregulacionog potencijala tipa Landau-Hakena ”. Plazmatična struktura membrana predstavlja aktivni centar koherencije organizma. Unutar organizma postoji sopstveno koherentno polje koje se održava zahvaljujući elektromagnetnoj aktivnosti svake ćelije organizma. Očuvanje ravnoteže koherentnog polja organizma, ostvaruje se padom talasa na kožni pokrov pod pravim uglom, ili uglom većim od ugla pune unutrašnje refleksije. Zahvaljujući postojanju refleksije u akupunkturnim meridijanima čije se tačke nalaze na mestima obrazovanja stojećih talasa sa propratnom interferentnom strukturom, koherentno polje u organizmu je postojano i koordiniše celokupnim radom svih organa i sistema organizma obrazujući elektromagnetsku mrežu „živog”.

Efektom Rudjenko se potvrđuje elektromagnetna priroda kineskih meridijana. Taj efekat, zajedno sa stabilnošću putanje meridijana, a takođe i sa anatomskim osobenostima tela, poslužili su Sit’ku da ove putanje posmatra kao projekcije trodimenzionalnih faznih trajektorija uravnoteženih koherentnih talasa sredine. Na taj način se o kineskoj tradicionalnoj medicini može govoriti sa pozicija kvantne medicine. Bioaktivne supstance, koje se sastoje od makromolekula, imaju strukturu polimera, čiji molekuli nemaju površinu i centar simetrije. Polisaharidi mogu da poseduju desnostranu i levostranu formu, a proteini i nukleinske kiseline desnostranu i levostranu spiralnu strukturu. Takve strukture pri interakciji sa polarizovanim elektromagnetnim talasima odgovarajućeg frekventnog dijapazona mogu menjati polarizaciju talasa pri refleksiji o strukture ili pri prolasku kroz strukturu, što ide u prilog bilateralnoj projekciji akupunkturnih meridijana sa potpuno odvojenim levostranim i desnostranim projekcijama meridijana. Izmene polarizacije talasa mogu biti iskorišćene za dobijanje analiza biofizičkih karakteristika jonskog supstrata akupunkturnih meridijana…

Podelite članak:
Podelite putem email-a Podelite ovaj tekst na facebook-u Podelite putem Twitter-a
Možete ostaviti komentar, ili povratni link sa vašeg sajta.

Ostavite komentar